Re: nešto pozitivno

by Guest 8/8/2018, 18:26

ako vam još nije jasno što je pozitivno u ovom članku - to je da se ne spominju andrej Kenwood Kenon i aleksandar Jupiter Bem

by Guest 9/8/2018, 06:50

Stara cesta - Hrvatski Route 66: Nema gužve, a ni policije
Večernjakovi reporteri provezli su se alternativnom cestom prema jugu...

nešto pozitivno - Page 9 Fca473b3bac5ae86f916

nešto pozitivno - Page 9 Fca473b3bac5ae86f916

Nije sve krenulo baš tako romantično i bajno. Našu ideju da oživimo sjećanja iz djetinjstva, vožnju starom cestom, omeli su radovi već u Stupniku na izlazu iz Zagreba. Nema časti i poštovanja u Banderasa i njegovih gradskih otaca, sada već epopeja obnove ceste kroz Stupnik i dalje je prepreka ležernom putovanju, opoziciji autocesti A1 koja je nekadašnji pothvat odlaska na more zamijenila jurišem bez šarma. No, kako ćemo se i sami uvjeriti, život na staroj cesti i dalje ima svojih prednosti. Ali, kao i uvijek, njih ćemo posljednji prepoznati mi.

Nakon par kilometara gombanja, jer iz principa nismo htjeli obilaznim putom preko Hrvatskog Leskovca, konačno smo izbili na staru Karlovačku i krenuli na putovanje na kojem ćemo upoznati mnoga lica današnje kontinentalne Hrvatske. Odmah upozorenje – na staru cestu sa starom tehnologijom, (pre)često je internet prespor za Google Maps, bolje je nabaviti kakvu staru kartu ako već odavno, poput nas, niste putovali na jug ovim putem. Već kod Karlovca – kupanje Odlučili smo se na malo skretanje, umjesto ravno na staru cestu na izlazu iz Karlovca otputili smo se do Donjeg Zvečaja. Iako tamošnji Zeleni kut obitelji Puškarić postoji već desetljećima, ipak još čeka da bude otkriven u svojoj cijelosti. Pogled s objekta na krajolik teško usporedive ljepote, rijeku Mrežnicu koja će ponuditi paletu boja i sjaja koji se mogu mjeriti kakvim smaragdom, ima taj terapijski učinak koji vas u nekoliko trenutaka smiruje, odnoseći vas u zaborav gradske vreve kojoj ste netom umakli. Privatna plaža sa šankom, mostić koji vodi na otok ponad slapova na rijeci gdje će, kažu nam tamo, uskoro niknuti i nekoliko bungalova, mogu postići da želite ostati.

ostatak pročitati na:

https://www.vecernji.hr/lifestyle/stara-cesta-hrvatski-route-66-nema-guzve-a-ni-policije-1262515

by Sora 9/8/2018, 07:35

#ZoranAErceg : Drago mi je da su se u dokumentarnom filmu o generalu Stipetiću "General i džentlmen" koristili moji ratni snimci iz Bosanske Posavine iako nisam naveden kao snimatelj na kraju tog filma.
Prilikom jednog našeg sastanka u Zagrebu donio sam mu moje političke stavove otkucane tog jutra na laptopu. On ih je pušeći pažljivo čitao, ispuhnuo dim i rekao : " Uf, jebote Zorane, pa ti 'oćeš rušiti državu" i dalje gledajući u tekst na ekranu.
Ja sam ga upitao: "Generale, recite mi što bi vi promijenili?"
On me je pogledao, malo stisnuo oči i odgovorio:"Ništa. Potpisao bi ovo od prvog do zadnjeg slova".
Ovu njegovu izjavu, odnosno političku podršku od takve ljudine, od takve ljudske veličine, od takvog Čovjeka kao što je hrvatski stožerni general Petar Stipetić uvijek ću pamtiti iako me svaki dan verbalno i fizički napadale sve ustaše unutar i van R.Hrvatske.

Iznimno sam ponosan na hrvatskog stožernog generala Petra Stipetića i njegov nemjerljiv doprinos u ratu za slobodnu Republiku Hrvatsku.
Ponosan sam što smo imali usuglašene političke stavove.

Ako ste se pitali zašto generala Stipetića nisu pozivali na obljetnicu bitke koju je baš on dobio zahvaljujući svom vojničkom stručnom znanju i ratnoj vještini, ako ste se pitali zašto ga ne pozivaju na proslavu Oluje i slične državne svečanosti onda znajte da nije bio po volji vladajuće ustaške zločinačke organizacije, hrvatskih ustaša, ustašofila, ustašljubaca ili ustaških podrepaka.
Jebite se ustaše, meni je dovoljna podrška generala Stipetića.

#PetarStipetić : Bili smo spremni da 1992. i početkom 1993. oslobodimo cijelu zemlju. Ne bi rat trajao pet, nego dvije godine, najupečatljiviji je dio dokumentarnog filma o prije pet mjeseci preminulom generalu Petru Stipetiću »General i džentlmen« prikazanom na HTV-u na Dan pobjede, u večernjem terminu, dok se u Glini orilo »Za dom spremni«.

Takav je programski potez Prisavlja mnoge iznenadio, jer autor filma Hrvoje Zovko nije napravio klasični hommage generalu, već sadržajno problematizirao taj dio naše novije povijesti. Viđeno i izrečeno potpuno je odskakalo od isključivo svečarske atmosfere i apologetskih tonova koje smo slušali i gledali cijeli dan. Uvodno spomenuta izjava generala Stipetića, koji je 1991. uspješno predvodio ofenzivu Hrvatske vojske na Bilogori i Papuku zapovijedajući operacijom Otkos 10, a koja je zaustavljena potpisivanjem Sarajevskog primirja, svjedoči da Domovinski rat nije bio crno-bijela slika kakvim ga žele prikazati propagandni i priučeni povjesničari financirani i etablirani od strane vlasti.

