Denkverbot

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:

night sky wrote:
idi liječi frustracije jer toliko ih ima da i ovog trena započneš do kraja života imaš na čemu raditi....

On je realan...to je ono s čim se mi ne možemo pomiriti...

on je mentalno poremećeni kurbin sin.

Varaš se, jako!
Tako sam i ja pomišljala dok nisu godine prošle...

ah da.... on je smao neshvaćen....

hm, pa možda bi trebao promijeniti nastup ili jednostavno.... samo zajebava.... guba mu j egledati sebe ,posebnog, i ostatak, glupih koji ne kuže.... đizsss, pa pola svijeta sebe smatra posebnim, pa i realnim ali to izraze na svima razumljiv način pa ond amožemo reći da su realni, mudri, snalažljivi etc....

night sky wrote:

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:

night sky wrote:
idi liječi frustracije jer toliko ih ima da i ovog trena započneš do kraja života imaš na čemu raditi....

On je realan...to je ono s čim se mi ne možemo pomiriti...

on je mentalno poremećeni kurbin sin.

Varaš se, jako!
Tako sam i ja pomišljala dok nisu godine prošle...

ah da.... on je smao neshvaćen....

hm, pa možda bi trebao promijeniti nastup ili jednostavno.... samo zajebava.... guba mu j egledati sebe ,posebnog, i ostatak, glupih koji ne kuže.... đizsss, pa pola svijeta sebe smatra posebnim, pa i realnim ali to izraze na svima razumljiv način pa ond amožemo reći da su realni, mudri, snalažljivi etc....

Ali..u istraživanju, ja pronalazim smisao..

Ne zbog njega, već zbog svoje znatiželje..

Gnječ wrote:

mativka wrote:Imaš li ti red i raspored?

e kurac! dosta je bilo tvojih pitanja! od sada ja postavljam pitanja a ti odgovaraš na ista.

Ajd, jedva čekam :)

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:Imaš li ti red i raspored?

e kurac! dosta je bilo tvojih pitanja! od sada ja postavljam pitanja a ti odgovaraš na ista.

Ajd, jedva čekam :)

e baš neću! morat ćeš puuuno puuuno čekati zato jer si i mazohistkinja i voliš da te netko gnječi.

Gnječ wrote:

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:Imaš li ti red i raspored?

e kurac! dosta je bilo tvojih pitanja! od sada ja postavljam pitanja a ti odgovaraš na ista.

Ajd, jedva čekam :)

e baš neću! morat ćeš puuuno puuuno čekati zato jer si i mazohistkinja i voliš da te netko gnječi.

:)
Dozvoljavam :)

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:Imaš li ti red i raspored?

e kurac! dosta je bilo tvojih pitanja! od sada ja postavljam pitanja a ti odgovaraš na ista.

Ajd, jedva čekam :)

e baš neću! morat ćeš puuuno puuuno čekati zato jer si i mazohistkinja i voliš da te netko gnječi.

:)
Dozvoljavam :)

pa mislim dobro jutro svijete!

Gnječ wrote:

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:

Gnječ wrote:

e kurac! dosta je bilo tvojih pitanja! od sada ja postavljam pitanja a ti odgovaraš na ista.

Ajd, jedva čekam :)

e baš neću! morat ćeš puuuno puuuno čekati zato jer si i mazohistkinja i voliš da te netko gnječi.

:)
Dozvoljavam :)

pa mislim dobro jutro svijete!

Jutro, Gnječ :)

mativka wrote:

night sky wrote:

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:
On je realan...to je ono s čim se mi ne možemo pomiriti...

on je mentalno poremećeni kurbin sin.

Varaš se, jako!
Tako sam i ja pomišljala dok nisu godine prošle...

ah da.... on je smao neshvaćen....

hm, pa možda bi trebao promijeniti nastup ili jednostavno.... samo zajebava.... guba mu j egledati sebe ,posebnog, i ostatak, glupih koji ne kuže.... đizsss, pa pola svijeta sebe smatra posebnim, pa i realnim ali to izraze na svima razumljiv način pa ond amožemo reći da su realni, mudri, snalažljivi etc....

Ali..u istraživanju, ja pronalazim smisao..

mativka :).... nemoj me krivo shvatiti ali čini se da imaš samo previše vremena, trenutno.... i neke opake, uzbudljive privlačnosti u njemu.... i to je ok, on je tvoj mali heroj, otkriće, razumijevanja drugog bića.... 
ja živim brže, puno brže i ovakve, forumske priče, istraživanje nepoznatih, ne vidljivih oku.... ???? nebitno, jel.... stvarnost j enešto drugo.

noć.... lijepo pajkite

night sky wrote:

mativka wrote:

night sky wrote:

mativka wrote:

Gnječ wrote:

on je mentalno poremećeni kurbin sin.

