Hladni rat velikih: što da rade mali!?

[size=32]Hladni rat velikih: što mogu učiniti mali?[/size]





Izvor: Reuters , Autor:GREENFIELD

• Autor: [url=http://www.tportal.hr/autor?author=Vuk Peri%C5%A1i%C4%87]Vuk Perišić[/url]
  
• 6.11.2015 20:17:27
  
• 6.11.2015 18:00:00
  

Hladni rat zapravo nikada nije ni prestao. Razdoblje između raspada Sovjetskog Saveza i obnove ruske moći bilo je tek zatišje, hladno međuraće nakon kojega je uslijedio, uvjetno rečeno, Drugi hladni rat. U tom kontekstu propast komunizma bila je od sporednog značaja. Hladni rat, naime, u svojoj suštini nikada nije bio ideološki. Bila je to borba za globalnu prevlast dvaju velikih imperija u kojima je ideološka borba, iako bučna, imala dekorativnu ulogu. Ideološki sukob komunizma i liberalne demokracije imao je, doduše, duboke socijalne, ekonomske i kulturalne posljedice, ali sâm po sebi nije bitno utjecao na narav suparništva dvaju blokova.
[size=12]VEZANE TEME
[/size]

• komentar vuka perišića
  
• hladni rat
  
• SAD
  
• SAD politika
  
• rusija
  

[size]

Već samo postojanje dvaju, zapravo triju supersila sadrži veliki konfliktni potencijal, sasvim neovisno o tome kako će koja supersila ideološki obrazložiti svoje pothvate i u kojem ideološkom spektru će ti pothvati biti percipirani. U prirodi je moći – a moć nuklearnih sila je golema – da teži širenju i prevlasti, poput tekućine koja puni spojene posude. Suparništvo istodobno teži i ravnoteži jer su supersile svjesne strategema poznatog po zlokobnoj skraćenici MAD (Mutual Assured Destruction) – zajamčeno uzajamno uništenje. Taj cinični strategem sačuvao je svjetski mir u posljednjih sedamdeset godina.

Time, dakako, nije dokinuta trajna potreba supersila da tragaju za slabim točkama suprotne strane, da na tim točkama pokušaju osigurati kakvu prednost i riskantno opipavaju kritičnu granicu koju ne smiju prekoračiti.

Aktualni primjeri su Ukrajina, Sirija i Južnokinesko more.



[/size]

• 
  
  DEMONSTRACIJA SILESaudijce se toliko dojmilo rusko bombardiranje da ih mole za savezništvo
  
• 
  
  IGRE MOĆISAD: Ruski napadi u Siriji jačaju Islamsku državu; Putin: Assad spreman razgovarati
  
• 
  
  POTVRDIO POROŠENKOObama odgovorio Putinu - naoružava Ukrajinu!
  
• 
  
  PIŠE: DRAŽEN VUKOV COLIĆEuropa se raspada, a Amerikanci vraćaju Rusima
  

[size]

Raspad sovjetskog bloka i sovjetske države doveo je do sužavanja ruske interesne sfere. Nekada je dosezala Labu i Dravu. Danas se nalazi istočno od Dnjepra. Utoliko je reakcija Moskve na pokušaj Zapada da uz pomoć ukrajinskih nacionalista učvrsti svoj položaj na Crnom moru bila razumljiva i neizbježna. Tu reakciju nije odredila ni nametnula autoritarnost Putinovog režima već logika moći i težnja ekspanziji koji su imanentni svakoj supersili, kao i očiti geostrateški razlozi te potreba da se povuče crta iza koje se Rusija više neće povlačiti. Zapadna strategija je u Ukrajini doživjela poraz iz jednostavnog razloga što su u Washingtonu smetnuli s uma poučak koji se uči u geopolitičkoj osnovnoj školi: nikad ne podcjenjivati Rusiju – koliko god se doimala slabom i što god tko mislio o njenom carskom, komunističkom ili Putinovom režimu.

