Denkverbot

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:
e moj gnječ...da ne prešiš s svojin socijalizmon, prečito bi da je to autor citiro socijalistički dojče vele, samo da pokože koliko je socijalizam glup:)
uglovnom, članak govori upravo o planned obsolete.



žao mi je, jo vode ne raspravljam jel to mit, to ću svakako načiniti posli ako budeš hoti, nego samo odgovoron na tvoju glupost da poveznica nemo veze s planned obsolete. dakle, razvidno je da govori upravo u tome, ulazi u srž i spominje krunskog socijalističkog dokaz -phoebus sijalicu.



irelevantno je koliko proizvodov i kako činu. vode je samo riječ da moja poveznica direktno govori o planned obsolete.



eto, sve tri poveznice direktno su vezane s temom, i naravski, pobijaju socijalistički mit. ali to i ni tako teško učiniti.

sve što si napisao je totalna budalaština. 

gnječ, imaju li moje poveznice veze s planned obsolete, ili nemaju?

ne. yours poveznicas are misleading at best or are likely to mislead or deceive the reader.

čekoj, znoči minjoš iskaz sa "nemo veze" u "dovodi čitatelje u zabludu"?

gdje piše nemo veze?

misleading:

adjective
giving the wrong idea or impression.
"your article contains a number of misleading statements"

synonyms: deceptive, confusing, deceiving, equivocal, ambiguous, fallacious, specious, spurious, false, mock, pseudo, illusory, delusive, evasive;

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:


sve što si napisao je totalna budalaština. 

gnječ, imaju li moje poveznice veze s planned obsolete, ili nemaju?

ne. yours poveznicas are misleading at best or are likely to mislead or deceive the reader.

čekoj, znoči minjoš iskaz sa "nemo veze" u "dovodi čitatelje u zabludu"?

gdje piše nemo veze?

misleading:

adjective
giving the wrong idea or impression.
"your article contains a number of misleading statements"

synonyms: deceptive, confusing, deceiving, equivocal, ambiguous, fallacious, specious, spurious, false, mock, pseudo, illusory, delusive, evasive;

ah..ok.

znoči, ti minjoš iskaz iz "ne govore o onom o čemu ja pričam" u "dovodi čitatelje u zabludu"?

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

gnječ, imaju li moje poveznice veze s planned obsolete, ili nemaju?

ne. yours poveznicas are misleading at best or are likely to mislead or deceive the reader.

čekoj, znoči minjoš iskaz sa "nemo veze" u "dovodi čitatelje u zabludu"?

gdje piše nemo veze?

misleading:

adjective
giving the wrong idea or impression.
"your article contains a number of misleading statements"

synonyms: deceptive, confusing, deceiving, equivocal, ambiguous, fallacious, specious, spurious, false, mock, pseudo, illusory, delusive, evasive;

ah..ok.

znoči, ti minjoš iskaz iz "ne govore o onom o čemu ja pričam" u "dovodi čitatelje u zabludu"?

vrati se stranicu unazad pa pročitaj ponovo što sam napisao a napisao sam:

na tvojim linkovima se govori o raznim modelima proizvoda koji služe istoj svrsi a imaju različite cijene.

totalno si fulao tematiku.

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

ne. yours poveznicas are misleading at best or are likely to mislead or deceive the reader.

čekoj, znoči minjoš iskaz sa "nemo veze" u "dovodi čitatelje u zabludu"?

gdje piše nemo veze?

misleading:

adjective
giving the wrong idea or impression.
"your article contains a number of misleading statements"

synonyms: deceptive, confusing, deceiving, equivocal, ambiguous, fallacious, specious, spurious, false, mock, pseudo, illusory, delusive, evasive;

ah..ok.

znoči, ti minjoš iskaz iz "ne govore o onom o čemu ja pričam" u "dovodi čitatelje u zabludu"?

vrati se stranicu unazad pa pročitaj ponovo što sam napisao a napisao sam:

na tvojim linkovima se govori o raznim modelima proizvoda koji služe istoj svrsi a imaju različite cijene.

totalno si fulao tematiku.

znoči, još tvrdiš da ti linkovi ne obrađuju planned obsolete?

Ovih dana niste mogli zaobići članke o prevarenim kupcima kojima se prodaju proizvodi namjerno napravljeni da traju točno do isteka garancije. Deutsche Welle pokrenuo je lavinu:

Vaš televizor ili mobitel su se pokvarili tek što je istekao jamstveni rok? Možda to i nije slučajnost. Neovisni stručnjaci su uvjereni kako proizvođači namjerno prave proizvode koji će se kvariti – da bi prodali nove.
Već školski primjer kako se proizvođačima jednostavno ne isplati proizvoditi nešto što će trajati gotovo vječno jest svojedobna pojava ženskih čarapa od umjetne svile (najlona). U reklamama su te čarape izlagali svim mogućim iskušenjima, čak su vukli automobile sa parom ženskih čarapa – koje su ostale čitave kao da su upravo izašle iz tvornice.

U reklamama usred kina iz torbica izvlače i desetlitarske karnistere deterdženta koji boju čini boljom od originalne, pa nekako nisam uvjeren da se stvari tako odvijaju u stvarnosti.

Što da tvornice rade i kome da prodaju, ako se nose čarape koje će trajati godinama ili uređaji koji će trajati desetljećima? Time je rođen razmjerno složen izraz “planirana obsolencija”. Neovisni stručnjaci su uvjereni: to nije tek kuknjava starijih građana kako je sve “prije bilo bolje”, nego su mnogi predmeti i proizvedeni tako da traju samo ograničeno vrijeme, od električnih žarulja pa do vrhunskih elektronskih uređaja i mehaničkih dijelova.