Varaš se, jako!
Tako sam i ja pomišljala dok nisu godine prošle...

ah da.... on je smao neshvaćen....

hm, pa možda bi trebao promijeniti nastup ili jednostavno.... samo zajebava.... guba mu j egledati sebe ,posebnog, i ostatak, glupih koji ne kuže.... đizsss, pa pola svijeta sebe smatra posebnim, pa i realnim ali to izraze na svima razumljiv način pa ond amožemo reći da su realni, mudri, snalažljivi etc....

Ali..u istraživanju, ja pronalazim smisao..

mativka :).... nemoj me krivo shvatiti ali čini se da imaš samo previše vremena, trenutno.... i neke opake, uzbudljive privlačnosti u njemu.... i to je ok, on je tvoj mali heroj, otkriće, razumijevanja drugog bića.... 
ja živim brže, puno brže i ovakve, forumske priče, istraživanje nepoznatih, ne vidljivih oku.... ???? nebitno, jel.... stvarnost j enešto drugo.

Neki dan sam napisala da jedva čekam živjeti život za petak :)
Optuživali su me za zatvorenost osobnosti, svašta...
No, ja jednostavno nisam osoba kakvom me žele prikazati forumski duhovi...
Istina, imam previše vremena koje me mislima ubija....

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:

Gnječ wrote:

mativka wrote:
Ajd, jedva čekam :)

e baš neću! morat ćeš puuuno puuuno čekati zato jer si i mazohistkinja i voliš da te netko gnječi.

:)
Dozvoljavam :)

pa mislim dobro jutro svijete!

Jutro, Gnječ :)

dobro jebote, jel se ti jebeš šta ženo božja? Kic bi reko hebeš ja sam to preimenovao u habanje. jel se habaš trošiš ili te samo aben haba po možđjanim vijugama? tebi baš fali kurca kužiš. ja ti to govorim jer ti želim pomoći ali ne sa mojim kurcem moraš si nać nekog jebača. na forumu ih nema zaboravi tu možeš naletit na pun kurac psihopata svih fela ako ti to stvara orgazme ondadobro ali da ćeš ti vidit abenovog kurca e vero nećeš. taj ima kalcifikaciju sperme i kalcinifikaciju mozga. traži drugdje svjet je velik šteta da gubiš vrijeme na ovom opskurnom forumu. tu kurca neš dobit.

Gnječ, hvala na savjetu :)
I smijeh je dobar :)

Može li Gnječ biti fluidan poput rijeke..ili ovog linka:

mativka wrote:

night sky wrote:

mativka wrote:

night sky wrote:

mativka wrote:
Varaš se, jako!
Tako sam i ja pomišljala dok nisu godine prošle...

ah da.... on je smao neshvaćen....

hm, pa možda bi trebao promijeniti nastup ili jednostavno.... samo zajebava.... guba mu j egledati sebe ,posebnog, i ostatak, glupih koji ne kuže.... đizsss, pa pola svijeta sebe smatra posebnim, pa i realnim ali to izraze na svima razumljiv način pa ond amožemo reći da su realni, mudri, snalažljivi etc....

Ali..u istraživanju, ja pronalazim smisao..

mativka :).... nemoj me krivo shvatiti ali čini se da imaš samo previše vremena, trenutno.... i neke opake, uzbudljive privlačnosti u njemu.... i to je ok, on je tvoj mali heroj, otkriće, razumijevanja drugog bića.... 
ja živim brže, puno brže i ovakve, forumske priče, istraživanje nepoznatih, ne vidljivih oku.... ???? nebitno, jel.... stvarnost j enešto drugo.

