Srbi u urbanim sredinama 1991.godine

Postavio sam temu jer me zanima ponasanje srba u urbanim sredinama Hrvatske 1991 godine uoci i za vrijeme agresije na Hrvatsku.Necu puno govoriti za srbe u drugim gradovima Hrvatske to mogu oni svjedoci iz tih gradova ja cu se najvise osvrnuti na Zagreb.Po popisu iz 1991 na podrucju grada Zagreba zivjelo je oko 50 000 srba.najveca koncentracioja srba u gradu Zagrebu bila je u jugoistocnim dijelovima grada konkretno u tadasnjim opcinama Pescenica,Trnje i neki dijelovi Novog Zagreba.U tim dijelovima grada smjestene su bile i dvije najvece vojarne jna u gradu vojarna 'Marsal Tito' u Travnom te vojarna Dusan Corkovicna u Borongaju na Pescenici.Kvart sa najvecom koncentarcijom srpskog stanovnistva je bio Kozari bok na Zitnjaku(opcina pescenica) gdje su srbi cinili oko 45% stanovnika tog kvarta i bili relativna vecina.Dosta srba je zivjelo i na trnjanskoj savici te naseljima pescenicka savica i volovcica...dakle u tim kvartovima zivjelo je oko 70% ukupnog srspkog stanovnistva u zagrebu.Oko 70% srba je radilo ili bilo zaposleno u civilnom sektoru dok oko 30% u vojnom i milicijskom sektoru.Po regionalnoj strukturi u Zagrebu je najvise Srba po porijeklu bilo iz Banije,Korduna,zapadne Slavonije i Bosne(sve zajedno oko 80% ukupnog srpskog stanovnistva).1990 godine i stranacke pripadnosti prije samih prvih izbora od srba koji su bili uclanjeni u neku stranku najvise ih je bilo u tada SDP-SKH-a(70%) zatim UJDI(15%),Savez komunista-pokret za Jugoslaviju(10%) ostatak je bio raspoređen po drugim hrvatskim strankama.U prvoj polovici 1991 taj broj se mjenja ali i dalje ih je najvise u SDP-SKH-a(45%) ali na drugom mjestu je sada Savez komunista-Pokret za Jugoslaviju(oko 30%) a također na trece mjesto izbija i SDS(15%) ostali su raspoređeni po drugim strankama u hrvatskoj.Do određene radikalizacije srpskog stanovnistva na podrucju grada zagreba dolazi u drugoj polovici 1990 godine kada rastu sve vise tenzije zbog pobjede HDZ-a.Inace među srpskim stanovnistvom zagreba izrazenije nacionalisticke tenzije među određenim brojem Srba dolazi jos u vrijeme dolaska Slobodana Milosevica na vlast u Srbiji,no tada se moze jos govoriti o tim tenzijama među manjim brojem Srba mahom onog koji dolazi sa ruralnih podrucja bivse Jugopslavije koji su nastanjeni bili u Zagrebu u to vrijeme.No ipak te nacionalisticke tenzije među pripadnicima Srba u Zagrebu najvise rastu nakon pobjede hdz-a na prvim opcim izborima u Hrvatskoj.Tako vec u ljeto 1990 a narocito nakon prvih kninskih barikada dolazi do sve vise međunacionalnih incidenata na podrucju Zagreba.tako vec u osmom mjesecu 1990 zabiljezen je prvi ozbiljniji incident na podrucju kozari boka gdje je i bilo i najvise srpskog stanovnistva na jednoj mikrolokaciji Zagreba gdje su napadnuta dva lica hrvatske nacionalnosti koji su pokusali organizirati stranacki skup hdz-a u domu tamosnje mjesne zajednice.Njih su sprijecili nekoliko desetaka osoba srpske nacionalnosti uz prijetnje ako ostavre naum da organiziraju skup hdz-a 'da zivi odavde nece izaci..'.Srecom do ozbiljijih incidenata nije doslo jer je dosla policija koja je sprijecila moguci fizicki sukob.Ostali incidenti u gradu su mahom bili na verbalnoj razini uz uvredljive pa i poneke prijetece poruke.U 1991 godini podjele su sve izrazenije na svim poljima javnog zivota u gradu ali dolazi i do prvih odlazaka srba iz Zagreba pod floskulom 'ugrozenosti' ali i migracija unutar samog grada pa tako neki srbi prelaze zivjeti u one dijelove grade sa vecim postotkom srba a neki se odlucuju i za odlazak u vojarne jna(mahom zena i djeca oficira srpskog porijekla).

