Petir: Protiv sam totalitarnih opcija a neki s desnice nisu jasni po pitanju bošnjačke uzurpacije u BiH

PETIR: Neki se nisu izjasnili, voljela bih čuti što Hasanbegović misli o tome da su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva
Marijana Petir kao nezavisna kandidatkinja na izborima za Europski parlament nije se uspjela domoći mandata u Strasbourgu. Ipak, osvojila je čak 40 000 preferencijalnih glasova što je prometnulo u jednu od zanimljivijih pojava na političkoj sceni u Hrvatskoj nakon netom završenih europskih izbora, piše Hrvatski Medijski Servis.

Petir je dugogodišnja HSS-ovka, ali se nakon sukoba s predsjednikom te stranke Krešom Beljakom zbog programskih usmjerenja odlučila u političkoj areni okušati u vlastitom angažmanu.

U programu zagrebačke televizije N1 Petir je komentirala rezultate izbora za Europski parlament u Hrvatskoj. Na upit da prokomentira može li doći okrupnjavanja desne političke scene u Hrvatskoj Petir je kazala da ne vjeruje u takav scenarij jer joj smetaju otvorena koketiranja nekih članova “Hrvatskih suverenista” te “Neovisnih za Hrvatsku” s baštinom totalitarnih režima te antisemitizmom.

„Mislim da se ljudi koji podržavaju rasne zakone i antisemitizam uopće ne bi smjeli kandidirati na europskim izborima, a takvih je bilo na listama koje su spomenute kao potencijalni partneri (“Hrvatski suverenisti” i “Neovisni za Hrvatsku”; op. a.)“, rekla je Petir.

Petir također ističe da za nju postoji problem što se još uvijek neki političari nisu izjasnili o pitanju činjenice da su Bošnjaci Hrvatima po treći put izabrali Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH.

-Postoji problem oko nekih političara koji se još uvijek nisu izjasnili što misle o tome da su Muslimani izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Voljela bih čuti što gospodin Hasanbegović misli o tome, rezolulutna je Petir.

Bivša zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir zamjera Bruni Esih i to što su „Neovisni za Hrvatsku“ svoju kampanju gradili na promicanju nekih totalitarnih ideja, kao što bi se „Suverenisti,ističe Petir, imali na listama ljude koji se zalažu za rasne zakone i promiču antisemitizam.

„Te ideje ne podržavam i to mi je apsolutno neprihvatljivo. Takve ideje nikada nisu bile dijelom mog vrijednosnog sustava. Ja sam demokršćanka i svi koji dijele taj sustav vrijednosti dobrodošli su za razgovor“, kazala je Petir.

https://poskok.info/petir-neki-se-nisu-izjasnili-voljela-bih-cuti-sto-hasanbegovic-misli-o-tome-da-su-bosnjaci-izabrali-hrvatskog-clana-predsjednistva/
.....................

Lijepa hssovska tradicija u punom sjaju protiv pravaškog idiotizma.

Petirka je u pravu, čak i ne toliko zbog rasnih zakona i antisemitizma 8što fali antisemitizmu?) već zbog temeljne neiskrenosti i nedorečenosti tzv. desnice u mnogim pitanjima, počev od ekonomije, do položaja Hrvata u BiH, odnosno odnosa prema BiH. Prodaju maglu i parazitiraju na Ruži Tomašić koja se doista borila za hrvatske interese unutar EU (isto kao i Petirka). Želimo li ljude koji se doista i iskreno bore za hrvatske nacionalne interese ili one koji prodaju ideološku maglu i kure iz prikrajka? Petirka je na hrvatskoj političkoj sceni možda još jedina prava autentična demokršćanka. Ono za što se lažno izdaje HDZ. Ona kao takva, nije izdajnik desnice u Hrvata (desnica u Hrvata osim Hasanbegovića je ionako intelektualno, a osim Ruže moralno potkapacitirana i boluje od kroničnog nedostatka vizije) već glavni neprijatelj i prokazivač HDZ-a; ne kao stranke lažne desnice ili desnog centra, već besprupulozne, parazitske, trgovačke stranke lopova. U tome je uspješnija i od Mosta i od SDP-a; ne opakom jezičinom u Saboru i novinarskim konferencijama, već vlastitim radom i dosljednošću.

melkior wrote:Petirka je u pravu, čak i ne toliko zbog rasnih zakona i antisemitizma 8što fali antisemitizmu?) već zbog temeljne neiskrenosti i nedorečenosti tzv. desnice u mnogim pitanjima, počev od ekonomije, do položaja Hrvata u BiH, odnosno odnosa prema BiH. Prodaju maglu i parazitiraju na Ruži Tomašić koja se doista borila za hrvatske interese unutar EU (isto kao i Petirka). Želimo li ljude koji se doista i iskreno bore za hrvatske nacionalne interese ili one koji prodaju ideološku maglu i kure iz prikrajka? Petirka je na hrvatskoj političkoj sceni možda još jedina prava autentična demokršćanka. Ono za što se lažno izdaje HDZ. Ona kao takva, nije izdajnik desnice u Hrvata (desnica u Hrvata osim Hasanbegovića je ionako intelektualno, a osim Ruže moralno potkapacitirana i boluje od kroničnog nedostatka vizije) već glavni neprijatelj i prokazivač HDZ-a; ne kao stranke lažne desnice ili desnog centra, već besprupulozne, parazitske, trgovačke stranke lopova. U tome je uspješnija i od Mosta i od SDP-a; ne opakom jezičinom u Saboru i novinarskim konferencijama, već vlastitim radom i dosljednošću.

Da i posve. Ono što je Petir to treba biti HDZ. A maloumna prvašako islamopfilna desnica je ionako protuprirodna.

epikur37 wrote:

melkior wrote:Petirka je u pravu, čak i ne toliko zbog rasnih zakona i antisemitizma 8što fali antisemitizmu?) već zbog temeljne neiskrenosti i nedorečenosti tzv. desnice u mnogim pitanjima, počev od ekonomije, do položaja Hrvata u BiH, odnosno odnosa prema BiH. Prodaju maglu i parazitiraju na Ruži Tomašić koja se doista borila za hrvatske interese unutar EU (isto kao i Petirka). Želimo li ljude koji se doista i iskreno bore za hrvatske nacionalne interese ili one koji prodaju ideološku maglu i kure iz prikrajka? Petirka je na hrvatskoj političkoj sceni možda još jedina prava autentična demokršćanka. Ono za što se lažno izdaje HDZ. Ona kao takva, nije izdajnik desnice u Hrvata (desnica u Hrvata osim Hasanbegovića je ionako intelektualno, a osim Ruže moralno potkapacitirana i boluje od kroničnog nedostatka vizije) već glavni neprijatelj i prokazivač HDZ-a; ne kao stranke lažne desnice ili desnog centra, već besprupulozne, parazitske, trgovačke stranke lopova. U tome je uspješnija i od Mosta i od SDP-a; ne opakom jezičinom u Saboru i novinarskim konferencijama, već vlastitim radom i dosljednošću.

