''Put prema društvu bez vlasništva: Nova generacija okreće se novom potrošačkom modelu ''

Ra wrote:

Ljudi kupuju ono što im treba, ali kupuju i ono što ih usrećuje. Nekom je to šminka, nekom su to knjige, masaže, kazalište, putovanja. Svatko ima svoje male strasti. 

aben wrote:

AssadNaPodmornici wrote:

Ra wrote:

AssadNaPodmornici wrote:

ebenica wrote:
to stvara trenutni građevinski bum, masa stanova u zagrebu zjapi prazna a kupljena je kako bi se stavila na tržište i renatala, problem je što nema kome.
ljudi skupljaju stanove kao pokemone.

ali ono podstandarstvo je depresija , 
evo gledam kreditni kalkulator

100 000 € kredit, rata kredita 422€ na 30godina.. i tvoj stan.. dakle 3200kn.. 
isti takav stan bi plaćao 300€ rentu, nikada tvoj stan, ne možeš ga prodati, a gazdama u splitu se svako malo digne kurac da te izbace iz stana i stave turiste, a tebi daju mjesec dana da odletiš.. nađeš drugi stan, pa nakon 2godine opet ..

Potpisuješ da ćeš 30 godina plaćati nekom 422 eura? I ako ne budeš u mogućnosti plaćati ode "tvoj" stan (koji će to zapravo biti tek za 30 godina) na bubanj. I opet u podstanarstvo.  

I na pamet ti ne pada da ćeš možda u tih 30 godina dobiti priliku u nekom drugom gradu i otići, zaraditi novac na neki drugi način? 

Omladino draga, pa di vam je optimizam i ambicija? Znate li vi koliko toga se dogodi u 30 godina?  

gle neš virovati i živio sam van splita par puta na par mjeseci i plaćao rentu(sezonski poslovi) 
a i sada iman dinamičan posao , gdje 4-5mjeseci ne spavam u svom krevetu 
a najviše love sam zaradio u svom gradu. usput nisam lud da idem iz splita ---gdje??? jedino u ZGu je samo malo malo bolje, ali u RH su važne veze i poznastva, u ZGu neznam nikoga. Ako bih išao , nebih išao po vukojebini RH, nego bih otišao vanka.
Usput sve više i više poslova danas se radi doma na računalu. Gle čuda ja sam najviše love zaradio doma sjedeći ispred komputera i klikajući mišem (kupim skuplje prodam jeftinije). Recimo programeri mogu doma zarađivati. Dapače danas je sve manje potrebe da se seliš igdje. To je prije bilo. Isto tako danas postoji hrpa različith poslova, pa nema potrebe da se guraš u jednom smjeru ---- nemoraš seliti iz šugavog splita u zagreb radi toga što će ti plaća u nekoj branši skočiti sa 5000kn na 6500kn, možeš se prebaciti u drugu branšu. itd.  

dakle zaključak, mislim da ljudi koji se puno sele za poslom i to unutar RH(priznajem jedino odlazak vanka) su luzeri, znam i takve koji bi radi 100 ili 150€ plaće napuštali cijeli život i onda ti budu dosadni preko fejsa jer nemaju nikoga  drugoga. 

Usput cijene nekretnina ne padaju kao što pada cijena auta. Zgrada ako je kvalitetno građena uredno funkcionira i nakon 30,60,100godina bez problema. U pravilu u ZGu i na Jadranskoj Obali, tko je god kupio nekretninu je u plusu. Rubni djelovi recimo Splita koje su bile jeftine rupe, sada se kvadrat prodaje 2200-2500€ u novo-gradnji. Oni koji su živjeli u socijalističkim zgradama bliže centru grada, mogu masno prodati stanove. Usput ironično -te stare socijalističke zgrade građene 70, a pogotovo krajem 80tih po kvaliteti betona i armature šišaju većinu novo-gradnji

isto tako, ali ti činjenica da si kupio negdje stan --- biva prepreka za otići ??? pa u čemu je problem stan staviti na rentu i dignuti sidro? renta ti u pravilu skoro pa pokriva kredit :)

dobar biznis

Triny wrote:

ebenica wrote:

Triny wrote:

crvenkasti wrote:

Triny wrote:
Ne cjepidlači. Primanja, plaća, honorari, renta...svejedno

Pravilnije bilo reći "sigurna i redovita primanja".