U 1991 godini sto se vise kriza zapetljavala sa vise oruzanih incidenata na podrucju Hrvatske tako dolazi i do jos izrazenijih međunacionalnih napetosti i u Zagrebu pa i do nekog vida organiziranja zagrebackih srba pod sintagmom 'ugrozenosti'.To vrlo vjesto iskoristava KOS koji sve vise vrbuje u svoje redove i zagrebacke Srbe a pojavljuju se i emisari SDS-a iz drugih dijelova hrvatske najvise iz Knina,Banije kojima je cilj podici ekstremno raspolozenje na visu razinu makar kod dijela zagrebackih srba narocito onih doseljenih iz ruralnih krajeva za koej su smatrali da ih je najlakse radikalizirati.Tako u trecem mjesecu 1991 na podrucje Kozari boka dolazi grupa sds-ovaca sa podrucja Korduna i Banije i organizira sastanak sa nekolicinom srba iz Kozari boka gdje daju naputke kao se srbi u Kozari boku i na podrucju Zagreba trebaju organizirati i djelovati a prednost se daje na politickom radikaliziranju zagrebackih srba a na drugom da se organiziraju u jedan vid vojne ili paravojne organiziranosti sa osloncem na JNA u zagrebackim garnizonima a i pada obecanje sds-ovaca da nece izostati i 'pomoc' iz tzv.Krajine u vidu ljudskih resursa kao dopremi tehnickih sredstava mada nisu naglasili kojih ali se podrazumjevalo o dostavi određenih vojnih sredstava sa kojim bi se vrsile teroristicke aktiovnosti na podrucju Zagreba.Nakon ovog sastanka kojem je prisustvao i jedan djelatnik KOS-a dolazi uz pomoc KOS-a i SDS-a do dostave u tajnosti oruzja na dogovorene lokacije u kozari Boku i na pescenickoj savici gdje je zivio također veci broj srpskog stanovnistva mahom doesljenih iz Bosne i Korduna.Također na podrucju cjelokupnog Zagreba dolazi do sve vece aktivnosti KOS-a među srbima u Zagrebu sa naglaskom na bivsi oficirski kadar JNA kao i na dio ekstremno raspolozenih Srba koji zive u drugim dijelovima grada a koji sve vise pohode vojarne JNA kao i centar KOS-a u njihovoj zgradi u maksimirskoj ulici i tu se odrzavaju brifinzi gdje se rade planovi za politicko-teroristicke aktivnosti na podrucju Zagreba te se organiziraju i posebne grupe za snajpersko djelovanje u slucaju intervencije JNA na podruju grada Zagreba.Sa druge strane hrvatske obavjestajne strukture su imale uvid u sve te aktivnosti i kos-a i u prvom redu sds-a i sk-pokret za jugoslaviju pa su shodno tome posvetile ozbiljnu paznju i sprjecavale te ekstremiste da izazovi ozbiljne incidente i provokacije u Zagrebu.No takvo ponasanje hrvatskih obavjestajnih i policijskih struktura iskoristila je srpska propagndna masinerija na raspiri pricu o ugrozenost Srba u Zagrebu sa ciljem da nagna srbe da u sto vecem broju napustaju zagreb ili izazovu jos vise međunacionalnih incidenata.Ne moze se reci da ta njihova propaganda dijelom nije imala uspjeha jer u razdoblju od treceg mjeseca do sedmog mjeseca 1991 godine dolazi i do napustanja Zagreba veceg broja osoba srpske nacionalnosti od kojih veci dio odlazi na okupirana podrucja hrvatske i tamo se pridruzuju srpskim paravojnim formacijama a radi s emahom o osobama koja su napustala hrvatsku policiju,osobe koje su radile u poduzecima ili u nekim ddrugim civilnim sektorima te o dijelu obitelji oficirskog kadra jna koje najvise odlaze u bosnu i srbiju.