Stipetićevo svjedočenje da su snage HV-a već tada bile sposobne krenuti u oslobađanje svih okupiranih hrvatskih teritorija, te njegovo otvoreno »mislim da je hrvatska politika u tom trenutku pogriješila«, potvrdio je i živi svjedok, tadašnji načelnik Glavnog stožera general Anton Tus. Iz današnje perspektive možemo se samo pitati što bi bilo da je bilo po Tusovom i Stipetićevom, po vojnom a ne političkom, da je HV već tada krenuo u oslobađanje teritorija i došao na granice RH.

Bilo kako bilo, »General i džentlmen« intrigantna je priča o jednom nama izuzetno zanimljivom vremenu koja već sada vapi za nastavkom, bolje rečeno nastavcima, u kojima bi se suočavanjem svjedoka i aktera iz tog doba raščistile mnoge intrigantne i otvorene teme. Ne samo o tome je li trebalo čekati 1995. i Oluju, ovu koju sada slavimo i u svetost uzdižemo. Dokumentarac o Stipetiću još je jednom otvorio pitanje Medačkog džepa i svega što se oko njega zbivalo, ne samo odgovornosti za vojne operacije već i pokušaj klasičnog namještanja krivice, u ovom slučaju generalu Rahimu Ademiju, od njegovih kolega koje nikada nije istraženo, a kamo li sankcionirano.

Jedna od spomenutih epizoda koja svakako zaslužuje filmovani nastavak je i postojanje paralelne linije zapovijedanja s kojom se Stipetić kao zapovjednik prvi put susreo u Bosanskoj Posavini. Te 1991. s ratišta su povučene postrojbe bez njegovog znanja, što dobro pamte mnogi Riječani koji su tamo jedva izvukli živu glavu ostavljeni na milost i nemilost neprijatelju dok general u drvenom čamcu nije prešao Savu da ih iz pogibelji izvuče. Posebna je priča i Stipetićev odlazak početkom rata u Gospić da smijeni tamošnjeg zapovjednika Mirka Norca koji ga je pitao tko ga je poslao, a na odgovor »general Tuđman« dobio protuodgovor: »Ja priznam samo generala Maksa Luburića«.

Možda bismo iz ovog sažetog i temama nabijenog dokumentarca mogli dobiti i odgovor na pitanje zašto su neki generali HV-a pozvani i slavljeni na obljetnice Oluje, a drugi, poput Stipetića, nisu. Nije valjda da su generala i džentlmena koji je vojno završio operaciju Oluja i stavio točku na »i« oslobodivši Petrinju, Glinu i Dvor kažnjavali i zanemarivali zato što je Gojku Šušku svojedobno odbio potpisati pristupnicu za HDZ?

by Sora 9/8/2018, 07:36

Ajmo malo istine
Dosta farbanja domljubnih
Varaju nas u vuku za nos svi
Pa nece valjda jos i Mutilde s foruma

A istina je nesto pozitivno
Bar ja moslim

by Sora 9/8/2018, 07:39

Jbt

U hrvatskpj u svoje GENERALE DIJELE NA PODOBNE I NEPODOBNE
fakat
Luda zemlja

MUTILDA ne kenjaj kvake o kupalištima a zrmlja se rusi u sunovrat
Zahvaljujuci tskvima ko ti
Koji sute i mute

by Guest 9/8/2018, 10:05

Sora wrote:#ZoranAErceg :

Sora, ovo nije tema Čardak ni na nebu ni na zemlji.. ovo je tema "nešto pozitivno" a zoran erceg je jedna ekstremno negativna pojava u Hrvatskoj

by Guest 9/8/2018, 10:20

MACOLIN LIČKI LAS VEGAS Legendarni ugostitelj ulazi u najveći posao života, gradi ogromno naselje za tisuću ljudi s restoranima, kockarnicom, bazenima

nešto pozitivno - Page 9 %C5%BDeljko%20Ore%C5%A1kovi%C4%87%20Macola

nešto pozitivno - Page 9 %C5%BDeljko%20Ore%C5%A1kovi%C4%87%20Macola

Otprije ima restoran i hotel u Korenici na Ličkoj magistrali, odmorište Zir na autocesti Dalmatini te pogon za proizvodnju drvenih kuća. Sada se sprema za gradnju novih drvenih kuća i restorana na dvije lokacije te realizaciju gotovo nevjerojatnog projekta - turističkog naselja koje će u selu Smoljanac biti naslonjeno na same Plitvice, bit će kapaciteta 500 ležajeva, s restoranima i trgovinama te kockarnicom, kao i 16 bazena koji će se prelijevati poput onih pravih plitvičkih vrtoglave vrijednosti od 150 milijuna kuna.

a još nije ni intelektualac...

by Guest 9/8/2018, 10:21

Sora wrote:Jbt

U hrvatskpj u svoje GENERALE DIJELE NA PODOBNE I NEPODOBNE
fakat
Luda zemlja

MUTILDA ne kenjaj kvake o kupalištima a zrmlja se rusi u sunovrat
Zahvaljujuci tskvima ko ti
Koji sute i mute

Bože, daj Sori vid da progleda, uši da pročuje i čisto srce da prestane mrziti!!!

by Guest 9/8/2018, 11:45

KAKO ZAGREB USRED LJETA DALMACIJI DIJELI LEKCIJE O TURIZMU Glavni grad nije pokleknuo pred virusom koji opasno hara jadranskim destinacijama
nešto pozitivno - Page 9 Zagreb-more

U vrijeme kada službena državna statistika u turizmu prilično "rastezljivo" tumači rezultate kako bi se u drugi plan stavila činjenica da većina obalnih turističkih regija bilježi nešto manji posjet gostiju nego lani u srpnju, svojim rezultatima koji odskaču od drugih nametnuli su se turistički gradovi, piše Slobodna Dalmacija.

