Političke prilike na Kosovu od 1987 do 1991.

Kosovo.U Jugoslaviji Kosovo je bilo najnerazvijeniji dio bivse SFRJ.Mada u Pristini i Kosovskoj Mitrovici kao najvecim gradovima na Kosovu postojala je relativno razvijena industrija,obrtvisntvo kao i drustveni i politicki zivot ipak najveci dio Kosova je bio nerazvijen i nije pratio gospodarske i druge trendove u ostatku bivse drzave.Po popisu iz 1981 na Kosovu je zivjelo po popisu stanovnistva oko 83% albanaca oko 12% srba i ostali.Politicke prilike u drugoj polovici osamdesetih na Kosovu su se pogorsavale ali opcenito u drugoj polovici osamdesetih te prilike su bile nepovoljne i u cijeloj bivsoj Jugoslaviji plus sto je gospodasrtvo bilo u stagnaciji i padu sto je dodatno pogorsavalo i kompliciralo politicke odnose.Ti odnosi su se komplicirali pojavom Slobodana Milosevica 1987 godine koji je pretendirao ozbiljno na poziciju glavnog sefa komunsiticke partije Srbije a time i same Srbije.Milosevic ej svoj uspon u Srbiji temeljio upravo najvise na politici prema Kosovu i kosovskim albancima a u prilog mu je islo i to sto je 1986 SANU izdao politicki pamflet Meomrandum SANU-a koji je ocjenjen tada u socijalistickim struturama bivse drzave kao nacionalisticki a gdje se isticu zahtjevi da Srbija ima vodecu ulogu u Jugoslaviji na svim poljima naustrb drugih naroda i republika a vrlo vazno mjesto u tom programu je zauzelo i Kosovo gdje se memorandum zauzima za ukidanje autonomije Kosova ali i Vojvodine i time se direktno krsi ustav iz 1974.Taj memorandum je narocito izazvao negodovanje politickih struktura u Sloveniji,hrvatskoj ali i među kosovskim albancima.Slobodan Milosevic ej vjesto koristio nezadovoljstvo kosovskih srba koji se smatrali ugrozenim od vecinskih albanaca koji su navodno vrsili teror nad njima i time poticali iseljavanje kosovskih srba.milosevic ej dosao na Kosovo krajem 1987 godine upravo kad su bile demonstarcije kosovskih srba i koji su se sukobili sa lokalnom milicijom gdje ej nakon prestanka sukoba milosevic uzviknuo novinarima i srbima demonstartima 'Niko ne sme da vas bije'.Upravo ta recenica je ubrzala strelovit uspon Milosevica na vlast u srbiji.U isto vrijeme među kosovskim albancima a prkoseci na tom sastanku milosevicu i njegovim pratiocima ali i srbima demostrantima svoje liderstvo među kosovskim albancima zapoceo je i Azem Vllasi tada jedan od vodecih rukovodioca komunisticke partije Kosova.1988 godine Milosevic dolazi do svog glavnog cilja  u to vrijeme na celo komunisticke partije srbije svojevrsnim unutarpartisjkim pucem kada je perfidno smjenio svog kuma Ivana Stambolica i tiome prakticno postao celni covjek Srbije.Ta 1988 godina zapravo bila je i godina prve velike ustavno-pravne krize u Jugoslaviji ali i sve vise problema na međunacionalnoj ali međurepublickoj razini u Jugoslaviji.Vec stupanjem na celno politicko mjesto u Srbiji Milosevic je poceo ostvarivati