To kad imaš, imaš sve.
To je ono zbog čega Hrvati odlaze iz Hrvatske. Ne zbog količine novaca.

Ne bi bilo. 
A sigurna i redovita primanja izbijte si iz glave već jednom.
Količina novca je bitna.

to je kao da kažeš da nije bitno da ti se u čašu redovito toči nego je bitno da imaš jednu punu čašu.
kad nestane redovito primanje novca ljudi bankrotiraju, čak i oni najbogatiji. žeđ je uvijek veća.

U kapitalizmu nema sigurnosti na tržištu, situacija se okrene preko noći, ono što proleteri traže od poslodavca nema ni on sam.

veber wrote:

jasambrend wrote:

Ra wrote:

jasambrend wrote:

Ra wrote:
Pusti podstanarstvo u Hr. To je nešto što se ne može usporediti s rentanjem vani. 
Kod nas se gazda usudi banuti podstanarima kad god mu padne na pamet, baciti ih na ulicu bez ikakvog razloga, uvaljuju im plaćanje pričuve (što je prtuzakonito)  itd. 

Ako netko neće seliti i mijenjati mjesto boravka onda je normalno da uleti u dužničko ropstvo kredita koji su odvratno skupi. Ali, ako netko ima takav posao da će se možda odseliti (pa makar i privremeno) jer su uvjeti bolji na nekom drugom mjestu onda je to teret (čišćenje, pričuva, paušal elektrike, vode, plina itd.) 
Realno je u takvom primjeru iznajmti je kako bi sama sebe održavala i ne propadala zbog ne korištenja.

Isplati se uvijek "riskirati" s vlastitom nekretninom jer kako je i Marc naveo, ne postaješ prelako sredstvo ucjene bilo poslodavca, bilo gazde... kod nas pogotovo ništa nije po tom pitanju izregulirano, a poznavajući naš mentalitet, vjerojatno niti neće... A i uvijek to treba shvatiti kao oblik ulaganja, istinabog konzervativnog, ali ne znam baš previše ljudi koji su pogriješili ulaganjem u stjecanje vlastite nekretnine iako mnogi kukaju da im je preskupa. Međutim daleko najskuplje je biti podstanar.

Desetak godina sam prodavala nekretnine, (svoje i tuđe), tako da znam što se isplati i kad ju je dobro kupiti. 
Skupo je biti podstanar ako ti više od polovice primanja ide na rentu. Ali vani nije tako, jer imaju gradski stanovi s podnošljivim cijenama za sve džepove tako da je to sasvim druga priča. 
Nema ucjene. Plaćaš ono što ti odgovara i za plaćeno trebaš dobiti svu slobodu kao da je tvoje. Kad ti ne odgovara zamijeniš nečim što je bolje. 

Najvažnija su primanja, ona su ta koja daju slobodu izbora i kvalitetu života. 

Gle, teško se boriti protiv mentaliteta tako da je i moj sin već nakon par godina tu kupio stan... jednostavno ne može protiv sebe. A lijepo sam mu rekla nemoj. 
Sad mu se smiješi prilika da ide u drugi grad na puno bolji posao, ali je vezan nekretninom. Dakle, sam sebi je natovario breme, a mogao je bez toga.

Naravno da se isplati uložiti višak novca u nekretnine (koje ne traže redovno održavanje i ne pada im cijena zbog amortizacije), ali ako će ljudi jesti smeće zato da bi bili u svojoj kući ili stanu, jer će biti pritisnuti kreditima s nerealno visokom kamatom, onda sam protiv toga. Ima bezbroj načina kako uložiti novac, ali našem čovjeku je na pameti prvo nekretnina, potom otvaranje kafane. I tu sve staje. :)

Znaš što je najgore kod naših ljudi. Kad im treba puno kvadrata nemaju ih i cijeli život rade za krov nad glavom...i taman kad zarade klinci odu i ostane im višak prostora koji im je samo breme.  A kad umru djeca to tako lako rasprodaju da se vjerojatno okreću u grobu. 

