Re: Mrak koji se nadvio nad Europu

by T. 10/9/2018, 23:52

Veličanje nacizma... :rain

by melkior 10/9/2018, 23:53

Je li kriterij državnika da on mora u isto tako visokoj mjeri vladati umjetnošću uvjeravanja, kao i onom iz područja državničke mudrosti u zacrtavanju velikih smjernica i donošenju velikih odluka? Je li nesposobnost vođe dokazana time, što mu za određenu ideju nije uspjelo pridobiti većinu neke, manje ili više čisto slučajno skupljene gomile? Da, i je li ta gomila ikada uopće i shvatila neku ideju prije nego što njen uspjeh postane navjestitelj njene veličine? Nije li svako genijalno djelo ovoga svijeta, zapravo vidljivi protest genija protiv tromosti mase? Što treba činiti državnik koji se ne uspije dodvoriti toj gomili za njenu naklonost svojim planovima? Treba li je potkupiti? Ili se treba, s obzirom na glupost svojih sugrađana, odreći provođenja zadataka osvjedočenih kao životna neophodnost i povući se, ili pri njima ostati? Ne upada li u takvom slučaju stvarni karakter u nerješivi konflikt između spoznaje i pristojnosti, ili bolje rečeno, shvaćanja poštenja?

by melkior 10/9/2018, 23:58

Gdje ovdje leži granica koja razdvaja opću dužnost prema cjelini, nasuprot obvezi osobne časti? Ne mora li se svaki pravi vođa strogo čuvati od toga, da na taj način bude degradiran u političkog špekulanta?
I ne mora li se, u obrnutom slučaju, svaki špekulant osjećati pozvanim da "djeluje" u politici, jer posljednju odgovornost ne treba snositi on sam, nego nekakva neuhvatljiva gomila? Ne mora li naš parlamentarni većinski princip dovesti općenito do razaranja pojma vođe? Vjeruje li se ipak, da napredak ovog svijeta nastaje iz mozga većine, a ne iz glava pojedinaca? Ili, predviđali se da se za čovječju budućnost smije odreći pretpostavki ljudske kulture? N čini li se ona, naprotiv, neophodnijom nego ikad prije?

by melkior 11/9/2018, 00:04

Time što parlamentarni princip većinskog odlučivanja odbija autoritet ličnosti i na njeno mjesto postavlja brojnost ove ili one gomile, on se ogrješuje o aristokratske temelje Prirode, pri čemu se doduše njeni nazori o plemstvu, ni u kom slučaju ne mogu, recimo, utjeloviti u današnju dekadenciju naših gornjih deset tisuća.
Kakvo pustošenje pričinjava ova institucija moderne parlamentarne vlasti može se, svakako, zamisliti čitatelj židovskih novina, osim ako nije naučio samostalno misliti i procjenjivati. Ona je u prvom redu poticaj za nevjerojatnu poplavu najbezvrijednijih pojavnosti naših dana u cjelokupnom političkom životu. Koliko god da će se pravi vođa distancirati od političke djelatnosti, koja se svojim najvećim dijelom ne sastoji od stvaralačkog rada i učinka, već mnogo više od krivotvorenja i djelovanja radi stjecanja naklonosti neke većine, još u većoj mjeri će baš takva njegova djelatnost odgovarati sitnim dušama i privlačiti ih.

by melkior 11/9/2018, 00:11

Što je danas takav gulikoža patuljastijeg duha i mogućnosti, što mu u svijest jasnije dolazi vlastiti uvid o bijedi svoje pojave, tim će on više slaviti sustav, koji od njega ni u kom slučaju ne zahtijeva snagu i genijalnost nekog diva, već se, štoviše, zadovoljava prepredenošću seoskog kmeta, da radije gleda čak i takvu vrstu mudrosti, nego mudrost Perikla. I pri tome se takva budala nikad ne mora mučiti oko odgovornosti za svoj rad. On je temeljito oslobođen te brige već i stoga jer on dabome, točno zna da je potpuno svejedno kakav će biti učinak njegovih "državničkih" šeprtljancija, njegov je kraj već odavno zabilježen u zvijezdama; on će jednog dana nekom drugom, isto tako velikom duhu, morati predati svoje mjesto. Jer obilježje je takvog propadanja da se količina velikih državnika povećava u onoj mjeri, u kojoj opada mjerilo vrijednosti pojedinca. On će, međutim, sa sve većom ovisnošću od parlamentarnih većina morati postajati sve manji, jer će s jedne strane veliki duhovi uvijek odbiti da budu stražari glupih neznalica i brbljavaca, kao što će, s druge strane, predstavnici većine, što znači gluposti, ništa manje strastveno mrziti nadmoćnu glavu.

