Rujanski dani bitke za Petrinju 1991 godine

Jedna od najtezih bitaka u Domovinskom ratu ali i po obimu stradanja civila i branitelja iza Vukovara svrstala se Petrinja.Taj banijski gradic po popisu iz 1991 godine imao je pola pola i Hrvata i Srba.Petrinja se nalazi na geostarteski vaznom mjestu na Banovini tj na rijeci Kupi koja je bila zamisljena granica Velike Srbije ali Petrinja je u velikosrpskim planovima imala vazno mjesto i kao najveci banijski grad i industrijsko srediste iza Siska a bila je i smjestena u blizini Siska koji je također u velikosrpskim planovima trebao pripasti Velikoj Srbiji ili tzv.Republici Srpska Krajina.Međunacionalni problemi u Petrinji poceli su jos 1989 godine kada dio Srba u gradu i okolici priklanja se politici Slobodana Milosevica a najveci ili jedan od najvecih pobornika takve politike bio je i petrinjski 'tata' tj tada generalni direktor Gavrilovica najvece firme u Petrinji i gravitirajucem podrucju tj na Banovini Boro Mikelic.U svim privrednim objektima za vrijeme Jugoslavije direktori i nizerangirani šefovi su manje vise bili Srbi,samo pokoji Hrvat je imao neku znacajniju funkciju ali i ti Hrvati su bili izrazito projugoslavenski bili orjentirani i bili su revnosni clanovi partije.Hrvati su u Petrinji bili dosta marginalizirani pa ih je bilo rijetko i u nekim drustvenim organizacijama pa tako mnohgi Hrvati su potrazili srecu i posao van Petrinje ili u Sisku ili u Zagrebu ali mnogi su se zaputili i u bijeli svijet.Tako da u Petrinji gdje su po popisu iz 1971 Hrvati imali vecinu od 70-tak% udio Hrvata se naglo smanjivao a broj Srba povecavao tako da po popisu iz 1991 Srba je bilo 45,3% a Hrvata 44,1%.Hrvati su zivjeli u Petrinji najvecim dijelom u sjevernijim djelovima grada i u centru dok su Srbi zivjeli u vecinskim naseljima Petrinje u juznim djelovima grada te u zapadnom dijelu.Na prvim visestranackim izborima u Petrinji pobjedila je lijeva koalicija stranaka dok HDZ nije sudjelovao jer njegovo osnivanje nisu dozvolili celnici grada od kojih je vecina bili Srbi.HDZ je osnovan pocetkom 1990 prije izbora u Staroj Drenčini mjestu sjeverno od Petrinje.Međutm HDZ se natjecao na prvim izborima na opcinskom nivou Petrinje i uvjerljivo pobjedio i pobjedu odnio u svim mjestima sa hrvatskom vecinom u opcini Petrinja.Nakon izbora pocela se pogorsavati politicka situacija i u gradu Petrinja i u opcini.bez obzira sto u gradu nije pobjedila prohrvatska opcija vec koalicija lijevih stranaka međunacionalni napeti odnosi u gradu su se pojacavali.Srbi su se mahom okupljali u dijelovima grada gdje su oni bili vecina a Hrvati i drugi nesrbi u dijelovima grada gdje su Hrvati bili vecina.Tako da su Hrvati mahom zalazili u kafice i ugostiteljske objekte kojima su bili vlasnici Hrvati i drugi nesrbi a Srbi su se okupljali u ugostiteljskim objektima ciji su vlasnici bili Srbi.Ta podjela je bila sve vidljivija kako se primicala 1991 godine.Problem za grad su bile i dvije velike vojarne JNA u gradu.Vojarna 'šamarica' bila je smjestena gotovo u centru a vojarna i poligon 'Vasil Gacesa' na jugozapadnim prilazima gradu.Od pocetka međunacionalnih trvenja u petrinji JNA se ispocetka potiho svrstavala na srpsku stranu da bi vec od pocetka 1991 gotovo javno stala na stranu srpskih ekstremista u Petrinji i okolici.Najkrizniji moment 1990 godine u Petrinji se desio u 10 mjesecu 1990 kada je preko 2 000 srpskih ekstremista iz Petrinje ali i drugih dijelova Banovine doslo na prosvjed u Petrinju ali pravi cilj prosvjednika je bio zauzece policjske postaje u gradu koja s enalazila gotovo nasuprot vojarne JNA Šamarica.To je bio vrlo delikatan trenutak i hrvatska vlast je morala reagirati da Petrinja vec tada ne padne u srpske ruke poslavsi pedesetak pripadnika specijalne policije iz Rakitja da sprijeci ekstremiste da zauzmu policjsku postaju.Pobjesnjeli ekstremisti su u svojim prosvjedima napadali su i novinarske ekipe a najgore su prosli izvjestitelji HTV-a ali i novinari Vecernjeg lista koji su umalo lincovani i to je bio trenutak kada je policija morala reagirati mada malobrojni u odnosu na prosvjednike oni su bacivsi suzavac uspjeli koliko toliko rastjerati pobjesnjelu gomilu i spasiti novinare.Srpski prosvjednici i ekstremisti su spas cak nasli prebacivsi se preko ograde u vojarni Šamarica.U vecernjim satima se situacija koliko toliko primirila ali ne i smirila.Jer nepoznati pocinitelji su pucali na jednog redasrtvenika u ophodnji i tesko ga ranili.Uvidjevsi nakon prosvjeda da je situacija u Petrinji doslovno na rubu sukoba i incidenata hrvatska policija salje dodatna pojacanaj u tamosnju policijsku postaju gdje su vecina bili srbi koji nisu iskazali lojalnolst hrvatskoj vlasti vec su se neki i pridruzili masi ekstremista u prosvjedima.Hrvati u petrinji taj dan gotovo nisu izlazili na ulice Petrinje nego su bili u svojim domovima u strahu iscekujuci kako ce to sve zavrsiti.

