JOGURT JEDAN SVI ĆE PITI, NITKO HRVAT NEĆE BITI: Ceo internet se SPRDA sa Kolindom posle serije njenih izjava o SFRJ!

Gnječ wrote:

Nice wrote:

Gnječ wrote:

Eroo wrote:

kaya wrote:
Dobro. A ti studirao u Beogradu veliš ko svaki mučenik ..

Da jesm bolje bi mi bilo nego u Zagrebu u ono vrime. Gore od Zagreba je bilo jedino Sarajevo.
Moj izbor je bio - SLO. Znao sam da tu ostajem več kad sam došao,
tako da sam odmah sva dokumenta prenio ovdje.

znači ipak si ostao u Jugi  u toj nakazi od države kako kažeš...

ti se cudis eri, a ti ostajes u rh..ben ti misa, gnjeco :-))

opet logical fallacy. pa jel ti znaš komunicirati bez da upotrebljavaš logical fallacies?

Ono gore je bilo retoricko pitanje :-))

dzango wrote:

Nice wrote:

dzango wrote:

Nice wrote:

dzango wrote:
To sam rekao na početku teme i to uvek kažem. Ali nema ko da čita i razume moje mudre reči.

ja te uvijek razumijem kad si razuman, ali kad se zaigras....
:-D

Ovde smo da se igramo i zabavimo.

slazem se, ali ja volim vesele zabave ;-)

Mi dečaci volimo i da se pobijemo.

pa kad cete vise izac iz puberteta :-D

Nice wrote:

Gnječ wrote:

Nice wrote:

Gnječ wrote:

Nice wrote:Da nije ekstrema, ne bi bilo ni bitaka. Jednima nista nije valjalo u Jugi, drugi je toliko ideaiziraju, amneziju totalnu dobili.
Istina je negdje izmedju.
Inace, sustav se raspao prvenestvemo zbog ekonomske neodrzivosti, nacionalne ga dokrajcile.

pa vi špotajući Jugoslaviju pokušavate idealizirati današnju RH-NDH.

nitKO ne idealizira Jugoslaviju mi se sprdamo s vama koji idealizirate RH-NDH.

ajde, ne srami se, gnjecko..nije sramota pokazat emocije..ne moras odmah vadit foru " moj tata je jaci od tvoga ", "ti si glupa, a ne ja", i slicne iz nizih razreda osnovne :-D
volis Jugu i idealiziras iz vise razloga.
Jedan je sigurno jer te podsjeca na djetinjstvo, nevinost duse, bezbriznost..sve je to za ljude..:-))
Ja se tebi obracam, vidis..ne "vama"..to je ostalo u tim vremenima koja ti fale, ocito..kad se netko drugi brinuo za tebe i obitelj te predstavljala..znas, sad predstavljamo prvenstveno sami sebe -;-)

ma ne seri i ne koristi appeal to emotion fallacy. ja sam često javno kritizirao Jugoslaviju najviše. javno!!! i to u doba Jugoslavije. jesi li i ti to radila ili si šutjela?

kad sam emotivna >:)
Pokusala sam, pa su me u kut stavili u ucionici..
..nisam hrabra k'o ti :~

ne radi se tu o hrabrosti nego o slobodi govora. ja sam je imao možda u tvom kraju je ti nisi imala neznam. najviše me smetala negativna selekcija kadrova na rukovodeća mjesta. vidim da je ta pošast i anomalija aktualna i danas u RH-NDH. lopovluk bio je u Jugi i danas je poprimio kozmičke razmjere. prljavština i škovace. i ne nije to do sistema nego do kulture jer i Slovenija je bila jedna od republika u Jugi no tamo je sve bilo čisto kao u apoteci. nisi jebeni čik na ulici našao a kamoli papirić. po točnosti gradskih buseva u Ljubljani mogao si sebi sat narihtat koliko su bili točni u sekundu. a da ne pričam za ogromne trgovačke centre poput Maximarketa, Emona robne kuće, Merkatora...itd...znači nije do sistema nego do ljudi, naroda.

Nice wrote:

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Nice wrote:Inace, sustav se raspao prvenestvemo zbog ekonomske neodrzivosti, nacionalne ga dokrajcile.

Zapravo obrnuto.