Da i posve. Ono što je Petir to treba biti HDZ. A maloumna prvašako islamopfilna desnica je ionako protuprirodna.

Uvijek ću radije podržati ljude koji su se dokazali vlastitim radom, neovisno  o nominalnoj stranačkoj i ideološkoj pripadnosti, nego jeftine bukače i prodavače ideološke magle.

epikur37 wrote:PETIR: Neki se nisu izjasnili, voljela bih čuti što Hasanbegović misli o tome da su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva
Marijana Petir kao nezavisna kandidatkinja na izborima za Europski parlament nije se uspjela domoći mandata u Strasbourgu. Ipak, osvojila je čak 40 000 preferencijalnih glasova što je prometnulo u jednu od zanimljivijih pojava na političkoj sceni u Hrvatskoj nakon netom završenih europskih izbora, piše Hrvatski Medijski Servis.

Petir je dugogodišnja HSS-ovka, ali se nakon sukoba s predsjednikom te stranke Krešom Beljakom zbog programskih usmjerenja odlučila u političkoj areni okušati u vlastitom angažmanu.

U programu zagrebačke televizije N1 Petir je komentirala rezultate izbora za Europski parlament u Hrvatskoj. Na upit da prokomentira može li doći okrupnjavanja desne političke scene u Hrvatskoj Petir je kazala da ne vjeruje u takav scenarij jer joj smetaju otvorena koketiranja nekih članova “Hrvatskih suverenista” te “Neovisnih za Hrvatsku” s baštinom totalitarnih režima te antisemitizmom.

„Mislim da se ljudi koji podržavaju rasne zakone i antisemitizam uopće ne bi smjeli kandidirati na europskim izborima, a takvih je bilo na listama koje su spomenute kao potencijalni partneri (“Hrvatski suverenisti” i “Neovisni za Hrvatsku”; op. a.)“, rekla je Petir.

Petir također ističe da za nju postoji problem što se još uvijek neki političari nisu izjasnili o pitanju činjenice da su Bošnjaci Hrvatima po treći put izabrali Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH.

-Postoji problem oko nekih političara koji se još uvijek nisu izjasnili što misle o tome da su Muslimani izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Voljela bih čuti što gospodin Hasanbegović misli o tome, rezolulutna je Petir.

Bivša zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir zamjera Bruni Esih i to što su „Neovisni za Hrvatsku“ svoju kampanju gradili na promicanju nekih totalitarnih ideja, kao što bi se „Suverenisti,ističe Petir, imali na listama ljude koji se zalažu za rasne zakone i promiču antisemitizam.

„Te ideje ne podržavam i to mi je apsolutno neprihvatljivo. Takve ideje nikada nisu bile dijelom mog vrijednosnog sustava. Ja sam demokršćanka i svi koji dijele taj sustav vrijednosti dobrodošli su za razgovor“, kazala je Petir.

https://poskok.info/petir-neki-se-nisu-izjasnili-voljela-bih-cuti-sto-hasanbegovic-misli-o-tome-da-su-bosnjaci-izabrali-hrvatskog-clana-predsjednistva/
.....................

Lijepa hssovska tradicija u punom sjaju protiv pravaškog idiotizma.

Jako lijepo :)

Po nekim svojim stavovima, ja bih mogao proći kao jebeni fašist, pa ipak, prije bih podržao Biljanu Borzan u EU Parlament nego bilo koga tko pripada nominalnoj desnici ili HDZ-u (s iznimkom Ruže Tomašić). Domoljublje se ne dokazuje s rukom na srcu i decibelima, jer po toj logici onda bi Thompson trebao biti najveći domoljub u Hrvata, a ja ga prije svega smatram etno-nacionalnim poduzetnikom za vlastiti džep i oportunistom, baš kao i Pupovca. Turbo nacionalna, turbo katolička i turbo glupa desnica u Hrvata ne zaslužuje vlast u Hrvatskoj ni pod razno. Turbo prodavači magle. Bez članstva u EU i turizma, RH bi civilizacijski i ekonomski bila na razini BiH ili Kosova.

Hektorović wrote:

epikur37 wrote:PETIR: Neki se nisu izjasnili, voljela bih čuti što Hasanbegović misli o tome da su Bošnjaci izabrali hrvatskog člana Predsjedništva
Marijana Petir kao nezavisna kandidatkinja na izborima za Europski parlament nije se uspjela domoći mandata u Strasbourgu. Ipak, osvojila je čak 40 000 preferencijalnih glasova što je prometnulo u jednu od zanimljivijih pojava na političkoj sceni u Hrvatskoj nakon netom završenih europskih izbora, piše Hrvatski Medijski Servis.

Petir je dugogodišnja HSS-ovka, ali se nakon sukoba s predsjednikom te stranke Krešom Beljakom zbog programskih usmjerenja odlučila u političkoj areni okušati u vlastitom angažmanu.

U programu zagrebačke televizije N1 Petir je komentirala rezultate izbora za Europski parlament u Hrvatskoj. Na upit da prokomentira može li doći okrupnjavanja desne političke scene u Hrvatskoj Petir je kazala da ne vjeruje u takav scenarij jer joj smetaju otvorena koketiranja nekih članova “Hrvatskih suverenista” te “Neovisnih za Hrvatsku” s baštinom totalitarnih režima te antisemitizmom.

„Mislim da se ljudi koji podržavaju rasne zakone i antisemitizam uopće ne bi smjeli kandidirati na europskim izborima, a takvih je bilo na listama koje su spomenute kao potencijalni partneri (“Hrvatski suverenisti” i “Neovisni za Hrvatsku”; op. a.)“, rekla je Petir.

Petir također ističe da za nju postoji problem što se još uvijek neki političari nisu izjasnili o pitanju činjenice da su Bošnjaci Hrvatima po treći put izabrali Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH.

-Postoji problem oko nekih političara koji se još uvijek nisu izjasnili što misle o tome da su Muslimani izabrali hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Voljela bih čuti što gospodin Hasanbegović misli o tome, rezolulutna je Petir.

Bivša zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir zamjera Bruni Esih i to što su „Neovisni za Hrvatsku“ svoju kampanju gradili na promicanju nekih totalitarnih ideja, kao što bi se „Suverenisti,ističe Petir, imali na listama ljude koji se zalažu za rasne zakone i promiču antisemitizam.

„Te ideje ne podržavam i to mi je apsolutno neprihvatljivo. Takve ideje nikada nisu bile dijelom mog vrijednosnog sustava. Ja sam demokršćanka i svi koji dijele taj sustav vrijednosti dobrodošli su za razgovor“, kazala je Petir.

https://poskok.info/petir-neki-se-nisu-izjasnili-voljela-bih-cuti-sto-hasanbegovic-misli-o-tome-da-su-bosnjaci-izabrali-hrvatskog-clana-predsjednistva/
.....................

Lijepa hssovska tradicija u punom sjaju protiv pravaškog idiotizma.

Jako lijepo :)

Naravno da je lijepo i pokazuje upravo jednu činjenicu da je za naš nacionalni korpus najzdravija demokršćanska opcija, onu kakvu opisujemo u komentarima: umjereno desna, konzervativna i socijalna.