Nakon ovih prosvjeda i sukoba u Petrinji u desetom mjesecu 1990 godina situacija u gardu ali i opcini se prividno smirila a najveci razlog je bio sto je PP Petrinja preuzela hrvatska policija sa vecinom hrvatskih policajaca ali udio srba u policiji je jos bio znatan u Petrinji.Ti srbi policajci najveci dio njih bez obzira sto su bili u sluzbi i na hravtskoj placi nisu iskazivali lojalnost hravtskoj vlasti te su odbijali skinuti zvijezdu sa kape a dio srba u petriojskoj PP sve je vise odlazio na bolovanja ili godisnje te su odlazili u okolna srpska sela pridruzujuci se ekstremistima u postavljanju barikada i provociranjem susjeda Hrvata.Tako da u 12 mjesecu 1990 godine dolazi opet do ozbiljne situacije u gradu kada dio srpskih ekstremista postavlja barikadu na ulazu u Petrinju iz smjera hrvatskog sela Taborišta i time taborište koje se nalazi tri kilometra juzno od Petrinje odsjeca od grada i prakticno Taboriste dovodi u poziciju enklave posto je Taboriste okruzeno sa tri strane srpskim selima Klinac,Mostanica i Blinja sa vecinski srpskim stanovnistvom a koja su vazila za najekstremnija na petrinjskom podrucju.Jedini tada slobodan izlaz Taboriste je imalo prema susjednom hrvatskom selu Pecki koji se nalazilo zapadno od Taborista.Stanovnici Taboprista nekoliko dana su morali odlaziti u Petrinju preko Peckog do kojeg je vodio los poljski i sumski put i taj put je bio duzi za petnaestak kilometara jer su izbjegavali prolaziti prema peckom krou gornju bacugu također uporiste srpskih ekstremista.Nakon nekoliko dana barikada je uklonjena dogovorom hrvatske strane sa Borom Mikelicom za kojeg se smatralo tada da je glavni i ima velik utjecaj među lokalnim Srbima.Ulaskom u 1991 situacija se nista nije popravila dapace samo se pogorsavala prijetio je puc JNA u Hrvatskoj krajem sijecnja 1991 pa tako vrlo velika opsanost prijetila je iz dvije jake petrinjske vojarne jna ali i lokalnih srba.Ipak mala skupina petrinjskih hrvata uvidjevsi da situacija je opasna i delikatna poksuava se samoorganizirati u gradu i okolici te uspijevaju preko PP Petrinja koja je trebala svaku pomoc u nemirnom gradu a i u kojoj je također prijetila opasnost moguceg unutarnjog puca od strane srba policajaca podjelila je nesto oruzja petrinjskim hrvatima ali i hravtima u okolnim hrvatskim selima ipak to je bila vrlo mala kolicina tako da se ipak vecina hrvata u petrinji a koji su imali zelju da pruze otpor velikosrpskim ekstremistima i jna naoruzavala privatno ili bi im rijetki lovci hrvati koji su se pridruzili kao dragovoljci dali lovacko oruzje ili ga predavali na primopredaji na tajno ustrojenim punktovima.Sa druge strane srpski ekstremisti u Petrinji i okolici su bili puno bolje naoruzani a orzje im je najvecim dijelom dijelila jna iz petrinjskih vojarni tajno kasnije i javno.nakon sto je moguca kriza u svezi puca prosla situacija se opet privremeno smirila u gradu.stanovnici Petrinje su se vratili svakodnevnom zivotu ali napetost se mogla rezati u zraku.Dolaskom proljeca 1991 situacija s eopet pogorsava u gardu ali jso vise u okolnim srpskim i hravtskim selima.srspki ekstremisti iz okolnih srpskih sela u petrinjskoj opcini sve vise provociraju susjede hrvate iz susjednih hrvatskih sela a na glavnom udaru su hrvati iz hrvatskih sela juzno i jugozapadno od petrinje Taboriste,Hrastovica,Pecki,Hrvatski Cuntic koji su okruzeni ili poluokruzeni sa srpskim selima.Uvidjevsi da srpski ekstremisti su sve bezobzirniji i nasilniji u svojim provokacijama ali i teroristickom djelovanju podizanjem barikada,otmicom hrvata i drugih koji su morali prolaziti kroz srpska sela da bi dosli na svoja radna mjesta u Petrinji ili nekim drugim poslom,policijska postaja odluceje otvoriti privremene postaje u Peckom i Hrastovici.naravno to s enikako nije svidjelo srpskim ekstremistima u okolnim srpskim selima jer time se ogranicava njihovo teroristicko djelovanje i provokacije te prijete ponovno otvorenim napadima na PP u Petrinji.Međutim kako s eiz dana u dan smanjuje broj policjaca srba u petrinjskoj postaji a povecava udio hrvatskih policajaca koji dolaze iz drugih krajeva hrvatske i banovine najvise iz Siska i zagreba propada plan srpskih ekstremista o ponovnom pokusaju puca u PP i zauzecu a jaca se hrvatska policja u Petrinji.Dolaskom ljeta 1991 situacija u petrinji i okolici dramaticno se mjenja.Sve ucestaliji napadi srpskih ekstremista i terorista na petrinjskom podrucju ali i u gardu koji sve vise prelaze u oruzane napade i incidente uz daljnje otmice i maltretiranje na barikadama ali i sve vece svrstavanje jna u Petrinji na starnu ekstremista izaziva sve veci strah petrinjskih hrvata ali ihravta u hravstkim selima u okolici petrinje narocito u onima koji se nalaze okruzeni i poluokruzeni srpskim selima.Tako 27.6.1991 najvjerojatnije u kordinaciji sa glinskim srpskim teroristima i bratijom koja su taj dan napali glinsku PP njihove petrinjske 'kolege' i ekstremisti napadaju policjsku ophodnju između Taborista i susjedne Donje Budicine vecinski srpskog sela oruzano u nocnim satima te ranjavaju jednog redarstvenika i ophodnja se morala vratiti u Petrinju istovremeno srbi iz Donje Budicine uz pomoc ekstremisticke bratije iz Mostanice podizu barikadu između Donje Budicine i Taborista i ta barikada ostaje sve do pada Taborista i Petrinje.1.7.1991 dolazi do također oruzane provolacije terorista i ekstremista iz smjera donje i Gornje Bačuge u smjeru hrvatskog sela Hrvatski Čuntić i tom prilikom ranjavaju dva civila iz Hrvatskog Cuntica koji su pod opasnosti morali biti prebaceni u bolnicu u Petrinji jer cestu izmeđz Hrvatskog Cuntica i Taborsta tj Petrinje povremenu su prekidali srpski terorsiti iz srpskih sela Gornje bacuge i Klinca ali i Donje Budicine te su maltretirali putnike te kadkad ih i otimali.

kic opet sam se zajebao...molim te prebaci mi temu na pdf povijest...

Tijekom sedmog mjeseca 1991 velikosrpski planeri i ekstremisti te oni iz jna odlucili su trenutno da im petrinja nije u glavnom planu vec drugi dijelovi banovine poput Hrv.Kostajnice,Gline,Topuskog jer u tim djelovima su se kao klin zabijala podrucja sa hravtskom vecinom i remetila im planove.tako da je sedmi mjesec na petrinjskom podrucju i u gradu Petrinja protekao u relativno mirnije sa ponekim oruzanim ispadima i provokacijama ali i tu su bez obzira na glavne planove srpski ekstremisti i sds imali plan da rjese pitanaj nekih hrvatskih sela na petrinjskom podrucju poput Peckog,Hrvatskog Cuntica,K,dragotinacaraljevcanaTaborista koji su se nalazili u poluokruzenju sela sa srpskom vecinom.Tako 15. srpnja.1991 tenkovska postrojba iz petrinjskog garnizona kojom je zapovjedao potpukovnik Slavko Letic napada hrvatsku policijsku postaju u Kraljevcanima uz pomoc srpskih terorista na tom teritoriju te zbog nadmocnosti snaga iz Kraljevcana,hrvatskog cuntica i dragotinaca se povlaci u zbjeg hrvatsko stanovnistvo prema Petrinji i hrvatski policajci.Također u srpnju se desio i napad na Pecki srpskih terorista iz okolnih srpskih uporista te su uspjeli zauzeti jedan dio Peckog i napraviti zlocin nad hrvatskim civilima i redasrtvenicima.No uspijedio je drugi dan kontranapad hrvatskih redarstvenika i gardista koji su stigli u pomoc i vratiti kompletan Pecki u hrvatske ruke.Također srpski teroristi su krajem srpnja izvrsili prvi minobacacki napad na Hrastovicu na koju su ispalili nekoliko minobacackih mina a iz smjera Donje Budicine svakodnevno oruzane provokacije vrsene su prema Taborisštu.U samoj Petrinji iz vojarne 'Šamarica' u nekoliko navrata tijekom srpnja pucano je iz pjesackog oruzja prema obliznjoj policijskoj postaji.U kolovozu 1991 pojacavaju se napadi i na petrinjskom podrucju kao i u samom gradu Petrinji.Pa tako 11.kolovoza.1991 bio je prvi ozbiljniji oruzani incident u gradu kada su iz vojarne Šamarica srpski rezervisti pucali jakom pjesackom vatrom na PP Petrinja ali i okolne objekte i pukom srecom nije bilo ranjenih ni poginulih.također nije s emirovalo ni u okolici Pterinje pa neprijatelj tijekom kolovoza vrsi oruzane napade i provokacije u smjeru Peckog a ni podrucje sela Hrastovica vise ne miruje vec srpski teroristi napadaju Hrastovicu minobacacima,pam-ovima a povremeno pokusavaju izvesti neke pjesacke napade koji bivaju odbijeni.U Taboristu je stanovnistvo svakodnevno izvrgnuto teroru srpskih ekstremista iz susjednih srpskih sela koji pucaju svakodnevno po selu te izazivajuci zrtve među hrvatima Taborista koji ne smiju vrsiti svakodnevne zivotne obaveze narocito na poljoprivrednim radovima.