Kao što je Ukrajina (bila) slaba točka Rusije tako je Sirija slaba točka Zapada pa je Rusija pohitala da tamo nametne svoju vojnu prisutnost. Putin je postigao i propagandnu pobjedu prijedlogom da se po uzoru na savezništvo u Drugom svjetskom ratu formira velika svjetska antiteroristička koalicija. Sličan poker igraju i Kina i SAD u Južnokineskom moru gdje Washington računa, vjerovali ili ne, na savezništvo Vijetnama. Istodobno, Kina vješto koristi afrički politički i ekonomski vakuum. Pitanje je vremena kada će se kartaškom stolu pridružiti sve jača Indija i još uvijek je neizvjesno kako će se u tom paralelogramu sila u konačnici postaviti Iran i Pakistan. Europska unija je raskomadana na tridesetak malih, glupih i zločestih nacionalizama što su loše karte, Dalmatinci bi rekli lišo, pa uopće i ne sudjeluje u igri.

Ideološke simpatije i antipatije nemaju značaja u imperijalnoj kockarnici čiju dinamiku oduvijek određuju blefiranje, prijetnje, sigurnosne dileme i sirovi pragmatizam. Treba li podsjećati da je katolička Francuska u Tridesetogodišnjem ratu ratovala na strani Antihabsburške lige ili da su demokratske Sjedinjene Države u Prvom hladnom ratu podržavale zločinačke režime – "naše kurvine sinove", kako su ih zvali u State Departmentu – u Čileu i Južnom Vijetnamu?

Činjenica da zapadnu alijansu na čelu sa SAD čine uglavnom demokratske ili tobože demokratske države a da je Ruska Federacija autoritarna oligarhija kod dobronamjernih promatrača lako može izazvati neumjesnu pristranost. No, i demokracije se u svojoj vanjskoj politici i globalnoj strategiji ponašaju jednako beskrupulozno i prljavo kao i autoritarni režimi. Promatrati globalne sukobe kroz optiku, primjerice, rusofilije, jednako je pogrešno koliko i njihovo promatranje kroz optiku liberalne tankoćutnosti, kao i kroz dvojbu između Faulknera i Dostojevskog, Hollywooda i ruskog baleta ili, pak, "dekadentnog" zapadnog konzumerizma i mistične pravoslavne spiritualnosti. Pretpostavka da širenje zapadnog geostrateškog utjecaja pridonosi širenju demokracije također je opasna iluzija. Primjeri Arapskog proljeća, kaotičnog Iraka, nacionalističke Ukrajine, kao i premnoge situacije iz Prvog hladnog rata govore dovoljno, a ni širenje Europske unije i Sjevernoatlantskog pakta na istočnu i jugoistočnu Europu nije osobito pridonijelo demokratizaciji tog prostora. Individualna sloboda i udobnost nikad nisu bili cijenjena roba na tom političkom tržištu. Demokratizacija je spor, evolutivan i neizvjestan proces koji ne stoji ni u kakvoj vezi sa svrstavanjem uz američki blok nego ovisi o materijalnim i intelektualnim resursima svake pojedine zemlje, napose o odgovornosti ili neodgovornosti njene političke elite.[/size]

http://www.tportal.hr/vijesti/komentari/403681/Hladni-rat-velikih-sto-mogu-uciniti-mali.html

pa...stvaraju se preduvjeti za globalno sranje...