Jer to je jednostavno duh, mentalitet i priroda hrvatskog naroda još od Radića, još od početka.

To je ono što bi trebao HDZ biti i što je bio, što mu je zadaća. Integrirati politiku na prirodnim nacionalnim postavkama i jedinstvu.

melkior wrote:Po nekim svojim stavovima, ja bih mogao proći kao jebeni fašist, pa ipak, prije bih podržao Biljanu Borzan u EU Parlament nego bilo koga tko pripada nominalnoj desnici ili HDZ-u (s iznimkom Ruže Tomašić). Domoljublje se ne dokazuje s rukom na srcu i decibelima, jer po toj logici onda bi Thompson trebao biti najveći domoljub u Hrvata, a ja ga prije svega smatram etno-nacionalnim poduzetnikom za vlastiti džep i oportunistom, baš kao i Pupovca. Turbo nacionalna, turbo katolička i turbo glupa desnica u Hrvata ne zaslužuje vlast u Hrvatskoj ni pod razno. Turbo prodavači magle. Bez članstva u EU i turizma, RH bi civilizacijski i ekonomski bila na razini BiH ili Kosova.

x

Jebala ju njena seljačka politika 
Nije ona za brusselesa

Sora wrote:Jebala ju njena seljačka politika 
Nije ona za brusselesa

talibanko, k nozi ili uz hasančeta

Tko obeća na parlamentarnim izborima ukidanje 175 000 privilegiranih mirovina, ukidanje 10-12 županija, stotinu općina, barem desetak ministarstava, smanjenje stope PDV-a na 10%, smanjenje poreza na dohodak na 4%, smanjenje poreza na dobit u 4 velika grada na 2%, a izvan 4 velika grada ukidanje poreza na dobit odnosno 0%, tko obeća privatizaciju svih državnih poduzeća osim onih vezanih isključivo za energetiku, šume i vode, tko obeća uvođenje 5G mreže u Hrvatsku, reviziju i provjeru svih diploma u državnoj upravi, provođenje javnih natječaja za sve ključne menadžerske funkcije u državnim poduzećima, izmjene ZKP-a i ZPP-a u smislu da dodatno onemogući manevarski prostor odvjetnicima da zloupotrebljavaju vođenje sudskog postupka, oštrije kažnjavanje gospodarskog kriminala, posebno onih koji su tvrtke doveli u stečaj,  zaslužuje voditi ovu zemlju.

epikur37 wrote:

Naravno da je lijepo i pokazuje upravo jednu činjenicu da je za naš nacionalni korpus najzdravija demokršćanska opcija, onu kakvu opisujemo u komentarima: umjereno desna, konzervativna i socijalna.

Jer to je jednostavno duh, mentalitet i priroda hrvatskog naroda još od Radića, još od početka.

To je ono što bi trebao HDZ biti i što je bio, što mu je zadaća. Integrirati politiku na prirodnim nacionalnim postavkama i jedinstvu.

Maček a ne Pavelić.

:)

Sve ovo desnije ispadne kao totalni cirkus i nacionalna tragedija.

melkior wrote:Tko obeća na parlamentarnim izborima ukidanje 175 000 privilegiranih mirovina, ukidanje 10-12 županija, stotinu općina, barem desetak ministarstava, smanjenje stope PDV-a na 10%, smanjenje poreza na dohodak na 4%, smanjenje poreza na dobit u 4 velika grada na 2%, a izvan 4 velika grada ukidanje poreza na dobit odnosno 0%, tko obeća privatizaciju svih državnih poduzeća osim onih vezanih isključivo za energetiku, šume i vode, tko obeća uvođenje 5G mreže u Hrvatsku, reviziju i provjeru svih diploma u državnoj upravi, provođenje javnih natječaja za sve ključne menadžerske funkcije u državnim poduzećima, izmjene ZKP-a i ZPP-a u smislu da dodatno onemogući manevarski prostor odvjetnicima da zloupotrebljavaju vođenje sudskog postupka, oštrije kažnjavanje gospodarskog kriminala, posebno onih koji su tvrtke doveli u stečaj,  zaslužuje voditi ovu zemlju.

Svakako, osoba premijera ne smije biti netko tko je došao iz diplomacije, netko tko je gradio ili gradi diplomatsku karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova ili bilo gdje izvan granica RH, osoba koja se svojim radom i rezultatima dokazala u svojoj struci. Više jedan Orban zaslužuje međunarodnog poštovanja zbog onog što čini za svoju zemlju, nego jedan Macron ili Kenwood Kenon; prvi bi vodio Europu a neuspješan je u vođenju Francuske, a drugog boli kita za RH, obična pudlica Merkelice i Junckera, njemu je RH tek prolazna postaja u međunarodnoj karijeri, zbog koje mora zadovoljiti strane gazde. Iz istog razloga ni Kolinda ni Jandroković ni Milanović ni itko tko je ispao ispod skuta Mate Granića ne zaslužuje voditi ovu zemlju, nikada.

Hektorović wrote:

epikur37 wrote:

Naravno da je lijepo i pokazuje upravo jednu činjenicu da je za naš nacionalni korpus najzdravija demokršćanska opcija, onu kakvu opisujemo u komentarima: umjereno desna, konzervativna i socijalna.

Jer to je jednostavno duh, mentalitet i priroda hrvatskog naroda još od Radića, još od početka.

To je ono što bi trebao HDZ biti i što je bio, što mu je zadaća. Integrirati politiku na prirodnim nacionalnim postavkama i jedinstvu.

Maček a ne Pavelić.

:)

Sve ovo desnije ispadne kao totalni cirkus i nacionalna tragedija.

x

To je politička priroda nacije, uvjeti u kojima se ona najbolje razvija i dostiže svoje blagostanje.

Sve amplitude izvan, bilo radikalno pravaške ili jugolijeve su pogubne.

Ja bi da bosanci nemaju nikakva politicka prava u Hrvatskoj 
Da se tretiraju kao svako stranac 
To bi jako unaorijedilo Hrbatsku 
Ti hercegbosanci su onsj dinarski mentalitet kpji ne pripada suvremenoj  kulturnoj demokratskoj RH 
Oni su nositelji krajnje desnih opcija. 
Mogu samo biti ovdje u Zagrebu pomoćna radna snaga . 
I tocka. 
Da me se slusa ne bi ?bandic i Vaso i ostala ekipa gnojili vise 
.

Kak si opasni ti hercegbosanci 
Opce nenam rijeci 
Oni su grobari Hrvata 
Da da 
Bogte . Otjerati ce nas sa vlastitog praga kucnog 
Ili prodati u bijelo roblje 
Mene mogu ..lako prodati. Ja sam zgodna i pametna 
Ali, sto s vecinom. joj joj

Ja kad vidim ovdekarce koliko seru bas hercegbosanci 
Dobim odma tlak 
I nesanicu 
I popizdicu 
E 
Odo ..

epikur37 wrote:x

To je politička priroda nacije, uvjeti u kojima se ona najbolje razvija i dostiže svoje blagostanje.