Ekonomske krize su tresle mnoge države uključujući tu i one tzv. realnog socijalizma, ali niti jedna nije bila u stalnoj opasnosti od raspada kao Jugoslavija zbog međunacionalnih trvenja i to je glavni razlog zašto je Tito inzistirao na jednopartijskom sustavu i odbijao svaku pomisao prelaska na višestranačku građansku demokraciju. Zbog te inicijative unutar partije je Milovan Đilas izbačen iz partije i završio u zatvoru pedesetih.
Uostalom i sam Ustav SFRJ iz 1974. a zapravo i cijeli politički sustav je osmišljen tako da je mogao funkcionirati jedino ako postoji jednopartijski sustav jer su se jedino unutar okvira jedne partije mogle koliko toliko pomiriti trvenja između republika, a od 1974. i pokrajina. Uvijek se sjetim Bilandžićevog zapisa o Kardeljevoj izjavi iz 1960. kada je na jednoj od sjednica CK SKJ rekao da ako sad slijedeća na redu od tih stalnih ekonomskih reformi propadne kao što su i prethodne, onda nam neminovno slijedi raspad države odnosno podjela.
Nakon raspada SKJ na famoznom 14. kongresu, razlike između republika odnosno nacija su se pokazale toliko velikima i nepomirljivima da se raspad države (Badinter) jednostavno nije mogao izbjeći.
Stalna ekonomska kriza posebna ona iz osamdesetih je cijeli proces samo ubrzala i pospješila.

tu postoji interaktivna veza..

kom ti tepas majke mi mile

Gnječ wrote:

Nice wrote:

Gnječ wrote:

Nice wrote:

Gnječ wrote:

pa vi špotajući Jugoslaviju pokušavate idealizirati današnju RH-NDH.

nitKO ne idealizira Jugoslaviju mi se sprdamo s vama koji idealizirate RH-NDH.

ajde, ne srami se, gnjecko..nije sramota pokazat emocije..ne moras odmah vadit foru " moj tata je jaci od tvoga ", "ti si glupa, a ne ja", i slicne iz nizih razreda osnovne :-D
volis Jugu i idealiziras iz vise razloga.
Jedan je sigurno jer te podsjeca na djetinjstvo, nevinost duse, bezbriznost..sve je to za ljude..:-))
Ja se tebi obracam, vidis..ne "vama"..to je ostalo u tim vremenima koja ti fale, ocito..kad se netko drugi brinuo za tebe i obitelj te predstavljala..znas, sad predstavljamo prvenstveno sami sebe -;-)

ma ne seri i ne koristi appeal to emotion fallacy. ja sam često javno kritizirao Jugoslaviju najviše. javno!!! i to u doba Jugoslavije. jesi li i ti to radila ili si šutjela?

kad sam emotivna >:)
Pokusala sam, pa su me u kut stavili u ucionici..
..nisam hrabra k'o ti :~

ne radi se tu o hrabrosti nego o slobodi govora. ja sam je imao možda u tvom kraju je ti nisi imala neznam. najviše me smetala negativna selekcija kadrova na rukovodeća mjesta. vidim da je ta pošast i anomalija aktualna i danas u RH-NDH. lopovluk bio je u Jugi i danas je poprimio kozmičke razmjere. prljavština i škovace. i ne nije to do sistema nego do kulture jer i Slovenija je bila jedna od republika u Jugi no tamo je sve bilo čisto kao u apoteci. nisi jebeni čik na ulici našao a kamoli papirić. po točnosti gradskih buseva u Ljubljani mogao si sebi sat narihtat koliko su bili točni u sekundu. a da ne pričam za ogromne trgovačke centre poput Maximarketa, Emona robne kuće, Merkatora...itd...znači nije do sistema nego do ljudi, naroda.

e upravo tako..otkrio si tajnu Ujeba svih drzavica proizislih nakon rata 1990,nadalje..genetski implementiran lopovluk,nepostenje,grabezljivost,razbojnistvo,da ne nabrajam dalje..

Moram dodati da je SR Hrvatska bila prilicno napredna i uredjena u ekonomskom smislu,ali i ostalom..Pad i propadanje pocinje dolaskom Nekijah u Bijelih Charapa i sa Mobitelima na biciklima,u ajutima i tako,ali i ostalih dotepenaca Izbosne,koji su donijeli svoje nacionalne vec spomenute osobine..

Gnječ wrote:

Nice wrote:Da nije ekstrema, ne bi bilo ni bitaka. Jednima nista nije valjalo u Jugi, drugi je toliko ideaiziraju, amneziju totalnu dobili.
Istina je negdje izmedju.
Inace, sustav se raspao prvenestvemo zbog ekonomske neodrzivosti, nacionalne ga dokrajcile.

pa vi špotajući Jugoslaviju pokušavate idealizirati današnju RH-NDH.

nitKO ne idealizira Jugoslaviju mi se sprdamo s vama koji idealizirate RH-NDH.

ova kako ti nazivas RH-NDH nije ni priblizno po mjerilima Hrvata koji drze do nacionalne vaznosti

Gnječ wrote:

U Osijeku je Robna kuća Supermarket svečano otvorena 26. listopada 1967. i do požara je nosila odlike jedne od najveće robne kuće u tadašnjoj državi Jugoslaviji. Cjelokupna površina objekta iznosila je 10.650 četvornih metara. Osječki Supermarket imao je 24.000 raznovrsnih artikala koje je prodavalo 300 trgovaca.. Godinama je "Super" bio centralno mjesto kupovine za mnoge Osječane. "Mall" prije mallova.