by melkior 11/9/2018, 00:16

Za takvu Skupštinu Hildinih gradskih poslanika uvijek postoji utješan osjećaj, jer znaju da ih predvodi vođa, čija mudrost odgovara razini nazočnih; pa zar ne treba svatko doživjeti radost što s vremena na vrijeme može pustiti da bljesne i njegov duh - a prije svega zbog toga, što, kad bilo tko može biti majstor, zašto to jednom ne bi mogao biti i Peter?
Ovaj pronalazak demokracije najviše odgovara svojstvu, koje je u posljednje vrijeme izraslo u pravu sramotu, naime, kukavičluk velikog dijela našeg takozvanog "vodstva". Kakve li sreće što se ono pri donošenju svih odluka koje su od stvarnog značaja, može sakriti iza suknje takozvane Većine!

by melkior 11/9/2018, 00:23

Pogledajmo jednom samo takvog političkog razbojnika, kako zabrinut za svaku uredbu prosi suglasnost većine, da bi tako zaštitio ortake, a time za sva vremena skinuo sa sebe teret odgovornosti. To je, međutim, dodatni glavni razlog zašto je takav način političke djelatnosti časnom, a time i hrabrom, čovjeku odvratan i mrzak, dok one bijedne karaktere - a tko za svoje djelovanje neće osobno preuzeti odgovornost već traži sklonište, taj je strašljiv nevaljalac - takva vrsta političke djelatnosti privlači. I kad se čelništvo neke nacije sastoji od takvih bijednika, tada se tako nešto već u kratkom vremenu ljuto osveti. Tada se više neće smoći hrabrosti dostojna čovjeka ni za jednu važnu djelatnost. Svatko će prije prihvatiti bilo koju, pa i takvu sramnu nečasnost, nego se izboriti za neku dostojanstvenu odluku; i zar ovdje nema više nikoga koji je spreman izložiti svoju ličnost i svoju glavu za provođenje bezobzirne odluke!

by melkior 11/9/2018, 00:31

Jer, nikada se ne treba i ne smije zaboraviti: Većina ni ovdje nikada ne može zamijeniti pravog čovjeka. Ona ne samo da je uvijek zastupnik gluposti, nego i kukavičluka. I kao što je teško moguće među sto praznoglavaca naći jednog mudraca, isto je tako nemoguće da stotina plašljivaca donese herojsku odluku.
Što je manja odgovornost vođe, tim će više rasti broj onih koji će se i u najbjednijoj mjeri osjetiti lično pozvanima, svoje besmrtne snage staviti na raspolaganje naciji. Pa oni zaboga, više nisu u stanju ni čekati da već konačno dođu na red! Oni već stoje u dugoj koloni, brojeći s bolnim žaljenjem sve one koji čekaju ispred njih i gotovo na sate i minute računaju tko će ih prema ljudskim mjerilima dovesti na potez. Stoga oni čeznu za svakom promjenom funkcije koja im lebdi pred očima i zahvalni su svakom skandalu koji pred njima raščišćava put. Ako se netko ipak ne želi povući sa zauzetog položaja, oni to tada osjećaju gotovo kao kršenje svetog sporazuma zajedničke solidarnosti. Tada postaju zli i nikako se ne smiruju, sve dok bestidnik najzad ne padne i svoje još toplo mjesto ponovno stavi na raspolaganje javnosti. Zbog toga on neće više tako ponovno doći do položaja. Ipak, čim je takva kreatura bila prinuđena napustiti svoj položaj, ona će se odmah pokušati ugurati u opće redove onih koji čekaju, osim ako je uskomešani povici i psovke drugih u tome ne spriječe.