Oni su postali prave perjanice turističkog prometa koji nesmanjenim intenzitetom buja u svim dijelovima godine i kako sada stvari stoje, jedini u Hrvatskoj za koje je cjelogodišnji turizam stvarnost, a ne tek zgodna uzrečica i želja.

Iako su oni i u prvoj polovici godine brojem posjeta pokazali da u vrijeme bez sunca i mora imaju što ponuditi turističkim pustolovima, ipak su punim sjajem uspjeha zasjali baš u srpnju, jednom od dva najizdašnija turistička mjeseca u godini.
I dok je za Split, Dubrovnik i Opatiju kao tradicionalne turističke zvijezde stoljetne tradicije na obali to donekle logično i očekivano, u tom nizu najuspješnijih svojom je popularnošću ostale stavio u drugi plan potpuno neočekivano – Zagreb. I to kad? Usred ljeta!
Hrvatska metropola u turističkom poslu pretekla je mnogo razvikanije hrvatske gradove koji praktično žive od turizma i gazi velikim koracima na putu k prepoznatljivoj europskoj city-break destinaciji.

E, sad, dok je prirodno da Zagreb uspješno zimi goste privlači adventskim i drugim događanjima kao glavni grad koji ima što ponuditi, malo tko je mogao očekivati da će i u vrelim ljetnim danima i noćima dosadašnjeg dijela srpnja Zagreb ugostiti čak 122.684 gosta.
Desetljećima smo, naime, navikli da završetkom školske i akademske godine i početkom masovnijih godišnjih odmora za domaće goste Zagreb u srpnju opusti, jer svi koji imaju gdje kreću prema jugu i moru.

Državni rekorder

A kad ono, ove godine Zagreb u srpnju, na plus 30 u hladu, državni je rekorder po rastu turističkih posjeta. Gostima iz SAD-a, Južne Koreje, Kine, Australije, Velike Britanije, Njemačke i Španjolske kojih je cijelog srpnja najviše u našem glavnom gradu, očigledno ne smetaju vrućine.
Ne smeta im ni što Zagreb nema more, ni što je cijeli svijet u lipnju i srpnju gledao nogometne utakmice, ni što Turska, Grčka i Španjolska ove godine imaju milijune novih gostiju, ni što su mnogi praznici bili u svibnju, ni što je bio rani Uskrs...
Sve one poznate turističke isprike za pad prometa, u Zagrebu ne vrijede. Jer, Zagreb je u svih sedam mjeseci ove godine na vrhu, ugostio je više od 700 tisuća gostiju, a u srpnju ima čak 9 posto više dolazaka ili pretvoreno u brojke 10 tisuća više gostiju nego lani, a u noćenjima je 11 posto bolji od lanjskog srpnja.

I sve to u vrijeme dok cijela primorska Hrvatska kaska za prošlogodišnjim rezultatima, kad će većina onih na moru biti sretna stigne li na kraju srpnja do "nule", odnosno ponavljanja lanjskih dosega.

Zagreb u isto to sparno ljetno vrijeme s lakoćom ugošćuje gotovo 50 tisuća turista više nego u prvih sedam lanjskih mjeseci i tako drži lekciju onima koji su, sigurni kako su pretplaćeni na turistički uspjeh, zaspali na lovorikama i stigli do prvih ovogodišnjih "minusa" u sezoni.
- Još neko vrijeme očekujemo da će se u Zagrebu dvoznamenkasta stopa rasta turizma nastaviti, ali potom će se, zbog ograničenosti kapaciteta i veličine grada, taj rast usporiti. To je i normalno jer se s povećavanjem volumena, stopa rasta smanjuje.

Mi zapravo i nemamo megalomanske planove rasta niti na tome gradimo svoju turističku sliku, i plan nam je za ovu godinu bio upola manji, ali želimo u svakom segmentu usluge podizati kvalitetu i sadržajnost - govori Martina Bienenfeld, direktorica TZ grada Zagreba i jedna od onih u čije zasluge se upisuje popularnost, marketinški iskorak i svjetska prepoznatljivost Zagreba posljednjih godina.
Jer, Zagreb je rijetka turistička sredina u Hrvatskoj koja je, barem do sada, uspjela turistički rast popularnosti pretvoriti u sadržajno obogaćivanje za domaće stanovništvo kao i za goste.

I to ne bilo kakvo, nego osmišljeno, kreativno i uvijek iznenađujuće originalno, pa ne čudi da su takvu zanimljivost Zagreba i po najvećim vrućinama prepoznali gosti iz cijeloga svijeta.

No, i domaćini su njome zadovoljni jer nemaju svi mogućnosti ljeti pobjeći s gradskog asfalta, pa im more kulturnih događanja, uprizorenja, predstava i besplatnih koncerata na javnim prostorima na kvalitetan način obogaćuje ljeto u gradu.
Zbog svega toga dolazak u Hrvatsku više se ne može zamisliti bez posjeta Zagrebu, pa je to zlatno pravilo koje vrijedi već nekoliko godina u organiziranju turističkih proputovanja Lijepom našom. A tamo ih čekaju koncerti na otvorenom, Plesne večeri na Zrinjevcu, Ljeto na Strossu, Zagrebačka dvorišta koja pričaju svoje priče uz odličnu glazbu, dobru hranu i piće.