U akciji gašenja požara robne kuće Supermarketa sudjelovalo je 38 vatrogasnih kola, 6 agregata s više od 240 vatrogasaca.

jesu bile su opskrbljene robne kuce, mini marketi, sajmovi, trznice
laz je da nisu
kupovna moc daleko jaca nego u vrijjeme iza rata do danas

danas pola Hrvatske nema ovoliko vatrogasnih kola, a mozda ni vatrogasaca  

dzango wrote:
Problem nije Jugoslavija koja nije valjala. Problem je što sadašnje države ne valjaju a sendvičari se uspinju na zadnje noge kako bi dokazali da nije tako.

 sendvicari i uhljebi

mortal wrote:
kupovna moc daleko jaca nego u vrijjeme iza rata do danas

Prosječna radnička plaća sredinom osamdesetih je bila oko 300 DEM-a odnosno današnjih 150 eura.

pismejker wrote:Moram dodati da je SR Hrvatska bila prilicno napredna i uredjena u ekonomskom smislu,ali i ostalom..Pad i propadanje pocinje dolaskom Nekijah u Bijelih Charapa i sa Mobitelima na biciklima,u ajutima i tako,ali i ostalih dotepenaca Izbosne,koji su donijeli svoje nacionalne vec spomenute osobine..

aaaaaaaa zidof hhh dobar ti pokusaj da sad bacas carke kako bi okrenuo svu zlovolju na Hercegovce
nemos se oteti navikama svoje pripadnosti ???  no no

Speare Shaker wrote:

mortal wrote:
kupovna moc daleko jaca nego u vrijjeme iza rata do danas

Prosječna radnička plaća sredinom osamdesetih je bila oko 300 DEM-a odnosno današnjih 150 eura.

nize cijene.... radili su nsvi clanovi obitelji, krediti nisu jeli place kao danas, ..nesto je u pitanju
znam da se nekoliko godina uoci rata zivjelo na visokoj nozi
u vrijeme gableca iz zgrade opcine masovni izlasci po trgovinama konfekcije, prehrane, iz sumarije, doma zdravlja, a svo su poceli furati bunde, voziti nove aute, pete, sminka, izlasci bracnih parova, izleti u kupovinu iz drugih republika, cak Rusi!!!, danas svaki treci brak puca, ili se ne zene radi lose situacije, odseljavaju

mortal wrote:

Speare Shaker wrote:

mortal wrote:
kupovna moc daleko jaca nego u vrijjeme iza rata do danas

Prosječna radnička plaća sredinom osamdesetih je bila oko 300 DEM-a odnosno današnjih 150 eura.

nize cijene.... nesto je u pitanju
znam da se nekoliko godina uoci rata zivjelo na visokoj nozi
u vrijeme gableca iz zgrade opcine masovni izlasci po trgovinama konfekcije, prehrane, iz sumarije, doma zdravlja, a svo su poceli furati bunde, voziti nove aute, pete, sminka, izlasci bracnih parova, izleti u kupovinu iz drugih republika, cak Rusi!!!, danas svaki treci brak puca, ili se ne zene radi lose situacije, odseljavaju

Je, bile su niže cijene, posebno one komunalne i to osjetno, ali je kupovna moć također ukupno bila osjetno manja.
Kredite bi pojela visoka inflacija, ali koja je u konačnici radnike kroz stalni rast cijena koštala puno više nego skupe kamate. Osim toga su krediti u SR Hrvatskoj osamdesetih godina bili prilično rijetka zvijerka, osim ako nije postojala devizna podloga. U drugim republikama kako gdje. U BiH ih je bilo moguće dobiti, ali tamo je inače vladao priličan kaos.
Nije se živjelo nekoliko godina uoči rata na visokoj nozi nego samo 1990. u godini Markovićevog konvertibilnog dinara koji taj status nije imao nigdje na vanjskim tržištima nego samo unutar SFRJ. 
I da, bez obzira na zamrzavanja cijena i plaća, inflacija je te godine bila na oko 40%. Sve se raspalo upadom Srbije i Crne Gore u monetarni sustav države krajem te godine.
Što se tiče iseljavanja u inozemstvo u Jugoslaviji, samo u Njemačkoj je osamdesetih radilo oko 600 000 Jugoslavena, od toga oko 400 000 Hrvata.
Devizne doznake od tih ljudi su bile puno pouzdaniji i čistiji prihod za državu od industrijske proizvodnje i izvoza, postoje podaci koji to potvrđuju.
E da, sjećam se jednog priloga na radio DW tih godina po kojem su oko 2/3 kriminala od jugoslavenskih radnika u Njemačkoj radili Srbi kojih je bilo nešto manje od 1/3 u udjelu jugoslavenskih radnika. Hrvati su u tom smislu bili ispodprosječno zastupljeni očito zato jer su u Njemačku došli raditi, a ne krasti kao neki drugi.