by melkior 11/9/2018, 00:38

Posljedice svega toga su zastrašujuće brze promjene na najvažnijim mjestima i službama takve državne tvorevine, učinak koji u svakom slučaju djeluje nepovoljno, a ponekad čak i katastrofalno. Jer ovim izmjenama sada ne postaje žrtvom samo glupan i nesposobnjaković, već još više i pravi vođa, ako sudbina nekog takvog uopće uspije dovesti na položaj. I čim se za tako nešto sazna samo jednom, odmah se u obranu organizira zgusnuti front, naročito ako jedna takva glava ne potječe iz vlastitih redova, što se podrazumijeva, a ipak se usuđuje prodrijeti u uzvišeno društvo. U načelu se sve drži između sebe i mrzi kao zajedničkog neprijatelja svakog onog koji bi znao nulama dodati koju jedinicu. I u tom je smjeru instinkt time izoštreniji, što u svim ostalim slučajevima više nedostaje.
Posljedice će biti sve rasprostranjenije duhovno siromaštvo vodećih slojeva. Što pri tome ostaje naciji i državi, svatko može procijeniti sam, ukoliko i on ne spada u tu vrstu "vođa".

by Yehudim 11/9/2018, 00:41

T. wrote:Veličanje nacizma...

Nisi valda čitao sve affraid

Pa on će do jutra citirati cili Mein Kampf lol!

by melkior 11/9/2018, 00:47

Stara je Austrija imala parlamentarno uređenje još u čistoj kulturi. Naravno da je dotičnog ministra-predsjednika imenovao car i kralj, samo to imenovanje nije bilo ništa drugo nego provođenje parlamentarne volje. Cjenkanje i trgovanje za pojedino ministarsko mjesto bilo je već zapadna demokracija u najizvornijem izdanju. Naročito je u sve kraćim rokovima dolazilo do smjene pojedinih ličnosti. Učinci su odgovarali primijenjenim načelima, da bi sve konačno preraslo u pravi pravcati lov. U istoj je mjeri sve više opadala i veličina dotičnih "državnika", dok konačno nije preostao samo onaj sićušni tip parlamentarnog špekulanta, čija se državnička vrijednost odmjeravala i priznavala, više prema njegovoj sposobnosti kojom je uspio sklepati pojedine koalicije, dakle, sprovoditi ove najsitije političke muktaške posliće, koji su jedino bili u stanju ujediniti ovakve narodne predstavnike za praktični rad. Tako je ta bečka škola na ovom području mogla prenijeti najbolje spoznaje.

by melkior 11/9/2018, 00:56

Cjelokupna slika parlamentarnog života bila je tim jadnija, ako bi se tko odlučio prodrijeti dublje u te unutarnje odnose, kako bi s bezobzirno oštrom objektivnošću proučio ličnosti i stvarne osnove. Da, to se odnosi na instituciju, koja se preko svojih čelnika, u svakoj drugoj rečenici, osjeća potaknutom prema svakom drugačijem stavu, ukazivati na "objektivnost" kao jedinu pravu osnovu svakog procjenjivanja i zauzimanja stajališta. Kad bi se ovu gospodu procijenilo osobno, kao i zakone njihovog jadnog bića, učinci bi bili iznenađujući.
Ne postoji ni jedan princip koji je, objektivno gledano, tako netočan kao parlamentarni.
Pri tom se smije zanemariti način na koji se provodi izbor gospode narodnih predstavnika i kako oni uopće dospijevaju do svojih službi i do svojeg novog dostojanstva. Da se ovdje stvarno radi samo o sićušnom djeliću ispunjenja neke opće volje, ili čak opće potrebe, sinut će svakom, kome je jasno da shvaćanje širokih masa uopće nije tako razvijeno, da bi one same došle do određenih političkih nazora i temeljem njih odabrale odgovarajuće ličnosti.

by melkior 11/9/2018, 01:07

Ono što uvijek označavamo riječju "javno mnijenje", svojim ponajmanjim dijelom počiva na iskustvima ili čak spoznajama pojedinaca stečenim samostalno, a najvećim dijelom, na predodžbi koja se često stvara potpuno beskrajno uvjerljivim načinom takozvanog "prosvjećivanja".
Kao što je i vjerski stav učinak odgoja, a religiozna potreba po sebi drijema u duši čovjeka, tako je i političko mnijenje mase samo krajnji rezultat jedne, ponekad sasvim nevjerojatno uporne i temeljne obrade duše i razuma.
Daleko najmoćniji udio u političkom "obrazovanju" koji se u ovom slučaju najbolje označava riječju "propaganda", pada na račun štampe. Ona se "brine" u prvom redu za sav "prosvjetiteljski rad" i ima ulogu neke vrste škole za odrasle. Samo, ta nastava nije u rukama države, već u kandžama dijela najbezvrijednijih snaga. Već sam u Beču kao mlad čovjek bio u najboljoj mogućoj prilici točno upoznati vlasnike i duhovne tvorničare tog stroja za odgoj masa. U početku sam se morao čuditi u kako je kratkom vremenu toj zločestoj velesili u državi bilo moguće proizvesti neko određeno mišljenje, čak i onda, kad se prosto radilo o potpunoj krivotvorini stvarno postojećih općih unutarnjih želja i nazora. U nekoliko je dana iz neke smiješne stvarčice, organizirana značajna državna akcija, dok su, nasuprot tome, u isto vrijeme, važni životni problemi predani zaboravu, ili još bolje, jednostavno "ukradeni" iz svijesti i sjećanja mase.

