nešto pozitivno

ZVONKO LETICA , IN MEMORIAM

Zvonko Letica, hrvatski novinar, rođen u Pragu 7.ožujka, 1924. u vrijeme kad je u Pragu
medicinu studirao njegov otac dr. Ljubo Letica. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu.
Sudionik je antifašističke borbe. Novinarstvom se počeo baviti 1949. u Studentskom listu.
Na Radio Zagrebu  bio je od 1950. do 1965. komentator i urednik  vanjskopolitičke redakcije.
U međuvremenu od 1958 do 1962. bio je dopisnik Jugoslavenske radiotelevizije iz New Yorka i istovremeno radio na Radioteleviziji Ujedinjenih naroda.. Na televiziji Zagreb od 1965 radio je i uređivao političke i dokumentarno-feljtonističke emisije ( Objektiv 350, Stop, Slobodna srijeda i dr.). Tri godine je bio je stalni dopisnik iz pet  nordijskih zemalja . Nakon umirovljenja 1984. dopisnik je Švedske radiotelevizije iz Zagreba do 1996.. Objavio je knjigu Televizijsko novinarstvo: temelji profesionalizma (2003) U ovom sveučilišnom priručniku namijenjenom studentima novinarstva Letica obrazlaže i približava temeljne pojmove televizijskog novinarstva  na   iskustvima  angloameričke novinarske teorije i prakse, ali uz selektivno prilagođavanje pravila struke hrvatskim prilikama, sve u želji za uspostavom jasnih kriterija za vrednovanje dobrog u odnosu na loše televizijsko novinarstvo..
Letičino novinarstvo bilo je politički demokratski orijentirano; Zbog njegovih političkih komentara sovjetske agresije na Čehoslovačku 1968. Zvonko Letica je persona non grata za Sovjetski savez  i sve istočno europske režime sve do pada Berlinskog zida 1989.
1967. godine dobio je Zvonko Letica nagradu  Otokar Keršovani za životno djelo koje dodjeljuje  Hrvatsko  novinarsko društvo za  unapređenje i posebni doprinos novinarstvu.
Tih godina Zvonko Letica bio je proglašavan najpopularnijom televizijskom osobom.
Zvonko Letica posvetio je  nekoliko televizijskih emisija  Korčuli, a posebno je  zapažen 
dokumentarni film o mladoj generaciji   korčulanskih intelektualaca koji su  početkom 70. tih godina  kao tridesetogodišnjaci obnašali sve važne političke i gospodarske funkcije u gradu.

Zvonko Letica odrastao je u Korčuli, u obitelji  dr. Ljuba Letice  koja je bila vlasnik hotela 
Praha ( sadašnja upravna zgrada HTP Korčula).  
Kao mladić dočekao je talijansku  okupaciju Korčule, 1941. od kada i počinje  njegova
antifašistička borba. Letica je u vrijeme talijanske okupacije  jedan od najaktivnijih 
ilegalnih  antifašista u Gradu. Zvonko Letica je sa svojim  suborcima izvršio oružani napad na 
talijansku postaju Forteca, te su time korčulanskim partizanima pribavili važan ratni plijen.
Malo poslije te akcije Zvonko Letica i drugovi su uhićeni od strane talijanskih  vlasti i
podvrgnuti  strašnom mučenju, a neki su  tijekom  ispitivanja i ubijeni. Napad na Fortecu
jedna od  prvih oružanih akcija partizana na otoku Korčuli.
Zvonko Letica posljednji je živi svjedok tog  herojskog  korčulanskog vremena
u kojem je 67 Korčulana  poginulo.. 

Zvonko Letica je pokretač i glavni i odgovorni urednik knjige Sjećanja jedne generacije-
Grad Korčula 1900-1946, izdana u Korčuli 1990. godine od grupe autora. Ova obimna
knjiga  o povijesti Korčule  prve polovine 20. vijeka. ima  poseban značaj upravo zbog
obimnog priloga ( oko 400 stranica ) o povijesti Korčule od 1900 do 1941. i Korčule pod drugom talijanskom okupacijom do 1943. koju je napisao Zvonko Letica.
Letica je ovu knjigu sistematski pripremao devet godina, potaknut nervom i znanjem
pravog novinarskog istraživača. Prevrtao je  Letica prašnjave kutije i „bavule“ iz korčulanskih  potkrovlja, obiteljskih ostavština, listanjem svakog dokumenta o Korčuli, na institutima i muzejima Korčule, Dubrovnika, Splita, Zagreba, Beograda, Zadra, Celovca, Freiburga i drugih mjesta. Tekst Zvonka Letice ; Korčula 1900-1943. nezaobilazni je  izvor povijesti grada  Korčule, za sve one koji se budu i znanstveno bavili  korčulanskom poviješću.. Bez obzira kako će buduće generacije  iznova vrednovati  to vrijeme, povijesni , izvorni dokumenti i svjedočanstva  koje je Zvonko Letica sakupio ostati će jedinstveni izvor za proučavanje povijesti Korčule
Da je Zvonko Letica dao  Korčuli samo ovu knjigu, a dao je još  mnogo više;  zaslužio bi od
Korčulana trajnu  pažnju i zahvalnost.
    