Sve amplitude izvan, bilo radikalno pravaške  ili jugolijeve su pogubne.

Hasanbegović: 'Tek je Tuđman isključio muslimane iz hrvatskih nacionalnih interesa'

• Može li se govoriti da su bosanskohercegovački muslimani, u jednom svom dijelu ili u jednoj fazi društvenog i povijesnog razvoja, bili ne samo dio hrvatskog društva nego i njegova nacionalnog korpusa? 

- Točnije je postaviti tezu o tome kako su Bosna i Hercegovina i bosanskohercegovački muslimani bili sastavni i neodvojivi dio svih glavnih hrvatskih političko-nacionalnih programa prije 1945. Ti su programi bili refleksija određene povijesne stvarnosti, a počivali su na pretpostavci da su bosanskohercegovački muslimani temeljem svoga etničkog podrijetla, jezika i ostalih narodnih značajki isto što i ostali Hrvati (katolici) te da će se socijalnom evolucijom i određenom vrstom kulturno-nacionalne akcije i među njima razviti svijest o pripadnosti zamišljenoj višekonfesionalnoj hrvatskoj naciji. 

Takva zamisao nije bila tek preporodna dosjetka ili 'hegemonistička pretenzija', nego je imala i svoje pristaše među muslimanskim društvenim elitama, napose inteligencijom. Oni su u određenom hrvatskom nacionalizmu vidjeli i sredstvo razrješenja vlastitih nacionalno-modernizacijskih dvojbi koje su prožimale postosmansko muslimansko društvo u Bosni i Hercegovini. Gotovo bez iznimke, prvi naraštaj muslimanske preporodne inteligencije oblikovan na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće svoje je kulturno-prosvjetne nacrte promišljao i unutar šire hrvatske kulturno-nacionalne perspektive, posebice one pravaškog usmjerenja.    

• Često se ističe da je još u Austro-Ugarskoj Hrvatski sabor prvi u Europi nakon Beča priznao islam kao ravnopravnu vjeru. 

- Da, tome je prethodilo zakonsko priznanje islama u ostalim dijelovima Monarhije uvjetovano, među ostalim, i posebnim odnosima s Osmanskim Carstvom. U hrvatskom slučaju priznanje se dovodilo u vezu s bosanskohercegovačkim muslimanima posebice među pravaškim zastupnicima koji su u tome gledali ostvarenje vlastitog programa o kršćansko-muslimanskoj slozi i nacionalnom približavanju.     

• No, i tada je austrougarska administracija, pogotovo Benjamin Kallay, željela odvojiti muslimane od utapanja u hrvatski nacionalni korpus. 

- Problematika Kallaya i općenito neki aspekti austrougarske politike u Bosni i Hercegovini nedovoljno su istraženi ili na odgovarajući način protumačeni. Kallay nikada nije nastupao kao promicatelj jedne gotove i zaokružene bosanske nacionalne koncepcije koja bi bila potpuni ekvivalent srpskoj ili hrvatskoj nacionalnoj ideologiji toga vremena. On je bio prije formulator koncepta određenog domovinskog bošnjaštva koje je bezuspješno suprotstavljao u prvom redu srpskim, kao najizraženijim, a potom i hrvatskim političko-nacionalnim pretenzijama u vezi s Bosnom i Hercegovinom.    

• Hrvatsko-muslimanski odnosi imali su različite faze u svom razvoju, od asimilatorskih tendencija kod Hrvata do potpunog odbacivanja, kao recimo u zadnjem ratu kada su se na žalost čak i sukobili. 

- Mislim da je pogrešno govoriti o 'asimilatorskim tendencijama', riječ je o različitim integracijskim koncepcijama kojima se nastojalo integrirati muslimane i njihovu kulturno -povijesnu i vjersku baštinu unutar cjeline nacrta o višekonfesionalnoj hrvatskoj naciji kao njezine jednakovrijedne sastavnice. Na toj podlozi razvijaju se odnosi do 1945. Razdoblje poslije 1945., ili završetak građanske epohe, predstavlja prekretnicu ne samo u tim odnosima. Komunistički udar na građansko društvo prekinuo je dotadašnji socijalni razvitak. Bosansko muslimansko društvo od 1945. razvija se na posve drugačijim zasadama. Jugoslavenski komunisti obračunali su se sa svim ranijim tendencijama i odnose između Hrvata (katolika) i Bošnjaka (muslimana) postavili na nove temelje, na prilike sovjetskog federalizma preslikanog u jugoslavenske uvjete.     

• Kako su se onda razvijali odnosi Hrvata (katolika) i muslimana prije i poslije 1945., posebice poslije raspada Jugoslavije? 

- Prije 1945. različiti oblici jugoslavenskog nacionalizma zaokupljeni su hrvatsko-srpskom (katoličko-pravoslavnom) nivelacijom i muslimanska problematika za njih ima drugorazredni Prije 1945. različiti oblici jugoslavenskog nacionalizma zaokupljeni su hrvatsko - srpskom (katoličko -pravoslavnom) nivelacijom i muslimanska problematika za njih ima drugorazredni značaj. Islamska baština u pravilu je žigosana kao anomalija tuđinske (osmanske) vladavine nespojiva s (jugo)slavenskim rasnim osobinama. značaj. Islamska baština u pravilu je žigosana kao anomalija tuđinske (osmanske) vladavine nespojiva s (jugo)slavenskim rasnim osobinama. 

Muslimani ne zauzimaju posebno mjesto ni u programu hrvatske komunističke ljevice koja nastupa kao dio jugoslavenskoga komunističkog gibanja i koja nacionalno pitanje načelno promatra tek kao sredstvo provedbe glavnoga cilja komunističke revolucije, sukladno naputcima Kominterne. Hrvatska seljačka stranka kao nositelj nacionalnog pokreta u načelu prihvaća muslimane kao sastavni dio hrvatskoga naroda, no prema njima, kao i prema jugoslavenstvu, ima nedosljedan i ambivalentan odnos. 

Nasuprot komunističkoj ljevici i HSS-u, od sredine 30-ih godina oblikuje se i snažan protujugoslavenski hrvatski nacionalizam, više ili manje podudaran s ustaškom organizacijom, koja oživljava pravaške predaje u odnosu na Bosnu i bosanskohercegovačke muslimane. Hrvatski nacionalisti prije 1941. nastupaju kao glavni kritičari Mačekove politike prema Bosni i muslimanima, posebice u vezi s granicama Banovine Hrvatske. 

Manje je poznato kako je poslije 1939. Mile Budak u ime domovinske ustaške organizacije zagovarao uspostavu autonomne Bosne i Hercegovine kao prijelaznog oblika, prihvaćajući time glavni zahtjev muslimanske politike u Kraljevini Jugoslaviji. Sve to je imalo razumljiv odjek među bosansko-hercegovačkim muslimanima, napose muslimanskim studentima, od kojih se značajan broj priklanja hrvatskim nacionalistima još i prije 1941.          

• No, upravo je najveći problem, pa i tabu hrvatsko-muslimanskih odnosa taj krimen NDH. 