by melkior 11/9/2018, 01:14

Tako se uspijevalo u svega nekoliko tjedana nekom čarolijom, ni iz čega, dočarati imena i pripisati im najnevjerojatnija nadanja široke javnosti, čak im još ostvariti i popularnost, koja nekom stvarno značajnom čovjeku nije mogla pripasti tijekom cjelokupnog njegovog života; imena za koja još prije samo mjesec dana nije mogao čuti ni jedan čovjek, dok su u isto vrijeme vrijedne i štovane pojave državnog i ostalog javnog života umirale za svoje suvremenike još i pri najboljem zdravlju i snazi, ili pak bile izložene takvoj bijednoj poruzi, da je za kratko vrijeme prijetila i opasnost da njihovo ime postane simbolom sasvim određene podlosti i lopovluka. Ova podla židovska metoda, da se na časnog čovjeka kao zamahom čarobnog štapića, sa stotina i stotina mjesta istovremenu izliju smrdljive kible, najnižih kleveta i obečašćenja na njihovu čistu odjeću, mora se dobro prostudirati da bi se moglo točno vrednovati pravu opasnost ovog ološa od štampe.
Tada više ne postoji ništa, što takvom duhovnom razbojniku ne bi ogovaralo da ostvari svoje prozirne ciljeve.

by melkior 11/9/2018, 01:21

On će pronjuškati i u najintimnije ljudske odnose i neće se smiriti prije nego njegov tragalački instinkt ne napipa nekakav bijedni događaj, kojim će nesretnoj žrtvi zadati posljednji udarac. Ako se ipak ni u javnom ni u privatnom životu, ni pri najupornijem njuškanju, ne nađe baš ništa, tada će se taj klipan jednostavno dohvatiti klevete, čvrsto vjerujući da će i nakon tisuću poricanja ostati ipak nešto visjeti, a da već nakon stotog ponavljanja kleveta za koje će naći i naročite ortake, borba žrtve protiv toga u najvećem broju slučajeva neće više biti moguća. Pri tome ta bitanga nikad ništa ne poduzima iz motiva koji bi možda pristojnim ljudima bili i vjerojatni, ili barem shvatljivi. Bože sačuvaj! I napadajući tako drage suvremenike na najpodliji način, vucibatina ove vrste skriva se kao sipa u pravi oblik čestitosti i iscjeliteljskih fraza, brblja o "novinarskoj dužnosti" i sličnim lažljivim sredstvima, pa se čak još i usuđuje da se za vrijeme zasjedanja i kongresa, dakle u određenim povodima, viđa zajedno u većem broju ljudi, i trabunja o nekakvoj posebnoj, naime novinskoj "časti", što ovdje okupljena bagra odobrava i dostojanstveno uzajamno potvrđuje.