planove iz SANU memoranduma u prvom redu na Kosovu.Tijekom 1988 godine Milosevic naređuje republickom SUP-u Srbije da salje dodatne milicijske snage na Kosovo zeleci pojacati represiju nad albancima Kosova ali istovremeno uz pomoc milicijskih struktura da ojaca pozicije svojih ljudi u politickim strukturama na Kosovu.Uvidjevsi sto Milosevic smjera na Kosovu Azem Vllasi se javno usprotivio takvoj politici Milosevica i srbije pozvavsi albance na mirni otpor i prosvjede.u drugoj polovici 1988 na Kosovo stize oko 1 500 milicajaca iz drugih djelova Srbije sto je izazvalo ogorcen revolt kod albanskog pucanstva i pocinju sve otvorenije demonstracije albanaca po kosovskim gradovima ali i prvi sukobi kada milicija pokusava ugusiti te demonstarcije,dolazi do masovnijih hapsenja istaknutih albanaca ponajprije intelektualaca ali i vodeceg kadra.To dodatno jaca revolt albanskog pucanstva i te akcije miloseviceve milicije također izaziva prosvjede  u prvom redu inetelektualaca,javnih djelatnika u drugim republikama ponajprije u Sloveniji i Hrvatskoj gdje su shvatili da se milosevic sa takvom politikom nece zaustaviti samo na Kosovu.Azem Vllasia Milsoevic jos ne dira jer zna da bi njegovim uhicenjem izazvao jos jace demostraciejalbanskog pucanstva ali i prosvjede iz drugih republika te dijela međunarodne zajednice odnosno onih demokratskih snaga koje nisu blagonaklono pocele gledati na politiku Milosevica prema kosovskim albancima koji se vec pretvorio u otvoreni teror.Milosevic uvidjevsi da nece lako slomiti volju albanskog naroda na kosovu krenuo je u medijski teror nad albancima ali i prema samom Azemu Vllasiju doslovce srpski mediji u to vrijeme albance tretiraju kao teroriste,one koji ruse jugoslaviju ali i srbiju.Tom propagandom Milosevic je dobio na jednom planu,naime izveo je srbe na ulice srbije tj mitingaše koji su bili dijelom i sami manipulirani od milosevicevih ljudi na terenu uz propagandnu masineriju.Tako jesen 1988 godien pocinje biti vruca u Srbiji ali ponajprije na Kosovu i Vojvodini.Inicicijalni pokretaci prvih mitinga su bili srpski nacionalisti iz Stare Pazove koji su u svom politickom programu temeljili plan o Velikoj Srbiji među ostalom.Stara Pazova mjesto u vojvođanskog dijelu srijema svega dvadesetak kilometara sjeverozapadno od beograda nije slucajno odabrano mjesto iz kojeg ce krenuti mitinzi i tzv.jogurt revolucija.U tom mjestu zivi velik broj srba porijeklom sa kosova ali i iz bh-a i hrvatske koji su gajili određen velikosrpski sentiment i nisu se slagali sa tadasnjim statusom politickog uređenja na Kosovu ali i u Vojvodini.Uz to u Staroj pazovi i okolici zivi veci broj nesrpskog stanovnistva u prvom redu Mađara i Hrvata pa je klica velikosrbizma bila pogodna da iz nje izrodi ono sto se kasnije izrodilo.Uostalom i najveci ali najzesce pristalice Milosevica u to vrijeme među Srbima dolazili su iz tog dijela Vojvodine.