Neki dan sam napisala da jedva čekam živjeti život za petak :)
Optuživali su me za zatvorenost osobnosti, svašta...
No, ja jednostavno nisam osoba kakvom me žele prikazati forumski duhovi...
Istina, imam previše vremena koje me mislima ubija....

ti si zatvorena žena. ko trnoružica za doć do tebe trebaš demolirat prašumu tvojih aberacija, misli, frustracija, fobija, agresija i svega i svačega. jao koja muka i tlaka. nije ni čudo što te prevarant sofista socijalista aben koristi kao ispušni lonac. get a life makni se sa foruma makni se iz slavonije odi negdje među ljude normalne. vidjet ćeš da postoji i neki bolji kurac a ne samo nemože se sve je u kurcu.

idem off zatvaram ordinaciju.

aben wrote:

Fibica wrote:

aben wrote:

Fibica wrote:

aben wrote:
irelevantno je koga ti ne poštivoš;

bitno je da ga poštivaju došljaci. ak ne ćeš dopuštiti došljacima da imaju svoj identitet, kako si unda moreš tepati da si ljevičarka otvorena srca?

Ne tepam si ja nista.

Ja sam tezi nacista...
I feminista

ma ti si samo iz mešanog braka i to je sve.

Hercegovackog+talijanskog

A ti?

moji su svi iz istog mesta unazad dokle imo podataka,

a zoč si unda takova?

pa vi ste incestuozni!!! vi ste se jebavali i razmnožavali u familiji međusobno brat i sestra sin i majka otac i kćerka itd. sad mi je jasno zašto su osnovali psihijatrijski sanatorij na Ugljanu.

Gnječ wrote:makni se iz slavonije odi negdje među ljude normalne. vidjet ćeš da postoji i neki bolji kurac a ne samo nemože se sve je u kurcu.

dodji u Polu: ima posla, vole strance, sve izvodjace, vole izbjeglice pogotovo ako su iz dalekih zemalja, ako su iz ravnice i istog naroda onda se pljuje o njihovom progonstvu, vole vojsku i drzavu koja je unistila grad tih ljudi iz ravnice, pitam se bi li isto tako volili HV i HR da unisti tako Polu, i ne da mi se vise nabrajati..

ti si isto kao neki neshvacenko, na milijun uvreda ti se zmiri, pogotovo dame ovdje cini se, pun si zlobe i izivljavas se te prelazis granice opetovano jer mislis da educiras i siris nekom vidike, iako si vise puta demantiran, drustveno vlasnist vo nije drzavno haha, i td..

jos jednom budi ovako zloban i pricat cemo drugacije.

this was fun:)

night sky wrote:4000 ljudi smjestiti na burzu? samo tak.... i nek se snađu? to može reći jedino netko mlad, i neiskusan.... i btw, to je i tuđman radio u vrijeme rata, dok j epola države ginulo,   sve rasprodati, zatvoriti, uništiti sve iz bivšeg sistema, kao da nije postojalo niti bilo vrijedno, a bilo je itekako! da i ne govorim u čijim je rukama sve najvrijednije završilo, opljačkano, od medija do agrokora.... tako mi je početkom devedesetih došla u ured osoba, smajl od uha do uha i sav ponosan veli kamo god da se okrenem moji. pitam koji to moj, ja sam moja da ne mogu više no što jesam, a on sav ozaren, p amoji-geni kameni.... tako je bilo, tako je i sada. maltene se purger trebao osjećati nepoželjenim, haha.... strašno :|.


nisam nostalgičar.... no, realno gledajući sfrj sigurno nije bila savršena ali je život u njoj bio kvalitetniji. rad je doista nešto značio, država je imala nekakav ugled u svijetu
etc..... danas više ništa nije sigurno, a život na rubu, rizik, neizvjesnost se čak promiče kao nešto poželjno.... jako poželjno za nap. četrdesetogodišnjaka s obitelji, školarci, krediti a on među onih 4000 pa nek si stvori posao, samo tak.... kao da je do sada zijevao.... hoće li ga pronaći u splitu? požegi? ili će zavšiti na novom zelandu.... i onda ti tkz domoljui pričaju o hrvatskoj.... jer nitko drugi više ni n egovori  o tome, ne spominje ustaše, partizane, srbe, jugoslaviju.... osim besposličara i uhljeba.... ostali gledaju kako obitelji obezbjediti normalan život ili jednostavno samo preživjeti jer bogami nisu ni svi genijalci pa u roku keks odsele u drugi grad, državu i izgrade novi život....

ov tekst zaslužuje detaljniju analizu.

za početak, staviti ću dvo članka, koji će rasvitliti okolnosti i postaviti fundamenat logike, čisto da razbijen neposnošljivu lakoću pisanja pizdarija.