Pa su tu teatarske ljetne noći, najraznovrsnija glazbena događanja, ali i Mali plac, koji promiče vrijednosti lokalnog i tradicijskog uzgoja hrane, s fokusom na autohtone i prirodno uzgojene hrvatske proizvode, koji okuplja više od 500 malih lokalnih proizvođača koji gostima i domaćima cijelo ljeto nude ono što drugdje ne nalaze.

Razne aktivnosti

Znam, oni nešto grintaviji odmah će reći kako je Zagrebu lako biti turistički uspješan kada svaki Hrvat mora barem nekoliko puta godišnje poslom ili privatno otići u glavni grad, prespavati i tako "bildati" njegov turistički promet.
Ili, kako je njima lako jer imaju dva puta više novca nego itko drugi u zemlji, kako su tamo tvrtke bogatije i izdašnije u sponzoriranju događanja i slično. I to će sve samo dijelom biti točno, jer sve te činjenice nisu nimalo važne Amerikancima, Korejcima, Kinezima, Španjolcima ili Australcima kada za mjesto svojeg odmora biraju naš glavni grad, kao što je to bilo tijekom srpnja i prve polovice ove godine.
- Nama su najjači turistički mjeseci u godini postali srpanj i kolovoz, baš kao i u cijeloj državi. Ali, naša struktura gostiju se u bitnome razlikuje od one na razini Hrvatske jer su među prvih pet tržišta gosti sa svih kontinenata. Na dalekim tržištima smo cijelu godinu prisutni kroz razne aktivnosti.

Tako sada pripremamo promociju u Australiji u kojoj Hrvatska još nikada nije radila predstavljanje svoje ponude. Pratimo tržišta, analiziramo ih i reagiramo. Nama je važno da u turističkom prometu nemamo velikih oscilacija, nego kontinuiran, makar i mali rast, uz stalno podizanje kvalitete i razine usluge.

I još nešto, ne manje važno, želimo zadržati sadašnju sliku Zagrepčana kao dobrih domaćina koji se svojim gostima još uvijek vesele, koje građani osjećaju i cijene, a to ćemo uspjeti stalnim obogaćivanjem života u gradu - pojašnjava Bienenfeld strategiju kojom je Zagreb krenuo na put među europske turističke prijestolnice.

Kako sada stvari izgledaju, zacrtani put je dobar, a rezultati iznad očekivanih, što potvrđuju i službene brojke, ali i neslužbeni dojam. Zagreb (još) nije pokleknuo pred turistifikacijom svega i svačega, što je virus koji opasno hara jadranskim gradovima koji polako posustaju pred mnogobrojnim gostima i zaboravljaju da je turizam nadogradnja, a ne smisao života, piše Slobodna.
Ne čudi stoga što takvima Zagreb i usred turističkog ljeta dijeli lekcije o turizmu.

by Guest 9/8/2018, 14:29

VIDEO: SLUNJSKI ŽUPNIK NA FESTIVALU PSIHODELIJE

'Na Momentu Dementu je puno dragih ljudi, otvorenih i miroljubivih. Oni ne potiču sukobe nego jednostavno idu svojim putem...'

Već tradicionalno u Primišlju kod Slunja, na bajkovitom mjestu uz rijeku Mrežnicu, nekoliko tisuća mladih okupilo se na festivalu psihodelične glazbe i kulture Momento Demento. Svake godine sve je više posjetitelja, a ove ih je rekordnih 8000. Festival traje od 6. do 12 kolovoza, a organizatori su još u lipnju objavili da je rasprodan te da se neće prodavati dodatne ulaznice.
Atmosfera je izuzetno opuštena, posjetitelji iz cijelog svijeta spavaju u šatorima, neki se kupaju goli, neki u toplesu, djeca trče uokolo, a i psi su dobrodošli. Lokalni župnik Mile Pecić, koji je velika i pomalo neočekivana podrška ovom događanju, i ove je godine bio tamo.
nešto pozitivno - Page 9 1501155252pecic2

nešto pozitivno - Page 9 1501155252pecic2

"Ovaj kompleks šatorskih naselja s obje strane Mrežnice obilazi liječnička ekipa, policija nadzire i vjerojatno prepoznaje dilere koji u ovakvim prilikama traže svoju šansu bez obzira što će neke unesrećiti. Susreli smo zaštitare i vatrogasce koji nemaju posla. U večernjim satima glazba – koju zovu psihodeličnom – postaje sve jača. Centralni punkt odkud se pušta glazba ukrašena je svjetlosnim efektima s milijunom žaruljica.
Dok prolazim između mnoštva mladih ljudi od kojih neki izgledaju umorno, drugi opušteno i razdragano, dođe mi pomisao da su ovo Božja djeca, da su i oni Božji san. Dobri Bog ih sanja kao svoju djecu vječnosti. A ovi mladi ljudi traže Boga pa i onda kad bježe od njega ili kad ne znaju da ga traže i onda kad posegnu za stimulansima koji će ih samo načas zavarati. Veliki Augustin, koji je prošao dramu života, izrekao je to riječima tako jednostavnim ali u koje je sažeo svu svoju životnu dramu: 'Nemirno je naše srce dok ne otpočine u Tebi, Bože'", napisao je Pecić.
https://100posto.hr/zivot/na-momentu-dementu-je-puno-dragih-ljudi-otvorenih-i-miroljubivih-oni-ne-poticu-sukobe-nego-jednostavno-idu-svojim-putem

by Guest 9/8/2018, 15:13

Dubrovački simfonijski orkestar, Tibor Bogányi i Marin Maras nastupaju u Dvoru
nešto pozitivno - Page 9 001_Dvor_orkestar

Glazbeni program 69. Dubrovačkih ljetnih igara nastavit će se koncertom Dubrovačkog simfonijskog orkestra, pod ravnanjem mađarskog dirigenta Tibora Bogányiate uz dubrovačkog violinista Marina Marasa u atriju Kneževa dvora u subotu, 11. kolovoza u 21.30. Program koncerta donosi Plesove iz Galante Zoltána Kodálya, Koncert za violinu i orkestar Samuela Barbera i Simfoniju br. 5 u d-molu tzv. Reformacijsku Felixa Mendelssohna.