Uvidjevsi da politicka klima vodi radikalizaciji i sukobima ponajprije na Kosovu i Vojvodini ali i u Srbiji.Partijska politicka rukovodstva u Sloveniji i Hrvatskoj smatrajuci da nece proci dugo a da Milosevic ce nakon Kosova i Vojvodine poceti izvoziti svoju 'revoluciju' i mitingase u druge republike tada Jugoslavije odlucuju istina u pocetku ne bas jako iskazivati sve vise otvorene prosvjede ali i otpor takvoj politici Slobodana Milosevica koja je dobijala na sve vecoj snazi u samoj Srbiji ali i na popularnosti među Srbima van Srbije u prvom redu u Hrvatskoj i BH-a.Na Kosovu stanje je sve prije nego mirno izmjenjuju se demonstracije kako samih Albanaca tako i kosovskih Srba ovih potonjih u puno manjoj mjeri jer su bili zadovoljni nakon dolaska Milosevica na vlast u srbiji ali i pojacanih milicijskih snaga na Kosovu u prvom redu onih iz Srbije koji su vrsili otvoreni teror nad kosovskim albancima.No kosovski Srbi sve vise ucestvuju vecim brojem po raznim mitinzima u to vrijeme po Srbiji ali i Crnoj Gori gdje njihovi predstavnici poput Miroslava šolevica glavnog mitingasa i zastupnika srba sa Kosova postaju glavni govornici na tim mitinzima gdje se otvoreno napadaju albanci ali sve vise i politicka rukovodstva u Hrvatskoj,Sloveniji,Vojvodini ali i u Crnoj Gori koje s eproglasava otvoreno izdajnicima i mrziteljima srpstva te se zahtjeva njihovo rusenje.Slobodan Milosevic krajem 1988 djelomicno mjenja pravac svoje politike i okrece se kako on smatra slabijim protivnicima onima u rukovodstvu Vojvodine i Crne Gore gdje jos uvijek ima vise onih koji ne podrzavaju ovakvu radikalnu politiku Slobodana Milosevica.Sam Milosevic ne odustaje od Kosova u to vrijeme nego ga stavlja malo po strani dok ne ojaca svoje pozicije i postavi svoje ljude na celna politicka mjesta u Vojvodini i Crnoj Gori i ovlada potpuno njima i time prakticno eliminira one koji bi prestavljali opasnost za njegovu politiku.Tako prvi veci mitinzi krecu u Novom Sadu ali i u jos nekim mjestima po Vojvodini naravno predvođeni mitingasima iz Stare Pazove kojima su se pridruzili i mitingasi sa Kosova na celu sa Šolevicem.Pocinje u Vojvodini i Novom sadu 'jogurt revolucija' u desetom mjesecu 1988 godine.Iz dana u dan raste sve veci broj mitingasa koje sve vise i vise njima manipuliraju milosevicevi mediji ali i njegovi ljudi direktno poslani na teren.Parole su na mitinzima opcepoznate pocinje se sa parolama o navodno losoj gospodasrkoj situaciji ali onda se prelazi sve vise otvoreno na velikosrpske parole o ugrozenom srpskom stanovnistvu u prvom redu na Kosovu ali i u Vojvodini te u Hrvatskoj i BH-a.Vojvođansko rukovodstvo pritisnuto savkodnevni mitinzima i teskim prijetnjama sa tih mitinga sve slabije pruza otpor Milosevicu.Milosevic uviđa da je sve slabiji otpor vojvođanskog rukovodstva prema njemu pojacava tempo mitinga koji se sve vise sire po Vojvodine ali salje pojacanje mitingasima svojih pristalica iz drugih dijelova Srbije ali dolaze i srbi iz BH-a pa i hrvatske narocito iz onih dijelova blizu Srbije tj Vojvodine.Konacni udarac vojvođansko rukovodstvu Milosevic zadaje kada pocetkom 11 mjeseca 1988 iz smjera Backe Palanke,Stare Pazove ali i drugih djelova Vojvodine,Srbije dolazi pred vojvođansku skupstinu u Novom sadu preko 20 000 tisuca mitingasa i pocinje dvodnevna opsada vojvođanske skupstine.Nabrijani i dobrim dijelom podgrijani alkoholom mitingasi pred skupstinom pocinju upucivati sve opasnije parole i prijetnje vojvođanskom