Ovo na prvi pogled možda djeluje točno, no zapravo je vrlo nelogično. Jeste li ikad više išli u restoran koji je po vašem mišljenju nudi premalo za cijenu koju ste platili? Kupujete li ponovno robnu marku koja vas je razočarala kvalitetom ili radije tražite druge? Kakvu dugoročnu financijsku korist imaju pohlepni proizvođači koji rastjeruju klijente i tako si smanjuju prihode? Ova teorija nas kupce proglašava pravim budalama koje ne znaju prepoznati kad ih netko pelješi. U stvarnosti, tvrtke se svakodnevno bore kako privući što više kupaca. Kia je tako uvela 7 godina garancije na svoja vozila kako bi uvjerila kupce u svoju kvalitetu. Pogledajte recenzije televizora u zadnjih nekoliko godina i vidjet ćete kako se deklarirani radni sati povećavaju iz godine u godinu. Drugi proizvođači nude opciju doplate za povećanje garantnog roka. Djeluje li sve to kao napor za skraćivanje životnog vijeka proizvoda?
Ukoliko proizvođač prodaje inferioran proizvod, ljudi će idući put kupiti proizvod drugog proizvođača. Ako netko proizvede žarulju koja traje 1000 sati, te uloži dodatan napor i novac kako bi umjetno ograničio njen vijek trajanja na 900 sati, konkurent koji uspije proizvesti žarulju sa trajanjem od 1500 sati pomest će ga s tržišta. Ljudi nemaju naviku kupovanja proizvoda za koje znaju da kraće traju, osim ukoliko se odnos cijene i kvalitete ne pokaže povoljnijim za nekvalitetniji proizvod.
Nadalje, ova teorija prezentira čudnu ideju da postoji nekakva jedinstvena norma životnog vijeka proizvoda. U stvarnosti ne postoji jednoglasna želja o trajanju pojedinog proizvoda. Želite li da vaše računalo radi vječno? Ili kupujete novo kada postojeće više nije doraslo zadatcima naprednijeg softvera. Osjećate li se opljačkanim kada nakon nekoliko godina postojeće računalo ili mobitel više ne zadovoljavaju vaše nove potrebe? U vrijeme brzog razvoja tehnologije potpuno je besmisleno raditi računalo koje će raditi barem 10 godina. Stavljanje najkvalitetnijih materijala kako bi nešto radilo preko vremena svoje korisnosti rasipanje je resursa i samo poskupljuje cijenu proizvoda. Današnji mobiteli možda ne traju toliko dugo kao njihovi prethodnici, ali ih možete kupiti za samo djelić cijene njihovih prethodnika. Današnje veš mašine cjenovno su pristupačnije prosječnoj osobi nego prije, puno učinkovitije raspolažu energijom i vodom, te samim time smanjuju troškove režija.

Često se čini kako je glavni argument ugraditi manje kvalitetan dio u neki proizvod njegova manja cijena. To u pravilu nije točno: trošak samih materijala ugrađenih u nekom proizvodu je u pravilu beznačajan u usporedbi s drugim troškovima proizvodnje. Drugim riječima, jedva da ima razlike na konačnoj cijeni da li je negdje ugrađen zupčanik od nekvalitetne plastike ili od vrhunskog čelika.

Odlična vijest! Netko bi ovakvo razmišljanje pod hitno trebao javiti autoindustiji i Zelenima. Možda nas onda razvesele masovnom proivodnjom vozila sa laganim karoserijama od aluminija i karbona, što znači bolje performanse i izdržljivost, te manju potrošnju. A sve za istu cijenu kao čelične karoserije! Zar zaista netko vjeruje kako zupčanik od plastike i metala može imati cijenu? U tom slučaju smo zaista prevareni prilikom kupnje, recimo, pribora za jelo. Usporedite samo cijene plastičnog i metalnog pribora. Čista pljačka.
Možemo ovo zvati planirana obsolencija, ali nju su proizvođači planirali zbog želja potrošača. Potrošači su ti koji za većinu proizvoda više vole novo od postojećeg i zamjenu umjesto popravka. Ne postoji jedinstveni standard pri kojem možemo mjeriti racionalnost i želje kupaca. To je nešto što isključivo pojedinac može odlučiti za sebe, te reagirati sukladno svojim željama. Ukoliko neke proizvode želimo dugotrajne, reagirat ćemo na način da tražimo i kupujemo robusnije i izdržljivije, no ukoliko druge proizvode želimo neprestano mijenjati, ponašat ćemo se sukladno tome i kupovati “smeće”. Sukladno našem ponašanju, proizvođači će reagirati kako bi ispunili naše želje.
Nemojmo težiti tome da šaroliku lepezu želja stavljamo u jedan kalup, jer bi mogli završiti sa proizvodom koji ne odgovara našim potrebama niti kvalitetom, niti cijenom.

bold je moj, i pokaživo kako je u članku centralna tema- planned obsolete. idemo dalje s drugin člankon.

udjem u grupu stoika, i tamo se svadjaju

jenti neboga

Slučajno sam ranije danas pogledao Potrošački kod, i sada sam naravno ljut. Ne toliko zbog toga što je taj “potrošački” pokret zloćudna nakupnina socijalista*, već zato koliko im je propaganda uvredljivo glupa.
Drugim riječima, danas je opet zaključeno, po tko zna koji put, da zli kapitalisti namjerno rade loše proizvode, koji će se naravno pokvariti odmah po isteku garantnoga roka, ako garantni rok uopće postoji, koje se usto ne isplati popravljati, pa se tako oštećuju potrošače mase. Stvarno?
Evo, da dokažem da nije tako, otišao sam na stranice jedne trgovine tehničke opreme i sastavio sljedeću slikovnicu:

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

Električna grijalica snage do 2000 W

 
Molim ekipu iz Potrošačke fronte da mi objasni u čemu je šema? Mislim, ozbiljno, imamo jedan te isti proizvod, električnu grijalicu snage do 2000 W, koja se prodaje po:

• 99 kn;
  
  
• 5 puta više;
  
  
• 10 puta više.
  
  

Odgovor je vjerujem očit čak i djeci. Iskreno sam uvjeren da bi čak i dvogodišnje dijete gledajući tu slikovnicu bilo u stanju zaključiti u čemu je šema. Dvogodišnje dijete upire prstom u prvu sličicu i mumlja: “Sra..e”. Kako slatko!
 
Stvar jasno nije u tome da ih ne rade kao prije. Rade ih zapravo čak i puno bolje nego prije. Iskreno sam uvjeren da prije pedeset godina nije postojalo ništa tako kvalitetno, lijepo i jeftinokao DE LONGHI HCX91020E konvektorska grijalica (slika broj 3) te da će ista ako je kupite trajati dulje nego što je trajala grijalica proizvedena 1964. godine. Bilo koja, proizvedena bilo gdje u svijetu.
I u čemu je onda problem?
Zar je problem stvarno u tome što više ne živimo u svijetu ograničene (ograničenije) ponude proizvoda, pa danas uz grijalicu od 1.000 kuna možemo kupiti i onu za 500 kuna, i onu za 100 kuna. Što imamo izbor

• niska cijena + niska kvaliteta i rok trajanja;
  
  
• srednja cijena + srednja kvaliteta i rok trajanja;
  
  
• visoka cijena + visoka kvaliteta i rok trajanja?
  
  

 
Nije problem, zar ne?
Evo i jednoga priznanja. Ja sam prije tri mjeseca kupio električnu grijalicu… za 99 kuna. A zašto sam to napravio? Tim više što sam znao da će se pokvariti u najkraćem moguće roku?
Imao sam nekih problema sa radijatorom pa sam je kupio kao nadopunu radijatoru, s time da sam znao da mi treba na kratki rok do se radijator ne popravi. A još sam i dodatno znao da se uskoro selim, i stvarno, trebalo mi je samo nešto na kratki rok. Što bih ja sa divnom DE LONGHI HCX91020E kada se uskoro budem selio?** Dajte ozbiljno?
 