Dubrovački simfonijski orkestar važan je dio bogatog i raznolikog kulturnog nasljeđa Dubrovnika i Hrvatske. Orkestar u Dubrovniku kontinuirano djeluje od 1924. godine, a od 1992. nosi svoj današnji naziv. Lista njihovih nastupa je duga, a uključuje i turneje po Europi, SAD-u i Indoneziji. Orkestar je nezaobilazan dio programa Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima redovito nastupa s vrhunskim inozemnim i domaćim gostima solistima i dirigentima. Ovom prigodom to je mađarski dirigent Tibor Bogányi, koji već sedmu sezonu obnaša dužnost šefa dirigenta Panonske filharmonije. Od 2013. godine intenzivno surađuje s Budimpeštanskom nacionalnom operom, gdje dirigira premijerna djela i operni repertoar s velikim uspjehom, a o koncertu koji je na programu u subotu, Bogányi je rekao: „Čast mi je dirigirati Dubrovačkim simfonijskim orkestrom na uglednim Dubrovačkim ljetnim igrama. Program kojeg smo stvorili je raznolika kombinacija majstorskih djela. Koncert ćemo otvoriti kompozicijom Plesovi iz Galante, jednim od najpoznatijih i najomiljenijih Kodályjevih djela. Koncert za violinu Samuela Barbera otvara se lijepim opuštenim temama, savršenima za ljetnu večer. Sjajne boje u drugom stavku koji oduzima dah i nevjerojatna virtuoznost posljednjeg stavka predstavljaju velike izazove. Mendelssohnova Reformacijska simfonija remek je djelo u 4 stavka koje sadrži sve elemente velike simfonije. Usprkos svojoj mladosti, jer bila mu je tek 21 kad je komponirao ovu simfoniju, Mendelssohn je potpuno zreo u upotrebi velikog orkestra. Naš program završava vrlo zvučnom temom, ali ovu ćemo večer u Dubrovniku zaključit dodatnim iznenađenjem: kao što je započeo, koncert treba završiti plesom.”

Dubrovčanin, mladi violinist Marin Maras jedan je od vodećih hrvatskih glazbenika mlađe generacije. Svoje glazbeno školovanje započeo je u rodnom Dubrovniku, a u dobi od 15 godina, kao posebno nadaren, upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, u klasi profesora Leonida Sorokowa. Školovanje je nastavio na prestižnoj Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču, u klasi istog profesora. Prvi solistički nastup ostvario je u dobi od 11 godina s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, s kojim je kasnije odsvirao brojne solističke koncerte. Kao solist nastupao je s mnogim orkestrima u zemlji i inozemstvu, sudjelovao na brojnim festivalima, uključujući i Dubrovačke ljetne igre. Od 2012. član je Simfonijskog orkestra u Liechtensteinu (u sezoni 2015./2016. na mjestu koncertmajstora), a od samog osnutka svira u sve poznatijem ansamblu „Esperanza“ sastavljenom od sjajnih mladih glazbenika iz cijele Europe, s kojima je osvojio nagradu ICMA (International Classical Music Award).

by Guest 9/8/2018, 18:36

VERBALNI DVOBOJ

Amerikanac pametovao Dubrovčaninu pa dobio što ga ide: 'Naša kanalizacija je starija od tvoje države'

Američki turisti u Dubrovniku su poznati po tome što su neki od njih 'kap' slabiji poznavatelji zemljopisa i povijesti, ali i kao ljudi koji se slabije snalaze u Europi jer ponekad ne znaju ni u kojoj se državi nalaze.

Dubrovnik im je nerijetko grad u Grčkoj. Opravdanje se može tražiti i u tome što brojni gosti iz Sjedinjenih Američkih Država u malo dana obiđu mnogo turističkih zemalja pa i ne čudi što se zbune u detektiranju postojećih lokacija gdje se u tom trenutku nalaze.

No jedan od njih otišao je i malo dalje pa je jednom dubrovačkom turističkom radniku dao komentar kako je iznenađen što je u Dubrovniku čisto. Dubrovčanin se složio s njegovom konstatacijom te ga pitao razlog zašto ne bi bilo čisto?, piše Dubrovački Dnevnik.

-'Pa, mislim, obično je prljavo u siromašnim i tek otkrivenim državama, zar ne?' - rekao je Amerikanac.

Na pitanje šokiranog Dubrovčanina o tome kako je Hrvatska tek otkrivena država odgovorio je kako je Hrvatska tek otkrivena, odnsno da su je turisti prvi put otkrili zbog snimanja serije Igra prijestolja.