Kraj kolovoza 1991 u Petrinji donosi i sve otvoprenije incidente i sukobe sa pripadnicima jna u gradu a najveci dio vojnika jna cine rezervisti pridosli iz okolnih banijskih podrucja,bosne ali i srbije.Iz vojarne jna 'šamarica' koja s enalazi gotovo u centru Petrinje postala je svakodnevnica da se puca iz vojarne po okolnim stabenim objektima ali najcesca je meta obliznja policijska postaja.U gradu se nalazi mali broj branitelja policajaca i gardista ali i civila dragovoljaca.Brojka je oko 150 i slabo su naoruzani.1.rujna.1991 dogodio se najveci incident izazvan od strane tzv.JNA kad je iz vojarne 'šamarica' prvi put na grad ispaljeno nesto vise od pjesackog oruzja.Naime,iz vojarne je ispaljeno nekoliko tromblonskih mina ali i ispucana je i zolja prema policjskoj postaji te prema nekim obrambenim punktovima garde i policije.U tom napadu je bio ranjen jedan redarstvenik.Ovaj napad je kako je shvacen u kriznom stozeru za Petrinju vjerovatno bio uvod u paklene dane koji slijede jer su zakljucili po tome st je pocetkom rujna neprijatelj pokrenuo do tad najvece napade gotovo na cjelokupnom banovinskom podrucju pa je razmatrano s arazlogom da to nece mimoici ni Petrinju.Zbog malobrojnosti petrinjskih branitelja odmah nakon ovog teskog incidenta i napada na PP Petrinja od strane tzv.JNA zatrazena je hitna pomoc od Siska i Zagreba u pojacanju i naoruzanju.Isti dan tijekom noci u Petrinju dolazi osamdeset redarstvenika iz Siska,Zagreba i Đurđevca te jedna skupina pripadnika 2,gardijske brigade.Oni tijekom noci i jutra pridruzuju s eostalim petrinjskim braniteljima na razlicitim polozajima u gradu.2.9.1991 poceo je otvoreni napad tzv.JNA i terorista iz petrinjskih vojarni Vasil Gacesa i Šamarica.Oko 10 sati ujutro otvorena je minobacka vatra sa poligona i vojarne 'Vasil Gacesa' po gradu a iz vojarne 'Šamarica' teroristi su ispaljivali tromblonske mine i projektile iz rucnih bacaca te snajperski djelovali po dijelu grada u kojem s enalazila.Od 10 do 12 sati na grad je ispaljeno preko 200 minobacackih projektila po citavom gradu pogođeni su svi znacajniji objekti u gradu ali najvise stete je pretrpjela PP postaja koja je bila glavni cilj ali i okolni objekti koji su se nalazili u blizini PP.malobrojni branitelji su odgovorili na vatru iz vojarne 'Šamarica'.također neprijatelj je pogodio most na rijeci Petrinjcici i doslovno ga je srusio i onesposobio za prelazak.Poslije 12 sati je prestala minobacacka i druga vatra po Petrinji i nastpio je zloslutni trosatni mir.Svi su bili u iscekivanju sto ce se desiti i koji je sljedeci potez neprijatelja.I on se desio oko 15 sati kada su sa poligona 'Vasil Gacesa' poceli izlaziti tenkovi i ljudstvo a iz vojarne 'Šamarica' nekoliko transportera i ljudstvo.Tankovi su u nastupanju rusili sve pred sobom prema centru a teritorijalci su ubijali i zarobljavali sve na koje su naisli.Ovaj jaki napad je iznenadio malobrojne branitelje koji su se sve vise povlacili prema centru grada,doslovno je prijetio pad grada ako se dozvoli da agresor uđe u sam centar.tada je skipina branitelja odlucila pruziti otpor pod svaku cijenu iako slabo naoruzan sa neznatnom kolicinom protuoklopnog naoruzanja oni su uspjeli blizu samog centra pogoditi jedan tenk i jedan transporter te otvoriti jaku vatru iz pjesackog naoruzanja po agresorskim vojnicima.Taj odgovor branitelja je izazvao je paniku među agresorskim vojnicima narocito unisten jedan tenk i transporter te su se oni poceli povlaciti nazad u vojarne i u tom povlacenju ponovno su razarali ionako vec razorene objekte te ponovno ubijajuci i zarobljavajuci najvise civile.nakon povlacenja agresora u vojarne on je opet otvorio minobacacku vatru po gradu ovaj put ispalivsi preko pedeset projektila na razlicite djelove grada ne birajuci ciljeve.Oko sedam sati popodne agresor je prestao sa napadima na Petrinju.Iza njegovog napada je ostala pustos u gradu narocito u centru te mrtvi i ranjeni branitelji i civili.razaranja grada je bilo veliko.Preko dvjesto pogođenih unistenih i tesko ostecenih stambenih objekata kao i privrednih te srusen jedan most.noc koja je dolazila nosila je nove teske neizvjesnosti.Ipak je prosla relativno mirno u povremenim puscanim provokacijama iz vojarne 'Šamarica' i 'Vasil Gacesa'.3.9.1991 otpoceo je ujutro novi minobacaki napad agresora iz vojarne 'Vasil Gacesa' ovaj put po polozajima beranitelja kod 'Vile Gavrilovic' ali i po nekim gradskim dijelovima Petrinje.Tog 3.9.1991 grad su posjetile novinarske ekipe iz hrvatskih redakcija ali i stranih te predsjednik vlade u pratnji svojih suradnika Franjo Gregoric.Oni svi su se mogli uvjeriti na strasna razaranja  grada od prethodnog dana ali i tog 3.9.1991 gdje je agresor povremeno izvodio minobacake napade.Zlocinac pukovnik Slobodan Tarbuk je dozvolio posjet novinarima u samu vojarnu Vasil Gacesa gdje ih ej lazno izvjestavao o razlozima napada i drzao im politicke i druge prodike.nije htio razgovarati ni sa predsjendikom vlade Franjom Gregoricem kao ni sa pretpostavljenima iz komande V vojne oblasti.U obilazak grada je krenuo predsjendik vlade Franjo Greguric i prilikom obilaska tarbuk je opet naredio napad na grad minobacacima ali i vbr-om i sam predjsendik vlade i suradnici su se nasli pod izravnim napadom i predsjednik vlade se mogao na licu mjesta uvjeriti tko zapravo otpocinje prvi napade na grad.Pokusan je jos jedan izlazak tenkova i pjesadije iz vojarne 'Vasil Gacesa' ovaj put prema branitelsjkim polozajima na vaznoj starteskoj tocki obrane grada 'Vili Gavrilovic' ali on je zaustavljen ovaj put dobro pripremljenom obranom na samim izlazima iz vojarne te su se tenkovi i pjesastvo moralo vratiti nazad na pocetne polozaje.Ovaj teski dvonednevni napad na Petrinju ukazao je sve prednosti ali greske u obrani grada.Prvo greska u obrani grada je bila sto je bilo nedovoljan broj branitelja u samoj obrani za grad velicine Petrinje,drugo greska je bila sto se obrana koncentrirala samo na uzi dio grada pa tako obrambeni punktovi nisu postavljeni u blizini vojarni narocito vojarne i poligona 'Vasil Gacesa' te su tenkovi i pjesastvo mogli slobodno izaci iz vojarne neometano i prodrijeti gotovo do centra Petrinje.Opravdanje zbog toga iz Kriznog stozera obrane Petrinje je bio nedostatak ljudstva da se pokrije gotovo citava Petrinja ali i nedostatak protuoklopnih sredstava.Pa je sljedecih dana prionulo se poslu dovođenja dodatnog ljudstva iz garde i policje u Petrinju te mobilizacija u petrinjski bataljon zbora narodne garde.Tako da su se petrinjski branitelji ojacali za oko dvjestotinjak ljudi ali problem je bilo i dalje naoruzanje kojeg je nedostajalo narocito protuoklopnih sredstava.Dodatno su napravljeni obrambeni punktovi u blizini vojarne 'Vasil Gacesa' ali i vojarne 'Šamarica' te jos u nekim dijelovima grada za koje s emstralo da s emogu naci prvi na meti agresora.Prednost branitelja u ova dva dana napada je bio voljni moment malobrojnih branitelja da se odlucnije ipak suprostave nadmocnom neprijatelju bez obzira na neke negativne pojave u samoj obrani i tim voljnim momentom su sprijecili da grad padne u neprijatelsjke ruke vec tog 2.rujna.1991.Sljedeci dani nakon ova dva dana teskih napada naizgled su prolazili mirnije ali uz konstantne provokaciej neprijatelja i povremne minobacacke napade slabijeg inteziteta ali pjesackih i oklopnih prodora nije bilo.