rukovodstvu ako ne odstupi.lukavi milosevic koji je do tada stavio pod potpunu kontrolu srbijaski mup navodno kao 'zastitu' vojvođanske skupstine salje smijesnih stotinjak milicjaca kao 'zastitu' ispred vise od 20 000 mitingasa koji vec u prvom naletu na skupstinu probijaju taj slabasan kordon i u skupstinu ulazi manji dio mitingasa predvođenih Šolevicem i staropazovasima a ustarseno vojvođansko tadasnje rukovodstvo zabarikadirani iza vrata a među njima se nalazilo i nekoliko vojvođasnkih politicara odanih milosevicu koji pak nude svoju 'zastitu' preplasenom rukovodstvu ali kako svjedoci pricaju oni su rekli clanovima rukovodstva Vojvodine 'da ih nece moci zastiti ako bar dijelom ne udovolje zahtjevima mitingasa' a mislio se u prvom redu na ostavke.Sve je to bila igra.Ispred zabarikadiranih i zakljucanih vrata grupa bijesnih mitingasa koji ocito su bili u mogucnosti probiti vrata ali nisu htjeli dok ne dobiju mig onih unutra ako ovi unutra ne bi potpisali zahtjeve mitingasa u prvom redu svoje ostavke.Prozrevsi takvu igru ali nemajuci izlaza i strahujuci u prvom redu za svoju fizicku sigurnost vojvođansko partijsko rukovodstvo je potpisalo svoje ostavke.Nakon toga Mihalj kertes mađar po nacionalnosti ali i odan milosevicu izlazi te slavodobitno poruđuje mitingasima koji su bili unutar skupstine da su ostavke potpisane a koji izlaze van skupstine te također slavodobitno objavljuju da je palo vojvođansko rukovodstvo nakon cega je nastalo odusevljenje mđu mitingasima ospred skupstine a Slobodan Milosevic je izvojevao svoju prvu politicku pobjedu koja mu je dala jos vise krila da krene na isti nacin u obracun sa crnogorskim rukovodstvom ali i albancima na Kosovu.

Uvidjevsi sto se desilo vojvođanskom rukovodstvu i da bi uskoro istio scenarij mogao se desiti na kosovu ali sa mnogo tezim posljedacima Azem Vllasi koji je jos tada bio clan uzeg vodstva kosova mudro postupa te daje ostavku kao i albanci koji su bili clanovi vodstva komunisticke partije kosova da izbjegne moguce krvoprolice te odlucuje s eboriti drugim sredstvima protiv politike Slobodana Milosevica prema Kosovu i kosovskim albancima.Ostavkom Vllasia i drugih clanova albanaca uzeg rukovodstva partije Kosova bile su otvorene ruke Slobodanu Milosevicu da potpuno pod svoju kontrolu stavi komunsiticku partiju Kosova popunjavajuci je svojim ljudima,no ipak to je bila pirova pobjeda Milosevica koju je i on znao da je pirova mada je vec tada formalno stavio sve najvaznije politicke institucije Kosova pod kontrolu svojih ljudi ali je znao da nije slomio otpor albanaca prema njegovom rezimu i da je zapravo u azemu Vllasiu tek tada dobio pravog protvnika i pravog lidera kosovskih Albanaca a cilj Milosevica je bio osim politickog zelio je se Vllasia rjesiti i fizicki a njegova ostavka je upravo to preduhitrila ovo drugo sto je znao i sam Vllasi da nije ponudio ostavku da bi se ova mitingaska rulja pojacana snaznom milosevicevskom milicijom na kosovu prelila iz vojvodine na Kosovu i da bi doslo do scenarija hapsenja Vllasia a mozda cak i nekog namjestenog ubojstva.Ovakvim potezom Vllasi ga je preduhitrio,izbjegao u prvom redu da mitingasi dođu u velikom broju na Kosovo time izbjegnut je scenarij vrlo moguceg međunacionalnog teskog sukoba ali i svojeg hapsenja ili mozda cak i ubojstva.Ovako Azem Vllasi je ovim potezom prakticno presao u ilegalu i neospornu ucvrstio svoje liderstvo među kosovskim albancima a milosevic ej dobio ljutog protivnika.