Speare Shaker wrote:

mortal wrote:
kupovna moc daleko jaca nego u vrijjeme iza rata do danas

Prosječna radnička plaća sredinom osamdesetih je bila oko 300 DEM-a odnosno današnjih 150 eura.

ti bubneš bez ikakvih dokaza i to prepotentnim tonom kao sa si neki autoritet pa ti ljudi moraju slijepo vjerovati na riječ. tvoja riječ je dovoljan dokaz ne trebaju daljnji dokazi. u svakoj se diskusiji prepotentno namećeš sa kvazi istinama i fabriciranim dokazima samo tebi poznatima.

..................

Kupovna moć današnjih prosječnih plaća 27 posto niža nego 1978.

U posljednjih 50-ak godina realna prosječna neto plaća hrvatskih građana, izražena u cijenama iz 2015., imala je najveću kupovnu moć 1978. godine. Apstraktna i nerazumljiva rasprava o stagnaciji BDP-a očigledno ima izrazito opipljive posljedice na džep prosječnog radnika, piše Josip Tica

Josip Tica Objavljeno 11.40, 12.04.2016.
Autor je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Tijekom posljednjih petnaestak godina čitav niz ekonomista je analizirajući stope rasta BDP-a u Hrvatskoj zaključio kako se danas nalazimo na istoj razini BDP-a kao i 1980. godine. Postojanost zaključka o 36 godina ekonomske stagnacije u Hrvatskoj je činjenica koju su u javnosti iznosili i koju su obrazlagali ekonomisti koji pripadaju najrazličitijim ekonomskim školama i ideološkim zaleđima. Od akademika Vladimira Stipetića iz HAZU-a, preko prof. dr. sc. Ive Družića sa Ekonomskog fakulteta, Dubravka Mihaljeka voditelja makroekonomskih analiza u Banci za ekonomska poravnavanja (podaci The Conference Boarda) pa sve do Branka Milanovića iz Svjetske Banke (privatna korespodencija sa Angusom Madissonom obavljena u Angus Madisson projectu) i moje malenkosti. Čak su i oni pripadnici akademske zajednice, koji imaju tendenciju da na akademski neprikladan način zauzimaju advocatus diaboli poziciju po ovom pitanju, izostavljali kritiku zaključka kako podaci o BDP-u ukazuju na dugoročnu ekonomsku stagnaciju u apsolutnom smislu i razvojno zaostajanje za svijetom u relativnom smislu.

Unatoč suglasju najšireg spektra analitičara o razvojnom neuspjehu Hrvatske i permanentnom isticanju problema od strane ekonomista, problem stagnacije i dalje ostaje u sferi apstrakcije i nerazumijevanja u velikom dijelu javnosti. U nedostatku percepcije važnosti i težine problema, nedostaje i angažirana rasprava o istom, a posljedično i kvalitetna rasprava o uzrocima navedenog gospodarskog zaostajanja (ne treba zaboraviti da je tijekom tog razdoblja svijet nekoliko puta povećao BDP).

Ponekad se doima kao da je rasprava o BDP-u i ekonomskom rastu u većini javnosti percipirana kao pomalo štreberska i kako ju otvaramo kada želimo ostaviti dojam upućenosti u ekonomske probleme, a ne sa ciljem rješavanja istih. Sukladno tome, prilikom izrade novog udžbenika iz Gospodarstva Hrvatske odlučili smo analizu dugoročnog ekonomskog zaostajanja Hrvatske upotpuniti podacima o kretanju prosječnih mjesečnih neto plaća tijekom posljednjih 50 godina. Koliko god je BDP apstraktna kategorija, toliko je prosječna mjesečna plaća nešto s čime se svi možemo identificirati. Apstrakcija u trenu nestaje, a implikacije dugoročnog stagniranja plaća su jasne svima bez dodatnog objašnjavanja.

Službeni podaci naime pokazuju kako je 1978. godine prosječni čisti osobni dohodak iznosio 5.437 tadašnjih novih dinara, odnosno 543.700 starih dinara (1965. godine su uklonjene dvije nule s novčanica, ali su u praksi još dugo nakon toga svi čitali nepostojeće nule). Te daleke 1978. godine, sa prosječnim čistim osobnim dohotkom od 5.437 dinara moglo se kupiti proizvoda i usluga koji bi po današnjim cijenama koštali 7.271 kunu. Imamo li na umu kako je prema DZS-u prosječna mjesečna neto plaća u 2015. iznosila 5.710 kuna, iz računice proizlazi kako je kupovna moć plaća od 1978. do danas pala za 1.460 kuna mjereno današnjim cijenama. Iskazano u postocima, kupovna moć prosječne neto plaće u 2015. godini bila je 27% niža od prosječne neto plaće iz 1978. godine.