7.rujna.1991 agresor iz petrinjske vojarne 'Vasil Gacesa' ovaj put u suradnji sa srpskim paravojnim formacijama iz okolnih petrinjskih srpskih sela u svom planu zauzeca petrinje mjenja djelomicno plan i napada hrvatsko selo Taboriste udaljeno tri kilometra od Petrinje juzno a koje je smetalo u njihovim planovima o zauzecu grada.Taborište su napali ujutro 7.rujna.1991 prvo minobacakim napadima gdje je na Taborište ispaljeno oko stotinjak projektila da bi tenkovi uz podrsku rezervista izasli iz vojarne 'vasil Gacesa' i poligona koji se nalazio nedaleko od Taborista te su presjekli cestovnu komunikaciju između Taborista i Petrinje a istovremeno srpski terosti iz susjednih sela Donje Budičine i Mostanice te Gornje Bačuge izvrsili su pjesacki napad u smjeru Taborišta.taboriste je tada branilo svega petnaest policajaca i dvadesetak naoruzanih civila dragovoljaca iz Taborista zbog nadmocnosti neprijatelsjkih snaga branitelji Taborista i vecina civila odlucila je napustiti Taboriste i spas potraziti kroz obliznju šumu Kotar-Stari Gaj u Petrinji i dalje u Sisku.Zauzecem Taborista neprijatelj je dobio na starteskom znacenju u daljnjim napadima na Petrinju i okolna hrvatska sela.Naime odmah nakon zauzeca Taborista neprijatelj je sa deset tenkova i pjesastvom usao u sumu Kotar-Stari Gaj i time ugrozio Petrinju ali i hrvatska mjesta Novo selo i Moscenicu i samim time se priblizio Sisku ali i jugosistocnim prilazima Petrinji i prakticno je stavio u svojevrsno poluokruzenje.to je bila jos jedna greska u obrani Petrinje posto nisu ojacali braniteljske polozaje u selu Taboriste koje je imalo startesku vaznost za obranu grada i okupacijom Taborista neprijatelj je postigao stratesku prednost jer je ugrozio obliznju Hrastovicu koja se nalazila nesto blize Petrinji sa istocne strane koja je također imala vaznu tsratesku ulogu u obrani Petrinje ali tu je bila ojacana obrana Hrastovice za razliku od Taborista te ovim osvajanjem tj okupacijom Taborista neprijatelj je uspio staviti najvecim dijelom pod svoju kontrolu i Kotar šumu-Stari gaj i time se jos vise pribliziti Sisku istovremeno opasno ugrozavajuci vec navedena hrvatska mjesta istocno od Petrinje a blizu sisku Novo selo i Moscenicu te je prijetila opasnost da sa te starne neprijatelj odsjece Petrinju od Siska.9.rujna.1991 neprijatelj je odlucio također rjesiti pitanje i Hrastovice i time jos vise pogorsati situaciju u Petrinji na juznim prilazima gradu pa tako iz Malog Šušnjara susjednog sela Hrastovici krece skupina oko 150 srpskih terorista u napad na Hrastovicu.napad je poceo minobacackim napadom te napadom iz topova tenkova iz Kotar šume pema Hrastovici.no taj napad nije bio dobro pripremljen narocito pjesacki pa su branitelji Hrastovice dvosatnom teskom borbom zaustavili neprijatelja gotovo na samom ulazu u Hrastovicu tek kojih nekoliko stotina metara kod zeljeznicke stanice i pruge.Tom prilikom poginuo je jedan pricuvni redarstveniok iz Zagreba a nekoliko redarstvenika i gardista je bilo ranjen dok se jedan branitelj smatra nestalim.Ovaj neuspjeh kod Hrastvoce neprijatelja je primorao da se zaustavi od planova za napad na Moscenicu i Novo selo i promjeni planove.10.rujna neprijatelj ponovno napada Hrastovicu ovaj put ojacan sa teroristima iz Donje Budičine i Gornje Bačuge pa je brojka napadaca se kretala oko 250 a podrsku im je opet davalo topnistvo tzv.jna.Na Hrastovicu taj dan pada oko 300 projektila te su branitelji primorani povuci se na pricuvne polozaje obrane Hrastovice a neprijatelj pomice liniju samo stotinjka metara od ulaza u selo te zauzima zeljeznicku postaju.U ovom napadu pogibaju tri branitelja jedan redarstvenik i dva gardista.Jedan poginuli gardist je iz same Hrastovice,redarstvenik iz Siska a drugi poginuli gardist je iz Krapine.Bila su i cetvorica ranjenih gardista i redarstvenika.Poginuo je i jedan civil iz Hrastovice.Tog desetog rujna agresor ponovno napada i petrinju minobacacima ali i Moscenicu,Pracno i prvi put Brest preko Kupe.13.rujna.1991 zeli konacno rjesiti pitanje sela Hrastovica i time se orjentirati potpuno za zauzece petrinje i napredovanje dalje prema Sisku.Vec iznurine branitelji Hrastovice koji su pa gotovo odsjeceni od Petrinje gdje im pomoc u ljudstvu i oruzju gotovo vise nije stizala docekali su i ovaj napad agresora.Ovaj put napad je ponovljen kao prethodna dva po istom scenariju.Jaka topnicka priprema vec od ranog jutra po polozajima branitelja ali i po selu sa razlikom ovaj put da su citavo prijepodne agresori tukli topnistvom pi polozajima branitelja i po samoj Hrastovicom sa ciljem da izazovu sto vise zrtava među braniteljima ali i civilima i time unesu paniku i raspad obrane.Nakon prestanka topnickog napada agresor krece u pjesacki napad sa oko dvjesto ljudi ali i ovaj put nadljudskim snagama branitelji uspijevaju zaustaviti neprijatelja da uđe u Hrastovicu.bitka u pravom smislu rijeci i neprijatelj se opet povlaci a branitelji cak uspijevaju povratiti neke polozaje koje su izgubili u prethodnom napadu osim zeljeznicke postaje gdje se dobro neprijatelj utvrdio.ovaj put branitelji nisu imali poginulih ali su imali petnaestak ranjenih na zalost poginulo je dvoje civila iz Hratsovice.ranjenici su prebaceni nesigurnim sumskim putem u obliznju Petrinju i dalje u Sisak.Uvidjevsi se da se Hrastovica dugo nece odrzati ako se ne posalje pojacanje u ljudstvu i opremi.tako 14.rujna.1991 iz Petrinje dolazi dvadesetak redarstvenika i gardista u pomoc prorjeđenim braniteljskim redovima u Hrastovici.15 rujna neprijatelj izvodi kombinirano topnicko tenkovsko pjesacki napad prema Petrinji a najvise prema vaznom polozaju za obranu grada 'Vili Gavrilovic' ali opet prema Hrastovici.napad je bio toliko jak da nakon dvosatne borbe uz pomoc tenkova neprijatelj je zauzeo Hrastovicu a branitelji Hrastovice su imali teske gubitke,cetri poginula branitelja vise ranjenih ali i tri nestala branitelja.teska situacija po branitelje je bila i kod polozaja na 'Vili Gavrilovic' gdje je neprijatelj uspio se pribliziti polozajima na Vili gotovo dvjestotinjak metara te zauzeti obliznju sumu i prakticno dovesti u okruzenje branitelje na 'Vili Gavrilovic'.Situacija tog 15.rujna.1991 bila je dramaticna za branitelej na 'vili Gavrilovic' ali i za samu Petrinju jer je agresor dosao u odlicnu poziciju da ima gotovo cijeli grad kao na dlanu.U ovom napadu na Hrastovicu i Vilu Gavrilovic neprijatelj je upotrijebi jake pjesacke i oklopne postrojbe.U napadu je sudjelovalo gotovo oko 300 teritorijalaca,pripadnika razlicitih srpskih paravojnih postrojbi i oko petnaest tenkova koji su napadali iz Kotar šume-stari gaj.dokaz koliko je vazno bilo neprijatelju zauzeti Hrastovicu ali i staviti u nezadivan polozaj branitelje na 'Vili Gavrilovic' dokazuje i proslava agresora tog uspjeha u obliznjem malom susnjaru.