O uspjesima privatizacije u Hrvatskoj



 
I. Kako to da danas živimo u neoliberalnom kapitalizmu?
 
Kada danas pokušavam zamisliti kako bi danas Hrvatska izgledala da je komunizam opstao, nekako mi ne ide. No problem nije u tome što meni nedostaje mašte. Imam je sasvim dovoljno. Možda nešto kao Sjeverna Koreja, ali čak je i Sjeverna Koreja bila pošteđena nekih problema kojih srednja i istočna Europa nisu.
Komunistički sustav, pa bio od nekakav “tvrdi” komunizam istočnog bloka, ili “meki” komunizam ex Jugoslavije, krajem osamdesetih došao je jednostavno do točke sloma. Kada kažem točke sloma, ne impliciram da je morao pasti, nego da se tako više nije moglo dalje bez drastičnih padova društvenih proizvoda, standarda, gladi i sličnih divota. Raspada i sve učestalijih primjena sile za održavanjem sustava.
 
Ekonomski resursi bili su kontinuirano neadekvatno alocirani – ne samo da ih planeri nisu imali mogućnosti adekvatno alocirati, nego su još i kontinuirano namjerno pogrešno alocirali resurse u tešku industriju i općenito industriju povezanu s vojnom industrijom. Ono što su komunistička gospodarska proizvodila pri tome je bilo niže tehnološke razine – drugim riječima, izvoz je bio baziran na sirovinama i poluproizvodima (prirodnim bogatstvima), a u pravilu se uvozilo ono što je bilo više tehnološke razine (i to unatoč tome što su alocirala prevelike količine kapitala u recimo strojogradnju). Komunistička gospodarstva su se, da li to dobrovoljno ili zbog toga što nisu što imala ponuditi na globalnom tržištu, razvijala autarkično – što znači da su svi pokušavali proizvoditi sve, a (dobro) su proizvodili ništa. Komunistička gospodarstva imala su kontinuirano velike zalihe proizvedene robe (zastarjele i loše kvalitete) koja nisu mogla prodati svojim radnicima, a njihovi radnici i sa plaćama koje su dobivali rijetko su kada mogli kupiti nešto od koristi.
Tu je onda i pitanje demografije, problema koji tada Sjevernu Koreju nije mučio. Demografska tranzicija se, naime, približila svojemu kraju. Na primjer, komunizam je u Hrvatskoj u i “doba svojega najvećeg poleta” 1950ih – 1970ih godina, čak i stagnacije 1980ih godina imao tu pogodnost da je broj umirovljenika koje se velikodušno obvezivao financirati bio minimalan. No stvari su se uskoro trebale radikalno primijeniti. Najbrojnije su generacije rođene 1950ih godina i od tada je broj rođenih u kontinuiranom padu (dijelom posljedica i samog komunističkog sustava). Kako bi taj zaostali i neadekvatni sustav funkcionirao sa sve većim i sve većim i sve većim udjelima umirovljenika? Sa sve manjim udjelima radno sposobnog stanovništva?
 
Kao i meni, i komunističkoj intelektualnoj vrhuški, ili bar onom inteligentnijem dijelu iste, ti problemi su bili očiti. Kada čitam ono što su pisali, a čitam ih ponešto, bili su svjesni svojih problema. Kada ih čitam, čitam projekcije demografskoga pada. Čitam hvalospjeve cjenovnom mehanizmu tržišta koje uspješno uspijeva alocirati ograničene resurse, za razliku od njihova sustava. Čitam lijepim riječima rečeno kako je čak i to društveno vlasništvo, koje je bolje od državnog vlasništva, sprdačina. Čitam o važnosti poduzetnika u alokaciji resursa i gospodarskom razvoju. Stvarno, ako ikoga zanima što nešto lijepo sročeno o kapitalizmu na hrvatskome jeziku, neka slobodno u knjižnici izvuče neke od tih tekstova iz kraja ’80ih i početka ’90ih, teško da će naći nešto bliže austrijskom pogledu na ekonomiju.
Ta komunistička elita je, čiji je bar intelektualni dio bio svjestan problema, i iz svojih razloga, zapravo i pokrenula privatizaciju. Da me se ne shvati krivo, ne vjerujem da je kapitalizam bio cilj privatizacije. Ja imam osjećaj da je njihov cilj bio transformirati sustav, svjesni nedostataka svojega sustava, na način da kapitalizam za njih proizvodi, a oni oporezuju i preraspodjeljuju. Neka socijalna država koja će omogućiti mirno zadržavanje na položaju, tako reći. No to je samo moj osjećaj. Tako nekako i bude, ili se bar čini da tako je.
 