Prelaskom u svojevrsnu politicku ilegalu azem Vllasi tek sad ima slobodne ruke da radi potpuno na zastiti albanskih nacionalnih interesa na Kosovu kao i samog Kosova.Tako vec nekoliko dana nakon ostavke Vllasi zajedno sa jos nekoliko snaznih licnosti intelektualaca albanca kao i odanim albancima clanovima rukovodstva dok je jos bio tamo pocinje snazno lobirati za albanska nacionalna prava na Kosovu pocevsi prvo u Sloveniji i Hrvatskoj gdje je bio tada rado viđen gost.Susretao se sa partisjkim celnicima Slovenije i Hrvatske onim celnicima koji su pokazivali nezadovoljstvo Milosevicevom politikom.Također poceo se sve vise javno obracati medijima narocito onim koji su tada imali neke oporbene karakteristike i koje nisu bile pdo utjecajem partije tj centrale u beogradu a sve vsie nastupao je vani i objasnjavao tamosnjim medijima ali i politicarima u kakvom se polozaju nalaze kosovski albanci na kosovu ali i kakav je rezim Slobodana Milosevica i kakve su njegove namjere.Sve to se nije sviđalo slobodanu Milosevicu i njegovoj vrhusci narocito sto je nagazmanom Vllasia politicka situacija na Kosovu dobila i međunarodni publicitet i paznju a to je ono sto nije odgovaralo Milosevicu a istovremeno nakon određenog zatisja sto s etice demonstarcija albanaca na kosovu oni su opet buknuli svom zestinom pocetkom 1989 godine.Naravno srbijasnka propaganda a i sam Milosevic je ispravno procjenio da je to najvecim djelom zasluga Azema Vllasia i zato je milosevicev prioretni plan bio rjesiti se Azema Vllasia na bilo koji nacin.Pocetkom 1989 godine dolazi do opceg strajka rudara albanaca u rudnickom kompleksu Trepca na Kosovu.Pocetkom strajka Vllasi se nalazio u sloveniji privremeno radi osobne sigurnosti posto su stizala upozorenja da ako se vrati na Kosovo da se sprema njegovo hapsenje a mozda i nesto gore.Zbog neprisutva na kosovu njegovu ulogu je trenutno preuzeo jedan od najvecih kosovskih intelektualaca i mirotvoraca Ibrahim Rugova koji se i sam na Kosovu nalazio u svojevsrnoj poluilegali podvrgnit teroru miloseviceve milicije.Rugovin prvo otvoreno politicko djelovanje ali i svojevrsni prkos Milosevicu bio je njegov odlazak strajkasima rudarima albancima u Trepci odakle im je dao podrsku ali prenio poruke podrske od Azema Vllasia.On je bio sa odusvljenjem docekan u rudniku.No nakon izlaska bio je odmah priveden od strane miloseviceve milicije i prepracen u stanicu u Pristini.to je izazvalo nove demonstracije kosovskih albanaca koji su izasli na ulcie diljem kosova ali najvise u Pristini.U Pristini ih se okupilo oko 15 000 te su demonstrativno nastupali pristinskim ulicama kao podrska rugovi ali i Vllasio i rudarima Trepce.Blizu sredsinjeg pristinskog trga doslo je do sukoba sa brojnim miliconarima koji nisu dozvoljavali da se demostrati priblize trgu.Ispalili su suzavce u pokusaju da ratsjeraju demostrante a albanci su uzvartili kamenicama i barikadama.U isto vrijeme doslo je do sukoba milicije i demonstranata i u Prizrenu.na ulicama Pristine culi su se i pucnjevi pa je poginuo jedan demonstrant a vise njih je bilo ranjeno dok ih je na desetine bilo ispremlaceno a preko dvjestotine privedeno.Zbog tih velikih demonstaracija i sukoba srbijasni sup je zatrazio pojacanaj od saveznog sup-a a koji je nalozio federalnim sup-ovima da posalju pojacanja na Kosovo.međutim takvu naredbu je odbio slovenski sup a hrvatski i bosanski sup su poslali pojacanja ali samo na dragovoljnoj osnovi tako da su iz hrvatske i bosne mahom otisli dargovoljno milicionari srbi.Jedni koji su potpuno udovoljili zahtjevima saveznog sup-a su bili makedonski i crnogorski sup.Tako da se u tijeku velikih demonstracija na Kosovu u drugom mjesecu 1989 godine naslo cak oko 5 000 pripadnika milicijskih snaga.Ipak ni to nije pokolebalo albanske demosntrante u visednevnim demonstarcijama nego su nastavili i dalje demonstracije ali ovog puta drugacijom metodom izbjegavajuci naime sukobe sa milicjom gdje je bilo puno ozljeđenih,privedenih i jedan mrtav demonstrant nego su odlucili demonstrirati gandijevskom metodom tj sjedenjem i tim nacinom prekidom prometa na vaznijim kosovskim prometnicama.