- Prije bi se moglo reći da je to bio jedan od oblika mogućeg razrješenja tih odnosa ostvaren u promašenoj međunarodnoj konstelaciji te obilježen nekim drugim hipotekama. Svakako to jest tabu, ali ako zanemarimo ostale aspekte, to razdoblje je prvi i posljednji pokušaj konkretnog oživotvorenja pravaških zamisli o katoličko-muslimanskoj simbiozi u sklopu višekonfesionalne hrvatske nacije. Iz današnje perspektive može se reći da je ustaški poraz označio kraj ne samo jedne stranačko-ideološke formacije nego i zamisli o bosanskohercegovačkim muslimanima kao sastavnom dijelu hrvatskoga naroda. 

• U današnjoj BiH posebno se tabuizira NDH, a uloga muslimana se prešućuje ili minimizira. Nije ni povijesno razmotreno zašto je dobar dio Spahinog JMO-a prihvatio Pavelića i prišao mu. 

Tužno je bilo gledati nedavno obilježavanje godišnjice početka rata u Sarajevu koji je koincidirao i s obljetnicom partizanskog preuzimanja vlasti u gradu 1945. Svi govornici glorificirali su partizansku pobjedu nad fašizmom koji je navodno oživio 1992., previđajući elementarnu činjenicu da je opsadu Sarajeva provela upravu komunistička Jugoslavenska armija predvođena Titovim oficirom Ratkom Mladićem. - NDH je još uvijek određeni tabu i ovdje u Hrvatskoj, a posebice u Bosni i Hercegovini. Udio muslimana u vojnom, političkom ili upravnom aparatu NDH te ondašnjem kulturnom životu uglavnom se zanemaruje ili objašnjava klišejima o kolaboracionizmu i 'fašizmu'. 

U Bosni i Hercegovini, posebice u bošnjačkom društvu, snažno je ukorijenjena mitološka predodžba o jugoslavenskom komunizmu i titoizmu koja onemogućava sagledavanje i razumijevanje stvarnih uzroka krvavoga raspada jugoslavenske države koji je najteže pogodio baš tu zemlju. Rat i s njime povezano stradanje shvaća se kao vanjska intervencija 'fašističkih' elemenata poraženih 1945., a ne entropije i deformacije upravo jugoslavenskog komunizma i titoizma. 

Tužno je bilo gledati nedavno obilježavanje godišnjice početka rata u Sarajevu koji je koincidirao i s obljetnicom partizanskog preuzimanja vlasti u gradu 1945. Svi govornici glorificirali su partizansku pobjedu nad fašizmom koji je navodno oživio 1992., previđajući elementarnu činjenicu da je opsadu Sarajeva provela upravu komunistička Jugoslavenska armija predvođena Titovim oficirom Ratkom Mladićem. 

S tim u vezi je i pojava nekritičkog glorificiranja ZAVNOBIH-a kao navodnog čvrstog temelja na kojem se može graditi suvremena bosanskohercegovačka državnost, a zanemarivanjem jugoslavenskoga (AVNOJ) državno-pravno-ideološkog okvira unutar kojega je i mogla funkcionirati 'zavnobihovska' socijalistička forma bez sadržaja.    

• Kakva je uloga Franje Tuđmana u hrvatsko-muslimanskim odnosima, kao što je pokušaj podjele te zemlje s Miloševićem, pa i izazivanje sukoba? 

- Meni je zanimljivije pitanje je li Tuđman kao nositelj određenih hrvatskih nacionalnih koncepcija prema Bosni i Hercegovini bio realizator starih 'velikohrvatskih' tendencija ili izdanak komunističkog iskustva nacionalnih odnosa postavljenih na potpune drugačije temelje, ne samo ustavno-pravne, nego što je to bilo prije 1945. 

• I kakav je vaš odgovor? 

 - On je više-manje jasan. Tuđman je, unatoč optužbama za neoustaštvo, prema Bosni i Hercegovini poslije 1990. nastupio upravo iz perspektive odnosa koji su se stvorili nakon 1945., naravno uglavnom nemušto odgovarajući i na konkretnu političku stvarnost koju je diktirao srpski vojno-politički pohod na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te držanje međunarodne zajednice. Njegovo 'krivo' iščitavanje određenih povijesnih fenomena poput Banovine Hrvatske, koja je nastala u potpuno drugom kontekstu i, kao što se zaboravlja, kao prilog pokušaju očuvanja Jugoslavije, a ne njezina razbijanja, povjesničare i analitičare Tuđmanove uloge može zavesti na krivi trag. Njegova politika u Bosni i Hercegovini posebice ne može biti krštena 'neoustaštvom' s obzirom na to da su protumuslimanska kampanja, uključujući i rušenje džamija, zamisao o diobi Bosne i ostalo u suprotnosti sa svim temeljnim ustaškim postulatima o Bosni i muslimanima, kao i konkretnoj stvarnosti NDH. 

Ovdje bih odbacio i navodni emigrantski koncepcijski udio u njegovoj politici. Nikada, nitko i nigdje u hrvatskoj političkoj emigraciji od 1945. do 1990., uključujući onu 'ustašku', kao i 'neustašku', nije zagovarao podjelu Bosne i Hercegovine ili promicao protumuslimansko raspoloženje. Pojednostavljeno rečeno, Tuđman ne da nije bio vođen shvaćanjem da su muslimani zapravo Hrvati nego je učinio povijesni zaokret u hrvatskoj politici i prvi put 'isključio' muslimane iz hrvatskih nacionalnih ciljeva i kao imperativ postavio potpuno katoličko-muslimansko razgraničenje u Bosni i Hercegovini, sa svim konzekvencijama koje su iz toga mogle nastati i koje su nastale. Da budem ironičan, mislim da mu suvremeni bošnjački ideolozi na tome mogu biti zahvalni…        

• Kakvo je danas stanje muslimanske zajednice u Zagrebu? 

- Ako zanemarimo albanski udio, u smislu etničke pripadnosti prevladava bošnjačka identifikacija, ali je živa i hrvatsko-muslimanska predaja, posebice u starosjedilačkim obiteljima koje su svoj nacionalni identitet izgradile na pretkomunističkom iskustvu, a o kojima govori i moja knjiga o zagrebačkim muslimanima prije 1945. Kako se Hrvatska bude razvijala u 'normalnu' građansku državu u kojoj će se hrvatstvo razumijevati kao zajednički nazivnik svih subidentiteta, pitanje etničkog identiteta dobivat će drugorazredno značenje. U tom smislu našim upravljačkim i kulturnim elitama ne trebaju preporuke Vijeća Europe. Dovoljno je posegnuti za najboljim dijelovima vlastite političke baštine, Starčevićevom političkom i ustavnom hrvatskom nacijom. 


Već smo ustanovili kako se ne može govoriti o "asimilatorskim tendencijama" prije 1945., a u razdoblju od 1945. do 1990. "hrvatske tendencije" prema Bosni i Hercegovini ne postoje u bilo kojem obliku. Suvremeni bošnjački, kao uostalom i svi ostali nacionalni identiteti, oblikovao se kao posljedica komunističkog zahvata u nacionalne odnose poslije 1945., ali i kao izraz konkretnog iskustva zadnjeg rata kao srpskog pohoda na Bosnu i Hercegovinu, s jedne strane, i traume hrvatsko-bošnjačkog sukoba. Latentni strah od hrvatske politike kao jednog od protagonista podjele Bosne i Hercegovine ili protubošnjačke nagodbe sa Srbima postoji. 