 
II. Kako provesti privatizaciju?
 
Najgori način za provesti privatizaciju je pokloniti poduzeće radnicima. Nešto dano je bezvrijedno, kao što će pokazati sto i jedna anegdota o skitnici koji je dobio na lutriji i ostao bez svega što je dobio. Činjenica je, da radnici ne znaju upravljati poslom. Da znaju, ne bi bili radnici. Činjenica je dalje, da nitko nema moralno pravo na dionicu nekoga poduzeća jer je radio u nekome poduzeću cijeloga života, ili radi u njemu u trenutku privatizacije. On radi za plaću. Činjenica je, da nitko nema moralno pravo na dionicu HT-a jer je ’87e platio telefonski priključak sedamsto pedeset njemačkih maraka – on je kupio nešto i kupljena roba mu je isporučena. Činjenica je, da nitko nema pravo na dionicu HEP-a jer je njegov djed ’53 dao elektri stupove da dovede struju do kuće. Činjenica je, da nitko nema moralno pravo na dionicu bilo kojega privatiziranog poduzeća samo zato jer je u trenutku privatizacije živio u Hrvatskoj. Najgori je način jer je samo gora verzija drugoga.
Drugi najgori način za provesti privatizaciju je prodati poduzeće radnicima, ako je moguće uz popust. Činjenica je, kao što sam napisao, da radnici ne znaju upravljati poslom. Činjenica je isto tako, da to ni ne trebaju znati. Činjenica je isto tako, da ih to ni ne zanima. Činjenica je, da će vlasništvo neke dionice samo izuzetno rijetke ljude potaknuti na bolji rad i više rada – u situacijama kada njihov radni učinak ima vidljiv utjecaj na rezultate poduzeća. Stvar funkcionira recimo kod partnerstava. Ne funkcionira čak ni kod menadžmenta. Radničko dioničarstvo općenito je jedan veoma glupi mit kojemu često nažalost podliježu i ljudi skloni tržištu, em zato što dobro zvuči, em zato što su opcije za dionice u SAD-u dugo bile izuzete od poreza na dohodak (možda još jesu?) pa je stvorena hrpa literatura koja će opravdati takav način izbjegavanja plaćanja poreza. Da radničko dioničarstvo stvarno funkcionira, zar se ne bi igdje javila kakva respektabilna kompanija u kojoj radnici ne bi primali plaću već dio dobiti na kraju kvartala? Eh…
 
Treći najgori način za provesti privatizaciju pokloniti ili prodati značajan udio u poduzeću ex komunističkom menadžmentu, a dio pokloniti ili prodati radnicima. Interes ex komunističkoga menadžmenta je naravno preuzeti poduzeće te ne vodi poduzeće nego troši resurse poduzeća na preuzimanje poduzeća. Traje sve do danas u Hrvatskoj.
Četvrti najgori način za provesti privatizaciju je pokloniti ili prodati poduzeće, ako je moguće uz popust, ex komunističkom menadžmentu. Ex komunistički menadžment je u pravilu nesposoban i ne zna što radi. Čak kada su mu u Hrvatskoj poklonjena poduzeća koja su imala neke rijetke resurse i zbog čega su bila profitabilna kada su preuzeta, ista su u cijelome ovome vremenu poslovala sub par. Ja ne znam niti jedan pozitivan primjer. Šokantno, ne?
 
Najbolji način za provesti privatizaciju je prodati poduzeće, za gotovinu, stranome vlasniku ako je moguće. Možda će razvijati poduzeće. Možda će izbaciti radnike na ulicu i upotrijebiti zemljište ili zgradu ili što već na ulicu na ekonomski učinkovitiji način. Nije na kraju ni bitno na koji način će se to dogoditi, ali ekonomski resursi će biti stavljeni u najprikladniju moguću uporabu. Na korist cijeloga društva. Moralno bi bilo najljepše vratiti imovinu vlasnicima kojima je oduzeta u revoluciji naroda i narodnosti, ali, budimo realni, državi treba lova, radnici imaju prava…
 
 
III. Tko je koga pokrao?
 
Moram priznati, istražujući za ovaj post, i sam sam se iznenadio jer sam imao ponešto drugačiju sliku cijeloga procesa. No idemo redom:

• Privatizacija u Hrvatskoj je bila izuzetno spora i država se izuzetno teško odricala vlasništva u poduzećima. Sredinom devedesetih je recimo većina poduzeća bila privatizirana, no privatizirana su samo najmanja poduzeća. Sva veća poduzeća i dalje su bila u državnom vlasništvu i na kraju su privatizirana samo zbog kroničnog nedostatka novca. Proces nije dovršen još ni danas, dvadeset godina nakon početaka.
  