Kakve su bile aktivnosti Srba na podrucju Zagreba 1991 godine sa naglaskom do osvajanja i za vrijeme blokada vojarni JNA na podrucju Zagreba?Vec u proljece 1991 po naputku u prvom redu KOS-a pa i SDS-a i Saveza komunista Jugoslavije-Pokreta za Jugoslaviju dolazi djelomicno do vojnog ili paravojnog ustrojstva zagrebackih Srba u Zagrebu i na zagrebackom podrucju.Naravno do organiziranje je bilo tajno ili bar prividno tajno sa ciljem zastrasivanja svakog tko je protiv Jugoslavije,Srbije.Sve takve aktivnosti pratila je dobro obavjestajna zajednica u Zagrebu ali također i dobronamjerni i domoljubno orjentirani građani Zagreba koji su se stavili u sluzbu obrane domovine i Zagreba.Tijekom proljeca i ljeta 1991 zamjeceno je sve cesce ulazenje i izlazenje civilnih osoba u zagrebacke vojarne mahom u nocnim satima cije radnje ipak nisu ostale nezamjecene.Također jedan dio Srba ekstremnog i prosrpskog te projugoslavenskog raspolozenja jos pocetkom 1991 a interveniziralo se tijekom prolejca i ljeta 1991 sve je manje dolazio na radna mjesta a sve cesce su odlazili iz grada u nepoznatim pravcima najcesce u smjeru okupiranih dijelova Hrvatske,neki su se vracali a neki ostajali.Tadasnja vlast u Zagrebu kao i u drzavi odlucila je u petom mjesecu 1991 sa pojacanjem krize u Hrvatskoj da posveti vise paznje odlascima srba iz Zagreba kao i njihovim povratkom na podrucje grada Zagreba.Najveca opsanost je bila od unosenja nelegalnog oruzja te obavjestajne radnej u korist neprijatelja sto se smatralo prioritetom.Također vlada kao i gradska vlast odlucila je da se pojaca nadzor nad zagrebackim vojarnama jna te posveti paznja tko ulazi a tko izlazi iz vojarni a napsoe sto dovozi u vojarne ili odvozi.Najfrekventniju komunikaciju zagrebacki srbi neprijateljskog raspolozenja prema Hrvatima i drugim slobodnomislecim građanima Zagreba imali su sa vojarnom jna Dusan Corkovic na Borongaju koja s enalazila na zagrebackoj pescenici opcini sa najvecim udijelom srpskog stanovnistva u Zagrebu.To je bilo i logicno jer se ta vojarna nalazila u dijelu grada koje je bilo rubno podrucje u gradu i samim time bio je najlaksi pristup vojarni tj da tko ulazi i izlazi bude sto manje uocljiv.Također u tu vojarnu u sestom mjesecu 1991 komanda pete vojne oblasti u Zagrebu izmjestila je dio zapovjednog kadra iz zgrade pete vojne oblasti zbog lakse obrane i sigurnosti te komunikacije sa podrucjima ili vojnim objektima jna van Zagreba a koji su podpadali pod petu vojnu oblast.Istovremeno takve radnje je uocio i MUP i MORH te su u korelaciji sa vlastima grada Zagreba odlucili da pojacaju mjere osiguranja oko te vojarne koaj je i bila najveca opasnost za industrijsku zonu grada Zagreba koaj se nalazila u blizini vojarne u Borongaju kao i strateskom smislu da s eonemoguci sto vise kontakt te vojarne sa srbima koji su zivjeli na tom podrucju grada a bili su brojnija zajednica u gradu te u moucem sukobu sa vojarnom budu upotrebljeni kao peta kolona za obranu vojarne ili u slucaju napada iz te vojarne po gradu ili u tom dijelu grada.tako vec pocetkom sedmog mjeseca 1991 napravljeni se određene obrambene radnje oko vojarne Dusan Corkovic na Borongaju poput uspustave policjskih punktova na određenim mjestima te pojacano osmatranje desavanja u vojarni kao i u okolici vojarne za sto su mobilizirani pripadnici NZ kao i clanovi lokalnog HDZ-a.Zbog legalnosti sve te radnej stavljene su pod zapovjednistvo MUP-a do organiziranja kriznog stozera za to podrucje.Također takve radnje su zamjecene i od suprotne strane tj.JNA koja je odmah uspostavila nove kanale komunikacije zapovjednistva vojarne sa osoboma koje rade u korist JNA.