Tablica 1 prikazuje cijene odabranih proizvoda koje je tadašnji Republički zavod za statistiku transparentno objavljivao na nekoliko stranica u svakom izdanju godišnjaka. Iako se danas objavljuju samo odnosi ponderiranog prosjeka cijena između pojedinih godina, vjerujem kako je tablica s nekoliko odabranih proizvoda dovoljno informativna za sve koji iz osobnog iskustva imaju barem osnovni uvid o današnje cijene koštanja u tablici prikazanih proizvoda.


Naravno, svrha ove tablice nije da ponudi kompletnu sliku o cijenama 1978. nego je ovdje kao pomoćno sredstvo koje čitaocu može pomoći za razvijanje intuicije o cijenama i plaćama '78. godine na jedan manje apstraktan način od suhoparnih i neintuitivnih statističkih indeksa. Naravno, u analizi kupovne moći plaća nismo se oslonili na tablicu, nego smo koristili indekse koji su konstruirani između ostaloga i pomoću podataka iz tablice 1. Danas se službeni indeks potrošačkih cijena računa na temelju reprezentativne košarice koju čini oko 917 proizvoda za koje se svakog mjeseca računa ponderirana prosječna cijena na uzorku od 37.070 prikupljenih cijena na unaprijed definiranu uzorku prodajnih mjesta na devet geografskih lokacija (DZS 2015.), dok se 1978. godine tadašnji indeks cijena na malo računao na temelju 284 proizvoda na 11 lokacija u 12 gradova Hrvatske (SGH-1985, str. XXXIX).

Apstraktna i nerazumljiva rasprava o stagnaciji BDP-a očigledno ima izrazito opipljive posljedice na džep prosječnog radnika u ovoj zemlji. Pri tome valja istaknuti kako odabir 1978. godine nije arbitraran, prema našim izračunima, upravo je te godine realna prosječna neto plaća izražena u cijenama iz 2015. godine imala najveću kupovnu moć od kada se u Hrvatskoj vodi statistika ove vrste (od 1964. godine).

Grafikon 1 prikazuje prosječne mjesečne neto plaće u dinarima, zatim prosječne plaće preračunate u kune i realne prosječne plaće. Tijekom promatranog razdoblja u optjecaju su postojale četiri vrste dinara i hrvatska kuna, tako da je prije svake analize potrebno preračunati sve vrijednosti u kune. Sukladno tome, plaća od 5.437 dinara iz 1978. godine preračunata u kune iznosi 0,0005437 HRK (dvadesetinu jedne lipe). Zbog hiperinflacije koja je od 1978. do danas povećala prosječnu razinu cijena za 13 milijuna puta, s novčanica je uklonjeno sedam nula (4 nule tijekom "Markovićeve stabilizacije" i 3 nule prilikom zamjene hrvatskog dinara za kune), stoga i toliki pomak decimalnih mjesta prilikom preračunavanja novih dinara u kune.

Brži rast cijena u odnosu na rast plaća

Na grafikonu 1 se za razdoblje prije 1992. godine vizualno niti ne vide stvarno isplaćene (nominalne) neto plaće iz razloga što su kada ih izrazimo u kunama jednostavno premale da bi se vidjele. Stvarno isplaćene nominalne neto plaće su od 1978. do danas porasle 10,5 milijuna puta. Pad kupovne moći plaća upravo i proizlazi iz činjenice što su cijene od '78. porasle 27% više od rasta isplaćenih plaća. Preglednosti radi, na desnoj osi su prikazane prosječni čisti dohoci u novim dinarima (dinari prije "Markovićevog brisanja" 4 nule), ali isto tako zbog preglednosti je desna os limitirana i plaće za razdoblje od 1988. do 1991. su u nominalnom smislu toliko velike da bi njihovo prikazivanje učinilo sve ostale podatke vizualno nevidljivim na grafikonu.

Korekcija prosječnih plaća za njihovu kupovnu moć napravljena je pomoću indeksa potrošakih cijena nakon i indeksa cijena na malo za razdoblje prije '98. Realne plaće su izračunate na način da su stvarno isplaćene prosječene plaće uvećane za omjer prosječnih cijena u 2015. godini i prosječnih cijena u godini kada su plaće isplaćene.


Promotrimo li podatke, kretanje kupovne moći prosječne plaće možemo podijeliti na četiri razdoblja. Do 1978. godine paralelno s općim razvojem gospodarstva i društva rasle su i plaće, nakon početka krize u osamdesetim godinama, kupovna moć prosječnih plaća je padala sve do stabilizacijskog programa iz 1993. godine kada ponovno počinje rast. Međutim, do početka gospodarske krize iz 2008. godine kupovna moć prosječnih plaća se nije uspijela vratiti na predtranzicijske razine, a nakon 2008. plaće su nominalno rasle, ali je njihova kupovna moć padala.