Ma i da rasprodaju ako će si time unaprijediti život, nema veze...nigdje nije zapisano da se ista ne može prodati, a upravo tu i leži čar imanja vlastite nekretnine... ona ipak služi i kao neki stabilan zalog ukoliko iskrsnu neka teža vremena, a kod nas je to zapravo konstanta, a ne neki negativni izuzetak... a glede neke veče fluktuacije poslova pa mi imsmo praktički nepostojeću ekonomiju, gdje osim klasičnog uhljebljivanja te sezonskih poslova kod nas uopće i ne postoji uređeno tržište rada, a pogotovo ne onakvo da bi se ljudima isplatilo seliti u neki drugi grad te iznajmiti stan. Govorim o većini, naravno... prepustimo takve tržišne odnose radije zemljama sa 2000+ Eura prosječne plaće... većini Hrvata je taj stil života ionako nedostižan...Imati 800 Eura plaću da bi ostavio barem 500 za podstanarstvo, jebote gdje da potpišem...

i kaj u slučaju da se pojave erini i sorini i u ime naroda ti maznu nekretninu?
i onda dođe markićka pa te zvekne u ime naroda.hr


kaj buš onda?

ebenica wrote:

Triny wrote:

Ra wrote:

AssadNaPodmornici wrote:

ebenica wrote:
to stvara trenutni građevinski bum, masa stanova u zagrebu zjapi prazna a kupljena je kako bi se stavila na tržište i renatala, problem je što nema kome.
ljudi skupljaju stanove kao pokemone.

ali ono podstandarstvo je depresija , 
evo gledam kreditni kalkulator

100 000 € kredit, rata kredita 422€ na 30godina.. i tvoj stan.. dakle 3200kn.. 
isti takav stan bi plaćao 300€ rentu, nikada tvoj stan, ne možeš ga prodati, a gazdama u splitu se svako malo digne kurac da te izbace iz stana i stave turiste, a tebi daju mjesec dana da odletiš.. nađeš drugi stan, pa nakon 2godine opet ..

Potpisuješ da ćeš 30 godina plaćati nekom 422 eura? I ako ne budeš u mogućnosti plaćati ode "tvoj" stan (koji će to zapravo biti tek za 30 godina) na bubanj. I opet u podstanarstvo.  

I na pamet ti ne pada da ćeš možda u tih 30 godina dobiti priliku u nekom drugom gradu i otići, zaraditi novac na neki drugi način? 

Omladino draga, pa di vam je optimizam i ambicija? Znate li vi koliko toga se dogodi u 30 godina?  

Ne pada im na pamet, ostaju dok ne dogori do noktiju. Trešnju u dvorištu teško je ostaviti.

nemamo svi nomadski gen u sebi, tebi se nitko ne izruguje što ti imaš pa nije u redu ni da se ti izruguješ nama.

Ra wrote:

ebenica wrote:

Triny wrote:

Ra wrote:

AssadNaPodmornici wrote:
ali ono podstandarstvo je depresija , 
evo gledam kreditni kalkulator

100 000 € kredit, rata kredita 422€ na 30godina.. i tvoj stan.. dakle 3200kn.. 
isti takav stan bi plaćao 300€ rentu, nikada tvoj stan, ne možeš ga prodati, a gazdama u splitu se svako malo digne kurac da te izbace iz stana i stave turiste, a tebi daju mjesec dana da odletiš.. nađeš drugi stan, pa nakon 2godine opet ..

Potpisuješ da ćeš 30 godina plaćati nekom 422 eura? I ako ne budeš u mogućnosti plaćati ode "tvoj" stan (koji će to zapravo biti tek za 30 godina) na bubanj. I opet u podstanarstvo.  