Druga vazna stanica ili komunikacijska centrala između JNA na podrucju Zagreba sa Srbima na zagrebackom podrucju bila je velika vojarna JNA u Dugom Selu.Ta vojarna je prakticno imala i ulogu prebacivanja određenog broja srba iz zagreba na okupirano podrucje Hrvatske napose Baniju sa kojom je vojarna JNA u Dugom selu intenzivno bila u komunikaciji napose sto je bila i starteski povezana sa vojarnom JNA u Petrinji sa kojima su izmjenjivali zapovjedni kadar kao i oklopno-motorizirana sredstva jer su obje vojarne imali jak oklopni bataljun.To se koristilo i za prebacivanje Srba sa zagrebackog podrucja a koji su imali zelju pristupiti srpskim paravojnim formacijama na okupiranom podrucju pa im je jna u svojim vozilima pruzala zastitu i tajnost prilikom odlaska na podrucje Banije.Također ta vojarna i iz tog razloga sluzila je kao vojarna koju su clanovi obitelji oficira jna u zagrebu kao i Srbi rado izabirali kao mjesto privremenog prebivalista bas zbog svoje snage ali i mogucnosti sigurnog tranzita prema okupiranim podrucjima u Hrvatskoj kao i dalje prema Bosni i Srbiji.Također u tu vojarnu u Dugom selu zabiljezen je određen broj dolazaka rezervista sa okupiranih podrucja kao pojacanje posto je iz te vojarne zabiljezen i ponajveci bijeg vojnika iz rocnog sastava najvise albanaca a i hrvata,bosnjaka i u toj vojarni se osjetio podosta manjak vojno osposbljenog kadra i shodno tome zbog komunikacije dugoselskog garnizona sa petrinjskim pa i banja luckim garnizonom u dugoseslki garnizon stiglo ej tijekom ljeta 1991 i neodređen broj rezervista.U vojarnu u Dugom selu ubacen je i određen broj kosovaca ili suradnika kos-a koji su imali operativnu zadacu da djeluju na prostoru Dugog sela,Sesveta,Vrbovca pa sve dolje do sisacke posavine  sjeverno od rijeka Kupe i Save za koju je operativnu odgovornost imao garnizon u Dugom selu.

Pojacavanjem krize i ratnih događanja na citavom prostoru Hrvatske tijekom ljeta 1991 to s eodrazilo na sigurnosti aspekt i na podrucju grada Zagreba.Poajcavanjem krize i sukoba dolazi u Zagrebu i do jaceg angazmana obavjestajnih struktura KOS-a u gradu.također dolazi do sve cescih provokacija i sukoba sa tzv.JNA u Zagrebu ali i sa određenim pripadncima srpskog stanovnistva u gradu koji bivaju sve agresivniji kako se ratni sukob zahuktavao pa dolazi do određenog samoorganiziranja dijela srba u Zagrebu narocito među oficirksim kadrom tzv.JNA kako aktivnih tako i bivsih pripadnika te jednog manjeg diejla srpskog pucanstva koji ej bio sklon ekstremnijim stavovima i ispadima.Tako polovicom srpnja 1991 dolazi do ozbiljnog incidenta na podrucju Sesveta gdje je presretnuta skupina od nekoliko ekstremnih srba sa ovog podrucja kod kojih je pronađena određena kolicina oruzja i clanskih iskaznica sds-a sa podrucja Banije.U istarzi je utvrđeno da su dosli sa podrucja Petrinje i tada okupiranih dijelova Banije.Njihov cilj je bio ubacivanje u vojarne tzv.JNA u Dugom selu i Sesvetema a dvojcia su imali cilj neprijateljskog djelovanja u pozadini hrvatskih snaga na podrucju ovog dijela Zagreba najvise po pitanju obavjestajnih radnji.Također u isto vrijeme na podrucju zagrebacke Pescenice uhicen je jedan djelatnik KOS-a dok se drugi spasio bijegom u nepoznatom pravcu a sumnja se da je utociste pronasao u obliznjoj vojarni JNA na Borongaju.Istraga je pokazala nad uhicenim kosovcem da su operativni zadaci ove dvojice bili da djeluju obavjestajno a diejlom i teroristicki na podrucju zagerbackih opcina Pescenica i Dubrava sa osloncem promatranaj hrvatskih obrambenih snaga u tim dijelovima Zagreba te utvrđivanjem njihovog brojnog stanja,organiziranih punktova te su imali zadatak uz obavjestajni rad da u datom trenutku izvrse