Zvonko Letica je napisao  povijesni esej  „Šezdesetogodišnjica moreškinog kontinuiteta“ u monografiji  „Korčulanska moreška“.

Korčula Zvonku Letici duguje najveću zahvalnost.

Ivo Milat, Korcula

Zvonko Letica je bio sin vlasnika hotela i liječnika 
Od mladosti se opredjelio za antifasizam  i sudjrlvao u NOB 
IMAO JE IZVANREDNU NOVINSRSKU KARIJERU U JUGOSLAVIJI I VANI. 
JEDAN OD INTELEKTUAKACA KPJI SE SIGURNO ZGRAŽAO NAD TIM STO SE DANAS GOVORI I  TVRDI A ANTIFASIZMU .UGLSVNOM KLETOFASITI IZ KAPTOLA

Jos pozitivnog 

Ugledni magazin New Yorker objavio je veliki tekst u kojem kontekstualizira arhitekturu samoupravnog socijalizma u Jugoslaviji i objašnjava zašto je sve do sad u svijetu ova arhitektura bila slabo poznata, a tako je zadivljujuća. Nedaleko Povijesnog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu je kafić nazvan Tito. Unutra, brončana poprsja samog muškarca, Josipa Broza Tita, predsjeda crvenom sobom ukrašenom vojnim priborom iz Drugog svjetskog rata. Svjetiljke su izrađene od vojničkih kaciga.  To je zabavno, zapravo kičasto mjesto koje se nalazi u najfinijoj i najživopisnijoj modernističkoj zgradi u gradu. Nekad poznata kao Muzej revolucije, zgrada se sastoji od slijepe mramorne ploče koja izgleda kao da pluta iznad ostakljenog prizemlja.  WIKIPEDIA Dovršena je 1963. godine a dizajnirao ju je Boris Magaš, s Edom Šmidhenom i Radovanom Horvatom u internacionalnom stilu.  Danas je zgrada daleko od svoje sretne povijesti. Mramorno pročelje je poput osmijeha punog pokvarenih zuba. Vidjevši da se zgrada pojavljuje u novoj izložbi njujorške MoMe pod nazivom "Prema konkretnoj utopiji: Arhitektura u Jugoslaviji 1948-1980", moja prva pomisao bila je da bi to što se nalazi u Sarajevu moglo pomoći da se ubrzo renovira. To bi bio sretan ishod, ali tu ima mnogo više uloga.  28 GODINA POSLIJE KULTURA Slava i moć YU arhitekture - omražena samo kod nas

Pročitajte više na: https://www.express.hr/style/amerikanci-odusevljeni-titova-arhitektura-je-cudesna-17059 - www.express.hr

Bože moj, teško ti li je ljubiti neprijatelja...

PRIČA IZ VIŠE DALMATINSKIH MEDIJA

Protekla dva dana nekoliko dalmatinskih portala, kao i „Slobodna Dalmacija“, donijeli su priču o nesvakidašnjoj gesti jednog Prometovog vozača. Iako u medijima nije objavljeno njegovo potpuno ime, njegove radne kolege i njegovi prijatelji te sumještani, proširili su društvenim mrežama informaciju, kako se radi o vozaču 34-godišnjem Sućuraninu Anti Bonacinu, ujedno i časniku u DVD-u  Mladost..
A evo o čemu se radi, u tekstu novinara  „Slobodne Dalmacije“ J.V.
- Možda je do ljeta i nesnosnih vrućina, a možda smo samo svi zajedno postali nevjerojatno grintavi. Nikome, čini se, ništa više ne odgovara, svi imaju neku zamjerku i nekoga ili nešto na što se hitno žele požaliti.
Baš zato kada nam stigne pohvala nekog oduševljenog čitatelja, kome god ona bila upućena, zaslužuje barem spomen. A priča o ovome Prometovom vozaču zaslužila je biti prenesena dalje.
Obratio nam se danas, naime, jedan korisnik javnog prijevoza kojega je dobrota vozača autobusa potakla da o njemu napiše priču, baš onako, od srca.