I na pamet ti ne pada da ćeš možda u tih 30 godina dobiti priliku u nekom drugom gradu i otići, zaraditi novac na neki drugi način? 

Omladino draga, pa di vam je optimizam i ambicija? Znate li vi koliko toga se dogodi u 30 godina?  

Ne pada im na pamet, ostaju dok ne dogori do noktiju. Trešnju u dvorištu teško je ostaviti.

nemamo svi nomadski gen u sebi, tebi se nitko ne izruguje što ti imaš pa nije u redu ni da se ti izruguješ nama.

Nije vrag da si ovo doživio kao izrugivanje???


Nije. Nisam se rugala. 

Htjedoh reći da je život nepredvidiv. Prilike se pojavljuju i ne trebamo se olako vezivati nekim materijalnim stvarima (zbog kojih smo u nekoj vrsti ropstva) i zbog njih ne iskoristiti ono što nam se ponudi. 

Ali smiješ se izrugivati s mojim nomadskim genom :)

jasambrend wrote:

veber wrote:

jasambrend wrote:

Ra wrote:

jasambrend wrote:


Isplati se uvijek "riskirati" s vlastitom nekretninom jer kako je i Marc naveo, ne postaješ prelako sredstvo ucjene bilo poslodavca, bilo gazde... kod nas pogotovo ništa nije po tom pitanju izregulirano, a poznavajući naš mentalitet, vjerojatno niti neće... A i uvijek to treba shvatiti kao oblik ulaganja, istinabog konzervativnog, ali ne znam baš previše ljudi koji su pogriješili ulaganjem u stjecanje vlastite nekretnine iako mnogi kukaju da im je preskupa. Međutim daleko najskuplje je biti podstanar.

Desetak godina sam prodavala nekretnine, (svoje i tuđe), tako da znam što se isplati i kad ju je dobro kupiti. 
Skupo je biti podstanar ako ti više od polovice primanja ide na rentu. Ali vani nije tako, jer imaju gradski stanovi s podnošljivim cijenama za sve džepove tako da je to sasvim druga priča. 
Nema ucjene. Plaćaš ono što ti odgovara i za plaćeno trebaš dobiti svu slobodu kao da je tvoje. Kad ti ne odgovara zamijeniš nečim što je bolje. 

Najvažnija su primanja, ona su ta koja daju slobodu izbora i kvalitetu života. 

Gle, teško se boriti protiv mentaliteta tako da je i moj sin već nakon par godina tu kupio stan... jednostavno ne može protiv sebe. A lijepo sam mu rekla nemoj. 
Sad mu se smiješi prilika da ide u drugi grad na puno bolji posao, ali je vezan nekretninom. Dakle, sam sebi je natovario breme, a mogao je bez toga.

Naravno da se isplati uložiti višak novca u nekretnine (koje ne traže redovno održavanje i ne pada im cijena zbog amortizacije), ali ako će ljudi jesti smeće zato da bi bili u svojoj kući ili stanu, jer će biti pritisnuti kreditima s nerealno visokom kamatom, onda sam protiv toga. Ima bezbroj načina kako uložiti novac, ali našem čovjeku je na pameti prvo nekretnina, potom otvaranje kafane. I tu sve staje. :)

Znaš što je najgore kod naših ljudi. Kad im treba puno kvadrata nemaju ih i cijeli život rade za krov nad glavom...i taman kad zarade klinci odu i ostane im višak prostora koji im je samo breme.  A kad umru djeca to tako lako rasprodaju da se vjerojatno okreću u grobu. 