Koliko su bili dramaticni ti dani velikih albanskih demonstracija na Kosovu kao i štrajka rudara albanca u Trepci najbolje je opisao vecernjakov novinar koji se tih dana na zadatku nasao na Kosovu i bio ej jedan do rjetkih hrvatskih i slovenskih izvjestilaca sa Kosova posto im je tamosnja promilosevicevvska vlast odbijala izdavati akreditacije a to se narocito odnosilo na hrvatske i slovenske novinare i izvjestitelej koji su smatrani gotovo kao neprijatelji.Pa tako je taj vecernjakov novinar gotovo izvjestavao u svojevsrnoj ilegali.On je objasnio da su u prvom redu hrvatske i slovenske rijetke novinare koji su se dolje nalazili albanci smatrali i odnosili s eprema njima gotovo kao herojima i na takav nacin ih i ugoscavali pa dijelom i stitili.vecernjakov novinar je rekao da su ih tamosnji srbi pa i milicajci tretirali gotovo jednako kao i albance dakle kao separatisticke novinare.Srbi su vecinom odbijali da ih slovenski i hrvatski novinari intervjuiraju a bilo je i neugodnih situacija po novinare pa cak i ozbiljnih fizickih prijetnji.Ono sto je najgore milicajci nisu reagirali na takve prijetnje koji su bili na rubu fizickog napada.Tako da su hrvatski i slovenski novinari najcesce radili posao i reportaze sa albancima i njihovim rukovodiocima kao i obicnim stanovnistvom.Bilo je rizicno kretati se tamo gdje su srbi bili vecina.Posto su radili u svojevsrnoj poluilegali zbog nemogucnosti dobijanja akreditacija od tada milosevicevskih kosovskih vlasti oni nisu mogli ni spavati u sluzbenim hotelima kao ni javljati se iz pristinskog press-a pa su nocili i bili ugosceni u privatnim albanskim objektima.Međutim rekli su da im milicija nije radila neke vece probleme ocito dobivsi naputak od srbijanskih vlasti da ne ogranicavaju vecu slobodu jer se radilo o novinarima bez obzira sto nisu imali akreditacije jer bi to negativno odjeknulo u međunarodnim institucijama pa su slovenski i hrvatski novinari se ipak mogli koliko toliko slobodno kretati i raditi reportaue i izvjestavati ali samo među albanskim stanovnistvom i vecinski alabnskim mjestima jer im nije garantirana sigurnost u srpskim vecinskim naseljima.