Kult Milorada Dodiga kao "najvećeg hrvatskog prijatelja" koji promiču određeni hrvatski političko-medijski krugovi tome svakako ide u prilog. No, ipak mislim da u Sarajevu postoji jednoznačan odnos prema Srbiji utemeljen u činjenicama te ambivalentan odnos prema Zagrebu i Hrvatskoj. Taj se odnos kreće od racionalnog sagledavanja drugačije uloge Zagreba ne samo u posljednjem ratu, uključujući i ulogu Franje Tuđmana koji se neovisno o promašajima ne može mehanički izjednačavati s Miloševićem, do histeričnog izjednačavanja Zagreba s Beogradom koje ima dublje utemeljenje još iz jugoslavenske socijalističke uravnilovke kada je na svakog "četnika" trebalo pronaći i jednog "ustašu", 



Vlado Vurušić


https://www.jutarnji.hr/arhiva/hasanbegovic-tek-je-tudman-iskljucio-muslimane-iz-hrvatskih-nacionalnih-interesa/3768816/

povijesna a još gore suvremena stranputica

koja preživa isključivo na srbofobijskoj potki...i ndh resentimanu

ništa drugo

Hektorović wrote:

epikur37 wrote:x

To je politička priroda nacije, uvjeti u kojima se ona najbolje razvija i dostiže svoje blagostanje.

Sve amplitude izvan, bilo radikalno pravaške  ili jugolijeve su pogubne.

Hasanbegović: 'Tek je Tuđman isključio muslimane iz hrvatskih nacionalnih interesa'

• Može li se govoriti da su bosanskohercegovački muslimani, u jednom svom dijelu ili u jednoj fazi društvenog i povijesnog razvoja, bili ne samo dio hrvatskog društva nego i njegova nacionalnog korpusa? 

- Točnije je postaviti tezu o tome kako su Bosna i Hercegovina i bosanskohercegovački muslimani bili sastavni i neodvojivi dio svih glavnih hrvatskih političko-nacionalnih programa prije 1945. Ti su programi bili refleksija određene povijesne stvarnosti, a počivali su na pretpostavci da su bosanskohercegovački muslimani temeljem svoga etničkog podrijetla, jezika i ostalih narodnih značajki isto što i ostali Hrvati (katolici) te da će se socijalnom evolucijom i određenom vrstom kulturno-nacionalne akcije i među njima razviti svijest o pripadnosti zamišljenoj višekonfesionalnoj hrvatskoj naciji. 

Takva zamisao nije bila tek preporodna dosjetka ili 'hegemonistička pretenzija', nego je imala i svoje pristaše među muslimanskim društvenim elitama, napose inteligencijom. Oni su u određenom hrvatskom nacionalizmu vidjeli i sredstvo razrješenja vlastitih nacionalno-modernizacijskih dvojbi koje su prožimale postosmansko muslimansko društvo u Bosni i Hercegovini. Gotovo bez iznimke, prvi naraštaj muslimanske preporodne inteligencije oblikovan na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće svoje je kulturno-prosvjetne nacrte promišljao i unutar šire hrvatske kulturno-nacionalne perspektive, posebice one pravaškog usmjerenja.    

• Često se ističe da je još u Austro-Ugarskoj Hrvatski sabor prvi u Europi nakon Beča priznao islam kao ravnopravnu vjeru. 

- Da, tome je prethodilo zakonsko priznanje islama u ostalim dijelovima Monarhije uvjetovano, među ostalim, i posebnim odnosima s Osmanskim Carstvom. U hrvatskom slučaju priznanje se dovodilo u vezu s bosanskohercegovačkim muslimanima posebice među pravaškim zastupnicima koji su u tome gledali ostvarenje vlastitog programa o kršćansko-muslimanskoj slozi i nacionalnom približavanju.     

• No, i tada je austrougarska administracija, pogotovo Benjamin Kallay, željela odvojiti muslimane od utapanja u hrvatski nacionalni korpus. 

- Problematika Kallaya i općenito neki aspekti austrougarske politike u Bosni i Hercegovini nedovoljno su istraženi ili na odgovarajući način protumačeni. Kallay nikada nije nastupao kao promicatelj jedne gotove i zaokružene bosanske nacionalne koncepcije koja bi bila potpuni ekvivalent srpskoj ili hrvatskoj nacionalnoj ideologiji toga vremena. On je bio prije formulator koncepta određenog domovinskog bošnjaštva koje je bezuspješno suprotstavljao u prvom redu srpskim, kao najizraženijim, a potom i hrvatskim političko-nacionalnim pretenzijama u vezi s Bosnom i Hercegovinom.    

• Hrvatsko-muslimanski odnosi imali su različite faze u svom razvoju, od asimilatorskih tendencija kod Hrvata do potpunog odbacivanja, kao recimo u zadnjem ratu kada su se na žalost čak i sukobili. 

- Mislim da je pogrešno govoriti o 'asimilatorskim tendencijama', riječ je o različitim integracijskim koncepcijama kojima se nastojalo integrirati muslimane i njihovu kulturno -povijesnu i vjersku baštinu unutar cjeline nacrta o višekonfesionalnoj hrvatskoj naciji kao njezine jednakovrijedne sastavnice. Na toj podlozi razvijaju se odnosi do 1945. Razdoblje poslije 1945., ili završetak građanske epohe, predstavlja prekretnicu ne samo u tim odnosima. Komunistički udar na građansko društvo prekinuo je dotadašnji socijalni razvitak. Bosansko muslimansko društvo od 1945. razvija se na posve drugačijim zasadama. Jugoslavenski komunisti obračunali su se sa svim ranijim tendencijama i odnose između Hrvata (katolika) i Bošnjaka (muslimana) postavili na nove temelje, na prilike sovjetskog federalizma preslikanog u jugoslavenske uvjete.     

• Kako su se onda razvijali odnosi Hrvata (katolika) i muslimana prije i poslije 1945., posebice poslije raspada Jugoslavije? 

- Prije 1945. različiti oblici jugoslavenskog nacionalizma zaokupljeni su hrvatsko-srpskom (katoličko-pravoslavnom) nivelacijom i muslimanska problematika za njih ima drugorazredni Prije 1945. različiti oblici jugoslavenskog nacionalizma zaokupljeni su hrvatsko - srpskom (katoličko -pravoslavnom) nivelacijom i muslimanska problematika za njih ima drugorazredni značaj. Islamska baština u pravilu je žigosana kao anomalija tuđinske (osmanske) vladavine nespojiva s (jugo)slavenskim rasnim osobinama. značaj. Islamska baština u pravilu je žigosana kao anomalija tuđinske (osmanske) vladavine nespojiva s (jugo)slavenskim rasnim osobinama. 