Ma i da rasprodaju ako će si time unaprijediti život, nema veze...nigdje nije zapisano da se ista ne može prodati, a upravo tu i leži čar imanja vlastite nekretnine... ona ipak služi i kao neki stabilan zalog ukoliko iskrsnu neka teža vremena, a kod nas je to zapravo konstanta, a ne neki negativni izuzetak... a glede neke veče fluktuacije poslova pa mi imsmo praktički nepostojeću ekonomiju, gdje osim klasičnog uhljebljivanja te sezonskih poslova kod nas uopće i ne postoji uređeno tržište rada, a pogotovo ne onakvo da bi se ljudima isplatilo seliti u neki drugi grad te iznajmiti stan. Govorim o većini, naravno... prepustimo takve tržišne odnose radije zemljama sa 2000+ Eura prosječne plaće... većini Hrvata je taj stil života ionako nedostižan...Imati 800 Eura plaću da bi ostavio barem 500 za podstanarstvo, jebote gdje da potpišem...

i kaj u slučaju da se pojave erini i sorini i u ime naroda ti maznu nekretninu?
i onda dođe markićka pa te zvekne u ime naroda.hr


kaj buš onda?

Ti još imaš projicirane traume iz post ww2?  Onda bolje da rasprodam sve odmah pa odigrati na 2 Hajduka u Maksimiru... ili uložiti u tekuće dionice Badela...Ili Fortenove grupe...

ebenica wrote:

Ra wrote:

Ljudi kupuju ono što im treba, ali kupuju i ono što ih usrećuje. Nekom je to šminka, nekom su to knjige, masaže, kazalište, putovanja. Svatko ima svoje male strasti. 

pa nekome je vlastiti dom sreća, puno veća nego kaj bi ti mogla zamisliti a opravdanija je kupnja nego šminke ili cipela npr. ne gledaaju svi na dom kao na nešto kaj se mora oplemeniti i na čemu je potrebno zaraditi.
svatko ima svoju vrstu sreće, nije sve u zaradi i novcu, neki ljudi ne žele seliti nego im je sreća okruženje.

aben wrote:nego nihiliuse, 
banka ti ne smi dati kredit ako ti anuitet prelazi trećinu ploće, država in ne do.

jo sun in nudi kuću i stan pod hipoteku za 10 iljod eurov, pa su rekli da ne more:)

aben wrote:nego nihiliuse, 
banka ti ne smi dati kredit ako ti anuitet prelazi trećinu ploće, država in ne do.

jo sun in nudi kuću i stan pod hipoteku za 10 iljod eurov, pa su rekli da ne more:)

veber wrote:

aben wrote:nego nihiliuse, 
banka ti ne smi dati kredit ako ti anuitet prelazi trećinu ploće, država in ne do.

jo sun in nudi kuću i stan pod hipoteku za 10 iljod eurov, pa su rekli da ne more:)

c3po je pokraj mene.
imaš garant porezni dug.

ebenica wrote:

Ra wrote:

Ljudi kupuju ono što im treba, ali kupuju i ono što ih usrećuje. Nekom je to šminka, nekom su to knjige, masaže, kazalište, putovanja. Svatko ima svoje male strasti. 

pa nekome je vlastiti dom sreća, puno veća nego kaj bi ti mogla zamisliti a opravdanija je kupnja nego šminke ili cipela npr. ne gledaaju svi na dom kao na nešto kaj se mora oplemeniti i na čemu je potrebno zaraditi.
svatko ima svoju vrstu sreće, nije sve u zaradi i novcu, neki ljudi ne žele seliti nego im je sreća okruženje.

AssadNaPodmornici wrote:

ebenica wrote:

Ra wrote:

Ljudi kupuju ono što im treba, ali kupuju i ono što ih usrećuje. Nekom je to šminka, nekom su to knjige, masaže, kazalište, putovanja. Svatko ima svoje male strasti. 

pa nekome je vlastiti dom sreća, puno veća nego kaj bi ti mogla zamisliti a opravdanija je kupnja nego šminke ili cipela npr. ne gledaaju svi na dom kao na nešto kaj se mora oplemeniti i na čemu je potrebno zaraditi.
svatko ima svoju vrstu sreće, nije sve u zaradi i novcu, neki ljudi ne žele seliti nego im je sreća okruženje.

pa kako rekoh budale sele radi 100-200€ veće plaće. iskreno jedina sreća je u osobnom poduzeništvu, a ti poduzetnik današ možeš biti u najvećoj vukojebini. to jedino priznajem. 