Azem Vlalsi se vraca na Kosovo u jeku rudarskog strajka i odlazi direktno rudarima albancima strajkasima i pridruzuje im se u strajku i sa njima biva u rudniku tri dana.bez obzira na obecanje ili 'obecanje' milosevica da Vllasi nece biti uhicen ako se vrati na Kosovo on nakon izlaska kao Rugova biva uhicen i prepracen u Pristinu u zatvor.Taj cin izaziva novu spiralu nasilja i demosntarcija na Kosovu albanaca koji milicija gusi u krvi uz pomoc vojske gdje biva ubijeno sest albanaca.Nakon uhicenja Vllasia i rugove demnstracije albanaca na Kosovu se nastavlja sa manje ili vise inteziteta.Uvidjevsi da golom silom ne moze umiriti Albance na Kosovu Milosevic poduzima operaciju potpunog preuzimanja vlasti i svih institucija na Kosovu u srpske ruke.Tako da dolazi do otpustanja albanskih lijecnika,profesora na sveucilistima,direktora a na njihova mjesta postavlja srbe i jedan mali dio albanaca koji su lojalni Milsoevicu i beogradu.Druga polovica 1989 godine donosi sve vise problema na Kosovu ali i u drugim republikama.U sestom mjesecu 1989 godine pocinje suđenje Azemu Vllasiu i drugim uhicenim albancima sto izaziva nove demonstarcije i izlazak albanaca na ulice pristinskih gradova.Istovremeno Milosevic izvozi mitinge van Srbije i Crne Gore u Hrvatsku,BH-a ali pokusavajuci i u Sloveniju gdje slovenski sup i politicari sprjecavaju takve scenarije.U sestom mjesecu 1989 na vidovdan organizira se svesrpski miting na kosovu polju obiljezavajuci sesto godina kosovskog boja gdje milosevic u nacionalistickom i velikosrpskom govoru otvoreno prijeti svima onima koji mu se suprostavljaju borbom 'bilo institucionalno ili van institucionalno' sto dodatno zapaljuje ionako nacionalisticki napaljenu srpsku svjetinju na mitingu ali i drugdje.Taj govor je najzesce osuđen od slovenskog tada politickog vrha i dijelom od tada hrvatskih partijskih rukovodioca ali ne u onakvom tonu kako su osudili slovenski partijski rukovodioci.Ovim mitingom Milosevic gotovo nije vise skrivao svoje namjere jer je bio dolazio na vrhunac svoje moci uz potpunu podrsku gotovo citavog srpskog naroda u srbiji na kosovu,crnoj gori ali i u Hravtskoj i BH-a.On je tim govorom opet stavio Kosovo i kosovske albance na prvo mjesto prioriteta obracuna ali to je bio prvi govor milosevica gdje je otvoreno ozbiljno zaprijetio u prvom redu Hravtima i Slovencima zbog kako su tada pisali srpski mediji 'separatistickih teznji odvajanja iz Jugoslavije' ali i onih koji se otvoreno suprostavljaju njegovoj nacionalistickoj i velikosrpskoj politici.Ljeto 1989 godine postaje uzareno na politickoj sceni tada Jugoslavije.Osnivaju se prve stranke u Hravtskoj i Sloveniji koje nisu komunistickog karaktera sto dodatno izaziva srpske nacionaliste u Srbiji ali i van Srbije.To ljeto 1989 Milosevic koristi za serijski izvoz velikosrpskih mitinga van same Srbije i Crne Gore a meta u prvom redu je Hrvatska ali i Slovenija.Na Kosovu nista novog ceste demonstracije kosovskih albanaca sa sve vise mrtvih,ranjenih,pretucenih i privedenih.U osmom mjesecu 1989 hrvatska partijska vlast naređuje povlacenje svih milicajaca sa kosova od kojih manji dio odlazi sa Kosova međutim dobar dio milicajaca narocito srba odbija naređenje da se vrati sa kosova te podlijeze sankcijama hrvatskog sup-a te zbog toga dio srba milicajaca iz hrvatske trazi da ih se prebaci u srbijanski sup cime im se udovoljava u zahtjevima.Jesen 1989 pocinje burno na Kosovu.azem Vllasi je osuđen na nekoliko godina robije ali zbog pritiska međun.zajednice on biva oslobođen i kazna mu se preinacuje u uvjetnu.Nakon pustanja na slobodu azem Vllasi je docekan na pristinskom trgu burno i freneticno kao junak od mnogobrojnih albanaca koji su dosli pricekati njegovo pustanje iz pritvora.azem Vllasi nakon pustanja nastavlja sa svojim politickim djelovanjem i zalaganjem za demokratska prava albanaca ali zbog presude i uvjetne slobode njegovo kretanje i djelovanje je ograniceno pa on prepusta sve vise mjesto drugim albanskim politickim i intelektualnim prvacima u prvom redu Ibrahimu Rugovi.Zbog nemogucnosti da slomi albanski otpor na kosovu milosevic teziste krize sve vise prebacuje na druge republike bivse jugoslavije u prvom redu u Sloveniji i Hrvatskoj jer je u njima vidio one koji daju jaku potporu albancima na Kosovu i ako slomi Hrvatsku i Sloveniju lakse ce se obracunati i sa albancima.Ipak naustrb toga milosevicev rezim i dalje sprovodi svakoliki teror na kosovskim albancima izazivajuci nove demonstracije.