by melkior 11/9/2018, 01:35

Ova fukara fabricira više od dvije trećine takozvanog "javnog mnijenja" iz čije se onda pjene pojavljuje parlamentarna Afrodita. Da bi se ovaj postupak točno prikazao i izložio u svojoj potpunoj lažljivoj neistinitosti, moralo bi se napisati tomove knjiga. Samo, ako se iz njegove djelatnosti i izuzme sve i promatra samo dati proizvod njegove objektivnosti, i to mi se čini dovoljnim, da se rasvijetli objektivno ludilo te institucije, čak i pred njenim najstrožim vjernicima. Najlakše i ponajprije bi se mogla razumjeti ova, koliko besmislena toliko i opasna zbrka, čim bi se usporedio demokratski parlamentarizam s istinskom germanskom demokracijom.
Najvrjednije je pozornosti u slučaju onog prvog u tome, da se postupa tako da se izabere broj od recimo, petsto ljudi ili u krajnjem žena, kojima sad pripada obveza da o svemu i svačemu donose konačne odluke. Oni su tako praktično sama vlada, jer ako se i od njih bira kabinet, koji prema vanjskom svijetu preuzima vođenje državnih poslova, to je samo naizgled tako. U stvarnosti takozvana vlada ne može učiniti ni koraka, a da si prethodno ne pribavi dozvolu opće skupštine. Time ona, međutim, ne može biti proglašena ni za što odgovornom, jer posljednja odluka, dakle, ipak nije na njoj, već na parlamentarnoj većini. Ona je u svakom slučaju, samo izvršiteljica volje ove ili one većine. Njena bi se politička sposobnost zapravo mogla prosuditi samo u umijeću kojim postiže sposobnost prilagođavanja volji većine, ili primicanja većine sebi. Ona time pada s visina stvarne vlade na razinu prosjakinje prema ovoj ili onoj većini. Čak je i njena najvažnija zadaća samo u tome, da si s vremena na vrijeme mora osigurati naklonost postojeće većine, ili se dati u poduhvat i osigurati jednu novu, sebi naklonjenu, većinu. Uspije li u tome, tada će smjeti neko kratko vrijeme "vladati"; ne uspije li, može otići. Ispravnost njenih namjera ne igra pri tom uopće nikakvu ulogu.
Time je svaka odgovornost praktički isključena.

by melkior 11/9/2018, 01:43

Unutarnji sastav petsto izabranih narodnih predstavnika prema zvanju ili čak i sposobnostima pojedinaca, odaje, koliko rascjepkanu, toliko još ponajčešće, jadnu sliku. Jer ipak ne treba baš vjerovati da su ti izabranici nacije također i izabranici duha, ili bar razuma. Nadam se da nitko neće pomisliti da iz glasačkih listića nekog sve prije nego duhovno stabilnog biračkog tijela, može stasati na stotine državnika. I uopće, je li se moguće dovoljno oštro suprotstaviti bezumlju, da se iz općih izbora mogu roditi geniji. Kao prvo, u naciji se, u svakom svetom vremenu, tek jednom pojavi pravi državnik, ali ne istovremeno na stotine i više njih odjednom; i kao drugo, odbojnost mase prema svakom istaknutom geniju je zapravo instinktivna. Prije će deva proći kroz iglene uši, no što će veliki čovjek biti "otkriven" putem izbora. Ono što se stvarno ističe iznad normalne mjere širokog prosjeka, obično se u svjetskoj povijesti javlja osobno.

by melkior 11/9/2018, 01:51

Tako, međutim, glasovi petsto ljudi, više no skromnih mogućnosti, odlučuju o najvažnijim pitanjima nacije, postavljaju vlade, koje opet, moraju same, u svakom posebnom slučaju, i svakom pitanju ponaosob, pribaviti suglasnost uzvišene skupštine, prema tome, politiku stvarno vodi tih petsto osoba. I zbog toga sve najčešće tako i izgleda.
Ali čak i da se razmatranje o genijalnosti tih narodnih predstavnika ostavi izvan igre, neka se ipak promisli kakvih su sve različitih vrsta problemi koji traže svoje rješenje, i na kojim se sve različitim područjima moraju iznaći rješenja i donijeti odluke, i odmah će se shvatiti kako mora biti loša institucija vladavine koja svoje posljednje pravo na donošenje odluka prenosi na masovni skup ljudi, od kojih samo neznatan djelić raspolaže znanjima i iskustvima o stvarima o kojima se raspravlja. Najvažnije gospodarske mjere se tako podnose nekom forumu, čija tek desetina članova ima neko ekonomsko obrazovanje. To međutim, opet ne znači ništa drugo, nego da se posljednja odluka daje u ruke ljudima, kojima nedostaju sve pretpostavke o onome o čemu se odlučuje.