Vidno uznemireni Dubrovčanin pojasnio mu je iskreno i bez zadrške kako je ta serija tek jedna od mnogobrojnih produkcija snimanih u Dubrovniku te mu postavio pitanje zna li slučajno kako je kanalizacijski sustav u Dubrovniku stariji od njegove Države. Svoju konverzaciju je Dubrovčanin napisao na svom Facebook zidu uz komentar kako je njegova sreća što nije na Tripadvisoru sluteći da bi ga Amerikanac zbog iskrenosti mogao 'nagraditi' ocjenom i komentarom.

by Sora 9/8/2018, 20:05

metilda wrote:
Sora wrote:#ZoranAErceg :

Sora, ovo nije tema Čardak ni na nebu ni na zemlji.. ovo je tema "nešto pozitivno" a zoran erceg je jedna ekstremno negativna pojava u Hrvatskoj

Zato sto pise istinu ?
Nabijem ti ja tvoju pozitivu na moju ..
Negativu
Zoran je deset kopalja iznad tvojih kamenjarskih lazljivcina i pedercina
Bogtehebo. No sto pise Hodak i onaj glavonja iz petog dana ..je nacionslni zlocin i izdaja
Koliko ce budala samo zaraziti NEGATIVOM, TO SE NE PITAS TI KOKOS POPOVSKA :stare1

by Sora 9/8/2018, 20:07

metilda wrote:

Sora wrote:Jbt

U hrvatskpj u svoje GENERALE DIJELE NA PODOBNE I NEPODOBNE
fakat
Luda zemlja

MUTILDA ne kenjaj kvake o kupalištima a zrmlja se rusi u sunovrat
Zahvaljujuci tskvima ko ti
Koji sute i mute

Bože, daj Sori vid da progleda, uši da pročuje i čisto srce da prestane mrziti!!!

Nema boga
Vidim dobro i cujem
A srce bogsmi nije tvoje ni tvoje kamenjarske bande
Nego moje

by Sora 9/8/2018, 20:09

A evo nesto pozitivno
SRELA DANAS GENERALA TUSA
POGLEDAO ME U OCI A JA SE NASMJESILA ..
NA KVATRICU SMO BILI
PAAA, MILOSTIVA MUTILKA , JELDA DA JE TUS NEPODOBAN GENERAL?

by Sora 9/8/2018, 20:12

Antun Tus je rođen 22. novembra 1931.godine u Bribiru kod Crikvenice. U Narodnooslobodilačku vojsku i partizanske odrede Jugoslavije stupio je 1944. godine,^[1] s navršenih trinaest godina.^[1] Završio je Zrakoplovnu vojnu akademiju i Ratnu školu. Upravljao je svim tipovima ratnih zrakoplova bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA), a bio je jedini pilot Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (JRZ) koji je pilotirao na američkim i sovjetskimnadzvučnim avionima. Od 1985. do juna 1991. godine general Tus je bio zapovjednik JRZ-a. U JNA je imao čin general-pukovnika. U maju 1991. godine savezni premijer SFRJ Ante Marković je htio smjeniti generala-armije Veljka Kadijevića, te za novog saveznog ministra obrane postaviti generala Tusa, koji je tada još bio aktivan u Beogradu u JNA. Plan je bio da se, sa generalom Tusom na čelu JNA, Stjepanom Mesićem na čelu Predsjedništva i Markovićem na čelu Saveznog izvršnog vijeća (SIV), neutraliziraju promiloševićevske snage u JNA. General Tus se složio sa planom, a Marković je po dolasku u Zagreb o tome razgovarao sa predsjednikom Hrvatske Franjom Tuđmanom. Iako je Tuđman rekao da će razmisliti plan je propao nakon što je general Tus imenovan prvim načelnikom Glavnoga stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (GS).^[2]

by Guest 9/8/2018, 21:02

Sora wrote:
metilda wrote:

Sora wrote:Jbt

U hrvatskpj u svoje GENERALE DIJELE NA PODOBNE I NEPODOBNE
fakat
Luda zemlja

MUTILDA ne kenjaj kvake o kupalištima a zrmlja se rusi u sunovrat
Zahvaljujuci tskvima ko ti
Koji sute i mute

Bože, daj Sori vid da progleda, uši da pročuje i čisto srce da prestane mrziti!!!
Nema boga
Vidim dobro i cujem
A srce bogsmi nije tvoje ni tvoje kamenjarske bande
Nego moje

Sora, Boga ima i to ćeš spoznati na svom posljednjem udahu
a ja Mu se molim za tebe jer mi se ti jako često ovako virtualno obraćaš a vidim da si daleko, jako daleko od istine..
gotovo da je jaz između tebe i istine nepremostiv..
što se generala Tusa tiče lijepo je od tebe što si mu se nasmiješila..
ali ovo nije tema o generalima, pa ni o Tuđmanu nego o jednostavnim pozitivnim stvarima koje nađem na portalima...

by Guest 10/8/2018, 07:22

Nakon niza reakcija domaćih političara na skandalozni govor predsjednika Srbije u Bačkoj Palanci, stigla je i osuda Židovskog informacijsko-edukacijskog centra Hatikva sa sjedištem u Zagrebu, na čijem čelu je Julija Koš, nekadašnja knjižničarka Židovske općine Zagreb, čija je obitelj ubijena u Holokaustu, javlja Jutarnji list.

Podsjetimo, predsjednik Srbije je u subotu, uz niz optužbi na račun Hrvatske, Domovinskog rata i Oluje, izjavio i kako je “Hitler htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”. Oluju je nazvao pogromom motiviranim mržnjom prema Srbima te je rekao da jaka Srbija neće više nikada dopustiti nikakve Oluje.

Vezano za nedavne izjave srbijanskog vodstva centar Hatikva u priopćenju najoštrije osuđuje instrumentalizaciju stradavanja Anne Frank, kao simbola Holokausta, i svih drugih žrtava Holokausta, kojoj smo, kako navode, svjedočili u nedavnom istupu državnog vrha Republike Srbije.