Opća ekonomska stagnacija

Ovakva stagnacija kupovne moći plaća, odnosno realnih plaća je direktna posljedica opće ekonomske stagnacije. Naravno, moguće je pronaći primjere dugoročne stagnacije realnih plaća i u SAD-u, ali je kod njih stagnacija bila posljedica ulaska pripadnica ljepšeg spola u radnu snagu, pa je snažno porasla zaposlenost u tom razdoblju, a prosječna obitelj je kovergirala sa jedne ka dvije zaposlene osobe u prosjeku. Nažalost u Hrvatskoj to nije slučaj, zaposlenost je na približno jednakoj razini kao i krajem 1970-ih uz napomenu da je danas definicija zaposlenosti proširena kategorijama (MUP, MORH, samostalne djelatnosti, itd.) koje sedamdesetih nisu bile obuhvaćene statistikom.


U ekonomskoj teoriji savršenog tržišta rada ovakva dugoročna stagnacija plaća trebala bi biti direktna posljedica stagnacije marginalne proizvodnosti rada ili promjena preferencija po pitanju sklonosti ka sudjelovanju stanovništva u radnoj snazi. Međutim, ako se odmaknemo od koncepta savršenog tržišta i analiziramo tržište rada u kontekstu nesavršene konkurencije, odnosno pretpostavimo li da poslodavci i sindikati imaju tržišnu moć u određivanju cijena i plaća, promjene u prosječnim plaćama možemo objašnjavati i promjenama u prosječnim maržama u gospodarstvu ili stupnju sindikaliziranosti radne snage. Prema teoriji, prosječne marže će ovisiti o koncentraciji poduzeća u pojedinim sektorima i o barijerama ulaska na tržišta, a ponuda rada o stupnju sindikaliziranosti radne snage i primicima koje radnici mogu ostvariti bez radnog odnosa.

Stagnacija plaća posljedica je stagnacije produktivnosti

Upravo iz toga razloga uvijek je interesantno analizirati kretanje ukupne produktivnosti faktora proizvodnje i njene korelacije sa kretanjem realnih plaća. Marginalni proizvod rada je u matematičkom smislu prva derivacija proizvodne funkcije, a pod uvjetom da proizvodna funkcija ima oblik u kojem ukupna produktivnost faktora proizvodnje (A) nema eksponent, npr. Y=AK^{α}N^{1-α}, marginalni proizvod rada (MPN=(1-α)AK^{α}N^{-α}) je linearna funkcija kretanja ukupne produktivnosti faktora proizvodnje (standardna pretpostavka u DSGE modelima).

Prema jako pojednostavljenoj teoriji tržišta rada, porast nominalnih plaća brži od rasta produktivnosti, ceterus paribus, rezultirati će porastom razine cijena, a kupovna moć plaća rasti će sporije od nominalnih plaća zbog rasta cijena. Odnosno, u srednjem roku kupovna moć plaća će rasti po stopi rasta ukupne produktivnosti faktora proizvodnje. Na nesavršenom tržištu moguće je u srednjem roku simulirati nekorelirano kretanje kupovne moći plaća i rasta produktivnost uslijed promjena u profitnim maržama ili promjena u stupnju sindikaliziranosti radništva ili zbog egzogenih promjena u preferencijama kućanstava u pogledu njihovog izbora između rada i dokolice. (Doduše ovo potonje je moguće i na savršenom tržištu ako imamo dokolicu u funkciji korisnosti.)

Upravo iz toga razloga je interesantno usporediti kretanje realnih plaća sa kretanjem ukupne produktivnosti faktora proizvodnje kako bi se dobio dojam u kojoj mjeri je analizirano kretanje realnih plaća proizvod kretanja ukupne produktivnosti faktora proizvodnje, a u kojoj mjeri je kretanje realnih plaća posljedice promjena u strukturi konkurencije na tržištima rada i proizvoda uzrokovanih prelaskom sa samoupravnog na tržišni način privređivanja, zbog gubitka ex-yu tržišta i/ili priključenja Europskoj Uniji.

Grafikon 3 prikazuje dvije različite mjere ukupne produktivnosti faktora proizvodnje (A) zajedno sa podacima za realnu plaću izraženu u cijenama iz 2015. godine. Prema pojednostavljenom objašnjenju ukupna produktivnost faktora proizvodnje (A) je omjer BDP-a i ponderiranog umnoška kapitala i rada A=Y/(K^{α}N^{1-α}) u standardnom Solow modelu. Odnosno, u slučaju kada korigiramo procjenu ukupne faktorske produktivnosti i za kvalitetu radne snage (npr. promjene u školovanosti prosječnog radnika zaposlenog u gospodarstvu) A će biti jednak omjeru BDP-a i ponderiranog umnoška fizičkog kapitala (K), rada (N) i ljudskog kapitala (H), odnosno A=Y/(K^{α}(HN)^{1-α}).