diverzije na podrucju opcina Pescenica i Dubrava najvise na elektricnim trafostanicama i telefonskom mreznom sustavu.Ova uhicenja i akcije mup-a i hrvatskih obavjestajnih struktura pokazale su da je komanda tzv.JNa na podrucju grada Zagreba vec otpocela sa planskim radnjama izazivanja kriznih situacija na podrucju Zagreba kao i pripreme borbenih i drugih aktivnosti u Zagrebu i na podrucju Zagreba.25.7.1991 na podrucju Velike Gorice dopslo je do prvih oruzanih sukoba na podrucju grada Zagreba između pripadnika tzv.JNA i hrvatskih snaga u prvom redu ZNG-a na podrucju između Velike Gorice i Siska kod sela Ogulinec gdje se nije htjela zaustaviti kolona vozila JNA koja se kretala u smjeru Siska a dolazila je iz vojarne JNA ' Marsal Tito' u Novom Zagrebu.kilometar od sela Ogulinac zaustavljeni su na kontrolnom punktu ZNG-a gdje su zatrazeni papiri o dozvoli kretanja te kolone.zapovjednik kolone je odbio da to izvrsi a istovremeno u koloni od deset vozila u kojem su se nalazila i cetri borbena oklopna vozila iz jednog od njih otvorena je paljba iz teskog mitraljeza prema utvrđenom punktu gdje se nalazilo troje gardista srecom nije bilo ranjenih.na ovu oruzanu provokaciju od strane tzv.JNA odgovoreno je potpunim opkoljavanjem kolone i prijetnjom da ce biti unistena ako se jos jednom otvori vatra od bilo koga u koloni.nakon sto je zapovjeđeno od strane zapovjednika kolone da se vise ne otvara vatra ponovno se pristupilo pregovorima te nakon polusatnih pregovora i kontakta sa zapovjednistvom zng-a i mup-a u Velikoj Gorici kolona je pustena da ode na odredisni cilj a koji ej bio vojarna u Petrinji.Pregovorima je dogovoreno da kolona ima pratnju dva vozila MUP-a do odredisnog cilja.Ovaj oruzani incident od strane tzv.JNA kod sela Ogulinac je ocito imao prvobitni cilj da se kolona na bilo koji nacin probije do vojarne u Petrinji sto nije ostvareno iz razloga odlucne nepokolebljivosti zapovjednika punkta ZNG-a da se do kraja utvrdi gdje ide ova kolona kao i trazenje određenih dozvola za kretnju kolone.U međuvremenu između krizne situacije i pregovora kolonu je preletio u nsikom letu jedan mig-21 iz smjera Siska u svrhu pritiska na hrvatsku stranu kao i da vjerojatno u datom trenutku ako dođe do borbenih aktivnosti ovih u koloni i zng-a djeluje borbeno kao podrska koloni.Koliko ej ovaj incident bio opasan govori i to da se zona u kojoj se desio ovaj incident nalazila u blizini kriznog zarista i pobune Banije.Naime Ogulinec se nalazio svega dvadesetak kilometara udaljen od Petrinje gdje se nalazio jaki garnizon tzv.JNA a u okolici Petrinje djelovale su teroristicki i paravojne skupine pobunjenih Srba.Sa druge strane nije daleko bio ni vojni aerodrom JNa na Plesu kod velike Gorice gdje su također bile jace snage JNa mjesovitog oklopno-topncikog esalona JNA i u slucaju sukoba vrlo vjerojatno da bi intervenirale jedinice JNa iz oba smjera i postojala je velika mogucnost da se prekine ta vazna komunikacija i prometnica između Zagreba i Banovine tj.Siska i petrinje sa Zagrebom na ovom pravcu sto je moglo biti pogubnu za obranu ta dva grada.Ogulinec je inace vazio kao startesko mjesto zbog svog polozaja između zagreba i siska te Petrinje jer se nalazio gotovo na polovici puta.U njemu je bio smjesten jedna jaca postrojba ZNG-a kao i desetak pripadnika MUP-a te lokalna postrojba NZ sastavljena od dvadesetak slabo naoruzanih pripadnika iz Ogulinca i susjednih mjesta Busevca i Donjeg Vukojevca.Također selo Ogulinec je sluzio kao i logisticki punkt za psotrojbe ZNG-a i MUP-a za Sisak i Petrinju gdje se nalazilo skladiste hrane,oruzja i medinckih potrepsitna ali i kao prihvatni centar za dragovoljce koji se zele ukljuciti u ZNG na tom podrucju.