Time dolazim i do poante ovoga posta. Sasvim je racionalno za potrošače da često, ako ne i u većini slučajeva, kupuju robu loše kvalitete. Evo nekih mogućih razloga:

• treba im na kratki rok rok, možda čak i za jednokratnu upotrebu;
  
  
• ili ne žele taj komad pokućstva/televizor/mobitel gledati cijeloga života;
  
  
• ili im treba na duži vremenski rok, ali će je rijetko koristiti pa nema trošenja;
  
  
• prenosivost – i to ne samo prikazanih grijalice, recimo i ormar od iverice je puno lakše raskopati i preseliti nego ormar od punoga drveta;
  
  
• preference – neki neće, a neki nemaju novca za na primjer, kupovanje grijalice od 1.000 kuna. Nekima bi to značilo razliku između biti na toplome ili jesti.
  
  

 
Često je racionalno kupovati jeftinu i nekvalitetnu robu, i potrošači se tako i ponašaju.
Ali nije racionalno očekivati od jeftine i nekvalitetne robe karakteristike skupe i kvalitetne robe. 
 
Dok je to samo po sebi očito, Potrošačka fronta misli drugačije. Kakva rješenja nude, i za što možemo očekivati da će se zalagati? Jasno je. Državne intervencije. Standarde kvalitete. Obavezne garancije. 2 godine. 5 godina. 10 godina? Štogod.***
Ukratko, istiskivanje kombinacije niska cijena + niska kvaliteta i rok trajanja sa tržišta i ukidanje izbora potrošačima.
HTV treba ukinuti…
 
* stvarno, za potrebe socijalista u 21. stoljeću potrošač ono što je u 19. i 20. stoljeću bio radnik; ideologija je ista, argumentacija je jednako priglupa i lako opovrgljiva, a samo je nevina žrtva u narativu danas potrošač umjesto radnika; to je ujedno i dokaz koliko je Mato Kapović zaostao, dok njegove inteligentnije kolege danas osnivaju Potrošačke fronte, on je još uvijek na nekakvim Radničkim frontama
** ista grijalica marke Vivax još uvijek radi, iako je napola potrgana i dajem joj još maksimalno nekoliko tjedana života; za koji tjedan seli u smeće, a ja sam i dalje sam zadovoljan sa uloženo/dobiveno.
*** povlačim paralelu opet; dok se radnički pokret zalagao za isključenje najmanje poduktivnih sa tržišta rada i osiromašivanje radnika, potrošači pokret se zalaže za isključenje najjeftinijih proizvoda sa tržišta i osiromašivanje potrošača

evo drugi.

Deutsche Welle je državna novina, financirana iz proračuna, na čijoj stranici nema reklama i koja nema potrebe za podilaženjem niskim strastima kako bi privukla čitatelje. Ili ima?
U članku naslova “Proizvedeno — da bi se pokvarilo!” saznajemo među ostalim:

Vaš televizor ili mobitel su se pokvarili tek što je istekao jamstveni rok? Možda to i nije slučajnost. Neovisni stručnjaci su uvjereni kako proizvođači namjerno prave proizvode koji će se kvariti – da bi prodali nove.

A primjeri i dokazi? Ovaj puta je bezvremenski klasik o žaruljama koje su nekoć, prije nego su se urotili proizvođači, trajale vječno spomenut samo usput, a umjesto toga saznali smo nešto o modi:

Već školski primjer kako se proizvođačima jednostavno ne isplati proizvoditi nešto što će trajati gotovo vječno jest svojedobna pojava ženskih čarapa od umjetne svile (najlona). U reklamama su te čarape izlagali svim mogućim iskušenjima, čak su vukli automobile sa parom ženskih čarapa – koje su ostale čitave kao da su upravo izašle iz tvornice.
Takav proizvod je loš posao – jer što da tvornice rade i kome da prodaju, ako se nose čarape koje će trajati godinama ili uređaji koji će trajati desetljećima? Time je rođen razmjerno složen izraz “planirana obsolencija”, gdje su ženske čarape i napravljene tako da potraju samo određeno vrijeme

U čemu je problem s ovim pričama? Pa, u tome što se radi o zamišljanju statične slike u kojoj jedan proizvođač pokušava prevariti jednog kupca. Jednom. A dinamika? Što ako postoji više interakcija, a ne samo jedna? Što ako na tržištu postoji više sudionika? U tom je slučaju, jasno je to valjda, logično ponašanje upravo suprotno. Ne pokušavate kupca prevariti, jer tržište uvijek sazna i ne nagrađuje takve igrače. Recimo da radite automobil i odlučite da će on “planirano isteći” nakon 5 godina. Što će spriječiti vašeg konkurenta da napravi svoj tako da istječe nakon 7 godina? Vjerujete li stvarno da je u svijetu u kojem je SAAB odavno propao, Volvo životari na kineskim subvencijama, Opel radi sve bolje aute i sve veće gubitke, Francuska po stoti put spašava svoje tvornice, a radi to ako zatreba i Njemačka (šemom poticanja staro za novo) — da je u takvom svijetu moguće da se svi dogovore da će automobili “planirano istjecati” nakon istog perioda? Da je Volvo odlučio radije propasti nego prekršiti “omertu” i ponuditi tržištu automobil koji traje 10 godina?
Pazite, urota je apsolutno nužna. Jer, kaže članak:

Često se čini kako je glavni argument ugraditi manje kvalitetan dio u neki proizvod njegova manja cijena. To u pravilu nije točno: trošak samih materijala ugrađenih u nekom proizvodu je u pravilu beznačajan u usporedbi s drugim troškovima proizvodnje. Drugim riječima, jedva da ima razlike na konačnoj cijeni da li je negdje ugrađen zupčanik od nekvalitetne plastike ili od vrhunskog čelika: glavni trošak je na koncu radnik ili stroj koji će taj zupčanik postaviti tamo gdje spada. Korišten materijal čini tek nekoliko postotka u konačnoj cijeni proizvoda.