Napomena: Za detaljan matematički postupak izračuna A najbolje je krenuti od Solow-a (1957), informativna je Wikipedija, a metodologija je naravno detaljno objašnjena i u radu iz kojeg su preuzeti podaci za grafikon (Raguž, Družić i Tica 2012)
Izvor: Statistički ljetopisi DZS razna godišta, Statistički godišnjaci RZS razna godišta, Internet stranica HNB-a i Raguž, Družić i Tica (2012)
Na grafikonu 3 ukupna produktivnost faktora proizvodnje nekorigirana za ljudski kapital ima manji pad u vremenu i nalazi se iznad serije produktivnosti koja je korigirana za rast obrazovanosti zaposlenih. Uzrok za ovu divergenciju proizlazi i činjenice što je prosječan broj godina školovanja tijekom promatranog razdoblja porastao sa 8,8 na 12,2 godine po zaposlenom. Kako je A omjer, porast nazivnika implicira i pad omjera.

U usporedbi sa kretanjem prosječnih plaća razvidno je kako s izuzetkom ratnih godina imamo visok stupanj korelacije između ukupne produktivnosti faktora proizvodnje i realnih plaća tijekom čitavog razdoblja. Očigledno je iz prikazanog kako je stagnacija prosječnih mjesečnih neto plaća posljedica stagnacije ukupne produktivnosti faktora proizvodnje. Ovisno o metodologiji procjene, fizički i ljudski kapital i radna snaga se koriste jednako (ne)efikasno kao i prije 50tak godina. Ova činjenica sama po sebi za prosječnog čitatelja nema istu težinu kao i stagnacija plaća. Međutim, ako ju stavimo u kontekst empirijski opće prihvaćene činjenice kako je upravo ukupna produktivnost faktora proizvodnje (A) ključan motor dugoročno održivog ekonomskog rasta u velikoj većini rastućih gospodarstava, tada ova stagnacija u efikasnosti ima drugu perspektivu.

Na kraju je naravno iznimno važno istaknuti, kako je tijekom analiziranog razdoblja došlo do čitavog niza promjena u metodologiji praćenja statističkih podataka. Promijenio se indeks cijena u 1998., umjesto društvenog proizvoda počeli smo računati BDP 1990., obuhvat praćenja zaposlenosti se nekoliko puta proširivao (1990., 1998., 2004.), također u praćenju čistih plaća, odnosno isplaćenih neto plaća došlo je do neznatnih razlika u obuhvatu (npr. tijekom vremena produžen je obuhvat bolovanja sa 30 na 42 dana), itd. Sukladno svemu tome, prilikom korištenja i interpretacija podataka uvijek će biti moguće osporiti bilo koji zaključak na temelju problema s promjenom metodologije praćenja nekih podataka. Međutim, vjerujem da je zadatak onih koji istražuju napraviti najbolji mogući posao s obzirom na ono što im je dostupno od statističke građe, a imati na umu sve mane koje proizlaze iz onoga što nije ili nikada više neće biti dostupno.

pismejker wrote:Moram dodati da je SR Hrvatska bila prilicno napredna i uredjena u ekonomskom smislu,ali i ostalom..Pad i propadanje pocinje dolaskom Nekijah u Bijelih Charapa i sa Mobitelima na biciklima,u ajutima i tako,ali i ostalih dotepenaca Izbosne,koji su donijeli svoje nacionalne vec spomenute osobine..

ti si ili debil ili zlonamjeran...od polovice osamdesetih je pala drasticno kupovna moc...tek nesto se popravila tamo krajem 1989 kad su ameri kreditirali markovica pa dinar bio u odnosu 1:7...i to je to..pa moja tetka jedvo sklepala kredu za namjestaj 1987

ram dodati da je SR Hrvatska bila prilicno napredna i uredjena u ekonomskom smislu,ali i ostalom..Pad i propadanje pocinje dolaskom Nekijah u Bijelih Charapa i sa Mobitelima na biciklima,u ajutima i tako,ali i ostalih dotepenaca Izbosne,koji su donijeli svoje nacionalne vec spomenute osobine..

mortal wrote:aaaaaaaa zidof hhh dobar ti pokusaj da sad bacas carke kako bi okrenuo svu zlovolju na Hercegovce
nemos se oteti navikama svoje pripadnosti ???  no no

Ispravnije - Sorine pripadnosti....turkofilija, arapofilija...
Prevariti, slagati, mutiti...a ko laže taj i krade, a bormeć i ubija kad je u prilici.
Nitko od takvih ne napušta HR, koja po njihovo propada.
Sve okolo im drage države ali neće tamo...Čak ni u opjevanu majčicu Rusiju.

Gnječ wrote:

Speare Shaker wrote:

mortal wrote:
kupovna moc daleko jaca nego u vrijjeme iza rata do danas

Prosječna radnička plaća sredinom osamdesetih je bila oko 300 DEM-a odnosno današnjih 150 eura.

ti bubneš bez ikakvih dokaza i to prepotentnim tonom kao sa si neki autoritet pa ti ljudi moraju slijepo vjerovati na riječ. tvoja riječ je dovoljan dokaz ne trebaju daljnji dokazi. u svakoj se diskusiji prepotentno namećeš sa kvazi istinama i fabriciranim dokazima samo tebi poznatima.