• Usprkos kroničnoj državnoj potrebi za novcem, ipak su suprotno mitovima, možda i zbog nedostatka zainteresiranih inozemnih kupaca, provedene svakakve akcije ovakvih i onakvih podjela i prodaja dionica radnicima i ex komunističkim menadžmentima, državnim fondovima ovim i onim. Dobar dio radnika je vratio dionice kada ih nije mogao otplaćivati krajem toga desetljeća, ili su ih, oni pametniji, odmah unovčili prodajući uglavnom ex komunističkom menadžmentu ako su mogli.
  
• U onim rijetkim situacijama kada se radničko dioničarstvo održalo (često uz pomoć većinskog državnog vlasništva), ta poduzeća posluju izuzetno neefikasno i trate oskudne ekonomske resurse na neprofitabilne aktivnosti. Posljedice toga su vidljive i danas, a tko ne vjeruje neka počne otvarat financijske izvještaje na ZSE.
  
• Ex komunistički menadžment provodio je beskonačne manipulacije za stjecanje većinskog vlasništva u poduzećima. Glavni suradnik u tome im je bio s njime na ovaj ili onaj način povezan menadžment banaka, uglavnom u državnom vlasništvu.
  
• Ex komunistički menadžment izuzetno rijetko uspijeva profitabilno voditi poduzeća koja je uspio preuzeti i trati oskudne ekonomske resurse na neprofitabilne aktivnosti. Posljedice toga su vidljive i danas, a tko ne vjeruje neka počne otvarat financijske izvještaje na ZSE.
  
• HNB iza sebe ima ostavštinu kojekakvih sumnjivih mjera koje se mogu okarakterizirati kao ispomoć određenim grupama ex komunističkog menadžmenta kroz banke, sumnjive nacionalizacije banaka i sl.
  
• Rijetke uspješne privatizacijske priče uglavnom su posljedica preuzimanja većinskog vlasništva van firme.
  
• Jako puno ljudi dobilo je na poklon stambene nekretnine. Jako puno nije. Obje skupine smatrale su da su dobile premalo i tražile pravdu.
  
• Jako puno ljudi primalo je socijalne transfere, mirovine i liječenja novcem dobivenim od privatizacije. Smatrali su, i još danas smatraju, da su dobili premalo.
  

 
Nevinih je, istina budi rečena, malo.
 
 
IV. O uspjesima privatizacije u Hrvatskoj
 
U ovome trenutku, volio bih istaknuti da je privatizacija, uz samu smrt Jugoslavije naravno, najbolja stvar koja se Hrvatskoj dogodila u posljednjih možda čak i stoljeće. Volio bih također istaći da je, uzimajući u obzir uvjete u kojima je provedena, provedena prilično dobro. Volio bih također istaći da je privatizacijski proces u Hrvatskoj usporediv po svemu sa istim procesima koji su se odvijali u drugim ex komunističkim zemljama.
 
Ono što je stvarno negativno u toj privatizaciji da nije provedena dovoljno brzo. Da nije privatizirano dovoljno stvari. Da privatizaciju nije slijedila dovoljna liberalizacija tržišta rada i ekonomije općenito, što i predstavlja najveći kamen spoticanja hrvatskog gospodarstva danas.
I doj neki nariču za zlima privatizacije, nepravdom, a kažem nevinih stvarno je malo, ja imam dojam da nariču uglavnom ili zato što oni osobno nisu sebi ukrali dovoljno, ili zato što su izgubili sustav u kojima im je lako bilo i u kojem su se provlačili. Ne zato što je netko drugi ukrao, nego zato što je privatizacija uopće provedena. Neki ljudi vole plave pilule.
 
I kažem, kada danas pokušavam zamisliti kako bi danas Hrvatska izgledala da je komunizam opstao, nekako mi ne ide. Kliknuo je tko na onaj video o Sjevernoj Koreji?
 
Nitko nije rekao da početna alokacija resursa mora biti fer (OK, možda neki komunisti jesu…) A dinastije ionako degeneriraju i ne traju.
 
Što će reći, bila bi to jedna prolazna epizoda koja je morala biti izvršena, kojoj je najveći problem što i danas nakon 20 godina nije izvršena do kraja, i kojoj je najveći uspjeh to što je ipak većim dijelom izvršena.