16.9.1991.Crni dan za Petrinju.Izlozeni pritisku srpskog i jna agresora od pocetka rujna petrinjski branitelji umorni,daleko malobrojniji do agresora a narocito u deficitu sto se tice oruzja i starteskoj inicijativi neprijatelja koji je gotovo petrinju stavio u poluokruzenje sve su  nezavidnijoj poziciji kao i sam grad.Padom Hrv.Kostajnice i Topuskog neprijatelj je sa tog podrucja dovukao na petrinjsko bojiste dodatne snage u ljudstvu i oruzju.Tako tog 16.rujna.1991 bilo je oko 3 500 tisuce neprijatelsjkih vojnika u neposrednoj blizini petrinje ali i u samim vojarnama u gradu.Tu je bilo razlicitih formacija od redovnih pripadnika jna,rezervista,teritorijalaca do pripadnika razlicitih srpksih paravojnih skupina.Na suprot njima u Petrinji je bilo oko 230 branitelja.Neprijatelj je imao kudikamo prednost u oruzju a imali su i oko stotinjak tenkova i oklopnih transportera.Tog 16.9.1991 neprijatelj je izveo do tad najjaci topnicki napad na Petrinju ali i okolna hrvatska mjesta Moscenicu,Pracno.Brest,Staru Drencinu.napad je poceo rano ujutro prvo zestokim granatiranjem i napadom na najvazniji petrinjski polozaj branitelja onaj na 'Vili Gavrilovic'.koliko je bio zestok taj napad govori da je na polozaj na Vili palo oko stotinjak granata.Taj napad je iznenadio i same branitelje na Vili da su se oni odlucili povuci prema gradu ne znajuci da su s enasli gotovo u okruzenju neprijateljskih vojnika.Tako da pri povlacenju dio branitelja je pogresno krenuo prema sumi u kojoj su se nalazio neprijatelj te su upali u klopku njih dvadesetak gardista i redarstvenika.Uvidjevsi da su s enasli u okruzenju poceli su kratkotrajnu borbu ali bez rezultata jer obruc je bio jak.svega tri branitelja su se uspjeli izvuci prema Novoj bolnici i gradu dok je sedamnaest branitelja zarobljeno i zlocinacki streljano od cega je samo jedan prezivio tesko ranjen nakon odlaska zlocinaca se uspio izvuci nekako do nasih prvih polozaja u gradu.Zatim su srpski teroristi napali nakon Vile obliznju Novu Bolnicu i tu uspjeli zarobiti nekoliko branitelja koje su također ubili prethodno su ih mucili.Ovaj događaj je toliko uzdrmao redove branitelja u gradu da je nastala na zalost svojevsrna panika i među braniteljima i civilima a jos vise taj osjecaj je pojacao zestog topnicki napad iz sveg oruzja po citavom gradu.Pogođena je tvornica gavrilovic i spremiste amonijaka,Finel,centar grada,neprijatelj je uspio uz pomoc tenkova upasti u tvornicu gavrilovica i pociniti jos jedan tezak zlocin.agresor je uspio zauzeti juzni dio grada ubijajuci sve pred sobom i uzimajuci taoce najvise civile.Branitelji nisu imali pravi odgovor na taj napad.Citav dan je agresor tukao topnistvom po dijelovima grada koji su jos bili u rukama branitelja.Agresor je tenkovima i pjesastvom presjekao cestu između Petrinje i Siska tj Petrinje i Moscenice.Ipak u vecernjim satima je napad je prestao a agresor se povukao iz nekih dijelova grada a razlog povlacenja je strah od eksplozije spremista amonijaka u tvornici Gavrilovic.taj trenutak su iskoristili branitelji koji su s euspjeli pregrupirati i vratiti u one dijelove grada koje je neprijatelj prethodno zauzeo ipak agresor je vec tad kontrolirao gotovo trecinu grada i time jos vise stavio u nepovoljan polozaj obranu.Nasto se moralo pod hitno poduzeti da preostali dio grada potpuno ne padne u ruke agresoru te je zatrazeno pojacanje u ljudstvu i oruzju.17.9.1991 u petrinju je stigla grupa od oko 200 pripadnika 1.gardijsek brigade Tigrova.