1990 na Kosovu pocinje relativno mirnije bez nekih vecih demonstracija ali to nije znacilo da albanski politicki prvaci i intelektualci miruju njihova borba se prenjela na otpor prema kosovskim politickim i javnim institucijama gdje je rezim slobodana milosevica imao potponu kontroli.I dalje su se otpustali albanski sveucilisni profesori,zdravstveni radnici a pokusalo se izolirati albanske intelektualce i politicare da javno ne nastupaju.Pocetkom 1990 albanski studenti i profesori pocinju sa opcim strajkovima na pristinskom sveucilistu.No nije mirovaop ni rezim slobodana milosevica koji ej opet grubom silom uz pomoc milicije poceo grubo gusiti te studenstske starjkove izbacujuci silom studente van fakuleteta sto je ponovno uzrokovalo val albanskih demonstarcija na ulicama Pristine ali i drugih kosovskih gradova.U prolejce 1990 Ibrahim Rugova i azem Vllasi osnivaju prvu politicku stranku na Kosovu Demokratski savez Kosova a prvi predsjednih postaje Ibrahim rugova.ta stranka je osnovana u ilegali i zadobila ej ogromno povjerenje albanaca na Kosovu.Ibrahim Rugova i Azem Vllasi sve vise rade politicke turneje po republikama tada Jugoslavije a najvise po Hravtskoj i Sloveniji gdje dobijaju veliku pozornost medija Hrvatske i Slovenije ali i prvaka vodecih novih politickih stranaka u Hrvatskoj i Sloveniji.To se nije svidjelo rezimu Slobodana Milosevica i Ibrahim Rugova nakon povratka na Kosovo biva opet uhicen a Azem Vllasi je ostao u Sloveniji i izbjegao novo uhicenje.Ponovno uhicenje Ibrahima Rugove izaziva nove velike demonstracije kosovskih albanaca na Kosovu u ozujku 1990 godine sto dovodi do nove velike eskalacije nasilja i sukoba miloseviceve milicije sa kosovskim Albancima pa tako u Gnjilanima na prosvjedu albanaca u tom gradu milicija ubija sedam albanaca sto izaziva jos zesce demonstracije a Kosovo dovodi na rub velikih sukoba.Zbog pritiska međunarodne zajednice na Milosevica i Srbiju,Milosevicev rezim prekida milicjsko nasilje nad kosovskim albancima a kao cin 'dobre volje' pustaju Ibrahima Rugovu na slobodu sto smiruje tenzije i sukobe ali demonstarcije kosovskih albanaca se nastavljaju ovaj put mirnim nacinom i otporom poglaviti na zahtjev kosovskog prvaka Ibrahima Rugove.Ipak ni Slobodan Milosevic ne miruje ali ovaj put mjenja strategiju i okrece se vecinom prema Sloveniji i Hrvatskoj posebno potencirajuci tamo sukobe u prvom redu inicirajuci hrvatske Srbe na svojevsrnu pobunu i otpor novim hrvatskim vlastima.Uvidjevsi da u Hravtskoj Milosevic sprema novi 'kosovski scenarij' hrvatske nove vlasti na sve nacine pokusavaju izbjeci takav scenarij.Ibrahim Rugova i azem Vllasi kao politicki i intelektualni prvaci kosovskih albanaca upozoravaju hrvatsko ali i slovensko vodstvo da Milosevic misli ozbiljno i da zeli izazivanjem sukoba u prvom redu u Hrvatskoj zeli međunarodnu javnost ali tada i domacu okrenuti sa problema na Kosovu i njegovog obracuna sa kosovskim albancima prema Hrvatskoj ali i Sloveniji inicirajuci tamo politicke ali i druge prirode sukobe da bi u tisini opet nastavio sa terorom na Kosovu.