epikur37 wrote:Što mogu učiniti male zemlje u ovom nemirnom razdoblju dok su granice interesnih sfera velikih sila neodređene i neizvjesne i dok se ne uspostavi stabilni svjetski poredak kao što je to učinjeno 1815. u Beču ili 1945. u Potsdamu? Najvažnije je ne dopustiti uvlačenje u sukob i težiti opreznoj neutralnosti. Ekvilibrirati na toj žici manje je opasno od spremnosti na rizik zarad nečijih imperijalnih interesa. Supersilama ne smeta neutralnost jer jamči odsutnost druge strane: "ako već niste s nama, barem niste s njima". Primjeri neutralne Švicarske, Austrije, Švedske i Finske te nesvrstane Jugoslavije, ali i Francuske u vrijeme De Gaulleovog istupanja iz NATO-a, kazuju da postoji izvjesni manevarski prostor koji manjim državama pruža priliku da ne postanu pijuni, zadrže nepristranu, samim time i superiornu moralnu poziciju i – nadasve – da svoje građane spasu pogibelji. Da je ukrajinska politička elita krenula putem neutralnosti zajamčila bi odsutnost Zapada na ruskom južnom boku, ali i odsutnost Rusije na istočnom obodu srednje Europe, s čime bi se obje supersile mogle zadovoljiti i – a to je najvažnije – bili bi izbjegnuti rat, stradanje, patnje i ekonomska propast. Takav aranžman ne bi isključio rusku vojnopomorsku prisutnost na Krimu jer je dosjetka o istiskivanju Rusije iz Krima i sevastopoljske utvrde jednako suluda kao i pomisao da bi SAD odustale od Pearl Harbora ili Velika Britanija od Gibraltara.

Ali jok, naša gospođa vrhovna zapovjednica (kakao joj labuđe pjeva šjor ero :) stala na to da nas što žešće svrsta u uspravnicu i okrene kontra Rusije...:D

A no Ukrajinci su popušili američku pljugu i sad tko ih jebe...nek kmeče u ruskom blatu :)

Mali mogu da filozofiraju i prosipaju svoje neiscrpno znanje, sve dok velikim ne padne na pamet da ih sataru, bez obzira koliko su ti veliki glupi, tupi i neupotreblljivi, po tvrdnjama malih.

omni wrote:Mali mogu da filozofiraju i prosipaju svoje neiscrpno znanje, sve dok velikim ne padne na pamet da ih sataru, bez obzira koliko su ti veliki glupi, tupi i neupotreblljivi, po tvrdnjama malih.

gut...

Zapadna strategija je u Ukrajini doživjela poraz došao do ovdje(negdje početak) i prestao čitati

neoliberalni_placenik wrote:Zapadna strategija je u Ukrajini doživjela poraz  došao do ovdje(negdje početak) i prestao čitati

Zapad ima svoju vladu u Kijevu i rade što hoće u toj zemlji pa tako i uhljebiti gruzijskoj gutača kravata na funkciju guvernera i borca protiv korupcije. Što nisu dobili? Nisu dobili Krim i tim deložirali Crnomorsku flotu, ne samo s tog poluotoka. Nisu dobili stabilnu Ukrajinu koja bi mogla na brzinu u NATO. Dobili su zbog rata na istoku probuđeni nacionalizam koji će jebat u istoj mjeri i ruje i zapadne liberale što i nije tako loše za Ukrajinu.

Jedva čekam izlazak ruske 1 i 3 armije na granicu sa Moldovom(mada nerealno)ako debilni ukrajinci pristanu na ples sa vukovima,rusi su ubrzano opremili oko 100.000 vojnika za ofanzivna djelovanja sa najmodernijim naoružanjem.
Ta grupacija bez po muke može na granice sa Poljskom i Rumunjskom

epikur37 wrote:[size=32]Hladni rat velikih: što mogu učiniti mali?

tehnicirat :)

epikur37 wrote:A no Ukrajinci su popušili američku pljugu i sad tko ih jebe...nek kmeče u ruskom blatu :)

Ukrajina je snažan zapadni klin u ruskom trbuhu, ma šta tko mislio...Rat u Donbasu je to zapečatio. Sve ostalo je nebitno...

Rusi su bespovratno izgubili Ukrajinu onog momenta kad su sve pro-ruske birače isključili iz ukrajinskog sistema izbora. Jebeš Krim i pola Donbassa, u globalu kad sagledaš Ukrajinu, EU je itekak dugoročno profitirala. Sporazum o slobodnoj trgovini više niko ne može opstruirati, a zapadne tvrtke dobile su novi tržišni potencijal.