..................

Kupovna moć današnjih prosječnih plaća 27 posto niža nego 1978.

U posljednjih 50-ak godina realna prosječna neto plaća hrvatskih građana, izražena u cijenama iz 2015., imala je najveću kupovnu moć 1978. godine. Apstraktna i nerazumljiva rasprava o stagnaciji BDP-a očigledno ima izrazito opipljive posljedice na džep prosječnog radnika, piše Josip Tica

Josip Tica Objavljeno 11.40, 12.04.2016.
Autor je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Ništa ja nisam bubnuo, jer je prosječna radnička plaća sredinom osamdesetih zaista bila oko 300 DEM-a.
Koliko mogu vidjeti ovako na brzinu, to ni ti nisi demantirao u postu, ali si se zato usudio bubnuti kako sam ja bubnuo, a nisam.
Vidim da se Tica fokusirao na 1978. godinu.
Zašto?
Pa zato jer su se tada u Jugoslaviju sljevala enormna sredstva od inozemnih kredita (za čije je vraćanja do posljednjeg centa garantirala federacija) i tada je prosječna radnička plaća iznosila koliko se sjećam oko 700 DEM-a.
Otkud toliko pad u odnosu na osamdesete?
Bankrot države u 1982. godini jer su krediti došli na naplatu, a kamate su na svjetskim financijskim tržištima zbog iranske naftne krize enormno skočile, čak do 20%, nedostatak deviza za kupovinu repromaterijala i alata i to je išlo do te mjere da se čak niti u velikim industrijskim firmama u SRH nisu mogle od federacije dobiti devize za kupovinu čak niti stručne literature, zatim propadanje gospodarstva osamdesetih, hiperinflacija itd.
Dakle, Tici je cilj dokazati kako je stanje u Jugoslaviji 1978. godine relativno bilo bolje nego u Hrvatskoj danas i ta njegova teza ima podlogu, ali je problem da je sve skupa jako kratko trajalo i naplatilo se višestruko ekonomskim propadanjem osamdesetih. Dapače, čak je bilo lako predvidjeti da će tako završiti, ali tada su takva razmišljanja bila osuđena na šutnju u partijskim strukturama i medijima.

Speare Shaker wrote:

Nice wrote:Inace, sustav se raspao prvenestvemo zbog ekonomske neodrzivosti, nacionalne ga dokrajcile.

Zapravo obrnuto.

Zapravo se isprepleću. Nacionalno nezadovoljstvo i ekonomska nakaznost djelovali su zajednički na rastakanju te države.

Regoč wrote:

Speare Shaker wrote:

Nice wrote:Inace, sustav se raspao prvenestvemo zbog ekonomske neodrzivosti, nacionalne ga dokrajcile.

Zapravo obrnuto.

Zapravo se isprepleću. Nacionalno nezadovoljstvo i ekonomska nakaznost djelovali su zajednički na rastakanju te države.

Primarni razlog su nacionalne netrpeljivoti, a ekonomsko propadanje sekundarni.
Uostalom, nije samo SFRJ bila primjer takve neuspjeha višenacionalne federacije, raspao se i SSSR, pa čak i jedna prilično mirna Čehoslovačka u kojoj netrpeljivosti između Čeha i Slovaka nikada nisu bile nasilne.

pizzon wrote:najvise je bilo srba i tzv
c.goraca. hrvati su bili
za pavelica ili tita.
otisli su van yuge ili
za bg na dedinje.
 

Hrvati otišli na Dedinje?

Gnječ wrote:

Speare Shaker wrote:

mortal wrote:
kupovna moc daleko jaca nego u vrijjeme iza rata do danas

Prosječna radnička plaća sredinom osamdesetih je bila oko 300 DEM-a odnosno današnjih 150 eura.

ti bubneš bez ikakvih dokaza i to prepotentnim tonom kao sa si neki autoritet pa ti ljudi moraju slijepo vjerovati na riječ. tvoja riječ je dovoljan dokaz ne trebaju daljnji dokazi. u svakoj se diskusiji prepotentno namećeš sa kvazi istinama i fabriciranim dokazima samo tebi poznatima.

..................

Kupovna moć današnjih prosječnih plaća 27 posto niža nego 1978.

Ja znam da su onih godina pricali kako su obitelji od svojih placa gradili kuce, isli na more, isli u vecu kupnju ( zavjese, stoljnjaci, tepisi... garderoba za cijelu obitelj nesto novo, prehrana) pred blagdane Nova godina, Uskrs.. iako se Uskrs slavio u tisini. Moglo se i usparati. Moj caca je radio vani, ali su to tvrdnje domacih ljudi. 
Ovdje je rijec o prosjecnom covjeku radniku. 
Da ne spominjemo radnicka odmaralista na moru. Danas nema prava na godisnji, niti bolovanje.