i di si ti bio 91e?

ne bi ni javio se. 


no otvaraš teme koje nemaju veze s vezom, a plahte nitko ne želi ćitati.

a, da ne bulazniš bio sam u obje kasarne.

vila gavrilović je u vlasništvu mog pradjeda bila. vodimo sudski spor s gavrilovićem.
ako nije srušena kuća nasuprot vile, tamo je živjela posluga mog predka.

a, gdje je 90ih bila livada tamo je bilo gospodarstvo.

i pitam se tko je veći skakavac. 
komunjare ili njihovi nasljednici kradezej.

veber wrote:i di si ti bio 91e?

ne bi ni javio se. 


no otvaraš teme koje nemaju veze s vezom, a plahte nitko ne želi ćitati.

a, da ne bulazniš bio sam u obje kasarne.

vila gavrilović je u vlasništvu mog pradjeda bila. vodimo sudski spor s gavrilovićem.
ako nije srušena kuća nasuprot vile, tamo je živjela posluga mog predka.

a, gdje je 90ih bila livada tamo je bilo gospodarstvo.

i pitam se tko je veći skakavac. 
komunjare ili njihovi nasljednici kradezej.

...pdf je povijest...pisem povijesne cinjenice iz rata...ne oduzima niti nadodajem..a ovo sto pises druga je domena..i nije mjesto ovdje...ako imas sto za dodati na ovu temu imas podatke pisi..

imam. zbog seronje šuška inače kosovca i udbaša i tuđmana partijca. popušili smo pola bosne.
ne bi bilo petrinje ni siska da se nije išlo u hercegovinu, dok su govnad bila od slovenske pa do američke bojne.

veber wrote:imam. zbog seronje šuška inače kosovca i udbaša i tuđmana partijca. popušili smo pola bosne.
ne bi bilo petrinje ni siska da se nije išlo u hercegovinu, dok su govnad bila od slovenske pa do američke bojne.

...petrinja je bila 1991..rat u bosni 1992..petrinja je pala 1991 godine cisto zbog nesposbnog kriznog stozera u petrinji..koji je kalkulirao..po sistemu 'sto ce reci jna'..dok je npr.vukovar imao organiziranu obranu,pakrac isto u sito vrijeme u petrinji prije prvog napada 2.9.1991 bilo je svega sto pedeset branitelja slabo naoruzanih...meni je kum bio u petrinji u to vrijeme devetog mjeseca 1991 u gromovima i rekao je da nisi znao tko pije tko placa tamo..on dođe u krizni stozer za vrijeme napada nema skoro nikog samo radio vezist pita ih gdje su on kaze da neki otisli za sisak,zagreb a za neke nema pojma di su...a napad traje...na svaku tarbukovu prijetnju oni se uplase,pocinju se ziheraski ponasati...17.9.1991 dođe oko 200 pripadnika tigrova kao pojacanje ovi u kriznom stozeru ne znaju sto bi sa njima..pa su prepustili zapovjednicima na nizoj razini koji nisu iz petrinje koji nemaju pojma gdje se sto nalazi..dali im vodica koji je dio tigrova odveo u zasjedu kod vile velebita gdje su vec bili cetnici i tenkovi i jedva izvukose zivu glavu..tu mi je frend i skolski kolega ubijen i tek su ga pronasli 2012 u masovnoj grobnici u taboristu...sinisa dvorski pise na svom fejsu..mi dosli u petrinju ne znas kome da se obratis sto treba ciniti,gdje su polozaji nego im posalju nekakve vodice koji su jos manje znali od njih a i bili sumnjivi...jedini koji je dosao do njih je bio jedan policajac koji ih je konacno odveo na neke polozaje i pokazao im gdje su cetnici i jna...

....npr...na statesku vezu u moscenici koja s enalazi između siska i petrinje...nalazi se svega dvadesetak branitelja..između moscenice i petrinje nigdje nikoga...16.9.1991 iz kotar sume iz pravca ceskog sela izađu tenkovi i cetnici i presjeku tu vaznu komunikaciju..udu u tvornicu gavrilovic budale pogode spremnik amonijaka pobiju nekolicinu radnika...ali shodno tome uopce nije bilo ni policije ni garde u krugu tvornice koja bi stitila tvornicu od upada cetnika i jna...ove budale iz kriznog stozera petrinje skoncentrirali nase snage u centru petrinje gdje su ih ovi mogli rikat minobacacima i tenkovima kako su htjeli..da neki zapovjednici na terenu nisu tada saminicijativno preuzeli zapovjedanje svi bi najebali i bili okruzeni...srecom postavili su obrambene punktove prema i oko mostu kod bresta pa su zaustavili cetnike da odsjecu odstupnicu...npr.postave polozaje branitelja na vili gavrilovic a između polozaja na vili i grada nema nijednog obrambenog punkta tako da su cetnici i jna presjekli odstupnicu ovima na vili i zarobili ih streljavsi sedamnaest gardista i policajaca...16.9.1991....