Najbogatiji dio ukrajine bio je onaj na istočnoj strani. Sada će bogatstvo biti na suprotnoj. U određenom vremenskom periodu

Istočni dio ima i najveći broj umirovljenika. Sad će to Rusi morati da plaćaju.

Uvozit će radnu snagu sa zapada zemlje.

AlfaOmega wrote:Rusi su bespovratno izgubili Ukrajinu onog momenta kad su sve pro-ruske birače isključili iz ukrajinskog sistema izbora. Jebeš Krim i pola Donbassa, u globalu kad sagledaš Ukrajinu, EU je itekak dugoročno profitirala. Sporazum o slobodnoj trgovini više niko ne može opstruirati, a zapadne tvrtke dobile su novi tržišni potencijal.

a krim i donbas zajedno čine 6% teritorija.. Rusija nije "izašla" na dnjepar i tako uzela 50% ukraine, nego 6% teritorija.. 94% teritorija druge najveće države u Europi(nakon Rusije) je pripalo zapadu. zapad je dobio 40milijun anti ruskog raspoloženog stanovništva, i drugu najveću zemlju u europi - a sve to je prije par desetljeća bila "kičma Moskovske snage", sada pripada zapadu. barem 96% populacije i teritorija.

Ne samo to, nego je zapad dobio preko Ukrainske vojne industrije pristup solidnoj ruskoj vojnoj i industrijskoj tehnologiji, jer u Ukraini je bilo 30% vojne industrije SSSRa.

Kolika je važnost Ukraine, čisto da naglasim da Rusija nebi pobjedila u WW2 bez Ukraine.  7milijuna Ukrainaca je služilo u crvenoj armiji, iako je većina Ukraine bila osvojena 1941, SSSR je evakuirao sve tvornice i radnike i inžinjere iz Ukraine  iza Urala,  itd. itd.

Kasnije pošto je većina Rusa izginula u WW2, Sovjetska mobilizacija 1944 i 1945 uglavnom se vršila na području Ukraine... itd itd.

I Rusija je izgleda ovo izgubila ... teško je reći zauvijek ali za idućih 100godina da.Ukraina je mjesto gdje su nastali i Rusi i Bjelorusi i Ukrainci(pa i Hrvati možemo reći, Hrvati uglavnom iz zapadne Ukraine dolaze, jezik je nevjerojatno sličan, pogotovo što Ukrainci pričaju ikavicu kao mi u Južnoj Hrvatskoj/Dalmaciji), i Rusi su to izgubili..

I onda ja počnem čitati članak, računam možda je epi stavio nešto pametno za promjenu, među prvim rečenicama, "Putin je majstorski porazio zapad u Ukraini" hahaha, odmah sam prestao sa čitanjem.

Inače o tome da je Istok Ukraine "bogat" je bla bla bla. Taj "istok Ukraine" uglavnom pripada Ukraincima. Rusi kontroliraju "mali" dio istoka Ukraine, Donjeck u čijim predgrađima su Ukrainci i to je to. I eto Luganjsk. Ostatak "istoka Ukraine" kontroliraju Ukrainci.

A taj Ruski dio je totalno razvaljen granatama, tako da više ništa ne funkcionira. A da ne govorim stanovništvo iseljeno. Da ne govorim da ih Rusi hrane. I da ne govorim da "pro-ruska" vojska se sada tamo bavi reketarenjem i kriminalom, svi su tamo u Arkan šemi, većina ruskih fanatika i nacionalista ili je izginula u ratu sa Ukraincima(poput onoga momka od 26godina, bio je popularan u Široknome, govorio o borbi za Ruski svijet, dok ga nije pokosila Ukrainska granata, lika mi je žao) a one koje su preživjeli Putin je smjestio u zatvor, ušutkao, likvidirao itd itd. Tako da dolje nema od ekonomije ništa. To je najsiromašniji dio Ukraine i Europe koji Rusi moraju hraniti. Ne samo to, nego ono malo tvornica što je valjalo, pazi ovo - Rusi su osobno razmontirali u ljeto 2014 kada je bila "bežanija", doslovno su Rusi razmontirali pogone , nešto po naredbi Putina, nešto od "poduzetnih Rusa" , tako da Donjeck djeli nešto slično kao subinu Vukovara.