Dakle, bilo bi trivijalno i jeftino napraviti trajniji proizvod, kad bi to netko samo htio. Ali takvi su razmjeri zavjere, takav je dohvat tajnih društava, toliko je zastrašujuća njihova moć — da se nitko, nigdje i nikada ne usuđuje zamijeniti svoje plastične zupčanike čeličnima, svoje najelonske najelonke čeličnima, svoje žarulje čeličnim žaruljama i ponuditi svoj daleko superiorniji proizvod po istoj ili jedva nešto višoj cijeni nego konkurencija.
Je li moguće da netko vjeruje u takve gluposti? Da, moguće je. Mislim da je urnebesan jedan komentar sa stranice Jutarnjeg lista, koji je prenio vijest DW. Komentar kaže ovako:


Vidite li vi što se tu dogodilo? Jedan komentator kaže da se hard diskovi rade tako da što prije propadnu. Drugi, čini se upućeniji, mu odgovara da su hard diskovi zapravo sve trajniji. Ali i taj drugi se kraj zdravih očiju bori sam sa sobom, pa ostavlja mogućnost da se novi (SSD) diskovi rade po ovom principu da što prije propadnu.
Tolika je moć samouvjeravanja i tolika je želja da se dođe do zaključka o kapitalističkim eksploatatorima, da će svaka činjenica koja to opovrgava biti ignorirana, čak i ako ju je napisao isti autor par rečenica prije. Fascinantno, zar ne?
Još nešto, spremnost potrošača da plate trajnost se svakodnevno testira kroz različite proizvode i marke, ali danas je moguće trajnost kupiti čak i odvojeno od proizvoda. Recimo, možete kupiti produženu garanciju za laptop u trajanju jedne, dvije ili tri godine. Mislim da je jasno da su upravo kupci, a ne proizvođači, oni koji odlučuju koji je pravi omjer cijene i kvalitete kad postoji više mogućnosti.

evo.
kjako sa neko more tvrditi da se ovi članci ne odnose na planned obsolete?

kic wrote:
udjem u grupu stoika, i tamo se svadjaju

jenti neboga

na ku temu se cuju?

Speare Shaker wrote:

Gnječ wrote:

Speare Shaker wrote:

Gnječ wrote:
evo ti ovdje live web cam žarulje koja non-stop svijetli 117 godina!!! i još svijetli. dokle su već dve web kamere riknule koje su snimale tu žarulju.

Po tom argumentu bi danas još trebali pretežito koristiti petrolejke jer su dugotrajnije.

i danas se koriste petrolejke imaju one svoju svrhu i nišu na tržištu u nekim situacijama ili mjestima su nezamjenjive. netko ih ima u kući jer kad svijetle daju poseban ugođaj i atmosferu koju niti jedan drugi izvor svjetla nemože dati.

imaš i svijeće danas možeš ih kupiti u svakoj butigi i ne ne služe samo da bi se stavile na groblja.

Vjerojatno zato jer EU nema ništa protiv svijeća i petrolejki, ali zato ima protiv žarulja sa žarnom niti čiju je proizvodnju zabranila unutar EU radi njihove prevelike potrošnje energije i smanjena efekta staklenika. One ranije proizvedene se doduše smiju upotrebljavati, ali badava dugotrajnost upotrebe kada daju razmjerno malo svjetla uz preveliku potrošnju energije u odnosu na moderne rasvjetne uređaje.

nepotrebna totalno glupa zabrana jer dokazano je da nema nikakvih ušteda i smanjenja efekta staklenika.

aben wrote:

Deutsche Welle je državna novina, financirana iz proračuna, na čijoj stranici nema reklama i koja nema potrebe za podilaženjem niskim strastima kako bi privukla čitatelje. Ili ima?
U članku naslova “Proizvedeno — da bi se pokvarilo!” saznajemo među ostalim:

Vaš televizor ili mobitel su se pokvarili tek što je istekao jamstveni rok? Možda to i nije slučajnost. Neovisni stručnjaci su uvjereni kako proizvođači namjerno prave proizvode koji će se kvariti – da bi prodali nove.

A primjeri i dokazi? Ovaj puta je bezvremenski klasik o žaruljama koje su nekoć, prije nego su se urotili proizvođači, trajale vječno spomenut samo usput, a umjesto toga saznali smo nešto o modi:

Već školski primjer kako se proizvođačima jednostavno ne isplati proizvoditi nešto što će trajati gotovo vječno jest svojedobna pojava ženskih čarapa od umjetne svile (najlona). U reklamama su te čarape izlagali svim mogućim iskušenjima, čak su vukli automobile sa parom ženskih čarapa – koje su ostale čitave kao da su upravo izašle iz tvornice.
Takav proizvod je loš posao – jer što da tvornice rade i kome da prodaju, ako se nose čarape koje će trajati godinama ili uređaji koji će trajati desetljećima? Time je rođen razmjerno složen izraz “planirana obsolencija”, gdje su ženske čarape i napravljene tako da potraju samo određeno vrijeme

U čemu je problem s ovim pričama? Pa, u tome što se radi o zamišljanju statične slike u kojoj jedan proizvođač pokušava prevariti jednog kupca. Jednom. A dinamika? Što ako postoji više interakcija, a ne samo jedna? Što ako na tržištu postoji više sudionika? U tom je slučaju, jasno je to valjda, logično ponašanje upravo suprotno. Ne pokušavate kupca prevariti, jer tržište uvijek sazna i ne nagrađuje takve igrače. Recimo da radite automobil i odlučite da će on “planirano isteći” nakon 5 godina. Što će spriječiti vašeg konkurenta da napravi svoj tako da istječe nakon 7 godina? Vjerujete li stvarno da je u svijetu u kojem je SAAB odavno propao, Volvo životari na kineskim subvencijama, Opel radi sve bolje aute i sve veće gubitke, Francuska po stoti put spašava svoje tvornice, a radi to ako zatreba i Njemačka (šemom poticanja staro za novo) — da je u takvom svijetu moguće da se svi dogovore da će automobili “planirano istjecati” nakon istog perioda? Da je Volvo odlučio radije propasti nego prekršiti “omertu” i ponuditi tržištu automobil koji traje 10 godina?
Pazite, urota je apsolutno nužna. Jer, kaže članak:

Često se čini kako je glavni argument ugraditi manje kvalitetan dio u neki proizvod njegova manja cijena. To u pravilu nije točno: trošak samih materijala ugrađenih u nekom proizvodu je u pravilu beznačajan u usporedbi s drugim troškovima proizvodnje. Drugim riječima, jedva da ima razlike na konačnoj cijeni da li je negdje ugrađen zupčanik od nekvalitetne plastike ili od vrhunskog čelika: glavni trošak je na koncu radnik ili stroj koji će taj zupčanik postaviti tamo gdje spada. Korišten materijal čini tek nekoliko postotka u konačnoj cijeni proizvoda.