17.9.1991 godine u jutarnjim satima prvo u Brest stize 200-tinjak pripadnika 1.gbr.Tigrovi.Cekajuci u Brestu citav dan prelazak u Petrinju zbog topnickog napada agresora na grad oni u kasnopopodnevnim satima nakon sto je granatiranje prestalo prelaze u Petrinju.Taj dan neprijatelj nije mirovao pa je topnicki napadao dijelove petrinje koji je bio u hrvatskim rukama.18.9.1991 neprijatelj vec od jutra zestoko napada Petrinju topnistvom i pokusava prodore u druge dijelove grada koji su u braniteljskim rukama ali u tome ne uspijevaju pojacana obrana dolaskom Tigrova odolijeva zestokim napadima agresora a u nekim dijelovima grada vode se i ulicne borbe.U tim borbama gine nekoliko branitelja i civila ali i agresor ima vece gubitke.19.9.1991 dolazi do privremenog zatisja ali taj dan stradavaju dvojica stranih novinara.Poginuo je švicarski novinar Pierre Blanket a tesko ranjen drugi svicarski novinar Patrick Giganti.Naime oni su naletili sa vozilom na protutenkovsku minu u blizini vojarne jna Šamarica.Zbog ulicnih borbi u gradu gdje su polozaji prelazili u ruke cas jednih cas drugih i prakticno se nije znala linija razgranicavnja svicarski novinari su zalutali na 'niciju zemlju' i naletili na protutenkovsku minu.Neprijatelj iz vojarne Šamarica ali i nekih okolnih ulica nije dao braniteljima da se priblize tesko stradalim novinarima otvarajuci vatru na branitelje.Uvidjevsi da nece moci spasiti novinare od kojih nisu znali jesu li zivi ili mrtvi branitelji poduzimaju ocajnicki napad i uspijevaju privremeno izbaciti neprijatelsjke vojnike iz jedne ulice blizu mjesta stradanja novinara i tako su dobili na određenom vremenu da ih izvuku.Utvrdili su da je jedan novinar poginuo a drugi je tesko ranjen.Neprijatelj taj pojacava napade na dio grada koji kontroliraju branitelji ubacujuci tenkove,oklopne transportere i ljudstvo te uspijevaju zauzeti nekoliko ulica u juznom dijelu Petrinje i potisnuti branitelje prema centru grada.U kasnopopodnevnim satima agresorska dva mig-a 21 rajetiraju polozaje branitelja oko mosta na rijeci Kupi koja dijeli Petrinju od susjednog Bresta gdje pogiba dvoje branitelja.Uvidjevsi da neprijatelj sprema konacni napad da zauzme preostale slobodne dijelove grada tijekom noci prelazi jos jedna skupina branitelja preko mosta na Kupi kao pojacanje braniteljima u Petrinji ali neprijatelj je primjetio njihovo prebacivanje pa je poceo zestoko tuci topnistvom podrucje oko mosta kod Bresta te je veci dio braniteja koji su presli most a nasli su se u blizini mosta sa petrinjske strane bio primoran povuci se natrag preko mosta u Brest i sacekati drugu bolju priliku.Tom prilikom jedan branitelj je poginuo a vise njih je bilo ranjeno.20.9.1991 neprijatelj je pojacao napade na dijelove Petrinje koji su jos bili u hrvatskim rukama ali i na Moscenicu,Pračno i na Brest.Petrinja je gađana iz topova,minobacaca a opet su djelovali agresorski zrakoplovi u dva navrata po polozajima branitelja u Petrinji ali i kod Moscenice.napadi su trajali cijeli dan i gubici kod vec premorenih i iscrpljenih branitelja ali i preostalih civila su bili sve veci.neke skupine branitelja do noci su bile odsjecene u nekim dijelovima Petrinje te su se odlucile za proboj prema dijelovima grada u koje nisu usli agresori.Tijekom noci vise grupa branitelja se pokusalo probiti iz obruca neki su uspjeli a neke grupe su jos ostale u neprijatejskom obrucu.Do jutra 21.9.1991 prakticno je palo u ruke pola Petrinje.21.9.1991 neprijatelj je do tad izveo najjaci napad na Petrinju svim sredstvima na preostali dio grada pod kontrom branitelja.Napali su grad topnistvom,zrakoplovima,tenkovima i pjesastvom.Branitelji su pruzali otpor sto su mogli bolje ali taj dan je bilo puno zrtava na njihovoj strani,nedostatak municije,protuoklopnih sredstava a dio branitelja i civila se protekla dva dana vec izvukao iz grada i time dodatno oslabio obranu.Problem su bili i zaostale grupe branitelja koje su se nasli u okruzenju i pokusavale proboje iz obruca pa je dio branitelja ocajno pokusavao protu napade ali vecinom bez uspjeha agresor je bio nadmocan.Tijekom popodnevnih sati vece skupine branitelja koji nisu bile opkoljene poceli su prebacivanje preko mosta u Brest i taj prelazak je bio jako rizican jer je neprijatelj taj dio stavio pod zetsoku topnicku vatru a i nalazili su se u blizini tenkovi i pjesastvo svega 500 metara od mosta.Skupine branitelja uspijevaju uspostaviti neke polozaje blizu mosta sa ciljem da neprijatelju ne dozvole da presjeku mostobran kod mosta i time stave u nemogucu situaciju ostale branitelje koji su se probijali i povlacili u tom pravcu iz grada kao i dio civila.jedna grupa branitelja iz Moscenice pokusala se probiti prema obliznjoj Petrinji pokusavajuci probiti nepriajtelsjki obruc u kojem se nasla grupa branitelja koja se pokusala probiti u pravcu Moscenice.No agresor je paljbom iz tenkova i drugog oruzja primorao branitelje da se vrate na pocetne polozaje kod Moscenice.Sluzbeno u 18 i 30 je Petrinja pala u agresorske ruke mada su se grupe branitelja i civila i dalje prebacivale preko mosta u Brest jer agresor nije porpuno dosao do mosta kojeg su jos sa nekih polozaja kod mosta branile skupine branitelja.U samo gradu dolaskom noci jos je odjekivala pucnjava sto je suf+geriralo da se neki branitelji i grupe nalaze jos u gradu pokusavajuci pronaci izlaz pri povlacenju ili proboju iza neprijateljskih linija.Oko 23 sata neprijatelj izbija svega stotinjak metara tenkovima i pjesastvom od mosta koji preko rijeke Kupe vodi u slobodni Brest koji se nalazi pod topnickom paljbom agresora iz tenkova.Noc su iskoristile pojedine zaostale grupe branitelja i civila da dođu do obale Kupe da je preplivaju srecom vodostaj Kupe je bio nizak pa je bilo lakse za preplivat.dio branitelja sa civilima koji su bili nesto udaljeniji od mosta isli su u proboj obalom Kupe prema Moscenici i Sisku koristeci noc i te drvece i grmlje da ne budu primjeceni do neprijatelja koji se nalazio blizu.