“Ovakav i svaki sličan način zloporabe strahota Holokausta u cilju postizanja političkih, manipulacijskih i drugih dnevnopolitičkih probitaka, pokušaj je grubog mijenjanja povijesne istine, što je oblik nijekanja Holokausta. Sva stradanja civila osuđujemo, poštujemo i žalimo žrtve, ali zbog bitnih razlika u povijesno-političkim okolnostima koje su izazvale Holokaust u odnosu na bilo koje drugo stradavanje civila u povijesti, odbijamo i osuđujemo ikakvo njihovo izjednačavanje, a osobito u svrhu dokazivanja ovih ili onih političkih stavova i teza. U okviru toga žalimo i protivimo se i povremenim povijesno i činjenički neutemeljenim izjavama koje mogu doći i iz nekoga od židovskih izvora, što se zatim također beskrupulozno koristi u spomenute dnevnopolitičke svrhe”, navodi se u priopćenju.

“Počinili su ga nacisti i njihovi pomagači u okviru namjere za organizirano istrebljenje cijelog židovskog naroda, na temelju rasne mržnje, što je bilo omogućeno rasnim zakonima u zemljama u kojima je u doba Drugoga svjetskog rata na vlasti bio nacizam, te njegovi satelitski i suradnički režimi. Jedini međunarodno-pravno prepoznati genocid u Europi osim Holokausta dogodio se kao posljedica agresije pred kraj 20. stoljeća u ovom dijelu Europe, a to je srebrenički zločin nad bosanskim muslimanima kao bespomoćnoj civilnoj skupini. Čak ni ovaj nedvojbeni genocid, čijim se žrtvama klanjamo s trajnom tugom, ne mislimo da se može uspoređivati s Holokaustom, koji je, premda je ishod sličan, imao drukčiji cilj, temelje i dimenzije”, pojašnjavaju u priopćenju.

“Tako nema i ne može biti nikakve povezanosti žrtava Holokausta sa žrtvama, ma kako tragične posljedice bile za pojedince ili skupine, što su proizašle iz vojno-redarstvene akcije koju je Republika Hrvatska provela 1995. godine, s ciljem reintegriranja svojeg do tada stranom vojnom agresijom i civilnom oružanom pobunom okupiranog teritorija. Definicija o ovoj okupaciji teritorija neovisne zemlje i o opravdanosti akcije oslobađanja međunarodno je prihvaćena i priznata. Stoga s dubokim negodovanjem odbijamo bilo kakve usporedbe između žrtava Holokausta sa stvarnim ili proglašenim žrtvama ove vojne akcije, ma kako one objektivno mogle biti tragične”, nadalje se objašnjava.

Kako navode u priopćenju, već godinama javno snažno osuđuju mlak odnos i izostanak aktivnog pozitivnog postupanja političke strukture u našoj zemlji prema revizionističkim ispadima koji se stoga nesmetano javno iskazuju, čime se također negira Holokaust. Napominju kako je takva pojavnost uglavnom vezana uz krajnje margine hrvatskog društva i ne javlja se ni približnom težinom s hrvatskih visokih političkih platforma, kao što se dogodilo u spomenutom nedavnom istupu najvišeg srbijanskog vodstva. Upravo ovakvi istupi neizbježno mogu poticati i nove valove marginalnih revizionističkih pojava u našoj zemlji.

U priopćenju zaključuju kako žele potaknuti političare da se u svojim govorima usmjere na međusobnu toleranciju i uvažavanje stavova, ali prije svega na povijesno potvrđene činjenice o daljoj i bližoj povijesnoj stvarnosti, te u skladu s time i na međunarodno potvrđene ocjene povijesnih događaja.

Izvor: narod.hr/Jutarnji list

by Guest 10/8/2018, 07:43

ovaj tekst je bio za Soru.. :)))

by Guest 10/8/2018, 08:03

Alberto Moravia: Volim te jer si oduvijek bila u meni

Kada ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu odrediti značenje, zato što najdublji osjećaji imaju pravo postojati samo u njima samima i nigdje drugdje.
Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim događajima. Volio sam te kao što mi se nikada ranije nije dogodilo i kako mi se nikada više neće dogoditi. Volio sam te u vremenskom razmaku koji se ne može odrediti u stvarnosti, možda zato što ni danas ne razumijem jesmo li se voljeli koji mjesec ili koju godinu, koji tren ili koju vječnost.

Možda si oduvijek bila u meni, kao dio mojih najskrivenijih snova i potreba, kao cilj mojih vječitih čežnji, kao sjećanje na staru maštu mog djetinjstva, razočaranog djeteta koje nije uspijevalo pronaći prijatelja s kojim bi podijelilo igračke, zajedno ukralo marmeladu od jagoda iz ostave...

Volio sam te ne samo zbog uzvitlanog bogatstva koje si unijela u moj život, ili zbog onog uzbudljivog kupanja u duhovnoj čistoći kao kad sam s tobom podijelio tvoj unutarnji život, nego i zbog toga što si mi otkrila onaj dio mene koji sam oduvijek želio upoznati, a za koji sam znao da je zapetljan u mreži moje stidljivosti.

Neizbježno te voli svako tko te poznaje iznutra. Možda je zbog toga nemoguće izbrojiti dane kada smo bili zajedno (je li moguće da osjećaji imaju veličinu brojeva na kalendaru?) i ako mislim na tebe dok pišem, ne znam jesam li te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka.

Nešto od tebe ostalo je unutra, nešto što je neosjetljivo na tok vremena, životne događaje koji se utrkuju u nepotrebnoj žurbi. Nešto što čini tajnim blago unutrašnje ljepote za kojom posežem kada imam potrebu za svjetlom, u danima kada nebo iznad Jeruzalema ostaje daleko i kada mi oblaci svakodnevice prekrivaju boje.