Koncem sedmog mjeseca i pocetkom osmog mjeseca 1991 pocelo je sa vrlo ozbiljnim pripremama Kriznog stozera za Zagreb u kordinaciji sa zapovjednistvima ZNG-a i MUP-a na obrambenim pripremama zbog slozene situacije u Hravtskoj i u Zagrebu gdje se sve vise shvacalo da ce doci do neizbjeznog i otvorenog sukoba sa tzv.JNA kao i paravojnim formacijama pobunjenih Srba tako da ni Zagreb i podrucje Zagreba nece biti iznimka.Sve vise se radi na ustroju,osposobljavanju i naoruzavanju poglavito postrojbi NZ koja je trebala biti jedna od glavnih nositelja uz ZNG i MUP obrane grada Zagreba i gravitirajuceg podrucja Zagrebu a istovremeno i kao zamjena postrojbama ZNg-a i MUP-a u Zagrebu posto su postrojbe zbog sve jace agresije na Hrvatsku morale odlaziti na krizna zarista Hrvatske kao pojacanje tamosnjim obrambenim snagama.Istovremeno nisu mirovale u gradu i okolici snage JNA kao ni pripadncii KOS-a i ekstremnog diejla Srba u Zagrebu pa sve vise dolazi do provokacije na samo verbalnog ili drugog sadrzaja na podrucju grada vec tu i tamo do nekih oruzanih incidenata narocito iz smjera vojarni i vojnih objekata JNA smjestenih u gradu i okolici ali bilo je i dojava od djelovanja mogucih snajperista mada se znalo da te informacije su pustene iz smjera KOS-a da se stvori panika među građanima Zagreba kao i među postrojbama koje brane i osiguravaju kakav takav mir u gradu.tako krajem sedmog mjeseca sve do polovice osmog mjeseca 1991 najvise zabiljezenih incidenata desilo se na podrucju vojarni jna na Borongaju i u Novom Zagrebu gdje su i bile stacionirane dvije najvece i najjace vojarne JNA u Zagrebu.Samim time Krizni stozer grada Zagreba je i usmjerio najvecu paznju prema tim dvjema vojarnama kao i prema trecoj u Dugom selu.Pojacava se nadzor izlaska i ulaska u te vojarne kao i organiziranje obrambenih punktova u tim dijelovima grada najblizih vojarnama.To niej izmaklo oku ni petoj koloni koaj ej djelovala u pozadini a koja je slala informacije zapovjednistvu KOS-a u vojnom objektu u maksimirskoj ulici.Uvidjevsi da je polako vrag odniso salu krizni stozer za Zagreb odlucuje se za jacu propagandu među građanima srpske nacionalnosti koji zive na podrucju grada Zagreba u svrhu da ih se onemoguci da stanu na starnu agresora i time jos vise otezaju ionako tesku situaciju u gradu.Dijelom je propagnda uspjela pa je dobar dio građana srpske nacionalnosti ostao po strani a jedan manji dio se cak prikljucivao dragovoljno hrvatskim postrojbama.Sa tim potezom izbijen je jak adut JNA u zagrebu koji su racunali da bi u slucaju sukoba najveci dio srpskih građana satvio se na njihovu stranu a istovremeno neutralizirano je ekstremnije djelovanje one manjine srba u gradu koja s enikad nije pomirila sa promjenjenim okolnostima nastanka hrvatske drzave i stavila se na stranu agresora.Uvidjevsi da je propao plan mobilizacije vecine Srba u gradu da stanu na starnu JNA.Komanda pete vojne oblasti u koordinaciji sa KOS-om otpoceli su jaku informativnu propagandu o ugrozenosti Srba u Zagrebu sa cilejm ako ih vec oruzano ne mogu pridobiti na svoju starnu onda bar da podstaknu vece iseljavanje srba iz zagreba i time lazno prikazu da su srbi doista ugrozeni u Zagrebu i samim time dijelom dobiju povod naravno onaj oruzani da se stave na starnu kao 'spasitelji' ugrozenog srpstva.Na zalost dijelom su uspjeli pa je jedan određeni dio Srba poceo napustati Zagreb tijekom ljeta 1991 godine.Ipak koliko bio nezeljen taj cin odlazaka srba iz Zagreba sa politickog i moralnog stajalista u politickom i vojnom vodstvu grada zagreba na jedan nacin se i odahnulo jer tim cinom smanjivali su se ljduski vojni potencijali koji su mogli u datom trenutku stati na stranu JNA u gradu i time daleko vise zakomplicirati ionako ne bas povoljnu sigurnosnu situaciju u Zagrebu