Dakle, bilo bi trivijalno i jeftino napraviti trajniji proizvod, kad bi to netko samo htio. Ali takvi su razmjeri zavjere, takav je dohvat tajnih društava, toliko je zastrašujuća njihova moć — da se nitko, nigdje i nikada ne usuđuje zamijeniti svoje plastične zupčanike čeličnima, svoje najelonske najelonke čeličnima, svoje žarulje čeličnim žaruljama i ponuditi svoj daleko superiorniji proizvod po istoj ili jedva nešto višoj cijeni nego konkurencija.
Je li moguće da netko vjeruje u takve gluposti? Da, moguće je. Mislim da je urnebesan jedan komentar sa stranice Jutarnjeg lista, koji je prenio vijest DW. Komentar kaže ovako:


Vidite li vi što se tu dogodilo? Jedan komentator kaže da se hard diskovi rade tako da što prije propadnu. Drugi, čini se upućeniji, mu odgovara da su hard diskovi zapravo sve trajniji. Ali i taj drugi se kraj zdravih očiju bori sam sa sobom, pa ostavlja mogućnost da se novi (SSD) diskovi rade po ovom principu da što prije propadnu.
Tolika je moć samouvjeravanja i tolika je želja da se dođe do zaključka o kapitalističkim eksploatatorima, da će svaka činjenica koja to opovrgava biti ignorirana, čak i ako ju je napisao isti autor par rečenica prije. Fascinantno, zar ne?
Još nešto, spremnost potrošača da plate trajnost se svakodnevno testira kroz različite proizvode i marke, ali danas je moguće trajnost kupiti čak i odvojeno od proizvoda. Recimo, možete kupiti produženu garanciju za laptop u trajanju jedne, dvije ili tri godine. Mislim da je jasno da su upravo kupci, a ne proizvođači, oni koji odlučuju koji je pravi omjer cijene i kvalitete kad postoji više mogućnosti.

evo.
kjako sa neko more tvrditi da se ovi članci ne odnose na planned obsolete?

rekao sam da su ti sva tri članka zakurac kao da si ih ti pisao ili marčelo.

Gnječ wrote:

aben wrote:

Deutsche Welle je državna novina, financirana iz proračuna, na čijoj stranici nema reklama i koja nema potrebe za podilaženjem niskim strastima kako bi privukla čitatelje. Ili ima?
U članku naslova “Proizvedeno — da bi se pokvarilo!” saznajemo među ostalim:

Vaš televizor ili mobitel su se pokvarili tek što je istekao jamstveni rok? Možda to i nije slučajnost. Neovisni stručnjaci su uvjereni kako proizvođači namjerno prave proizvode koji će se kvariti – da bi prodali nove.

A primjeri i dokazi? Ovaj puta je bezvremenski klasik o žaruljama koje su nekoć, prije nego su se urotili proizvođači, trajale vječno spomenut samo usput, a umjesto toga saznali smo nešto o modi:

Već školski primjer kako se proizvođačima jednostavno ne isplati proizvoditi nešto što će trajati gotovo vječno jest svojedobna pojava ženskih čarapa od umjetne svile (najlona). U reklamama su te čarape izlagali svim mogućim iskušenjima, čak su vukli automobile sa parom ženskih čarapa – koje su ostale čitave kao da su upravo izašle iz tvornice.
Takav proizvod je loš posao – jer što da tvornice rade i kome da prodaju, ako se nose čarape koje će trajati godinama ili uređaji koji će trajati desetljećima? Time je rođen razmjerno složen izraz “planirana obsolencija”, gdje su ženske čarape i napravljene tako da potraju samo određeno vrijeme

U čemu je problem s ovim pričama? Pa, u tome što se radi o zamišljanju statične slike u kojoj jedan proizvođač pokušava prevariti jednog kupca. Jednom. A dinamika? Što ako postoji više interakcija, a ne samo jedna? Što ako na tržištu postoji više sudionika? U tom je slučaju, jasno je to valjda, logično ponašanje upravo suprotno. Ne pokušavate kupca prevariti, jer tržište uvijek sazna i ne nagrađuje takve igrače. Recimo da radite automobil i odlučite da će on “planirano isteći” nakon 5 godina. Što će spriječiti vašeg konkurenta da napravi svoj tako da istječe nakon 7 godina? Vjerujete li stvarno da je u svijetu u kojem je SAAB odavno propao, Volvo životari na kineskim subvencijama, Opel radi sve bolje aute i sve veće gubitke, Francuska po stoti put spašava svoje tvornice, a radi to ako zatreba i Njemačka (šemom poticanja staro za novo) — da je u takvom svijetu moguće da se svi dogovore da će automobili “planirano istjecati” nakon istog perioda? Da je Volvo odlučio radije propasti nego prekršiti “omertu” i ponuditi tržištu automobil koji traje 10 godina?
Pazite, urota je apsolutno nužna. Jer, kaže članak:

Često se čini kako je glavni argument ugraditi manje kvalitetan dio u neki proizvod njegova manja cijena. To u pravilu nije točno: trošak samih materijala ugrađenih u nekom proizvodu je u pravilu beznačajan u usporedbi s drugim troškovima proizvodnje. Drugim riječima, jedva da ima razlike na konačnoj cijeni da li je negdje ugrađen zupčanik od nekvalitetne plastike ili od vrhunskog čelika: glavni trošak je na koncu radnik ili stroj koji će taj zupčanik postaviti tamo gdje spada. Korišten materijal čini tek nekoliko postotka u konačnoj cijeni proizvoda.

Dakle, bilo bi trivijalno i jeftino napraviti trajniji proizvod, kad bi to netko samo htio. Ali takvi su razmjeri zavjere, takav je dohvat tajnih društava, toliko je zastrašujuća njihova moć — da se nitko, nigdje i nikada ne usuđuje zamijeniti svoje plastične zupčanike čeličnima, svoje najelonske najelonke čeličnima, svoje žarulje čeličnim žaruljama i ponuditi svoj daleko superiorniji proizvod po istoj ili jedva nešto višoj cijeni nego konkurencija.
Je li moguće da netko vjeruje u takve gluposti? Da, moguće je. Mislim da je urnebesan jedan komentar sa stranice Jutarnjeg lista, koji je prenio vijest DW. Komentar kaže ovako:


Vidite li vi što se tu dogodilo? Jedan komentator kaže da se hard diskovi rade tako da što prije propadnu. Drugi, čini se upućeniji, mu odgovara da su hard diskovi zapravo sve trajniji. Ali i taj drugi se kraj zdravih očiju bori sam sa sobom, pa ostavlja mogućnost da se novi (SSD) diskovi rade po ovom principu da što prije propadnu.
Tolika je moć samouvjeravanja i tolika je želja da se dođe do zaključka o kapitalističkim eksploatatorima, da će svaka činjenica koja to opovrgava biti ignorirana, čak i ako ju je napisao isti autor par rečenica prije. Fascinantno, zar ne?
Još nešto, spremnost potrošača da plate trajnost se svakodnevno testira kroz različite proizvode i marke, ali danas je moguće trajnost kupiti čak i odvojeno od proizvoda. Recimo, možete kupiti produženu garanciju za laptop u trajanju jedne, dvije ili tri godine. Mislim da je jasno da su upravo kupci, a ne proizvođači, oni koji odlučuju koji je pravi omjer cijene i kvalitete kad postoji više mogućnosti.

evo.
kjako sa neko more tvrditi da se ovi članci ne odnose na planned obsolete?

rekao sam da su ti sva tri članka zakurac kao da si ih ti pisao ili marčelo.

ok, ali si reko da se ne odnosu na planned obsolete. jel to još tvrdiš?