Ponekad, uvečer, s prozora svoje sobe podižem oči ka nebu, instinktivno tražeći nebo iz naših dana u Jeruzalemu i sanjam da je opet tu. Želio bih da u tvom životu ima makar dio ljepote koju daješ onome tko je pored tebe...

by Sora 10/8/2018, 14:46

ZVONKO LETICA , IN MEMORIAM

Zvonko Letica, hrvatski novinar, rođen u Pragu 7.ožujka, 1924. u vrijeme kad je u Pragu
medicinu studirao njegov otac dr. Ljubo Letica. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu.
Sudionik je antifašističke borbe. Novinarstvom se počeo baviti 1949. u Studentskom listu.
Na Radio Zagrebu bio je od 1950. do 1965. komentator i urednik vanjskopolitičke redakcije.
U međuvremenu od 1958 do 1962. bio je dopisnik Jugoslavenske radiotelevizije iz New Yorka i istovremeno radio na Radioteleviziji Ujedinjenih naroda.. Na televiziji Zagreb od 1965 radio je i uređivao političke i dokumentarno-feljtonističke emisije ( Objektiv 350, Stop, Slobodna srijeda i dr.). Tri godine je bio je stalni dopisnik iz pet nordijskih zemalja . Nakon umirovljenja 1984. dopisnik je Švedske radiotelevizije iz Zagreba do 1996.. Objavio je knjigu Televizijsko novinarstvo: temelji profesionalizma (2003) U ovom sveučilišnom priručniku namijenjenom studentima novinarstva Letica obrazlaže i približava temeljne pojmove televizijskog novinarstva na iskustvima angloameričke novinarske teorije i prakse, ali uz selektivno prilagođavanje pravila struke hrvatskim prilikama, sve u želji za uspostavom jasnih kriterija za vrednovanje dobrog u odnosu na loše televizijsko novinarstvo..
Letičino novinarstvo bilo je politički demokratski orijentirano; Zbog njegovih političkih komentara sovjetske agresije na Čehoslovačku 1968. Zvonko Letica je persona non grata za Sovjetski savez i sve istočno europske režime sve do pada Berlinskog zida 1989.
1967. godine dobio je Zvonko Letica nagradu Otokar Keršovani za životno djelo koje dodjeljuje Hrvatsko novinarsko društvo za unapređenje i posebni doprinos novinarstvu.
Tih godina Zvonko Letica bio je proglašavan najpopularnijom televizijskom osobom.
Zvonko Letica posvetio je nekoliko televizijskih emisija Korčuli, a posebno je zapažen
dokumentarni film o mladoj generaciji korčulanskih intelektualaca koji su početkom 70. tih godina kao tridesetogodišnjaci obnašali sve važne političke i gospodarske funkcije u gradu.

Zvonko Letica odrastao je u Korčuli, u obitelji dr. Ljuba Letice koja je bila vlasnik hotela
Praha ( sadašnja upravna zgrada HTP Korčula).
Kao mladić dočekao je talijansku okupaciju Korčule, 1941. od kada i počinje njegova
antifašistička borba. Letica je u vrijeme talijanske okupacije jedan od najaktivnijih
ilegalnih antifašista u Gradu. Zvonko Letica je sa svojim suborcima izvršio oružani napad na
talijansku postaju Forteca, te su time korčulanskim partizanima pribavili važan ratni plijen.
Malo poslije te akcije Zvonko Letica i drugovi su uhićeni od strane talijanskih vlasti i
podvrgnuti strašnom mučenju, a neki su tijekom ispitivanja i ubijeni. Napad na Fortecu
jedna od prvih oružanih akcija partizana na otoku Korčuli.
Zvonko Letica posljednji je živi svjedok tog herojskog korčulanskog vremena
u kojem je 67 Korčulana poginulo..

Zvonko Letica je pokretač i glavni i odgovorni urednik knjige Sjećanja jedne generacije-
Grad Korčula 1900-1946, izdana u Korčuli 1990. godine od grupe autora. Ova obimna
knjiga o povijesti Korčule prve polovine 20. vijeka. ima poseban značaj upravo zbog
obimnog priloga ( oko 400 stranica ) o povijesti Korčule od 1900 do 1941. i Korčule pod drugom talijanskom okupacijom do 1943. koju je napisao Zvonko Letica.
Letica je ovu knjigu sistematski pripremao devet godina, potaknut nervom i znanjem
pravog novinarskog istraživača. Prevrtao je Letica prašnjave kutije i „bavule“ iz korčulanskih potkrovlja, obiteljskih ostavština, listanjem svakog dokumenta o Korčuli, na institutima i muzejima Korčule, Dubrovnika, Splita, Zagreba, Beograda, Zadra, Celovca, Freiburga i drugih mjesta. Tekst Zvonka Letice ; Korčula 1900-1943. nezaobilazni je izvor povijesti grada Korčule, za sve one koji se budu i znanstveno bavili korčulanskom poviješću.. Bez obzira kako će buduće generacije iznova vrednovati to vrijeme, povijesni , izvorni dokumenti i svjedočanstva koje je Zvonko Letica sakupio ostati će jedinstveni izvor za proučavanje povijesti Korčule
Da je Zvonko Letica dao Korčuli samo ovu knjigu, a dao je još mnogo više; zaslužio bi od
Korčulana trajnu pažnju i zahvalnost.

Zvonko Letica je napisao povijesni esej „Šezdesetogodišnjica moreškinog kontinuiteta“ u monografiji „Korčulanska moreška“.

Korčula Zvonku Letici duguje najveću zahvalnost.

Ivo Milat, Korcula

by Sponsored content