by melkior 11/9/2018, 01:58

Isto je tako i sa svakim drugim pitanjem. Odluku uvijek donosi većina neznalica i nemoćnika, jer dabome, sastav ove institucije ostaje nepromijenjen, dok se problemi koje se razmatra, protežu na gotovo sva područja javnog života, iz čega proizlazi pretpostavka o potrebi uspostave stalne promjene poslanika koji o njima raspravljaju i odlučuju. Nemoguće je da se istim ljudima prepusti odlučivanje o prometnim pitanjima, i recimo, pitanjima iz područja visoke vanjske politike. Ovdje bi trebali sjediti drugačiji, a ne sve čisto univerzalni geniji, kakvi se u stoljeću pojave u stvarnosti jedva jednom. Ovdje se na žalost, uopće ne radi o "glavama", nego isto tako o graničenjima koliko i uobraženima i napuhanim diletantima, o duhovnom polusvijetu najgore vrste. Otuda proizlazi često i neshvatljiva lakomislenost s kojom ta gospoda razgovaraju i odlučuju o stvarima za koje bi čak i najvećim duhovima trebalo vrlo brižljivo promišljanje. Ovdje se donose mjere od najvećeg značenja za budućnost cijele države, koja će pogoditi i naciju, a oni se ponašaju kao da im je na stolu nešto kvalitetniji špil karata za partiju taroka, a ne sudbina rase.

by melkior 11/9/2018, 02:09

No, bilo bi svakako nepravedno povjerovati da je svaki od poslanika takvog parlamenta i sam po sebi oduvijek opterećen s tek malo osjećaja odgovornosti.
Ne, nikako ne!
Ali time, što ga taj sustav prisiljava baviti se pitanjima koja ne pozna i zauzimati stavove o njima, kvari mu postupno i karakter. Nitko nije u stanju prikupiti hrabrost i izjaviti: "Draga gospodo, ja vjerujem da mi u ovoj stvari nemamo pojma. Ja osobno, ni u kojem slučaju." (Uostalom, to bi promijenilo malo toga, jer ova vrsta iskrenosti ne samo da bi ostala potpuno neshvaćenom, već se ne bi dopustilo da se zbog takvog poštenog magarca pokvari cijelu igru). Onaj koji poznaje ljude, shvatit će da u takvom otmjenom društvu nitko ne bi baš želio biti najveći glupan, jer u određenim krugovima poštenje ima istovjetno značenje kao i glupost.
Tako će i moj, još uvijek čestiti predstavnik, biti neizbježno ubačen u ovu kolotečinu sveopće lažljivosti i prevarantstva. I upravo uvjerenje da nesuradnja pojedinca u nekoj stvari koja sama po sebi ne bi ništa promijenila, ubija svaki časni pomak, kojeg bi možda ovaj ili onaj recimo učinio. On će sebi na kraju dopustiti uvjerenje da on osobno već odavno ne spada u najgore i da svojim sudjelovanjem možda sprečava ono gore - zlo.
Dabome, da bi se ovdje moglo prigovoriti, kako doduše neki poslanik nema naročitog razumijevanja za ovu ili onu stvar, ali da je njegov stav rezultat savjetovanja frakcije, kao njegove političke voditeljice; ona ima svoje posebne pododbore koje, više nego dovoljno, poučavaju stručnjaci. S ovim se na prvi pogled može složiti. Ali pitanje je bilo još i ovo: Zašto se bira petsto, ako samo nekolicina posjeduje neophodnu mudrost za zauzimanje stava o najvažnijim pitanjima?
Da, upravo u tom grmu leži zec.

by melkior 11/9/2018, 02:16

Cilj našeg današnjeg demokratskog parlamentarizma nije formirati recimo skupštinu mudrih, već prije, sastaviti gomilu duhovno ovisnih nula, čije vođenje prema određenim smjernicama postaje utoliko lakše, što je veća osobna ograničenost tih pojedinaca. Samo se tako može voditi partijska politika u današnjem lošem smislu. Ali samo tako je i moguće da onaj koji zapravo vuče konce može uvijek oprezno ostati u pozadini, a da nikada ne može biti osobno podvrgnut odgovornosti. Jer ipak neće baš svaka za naciju štetna odluka biti pripisana tamo nekom, svima vidljivom bitangi, već će se svaliti na leđa cijele frakcije.
Time međutim, otpada svaka pragmatična odgovornost, jer se ona može zasnivati samo na obvezi pojedinačne ličnosti, a ne na parlamentarnoj udruzi brbljavaca.
Ova institucija može biti draga i dragocjena samo najlažljivijem i posebno onom plašljivom gnjecavcu koji zazire od svjetla dana, dok je omrznuta svakom čestitom, ispravnom, za svaku osobnu odgovornost spremnom momku.
Otuda je ova vrsta demokracije postala i instrument one rase, čiji se unutarnji ciljevi plaše sunca, kako sada, tako i za sva buduća vremena. Samo Židov može veličati instituciju koja je prljava i lažna kao i on sam.

Adolf Hitler, Mein Kampf

by Sponsored content