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Deutsche Welle je državna novina, financirana iz proračuna, na čijoj stranici nema reklama i koja nema potrebe za podilaženjem niskim strastima kako bi privukla čitatelje. Ili ima?
U članku naslova “Proizvedeno — da bi se pokvarilo!” saznajemo među ostalim:

Vaš televizor ili mobitel su se pokvarili tek što je istekao jamstveni rok? Možda to i nije slučajnost. Neovisni stručnjaci su uvjereni kako proizvođači namjerno prave proizvode koji će se kvariti – da bi prodali nove.

A primjeri i dokazi? Ovaj puta je bezvremenski klasik o žaruljama koje su nekoć, prije nego su se urotili proizvođači, trajale vječno spomenut samo usput, a umjesto toga saznali smo nešto o modi:

Već školski primjer kako se proizvođačima jednostavno ne isplati proizvoditi nešto što će trajati gotovo vječno jest svojedobna pojava ženskih čarapa od umjetne svile (najlona). U reklamama su te čarape izlagali svim mogućim iskušenjima, čak su vukli automobile sa parom ženskih čarapa – koje su ostale čitave kao da su upravo izašle iz tvornice.
Takav proizvod je loš posao – jer što da tvornice rade i kome da prodaju, ako se nose čarape koje će trajati godinama ili uređaji koji će trajati desetljećima? Time je rođen razmjerno složen izraz “planirana obsolencija”, gdje su ženske čarape i napravljene tako da potraju samo određeno vrijeme

U čemu je problem s ovim pričama? Pa, u tome što se radi o zamišljanju statične slike u kojoj jedan proizvođač pokušava prevariti jednog kupca. Jednom. A dinamika? Što ako postoji više interakcija, a ne samo jedna? Što ako na tržištu postoji više sudionika? U tom je slučaju, jasno je to valjda, logično ponašanje upravo suprotno. Ne pokušavate kupca prevariti, jer tržište uvijek sazna i ne nagrađuje takve igrače. Recimo da radite automobil i odlučite da će on “planirano isteći” nakon 5 godina. Što će spriječiti vašeg konkurenta da napravi svoj tako da istječe nakon 7 godina? Vjerujete li stvarno da je u svijetu u kojem je SAAB odavno propao, Volvo životari na kineskim subvencijama, Opel radi sve bolje aute i sve veće gubitke, Francuska po stoti put spašava svoje tvornice, a radi to ako zatreba i Njemačka (šemom poticanja staro za novo) — da je u takvom svijetu moguće da se svi dogovore da će automobili “planirano istjecati” nakon istog perioda? Da je Volvo odlučio radije propasti nego prekršiti “omertu” i ponuditi tržištu automobil koji traje 10 godina?
Pazite, urota je apsolutno nužna. Jer, kaže članak:

Često se čini kako je glavni argument ugraditi manje kvalitetan dio u neki proizvod njegova manja cijena. To u pravilu nije točno: trošak samih materijala ugrađenih u nekom proizvodu je u pravilu beznačajan u usporedbi s drugim troškovima proizvodnje. Drugim riječima, jedva da ima razlike na konačnoj cijeni da li je negdje ugrađen zupčanik od nekvalitetne plastike ili od vrhunskog čelika: glavni trošak je na koncu radnik ili stroj koji će taj zupčanik postaviti tamo gdje spada. Korišten materijal čini tek nekoliko postotka u konačnoj cijeni proizvoda.

Dakle, bilo bi trivijalno i jeftino napraviti trajniji proizvod, kad bi to netko samo htio. Ali takvi su razmjeri zavjere, takav je dohvat tajnih društava, toliko je zastrašujuća njihova moć — da se nitko, nigdje i nikada ne usuđuje zamijeniti svoje plastične zupčanike čeličnima, svoje najelonske najelonke čeličnima, svoje žarulje čeličnim žaruljama i ponuditi svoj daleko superiorniji proizvod po istoj ili jedva nešto višoj cijeni nego konkurencija.
Je li moguće da netko vjeruje u takve gluposti? Da, moguće je. Mislim da je urnebesan jedan komentar sa stranice Jutarnjeg lista, koji je prenio vijest DW. Komentar kaže ovako:


Vidite li vi što se tu dogodilo? Jedan komentator kaže da se hard diskovi rade tako da što prije propadnu. Drugi, čini se upućeniji, mu odgovara da su hard diskovi zapravo sve trajniji. Ali i taj drugi se kraj zdravih očiju bori sam sa sobom, pa ostavlja mogućnost da se novi (SSD) diskovi rade po ovom principu da što prije propadnu.
Tolika je moć samouvjeravanja i tolika je želja da se dođe do zaključka o kapitalističkim eksploatatorima, da će svaka činjenica koja to opovrgava biti ignorirana, čak i ako ju je napisao isti autor par rečenica prije. Fascinantno, zar ne?
Još nešto, spremnost potrošača da plate trajnost se svakodnevno testira kroz različite proizvode i marke, ali danas je moguće trajnost kupiti čak i odvojeno od proizvoda. Recimo, možete kupiti produženu garanciju za laptop u trajanju jedne, dvije ili tri godine. Mislim da je jasno da su upravo kupci, a ne proizvođači, oni koji odlučuju koji je pravi omjer cijene i kvalitete kad postoji više mogućnosti.

evo.
kjako sa neko more tvrditi da se ovi članci ne odnose na planned obsolete?

rekao sam da su ti sva tri članka zakurac kao da si ih ti pisao ili marčelo.

ok, ali si reko da se ne odnosu na planned obsolete. jel to još tvrdiš?

da slamnati i dalje to tvrdim.

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Deutsche Welle je državna novina, financirana iz proračuna, na čijoj stranici nema reklama i koja nema potrebe za podilaženjem niskim strastima kako bi privukla čitatelje. Ili ima?
U članku naslova “Proizvedeno — da bi se pokvarilo!” saznajemo među ostalim:

A primjeri i dokazi? Ovaj puta je bezvremenski klasik o žaruljama koje su nekoć, prije nego su se urotili proizvođači, trajale vječno spomenut samo usput, a umjesto toga saznali smo nešto o modi:

U čemu je problem s ovim pričama? Pa, u tome što se radi o zamišljanju statične slike u kojoj jedan proizvođač pokušava prevariti jednog kupca. Jednom. A dinamika? Što ako postoji više interakcija, a ne samo jedna? Što ako na tržištu postoji više sudionika? U tom je slučaju, jasno je to valjda, logično ponašanje upravo suprotno. Ne pokušavate kupca prevariti, jer tržište uvijek sazna i ne nagrađuje takve igrače. Recimo da radite automobil i odlučite da će on “planirano isteći” nakon 5 godina. Što će spriječiti vašeg konkurenta da napravi svoj tako da istječe nakon 7 godina? Vjerujete li stvarno da je u svijetu u kojem je SAAB odavno propao, Volvo životari na kineskim subvencijama, Opel radi sve bolje aute i sve veće gubitke, Francuska po stoti put spašava svoje tvornice, a radi to ako zatreba i Njemačka (šemom poticanja staro za novo) — da je u takvom svijetu moguće da se svi dogovore da će automobili “planirano istjecati” nakon istog perioda? Da je Volvo odlučio radije propasti nego prekršiti “omertu” i ponuditi tržištu automobil koji traje 10 godina?
Pazite, urota je apsolutno nužna. Jer, kaže članak:

Dakle, bilo bi trivijalno i jeftino napraviti trajniji proizvod, kad bi to netko samo htio. Ali takvi su razmjeri zavjere, takav je dohvat tajnih društava, toliko je zastrašujuća njihova moć — da se nitko, nigdje i nikada ne usuđuje zamijeniti svoje plastične zupčanike čeličnima, svoje najelonske najelonke čeličnima, svoje žarulje čeličnim žaruljama i ponuditi svoj daleko superiorniji proizvod po istoj ili jedva nešto višoj cijeni nego konkurencija.
Je li moguće da netko vjeruje u takve gluposti? Da, moguće je. Mislim da je urnebesan jedan komentar sa stranice Jutarnjeg lista, koji je prenio vijest DW. Komentar kaže ovako:


Vidite li vi što se tu dogodilo? Jedan komentator kaže da se hard diskovi rade tako da što prije propadnu. Drugi, čini se upućeniji, mu odgovara da su hard diskovi zapravo sve trajniji. Ali i taj drugi se kraj zdravih očiju bori sam sa sobom, pa ostavlja mogućnost da se novi (SSD) diskovi rade po ovom principu da što prije propadnu.
Tolika je moć samouvjeravanja i tolika je želja da se dođe do zaključka o kapitalističkim eksploatatorima, da će svaka činjenica koja to opovrgava biti ignorirana, čak i ako ju je napisao isti autor par rečenica prije. Fascinantno, zar ne?
Još nešto, spremnost potrošača da plate trajnost se svakodnevno testira kroz različite proizvode i marke, ali danas je moguće trajnost kupiti čak i odvojeno od proizvoda. Recimo, možete kupiti produženu garanciju za laptop u trajanju jedne, dvije ili tri godine. Mislim da je jasno da su upravo kupci, a ne proizvođači, oni koji odlučuju koji je pravi omjer cijene i kvalitete kad postoji više mogućnosti.

evo.
kjako sa neko more tvrditi da se ovi članci ne odnose na planned obsolete?

rekao sam da su ti sva tri članka zakurac kao da si ih ti pisao ili marčelo.

ok, ali si reko da se ne odnosu na planned obsolete. jel to još tvrdiš?

da slamnati i dalje to tvrdim.

pa, kako je to moguće?
jes li ti zacrni i pocrto dijelove rečenica ki se direktno odnosu na planned obsolete? kako moreš ne viditi da članci obrađuju baš tu tematiku?


ima li koga na galeriji? mislite li i vi da članci ne govoru o planned obsolete i da in je planned obsolete ni tema?

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:
evo.
kjako sa neko more tvrditi da se ovi članci ne odnose na planned obsolete?

rekao sam da su ti sva tri članka zakurac kao da si ih ti pisao ili marčelo.

ok, ali si reko da se ne odnosu na planned obsolete. jel to još tvrdiš?

da slamnati i dalje to tvrdim.

pa, kako je to moguće?
jes li ti zacrni i pocrto dijelove rečenica ki se direktno odnosu na planned obsolete? kako moreš ne viditi da članci obrađuju baš tu tematiku?


ima li koga na galeriji? mislite li i vi da članci ne govoru o planned obsolete i da in je planned obsolete ni tema?

jesi uporan u pizdu materinu...evo po TREĆI PUTA ti pišem: na tvojim linkovima se govori o raznim modelima proizvoda koji služe istoj svrsi a imaju različite cijene.

totalno si fulao tematiku.

ili ako ćeš lakše shvatit:

Kada osoba A iznese neki argument, a osoba B u potpunosti zanemari (ili ne primijeti) ključnu poantu izjave osobe A te preinači argument dajući mu više ili manje izmijenjeno značenje i zatim ga krene pobijati, osoba B je napravila slamnatog, iliti, namjerno ili ne, promašila poantu.

promašio si poantu slamnati.

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

rekao sam da su ti sva tri članka zakurac kao da si ih ti pisao ili marčelo.

ok, ali si reko da se ne odnosu na planned obsolete. jel to još tvrdiš?

da slamnati i dalje to tvrdim.

pa, kako je to moguće?
jes li ti zacrni i pocrto dijelove rečenica ki se direktno odnosu na planned obsolete? kako moreš ne viditi da članci obrađuju baš tu tematiku?


ima li koga na galeriji? mislite li i vi da članci ne govoru o planned obsolete i da in je planned obsolete ni tema?

jesi uporan u pizdu materinu...evo po TREĆI PUTA ti pišem: na tvojim linkovima se govori o raznim modelima proizvoda koji služe istoj svrsi a imaju različite cijene.

totalno si fulao tematiku.

ili ako ćeš lakše shvatit:

Kada osoba A iznese neki argument, a osoba B u potpunosti zanemari (ili ne primijeti) ključnu poantu izjave osobe A te preinači argument dajući mu više ili manje izmijenjeno značenje i zatim ga krene pobijati, osoba B je napravila slamnatog, iliti, namjerno ili ne, promašila poantu.

promašio si poantu slamnati.

jo ne razumin.
 ti si hoti razgovorati o planironoj opsolentnosti. tema sva tri članka je planirona opsolentnosti. jedun od članaka, pomoću primjera s tri rozličita proizvoda iste namjene, pokušava nešto dokazati za planironu opsolentnost. i unda ti meni govoriš da sun fulo temu jer ti članci ne tematiziraju planoronu opsolentnost?


jo se sa povločin iz razgovora istobun, i to zbog toga ča si ti munjin, ili sun jo munjin. a u oba dvo slučaja se ne isploti nastaviti.