Vukovar je bio nekada najbogatiji dio Hrvatske i Yugoslavije, ali nakon rata najsiromašniji i nikada se nije oporavio.

Bit će onako kao Putin i Rusija odluči da će biti. Ostalo su naklapanja forumskih baba.

marcus-t wrote:Bit će onako kao Putin i Rusija odluči da će biti. Ostalo su naklapanja forumskih baba.

Jasna stvar, zna se čije je leno Ukrajina...

 Donjecki ugljeni bazen


Donjecki ugljeni bazen (akronim Donbas), najveći ugljeni bazen u jugoistočnoj Europi i jedno od golemih industrijskih središta Ukrajine i Rusije; obuhvaća oko 60 000 km². Zapadni dio (oko 3/4 Donjeckoga bazena) leži na teritoriju Ukrajine (Donjecka i Luganska oblast), a istočni dio u Rusiji (Rostovska oblast). U užem smislu, Donbas obuhvaća oko 23 000 km² područja južno od Sjevernog Donjeca, u kojem je najveća koncentracija ugljenokopa. Rezerve ugljena do 1800 m dubine procjenjuju se na 140,8 milijardi tona, a sastoje se od antracita i bituminoznog ugljena iz različitih geoloških razdoblja, koji se upotrebljavaju za proizvodnju koksa i plina i za potrebe snažno razvijene kemijske industrije. Naslage ugljena bile su otkrivene potkraj XVI. st.; eksploatacija je započela 1723. u rajonu Bahmut. Međutim, jači razvoj počeo je nakon izgradnje željeznice 1869. Gotovo potpuno uništena rudarska postrojenja i industrija Donjeckog ugljenog bazena tijekom II. svjetskog rata obnovljeni su nakon rata, a proizvodnja je znatno povećana. Najveća proizvodnja ugljena ostvarena je 1970-ih (221,5 milijuna tona 1975), a nakon toga je u opadanju (139,4 milijuna tona 1992; nedostatak opreme, štrajkovi). Osim ugljena, bogata su i ležišta željezne rude (Krivi Rog), kamene soli (oko 45% rezervi bivšeg SSSR-a), mangana, antimona, srebra i dr. Ugljenom iz Donjeckoga bazena podmiruju se visoke peći i topionice željezne rude na području Krivoga Roga, Kerča i na poluotoku Krimu te velik dio industr.ijskih potreba u europskom dijelu Rusije. Po broju proizvodnih kapaciteta (više stotina rudnika, velik broj metalurških i kemijskih industrijskih postrojenja), gustoj mreži prometnih putova i blizini velikoga broja industrijskih gradova (Donjeck, Lugansk, Gorlovka, Mariupolj, Kramatorsk, Konstantinovka, Stahanov i dr.), Donjecki ugljeni bazen najjače je industrijsko područje Ukrajine. Dobro je razvijena i proizvodnja građevnoga materijala, a u novije doba razvija se laka industrija i proizvodnja roba za široku potrošnju (staklo, pamuk, prehrambena i tekstilna industrija i dr.).

 
[size=33]Na zapadu zemlje ide deindustrijalizacija pa im neće trebati rude, a tako ih neće mnogo pogoditi ni sjeverni tok. Umjesto jeftinog Ruskog plina grijati će se na kredit. Ovim iz Donjecka također će biti nezgodno jer nemaju luku za izvozit pa su vezani za Rusiju.[/size]