Muslimani ne zauzimaju posebno mjesto ni u programu hrvatske komunističke ljevice koja nastupa kao dio jugoslavenskoga komunističkog gibanja i koja nacionalno pitanje načelno promatra tek kao sredstvo provedbe glavnoga cilja komunističke revolucije, sukladno naputcima Kominterne. Hrvatska seljačka stranka kao nositelj nacionalnog pokreta u načelu prihvaća muslimane kao sastavni dio hrvatskoga naroda, no prema njima, kao i prema jugoslavenstvu, ima nedosljedan i ambivalentan odnos. 

Nasuprot komunističkoj ljevici i HSS-u, od sredine 30-ih godina oblikuje se i snažan protujugoslavenski hrvatski nacionalizam, više ili manje podudaran s ustaškom organizacijom, koja oživljava pravaške predaje u odnosu na Bosnu i bosanskohercegovačke muslimane. Hrvatski nacionalisti prije 1941. nastupaju kao glavni kritičari Mačekove politike prema Bosni i muslimanima, posebice u vezi s granicama Banovine Hrvatske. 

Manje je poznato kako je poslije 1939. Mile Budak u ime domovinske ustaške organizacije zagovarao uspostavu autonomne Bosne i Hercegovine kao prijelaznog oblika, prihvaćajući time glavni zahtjev muslimanske politike u Kraljevini Jugoslaviji. Sve to je imalo razumljiv odjek među bosansko-hercegovačkim muslimanima, napose muslimanskim studentima, od kojih se značajan broj priklanja hrvatskim nacionalistima još i prije 1941.          

• No, upravo je najveći problem, pa i tabu hrvatsko-muslimanskih odnosa taj krimen NDH. 

- Prije bi se moglo reći da je to bio jedan od oblika mogućeg razrješenja tih odnosa ostvaren u promašenoj međunarodnoj konstelaciji te obilježen nekim drugim hipotekama. Svakako to jest tabu, ali ako zanemarimo ostale aspekte, to razdoblje je prvi i posljednji pokušaj konkretnog oživotvorenja pravaških zamisli o katoličko-muslimanskoj simbiozi u sklopu višekonfesionalne hrvatske nacije. Iz današnje perspektive može se reći da je ustaški poraz označio kraj ne samo jedne stranačko-ideološke formacije nego i zamisli o bosanskohercegovačkim muslimanima kao sastavnom dijelu hrvatskoga naroda. 

• U današnjoj BiH posebno se tabuizira NDH, a uloga muslimana se prešućuje ili minimizira. Nije ni povijesno razmotreno zašto je dobar dio Spahinog JMO-a prihvatio Pavelića i prišao mu. 

Tužno je bilo gledati nedavno obilježavanje godišnjice početka rata u Sarajevu koji je koincidirao i s obljetnicom partizanskog preuzimanja vlasti u gradu 1945. Svi govornici glorificirali su partizansku pobjedu nad fašizmom koji je navodno oživio 1992., previđajući elementarnu činjenicu da je opsadu Sarajeva provela upravu komunistička Jugoslavenska armija predvođena Titovim oficirom Ratkom Mladićem. - NDH je još uvijek određeni tabu i ovdje u Hrvatskoj, a posebice u Bosni i Hercegovini. Udio muslimana u vojnom, političkom ili upravnom aparatu NDH te ondašnjem kulturnom životu uglavnom se zanemaruje ili objašnjava klišejima o kolaboracionizmu i 'fašizmu'. 

U Bosni i Hercegovini, posebice u bošnjačkom društvu, snažno je ukorijenjena mitološka predodžba o jugoslavenskom komunizmu i titoizmu koja onemogućava sagledavanje i razumijevanje stvarnih uzroka krvavoga raspada jugoslavenske države koji je najteže pogodio baš tu zemlju. Rat i s njime povezano stradanje shvaća se kao vanjska intervencija 'fašističkih' elemenata poraženih 1945., a ne entropije i deformacije upravo jugoslavenskog komunizma i titoizma. 

Tužno je bilo gledati nedavno obilježavanje godišnjice početka rata u Sarajevu koji je koincidirao i s obljetnicom partizanskog preuzimanja vlasti u gradu 1945. Svi govornici glorificirali su partizansku pobjedu nad fašizmom koji je navodno oživio 1992., previđajući elementarnu činjenicu da je opsadu Sarajeva provela upravu komunistička Jugoslavenska armija predvođena Titovim oficirom Ratkom Mladićem. 

S tim u vezi je i pojava nekritičkog glorificiranja ZAVNOBIH-a kao navodnog čvrstog temelja na kojem se može graditi suvremena bosanskohercegovačka državnost, a zanemarivanjem jugoslavenskoga (AVNOJ) državno-pravno-ideološkog okvira unutar kojega je i mogla funkcionirati 'zavnobihovska' socijalistička forma bez sadržaja.    

• Kakva je uloga Franje Tuđmana u hrvatsko-muslimanskim odnosima, kao što je pokušaj podjele te zemlje s Miloševićem, pa i izazivanje sukoba? 

- Meni je zanimljivije pitanje je li Tuđman kao nositelj određenih hrvatskih nacionalnih koncepcija prema Bosni i Hercegovini bio realizator starih 'velikohrvatskih' tendencija ili izdanak komunističkog iskustva nacionalnih odnosa postavljenih na potpune drugačije temelje, ne samo ustavno-pravne, nego što je to bilo prije 1945. 

• I kakav je vaš odgovor? 

 - On je više-manje jasan. Tuđman je, unatoč optužbama za neoustaštvo, prema Bosni i Hercegovini poslije 1990. nastupio upravo iz perspektive odnosa koji su se stvorili nakon 1945., naravno uglavnom nemušto odgovarajući i na konkretnu političku stvarnost koju je diktirao srpski vojno-politički pohod na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te držanje međunarodne zajednice. Njegovo 'krivo' iščitavanje određenih povijesnih fenomena poput Banovine Hrvatske, koja je nastala u potpuno drugom kontekstu i, kao što se zaboravlja, kao prilog pokušaju očuvanja Jugoslavije, a ne njezina razbijanja, povjesničare i analitičare Tuđmanove uloge može zavesti na krivi trag. Njegova politika u Bosni i Hercegovini posebice ne može biti krštena 'neoustaštvom' s obzirom na to da su protumuslimanska kampanja, uključujući i rušenje džamija, zamisao o diobi Bosne i ostalo u suprotnosti sa svim temeljnim ustaškim postulatima o Bosni i muslimanima, kao i konkretnoj stvarnosti NDH. 

Ovdje bih odbacio i navodni emigrantski koncepcijski udio u njegovoj politici. Nikada, nitko i nigdje u hrvatskoj političkoj emigraciji od 1945. do 1990., uključujući onu 'ustašku', kao i 'neustašku', nije zagovarao podjelu Bosne i Hercegovine ili promicao protumuslimansko raspoloženje. Pojednostavljeno rečeno, Tuđman ne da nije bio vođen shvaćanjem da su muslimani zapravo Hrvati nego je učinio povijesni zaokret u hrvatskoj politici i prvi put 'isključio' muslimane iz hrvatskih nacionalnih ciljeva i kao imperativ postavio potpuno katoličko-muslimansko razgraničenje u Bosni i Hercegovini, sa svim konzekvencijama koje su iz toga mogle nastati i koje su nastale. Da budem ironičan, mislim da mu suvremeni bošnjački ideolozi na tome mogu biti zahvalni…        

• Kakvo je danas stanje muslimanske zajednice u Zagrebu? 