Koliki je bio tijek i zestina napada agresora na Petrinju od 16.9.1991 do 21.9.1991 govori i ovaj podatak da je na grad ali i okolna mjesta Petrinje neprijatelj ispalio oko 8.000 topnickih projektila razlicitog kalibra.U napadu na Petrinju tih dana sudjelovalo je oko 3 500 tisuce agresorksih vojnika sa sezdesetak oklopnih vozila i transportera te sa oko desetak zrakoplova koji su sudjelovali u napadima u vise navrata od 16.9.1991 do 21.9.1991 od kojih su dva srusena i jedan transportni helikopter.Od 16.rujna.1991 do 21.rujna.1991 poginulo je ili ubijeno oko sedamdesetak hrvatskih branitelja preko stotinu ih je ranjeno a civila je poginulo ili ubijeno oko stotinjak.Smatra se da je nestalih branitelja bilo oko pedeset koji su pronađeni u masovnim grobnicama poslije rata a za desetak se jos i danas traga.Sudbina civila je bila jos gora.Tragedija je mogla biti jos gora da branitelji od 16.9.1991 do pada grada nisu pruzali ogorcen otpor makar bili malobrojniji i daleko slabije naoruzani od agresora.Narocito dosta zrtava je pretrpjela 1 gardijska brigada 'Tigrova' nakon dolaska u Petrinju gdje su imali dosta poginulih,ranjenih i nestalih.Također veci broj zrtava imali su pripadnici policije,pricuvnog petrinjskog bataljona ZNG-a i Gromovi iz 2.gbr.Sami branitelji Petrinje su naglasavali da im je bilo najteze se boriti protiv oklopa jer jednostavno nisu imali dovoljno protuoklopnih sredstava kao i nedostatak topnistva,sa pjesastvom su imali puno manje problema ali protiv oklopa nisu mogli.također agresor je zlocinacki i pokvareno se u nekim dijelovima Petrinje pri napadu sluzio sa 'živim stitom' od zarobljenih civila Hrvata stoga branitelji nisu mogli pucati na agresora pa su se morali povlaciti a neprijatelj je onda zauzimao ulicu po ulicu grada.Nevjerojatna je prica branitelja koji su se nasli u okruzenju agresora u nekim dijelovima grada ponajvise zbog toga sto se agresor sluzio 'zivim stitom' od civila pa branitelji nisu mogli znati da su im ovi zasli iza leđa srecom po njih ni agresor nije potpuno znao da se iza njegovih leđa nalaze skupine branitelja koji su iskoristili trenutak nepaznje agresora koji se zabavljao maltretiranjem i ubijanjem zarobljenih civila i pljackom te su bili iznenađeni kad su branitelji u proboju poceli otvarati vatru na njih pa su se agresorski vojnci i teroristi u strahu i panici poceli povlacati ili bjezati.Neki branitelji su toliko zaostali ili nisu znali sto se desava u drugim djelovima grada i tko sto drzi govori i podatak da se skupina 'Tigrova' nasla okruzena na polozajima blizu Vile gavrilovic koja je bila najudaljenija tocka obrane grada od Kupe.Naime dok je neprijatelj napadao dijelove grada koji su se nalazili blizu centra ili prema Kupi i Petrinjcici za to vrijeme nije bilo nekih napada na te polozaje branitelja blizi 'Vile Gavrilovic' jer agresor nije bio potpuno siguran da li se ti polozaji nalaze u braniteljskim rukama ili njihovim.Zapravo bilo je pravo iznenađenje za agresora ali i tu skupinu branitelja kada su se doslovce nasli oci u coi jedni nasuprt drugi.Posto je bilo daleko vise neprijatelsjkih vojnika i terorista koji su prakticno sa tenkovima se skroz priblizili polozajima branitelja a branitelji također nisu imali predođbu da li su to tenkovi ili neka druga vozila tek su primjetili na nekih stotinjak metara da se radi o tenkovima i agresorskim vojnicima poceli su se povlaciti prema gradu ali posto nisu poznavali situaciju tog trenutka tko sto drzi u gradu ulaskom u sam grad naisli su na skupinu agresorskih vojnika i uslijed iznenađenja jednih i drugih međusobno su otvorili vatru jedni na druge istovremeno uocivsi sto se desava nekoliko stotina metara od njih tenkovi su poceli otvarati vatru na tu grupu branitelja.Uvidjevsi da su se nasli u bezizlaznoj situaciji opkoljeni skupina od dvadesetak branitelja 'tigrova' odlucila se izvrsiti proboj podjelivsi se u nekoliko grupa na zalost neki branitelji su stradali od tenkovskih projektila i bili tesko ranjeni.Prakticno je tada pocela potjera neprijatelja za tim grupama tigrova u povlacenju.Branitelji su se probijali prakticno ulicnom borbom a zbog jake ugroze po vlastiti zivot i zbog veliki blizine nepriojatelja morali ostaviti nekoliko teze ranjenih suboraca koji su bili tesko ranjeni a koje je neprijatelj zarobio i na licu mjesta ubio.Kalvarija tih tigrova trajala je gotovo citavo popodne tog 20.9.1991 da bi se prenjela u noc.Tog trenutka agresorski vojnici su stali sa napadima na te skupine i sami pribojavajuci se noci i mogucih gubitaka.po prici jednog pripadnika 'Tigrova' koji se sa svojom skupinom nasao u okruzenju noc su dobro iskoristili jer su usli u jednu kucu koja je bila prazna pricekavsi jutro da i razdanjivanje da se vide gdje se nalaze.srecom ni neprijatelsjki vojnci se nisu usuđivali pretrazivati nocu kuce.Dolaskom jutra shvatili su da u blizini nema neprijatelja ali su culi odjeke jake pucnjave i eksplozija sjevernije od mjesta gdje su se nalazili pa su zakljucili da se prema tamo moraju probijati jer se tamo nalaze nase linije.Iznenadili su se kada su shvatili dase nalaze tek nekoliko stotina metara od prvih borbenih polozaja ali opet iza leđa neprijatelju.Iznaneđenje je bilo da su se nasli gotovo u samom centru Petrinje jer po noci se nsiu mogli orjentirati pa nisu ni znali do kud su dosli.ipak uz sabv rizik odlucili su se da idu prema naprijed bez obzira na intezitet borbi.Skinuli su oznake pripadajuce brigade da ih po tome ne uoci neprijatelj.Vrlo blizu njih su prolazili neprijatesljki vojnici koji i nisu uocili ali su oni uocili d aovi imaju bijele vrpce na rukavima kao znak raspoznavanja.Tako su u jednoj kuci pronasli bijelu plahtu i od nje izrezali vrpce i omotali ih oko rukava.Izasli su vani i krenuli dalje prema dijelu grada koji je bio najblizi rijeci Kupi.naisli su na grupu neprijateljskih vojnika koji nisu nesto obratili paznju na njih vjerojatno primjetivsi te bijele trake misleci da su njihovi.Tog trenutka nisu odjekivali jaci pucnjevi pa su iskoristili za brze prebacivanje dalje prema Kupi.Dosavsi pola kilomtra od mosta a vec je noc pocela padati odlucili su se pritajiti i sacekati potpuno noc kao zastitu da se konacno docepaju rijeke Kupe i prebace na slobodni dio.kad ej potpuno pala noc izasli su na ulicu i igrom slucaja vidjelu su tek manji broj neprijatelsjkih vojnika koji su se zabavljali na svoj nacin..pljackom..pijancevanjem slaveci 'oslobođenje' grada.također u blizini su vidjeli dva tenka koja su stajala ali nisu vidjeli nikog oko tenka niti nekog na njima.To je bio trenutak kada su odlucili da potiho se prebace preko vrtova i okucnica  koristivsi mrak do Kupe.Priblizivsi se nekih stotinjak metara od Kupe zamjetili su jos jedan tenk i nekoliko neprijatelsjkih vojnika u parku koji nisu obracali paznju na pravac kretanja skupine branitelja a mrak je bio velik nije bilo osvjetljenja.Gotovo puzajuci branitelji su tih stotinjak metara presli do samog mosta gdje opet nije bilo nikoga..ni nasih ni agresorskih vojnika.Odlucili su puzati po mostu do nasih polozaja sa druge strane mosta.Tek dvadesetak metara od kraja mosta uocili su ih suborci koji su imali polozaj kod samog mosta.Upitavsi tko je tamo oni su odgovorili ko su i iz koje su brigade nakon sto su dobili dozvolu da blize priđu digli su se u polustojeci stav presavsi na drugu slobodnu stranu u Brest.