neman puno godina, radio sam hrpu poslova, a najviše sreće je bilo i najbolja lova kada sam zarađivao za sebe 3godine kada sam sjedio online. I sada mi je posao donekle sličan(ljeti, nije čisto poduzeništvo -ali kada dobijem posao - sam svoj sam gazda i lipo sam plaćen i moran imati registriranu firmu ) , tako da su po meni ljudi luzeri oni "karijeristi" što gube ,prijatelje društvo, ekipu(a poznanstva jebeno vrijede, čak i ekonomski pogotovo u RH) radi 100-200€ veće plaće

ponavljam, nismo USA, gdje se isplati otići iz Alabame  na pripravnički recimo u Dallas Texas, pa onda tamo kroz par godina postaneš neki manager sa "6 figures" godišnjom plaćom. a čak i jednoj takvoj USA, home-ownership je 70% trenutno i to se "smatra lošim", ameri ciljaju na 80%(mislim da je u RH nešto ispod 80%). I tamo je prestiž imati vlastitu kuću, home-ownership kod crnaca je 50% kod bijelaca blizu 80%

Prava sreća je kada radiš za sebe

ebenica wrote:

Ra wrote:

Ljudi kupuju ono što im treba, ali kupuju i ono što ih usrećuje. Nekom je to šminka, nekom su to knjige, masaže, kazalište, putovanja. Svatko ima svoje male strasti. 

pa nekome je vlastiti dom sreća, puno veća nego kaj bi ti mogla zamisliti a opravdanija je kupnja nego šminke ili cipela npr. ne gledaaju svi na dom kao na nešto kaj se mora oplemeniti i na čemu je potrebno zaraditi.
svatko ima svoju vrstu sreće, nije sve u zaradi i novcu, neki ljudi ne žele seliti nego im je sreća okruženje.

jasambrend wrote:

aben wrote:nego nihiliuse, 
banka ti ne smi dati kredit ako ti anuitet prelazi trećinu ploće, država in ne do.

jo sun in nudi kuću i stan pod hipoteku za 10 iljod eurov, pa su rekli da ne more:)

Četvrtina primanja... po novom ovršnom zakonu se ravnaju...

veber wrote:

jasambrend wrote:

veber wrote:

jasambrend wrote:

Ra wrote:
Desetak godina sam prodavala nekretnine, (svoje i tuđe), tako da znam što se isplati i kad ju je dobro kupiti. 
Skupo je biti podstanar ako ti više od polovice primanja ide na rentu. Ali vani nije tako, jer imaju gradski stanovi s podnošljivim cijenama za sve džepove tako da je to sasvim druga priča. 
Nema ucjene. Plaćaš ono što ti odgovara i za plaćeno trebaš dobiti svu slobodu kao da je tvoje. Kad ti ne odgovara zamijeniš nečim što je bolje. 

Najvažnija su primanja, ona su ta koja daju slobodu izbora i kvalitetu života. 

Gle, teško se boriti protiv mentaliteta tako da je i moj sin već nakon par godina tu kupio stan... jednostavno ne može protiv sebe. A lijepo sam mu rekla nemoj. 
Sad mu se smiješi prilika da ide u drugi grad na puno bolji posao, ali je vezan nekretninom. Dakle, sam sebi je natovario breme, a mogao je bez toga.

Naravno da se isplati uložiti višak novca u nekretnine (koje ne traže redovno održavanje i ne pada im cijena zbog amortizacije), ali ako će ljudi jesti smeće zato da bi bili u svojoj kući ili stanu, jer će biti pritisnuti kreditima s nerealno visokom kamatom, onda sam protiv toga. Ima bezbroj načina kako uložiti novac, ali našem čovjeku je na pameti prvo nekretnina, potom otvaranje kafane. I tu sve staje. :)

Znaš što je najgore kod naših ljudi. Kad im treba puno kvadrata nemaju ih i cijeli život rade za krov nad glavom...i taman kad zarade klinci odu i ostane im višak prostora koji im je samo breme.  A kad umru djeca to tako lako rasprodaju da se vjerojatno okreću u grobu. 