- Ako zanemarimo albanski udio, u smislu etničke pripadnosti prevladava bošnjačka identifikacija, ali je živa i hrvatsko-muslimanska predaja, posebice u starosjedilačkim obiteljima koje su svoj nacionalni identitet izgradile na pretkomunističkom iskustvu, a o kojima govori i moja knjiga o zagrebačkim muslimanima prije 1945. Kako se Hrvatska bude razvijala u 'normalnu' građansku državu u kojoj će se hrvatstvo razumijevati kao zajednički nazivnik svih subidentiteta, pitanje etničkog identiteta dobivat će drugorazredno značenje. U tom smislu našim upravljačkim i kulturnim elitama ne trebaju preporuke Vijeća Europe. Dovoljno je posegnuti za najboljim dijelovima vlastite političke baštine, Starčevićevom političkom i ustavnom hrvatskom nacijom. 


Već smo ustanovili kako se ne može govoriti o "asimilatorskim tendencijama" prije 1945., a u razdoblju od 1945. do 1990. "hrvatske tendencije" prema Bosni i Hercegovini ne postoje u bilo kojem obliku. Suvremeni bošnjački, kao uostalom i svi ostali nacionalni identiteti, oblikovao se kao posljedica komunističkog zahvata u nacionalne odnose poslije 1945., ali i kao izraz konkretnog iskustva zadnjeg rata kao srpskog pohoda na Bosnu i Hercegovinu, s jedne strane, i traume hrvatsko-bošnjačkog sukoba. Latentni strah od hrvatske politike kao jednog od protagonista podjele Bosne i Hercegovine ili protubošnjačke nagodbe sa Srbima postoji. 

Kult Milorada Dodiga kao "najvećeg hrvatskog prijatelja" koji promiču određeni hrvatski političko-medijski krugovi tome svakako ide u prilog. No, ipak mislim da u Sarajevu postoji jednoznačan odnos prema Srbiji utemeljen u činjenicama te ambivalentan odnos prema Zagrebu i Hrvatskoj. Taj se odnos kreće od racionalnog sagledavanja drugačije uloge Zagreba ne samo u posljednjem ratu, uključujući i ulogu Franje Tuđmana koji se neovisno o promašajima ne može mehanički izjednačavati s Miloševićem, do histeričnog izjednačavanja Zagreba s Beogradom koje ima dublje utemeljenje još iz jugoslavenske socijalističke uravnilovke kada je na svakog "četnika" trebalo pronaći i jednog "ustašu", 





Vlado Vurušić


https://www.jutarnji.hr/arhiva/hasanbegovic-tek-je-tudman-iskljucio-muslimane-iz-hrvatskih-nacionalnih-interesa/3768816/

Kao što rekoh, Hasanbegović je intelektualac par excellance, sjajno detektira uzroke, procese te rezimira zaključke 20. stoljeća u odnosu Hrvatske i BiH, možda niti jedan političar i javna osoba/intelektualac u RH nema tako konzistentan, uvjerljiv i jasan stav o odnosima koji u se zbivali na ovim prostorima, uključujući i notornog Tihomira Jakovinu, Ivu Goldsteina ili Ivu Banca, koji je prije svega, igrač CIA-e na ovim prostorima. Ono što nije rekao u ovom intervjuu, a bilo bi potrebno naglasiti, da jedinstvo i savezništvo Hrvata i Bošnjaka je trajno onemogućeno i narušeno, osim u slučaju neke nove velikosrpske agresije istodobno i na RH i na BiH. S obzirom da je Hrvatska u NATO Paktu, to se neće dogoditi. Bošnjaci sami se ne osjećaju Hrvatima niti dijelom hrvatskog nacionalnog korpusa, i to nije Tuđmanova zasluga, to je jednostavno geneza političkog razvoja BiH od ´45 na ovamo, koja je više od svih ostalih jugoslavenskih republika - bila i ostala baš to; jugoslavenska. Hrvati kao Jugoslaveni mogu biti isključivo veleizdajnici, ali Bosanci kao Jugoslaveni jest nešto što se oduvijek podrazumijevalo. Nitko kao Hrvati nisu s radošću dočekali raspad SFRJ i stvaranje vlastite države, i nitko kao Bosanci nisu tugovali nad raspadom SFRJ, uključujući i Srbe. I Srbima je odgovarao raspad SFRJ jer su u tom raspadu vidjeli priliku za konačno ostvarenje sna o realizaciji Velike Srbije. Bosanci tek kad su vidjeli da se SFRJ doista raspada (Alijino: ovo nije naš rat!) krenuli su u stvaranje bošnjačke nacije na zasebnom, islamskom identitetu. On kao takav ne može biti prohrvatski, već isključivo proturski ili projugoslavenski, i tu je ono u čemu Hasanbegović najviše griješi. U idućem ratu, Hrvati i Bošnjaci bit će otvoreni neprijatelji, ali ne 
zahvaljujući i krivnjom Hrvata, već isključivo unitarizacijom BiH kao dominantno bošnjačke, muslimanske države u kojoj hrvati mogu obitavati kao građani drugog, ako ne već i trećeg reda. Pri tome bi trebalo napraviti jasnu distinkciju između interesa Hvata u BiH i interesa RH u odnosu na BiH. Treba biti realan i reći da su Hrvati u BiH dugoročno poraženi i da im nema opstanka, niti da će BiH ikada postati članica EU-a, a molimo Boga da nikada ne uđe niti u NATO Pakt, jer bi takva BiH završila pod legitimnim i legalnim protektoratom Turske. Sudbina Hrvata u BiH je zapečaćena: oni će iseliti ili u Hrvatsku ili u Njemačku, trajno. Interesi RH su spriječiti dominaciju Srba u centralnoj Bosni i izlazak Bošnjaka na Jadran, odnosno spriječiti da preuzmu dominaciju u Hercegovini jer je ista prirodno obrambeno zaleđe Dalmacije. Koje je rješenje? Genocid ili etničko čišćenje Bošnjaka u BiH, možda raseljavanje čitavog stanovništva u BiH te pretvaranje tog teritorija u zečje jebalište ili trajno izbijanje HV-a na rijeku Vrbas te stvaranje vojne granice po uzoru na granicu Sjeverne i Južne Koreje/vojne krajine duž čitave rijeke Vrbas te spajanje na Neretvu(Mostar). 
Dvije stvari što se BiH tiče su sigurne: 
1. Hrvati neće dobiti treći entitet.
2. U idućem ratu, Hrvati i Bošnjaci/muslimani bit će otvoreni neprijatelji, bez obzira na ispravnu povijesnu opservaciju Hasanbegovića.