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:
ok, ali si reko da se ne odnosu na planned obsolete. jel to još tvrdiš?

da slamnati i dalje to tvrdim.

pa, kako je to moguće?
jes li ti zacrni i pocrto dijelove rečenica ki se direktno odnosu na planned obsolete? kako moreš ne viditi da članci obrađuju baš tu tematiku?


ima li koga na galeriji? mislite li i vi da članci ne govoru o planned obsolete i da in je planned obsolete ni tema?

jesi uporan u pizdu materinu...evo po TREĆI PUTA ti pišem: na tvojim linkovima se govori o raznim modelima proizvoda koji služe istoj svrsi a imaju različite cijene.

totalno si fulao tematiku.

ili ako ćeš lakše shvatit:

Kada osoba A iznese neki argument, a osoba B u potpunosti zanemari (ili ne primijeti) ključnu poantu izjave osobe A te preinači argument dajući mu više ili manje izmijenjeno značenje i zatim ga krene pobijati, osoba B je napravila slamnatog, iliti, namjerno ili ne, promašila poantu.

promašio si poantu slamnati.

jo ne razumin.
 ti si hoti razgovorati o planironoj opsolentnosti. tema sva tri članka je planirona opsolentnosti. jedun od članaka, pomoću primjera s tri rozličita proizvoda iste namjene, pokušava nešto dokazati za planironu opsolentnost. i unda ti meni govoriš da sun fulo temu jer ti članci ne tematiziraju planoronu opsolentnost?


jo se sa povločin iz razgovora istobun, i to zbog toga ča si ti munjin, ili sun jo munjin. a u oba dvo slučaja se ne isploti nastaviti.

eto abena opet hahahah...jebote non stop forsiraš ta tvoja tri članka a o mojim člancima koji baš detaljno elaboriraju planiranu zastarjelost nisi ni riječi rekao nego si odmah začavlao preko mojih ova tvoja tri i to si se potrudio naći takve koji će izvrnuti moj argument tj. demolirati moje članke. koji podli pokušaj prevare . jebalo te strašilo šta ti bez slame ne ideš nigdje? ti bez slame si oduzet nemožeš komunicirati ako tvoju slamu uopće možemo nazvati komunikacijom.

Ishod uspješne uporabe slamnatog je logički ne valjano pobijanje (poraz ili omalovažavanje) izvorne teze. Suštinska logička pogreška je u tome što se ne pokušava pobiti argument kojeg je prva osoba dala, nego nešto sasvim drugo. U retorici, slamnatom se pribjegava zato što je prvotni argument teže pobiti, a izmijenjeni mnogo lakše. Kada se slamnati argument primjenjuje kao vrsta ad hominem napada, tada se žrtvu (čovjeka) napada mijenjanjem njegovih riječi vađenjem iz surječja ili iskrivljivanjem njegovih stavova koje se zatim izobličene ističe i takve pobija kako bi se nanijela šteta osobi autoru izvorne izjave ili podržavatelju određenog stava.

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

aben wrote:

Gnječ wrote:

da slamnati i dalje to tvrdim.

pa, kako je to moguće?
jes li ti zacrni i pocrto dijelove rečenica ki se direktno odnosu na planned obsolete? kako moreš ne viditi da članci obrađuju baš tu tematiku?


ima li koga na galeriji? mislite li i vi da članci ne govoru o planned obsolete i da in je planned obsolete ni tema?

jesi uporan u pizdu materinu...evo po TREĆI PUTA ti pišem: na tvojim linkovima se govori o raznim modelima proizvoda koji služe istoj svrsi a imaju različite cijene.

totalno si fulao tematiku.

ili ako ćeš lakše shvatit:

Kada osoba A iznese neki argument, a osoba B u potpunosti zanemari (ili ne primijeti) ključnu poantu izjave osobe A te preinači argument dajući mu više ili manje izmijenjeno značenje i zatim ga krene pobijati, osoba B je napravila slamnatog, iliti, namjerno ili ne, promašila poantu.

promašio si poantu slamnati.

jo ne razumin.
 ti si hoti razgovorati o planironoj opsolentnosti. tema sva tri članka je planirona opsolentnosti. jedun od članaka, pomoću primjera s tri rozličita proizvoda iste namjene, pokušava nešto dokazati za planironu opsolentnost. i unda ti meni govoriš da sun fulo temu jer ti članci ne tematiziraju planoronu opsolentnost?


jo se sa povločin iz razgovora istobun, i to zbog toga ča si ti munjin, ili sun jo munjin. a u oba dvo slučaja se ne isploti nastaviti.

eto abena opet hahahah...jebote  non stop forsiraš ta tvoja tri članka a o mojim člancima koji baš detaljno elaboriraju planiranu zastarjelost nisi ni riječi rekao nego si odmah začavlao preko mojih ova tvoja tri i to si se potrudio naći takve koji će izvrnuti moj argument tj. demolirati moje članke.  koji podli pokušaj prevare . jebalo te strašilo šta ti bez slame ne ideš nigdje? ti bez slame si oduzet nemožeš komunicirati ako tvoju slamu uopće možemo nazvati komunikacijom.

Ishod uspješne uporabe slamnatog je logički ne valjano pobijanje (poraz ili omalovažavanje) izvorne teze. Suštinska logička pogreška je u tome što se ne pokušava pobiti argument kojeg je prva osoba dala, nego nešto sasvim drugo. U retorici, slamnatom se pribjegava zato što je prvotni argument teže pobiti, a izmijenjeni mnogo lakše. Kada se slamnati argument primjenjuje kao vrsta ad hominem napada, tada se žrtvu (čovjeka) napada mijenjanjem njegovih riječi vađenjem iz surječja ili iskrivljivanjem njegovih stavova koje se zatim izobličene ističe i takve pobija kako bi se nanijela šteta osobi autoru izvorne izjave ili podržavatelju određenog stava.

gnječo,
jo ne krijen zadovoljstvo kad naletin na nekoga ki čvrsto veruje u socijalističke mitove, jer je opovrgljivost tih mitova išće pučkoškolski napor. to ni ko kad se razgovoroju ateisti i vjernici, di je tematika maglovita- to say at least.
baš guštan u tvojin temami o tržišnom monopolu, cijeni privatne hitne, planiranoj obsolentnosti, ali lijepljenje člankov more biti samo polazišna osnova za razgovor, ne razgovor sam. pokušo sun ti skrenuti pozornost na tu činjenicu, ali ti si mi jepeta zalipi članak. pa sun jo tebi zalipi tri članka, jer what can a man do?

jo o planironoj obsolentnosti nis reko ni riječ, to je točno, jer u mojoj glovi razgovor ni ni poče. i smišno je da mi podvaljuješ strawmana, jer jo nis ništa ni poče opovrgavati:)

dakle, za kvalifikaciju razgovora ismanun, moroš odabrati jedun članak, (i to kraći jer došla je uredba da ne smimo više imati mobitele na poslu tako da sa samo blejin na poslu- roditi siguro ne ću), dati sažetak ili boldati ono ča misliš da je nojvažnije. razgovor postupno moremo širiti na druge teme, ali tek kad se jedun drugomu očitujemo na već napisono.


these are my terms :)

našli ste se

aben, kolega gnječ ne zna razgovarati na hrvatskom jeziku, on zapravo ima samo pasivno znanje hrvatskog jezika, ti bi trebao svaki svoj post napisati na engleskom, svaki link staviti na engleskom i onda bi kolega gnječ to razumio i uspio komentirati, ovako se uzalud trudiš izvući iz njega neko suvislo mišljenje

kic wrote:
našli ste se

nismo još. 
ako ne prihvati moje uvjete, unda nišće od svega:(