Ma i da rasprodaju ako će si time unaprijediti život, nema veze...nigdje nije zapisano da se ista ne može prodati, a upravo tu i leži čar imanja vlastite nekretnine... ona ipak služi i kao neki stabilan zalog ukoliko iskrsnu neka teža vremena, a kod nas je to zapravo konstanta, a ne neki negativni izuzetak... a glede neke veče fluktuacije poslova pa mi imsmo praktički nepostojeću ekonomiju, gdje osim klasičnog uhljebljivanja te sezonskih poslova kod nas uopće i ne postoji uređeno tržište rada, a pogotovo ne onakvo da bi se ljudima isplatilo seliti u neki drugi grad te iznajmiti stan. Govorim o većini, naravno... prepustimo takve tržišne odnose radije zemljama sa 2000+ Eura prosječne plaće... većini Hrvata je taj stil života ionako nedostižan...Imati 800 Eura plaću da bi ostavio barem 500 za podstanarstvo, jebote gdje da potpišem...

i kaj u slučaju da se pojave erini i sorini i u ime naroda ti maznu nekretninu?
i onda dođe markićka pa te zvekne u ime naroda.hr


kaj buš onda?

Ti još imaš projicirane traume iz post ww2?  Onda bolje da rasprodam sve odmah pa odigrati na 2 Hajduka u Maksimiru... ili uložiti u tekuće dionice Badela...Ili Fortenove grupe...

ne znaš kaj je gore. erini ili sorini.
doduše i jedni i drugi se čudili čemu ukopani tor pokraj kuće, nemogu ovce piti niti na pašu ići.


imam 4 bit coina na nekom hardu, 
to se zove sex

aben wrote:

veber wrote:

aben wrote:nego nihiliuse, 
banka ti ne smi dati kredit ako ti anuitet prelazi trećinu ploće, država in ne do.

jo sun in nudi kuću i stan pod hipoteku za 10 iljod eurov, pa su rekli da ne more:)

c3po je pokraj mene.
imaš garant porezni dug.

niti centa, nego ne prikazujen dobit

Triny wrote:
U kapitalizmu nema sigurnosti na tržištu, situacija se okrene preko noći, ono što proleteri traže od poslodavca nema ni on sam.

Ra wrote:

ebenica wrote:

Ra wrote:

Ljudi kupuju ono što im treba, ali kupuju i ono što ih usrećuje. Nekom je to šminka, nekom su to knjige, masaže, kazalište, putovanja. Svatko ima svoje male strasti. 

pa nekome je vlastiti dom sreća, puno veća nego kaj bi ti mogla zamisliti a opravdanija je kupnja nego šminke ili cipela npr. ne gledaaju svi na dom kao na nešto kaj se mora oplemeniti i na čemu je potrebno zaraditi.
svatko ima svoju vrstu sreće, nije sve u zaradi i novcu, neki ljudi ne žele seliti nego im je sreća okruženje.

Referirali smo se na članak i na način kako ljudi gledaju na vlasništvo ili posjed.

Dom je bilo koja nekretnina u kojoj živiš. Nema veze čija je. Dok je koristiš ona treba biti tvoj dom.
Tu je osnovni problem oko kojeg se vrtimo. Domom se smatra samo ono što je u vlasništvu.

Triny wrote:

ebenica wrote:

Ra wrote:

Ljudi kupuju ono što im treba, ali kupuju i ono što ih usrećuje. Nekom je to šminka, nekom su to knjige, masaže, kazalište, putovanja. Svatko ima svoje male strasti. 

pa nekome je vlastiti dom sreća, puno veća nego kaj bi ti mogla zamisliti a opravdanija je kupnja nego šminke ili cipela npr. ne gledaaju svi na dom kao na nešto kaj se mora oplemeniti i na čemu je potrebno zaraditi.
svatko ima svoju vrstu sreće, nije sve u zaradi i novcu, neki ljudi ne žele seliti nego im je sreća okruženje.

To je ta romantika koja uspavljuje i frustrira našeg čovjeka jer za okruženje također treba imati novaca.
A njega uglavnom nema.