Pokazatelj da nismo svi "stoka" jedni prema drugima i da postoji još uvijek trunčica nade za ljudski rod krije se u potezu "šofera" Ante, junaka koji je jutros odlučio nekome olakšati život i time se upisao u pamćenje svih onih koji su se u to vrijeme našli u "petnaestici" na Duilovu.
Pismo čitatelja prenosimo u cijelosti:


"Poštovani! Ovim putem vam želim pohvaliti vozača Prometa koji je danas, 08.08.2018. vozio liniju broj 15 kroz jutro... U ovoj priči on je vozio liniju koja je išla u 10:10 h s Duilova... Naime dolaskom na Žnjan, na glavnu stanicu ispod nizbrdice staje bus, a za volanom na prvi pogled vozač malo luđe glave, crne očale, tetoviran, komad čovika... Na prvu možda i zafrkan, nije za igrat se s njim, ali taj vozač, koji nam se poslje predstavio imenom Ante je ne čovjek, nego oličenje kulture, dobrote i ljudskosti kakve je danas teško naći da se traži i mikroskopom...
Dakle staje bus, a na stanici momak u kolicima, 100% invalid. Digne mu ruku, vozač staje zadnjim vratima ispred njega kao pravi profesionalac... Otvara prva vrata i druga vrata za momka u kolicima... Sve bi to bilo rutinski da nije masa ljudi sa stanice uletjela u autobus gurajući jadnog momka u kolicima, ne obazirući se na njega, samo da što prije uđu, da bi za invalida ostala nemoguća misija ući u bus jer se na rampi za invalide nalazilo putnika, pa je dečko u kolicima ostao van... E sada dolazi vozač na vidjelo svojom dobrotom i srcem!
Kada je sve to vidio, naredio je da se bus isprazni... da svi izađu vani i na fin način rekao putnicima da su sve, a ne ljudi... lijepu rečenicu je rekao da se cijeli bus posramio: "Žalosno je da ja od 35 godina moram vama ovdje na ovakav način držati sat kulture, ljudskosti i psihologije. Sramite se! Kako ste odgojili svoju dicu i unučad kada se vi ovako ponašate? Vidite li sebe u što ste se pretvorili? Sramite se...".
Tada je u autobusu nastao muk... Neki su izašli, neki nisu htjeli pa je on ugasio bus i rekao da neće krenuti dok god svi ne izađu vani i prvo invalid u kolicima uđe... Kada su vidjeli da ta "luda" dobra glava našeg vozača misli ozbiljno i da ima muda, svi ti sta su se gurali su napustili bus. Tada je jedan čovjek spustio rampu, invalid je ušao, a oni svi su išli na prva vrata gdje ih pola nije pustio jer nisu imali karte... Vozili smo se s njim do pazara gdje je invalid izašao nakon što mu je vozač spustio rampu... Taj osmijeh poštenjačine i ljudine od vozača nikada neću zaboraviti... Toliki čovjek, a iskren dječji smiješak.

Momak invalid mu je stisnuo ruku i zahvalio da su nama došle suze na oči. Vozač je njegov heroj, njegov zaštitnik... Mislimo da to i zaslužuje... Neka vam ovaj vozač bude mjerilo za zapošljavanje ljudi jer takva dobrota i ljudskost se ne viđa non stop...
Što bi mi rekli, svaka majka bi ga za zeta poželjela... Hvala njegovim roditeljima što su odgojili dite u velikog čovjeka!" – stoji u tekstu SD.

nemate pojma koliko je teško naći nešto poztivno

rasulo sdp-a je itekako pozitivno, a zanimljivo je koju ulogu u tome ima metković

http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Drama-u-SDP-u-danas-se-nastavlja-na-maratonu-lada.-Mlada-lica-ne-zele-pokojnu-partiju

https://narod.hr/sport/senzacija-u-danskoj-braca-fantela-prvaci-svijeta-nakon-godinu-i-pol-zajednickog-jedrenja

svaka im čast!  

Na današnji dan žene su u Jugoslaviji i Hrvatskoj 1945. godine izborile svoje pravo glasa i tako postale politički izjednačene s muškarcima!

Bila je to kulminacija duge i mukotrpne borbe jugoslavenskih feministkinja, u čemu je presudnu ulogu odigrala Antifašistička fronta žena, o kojoj možete saznate više na linku u komentaru posta.

Vječna slava i hvala našim drugaricama i prethodnicama, slijedeći njihov put danas nastavljamo borbu za žensku i opću građansku emancipaciju!

Evo nesto pozitivno za zene !

metilda wrote:nemate pojma koliko je teško naći nešto poztivno

Narocito zločestim babama 
Moras se popraviti 
Ukljuciti antifaste i to 
Kuzis ?

Povijest je ispisana.Pet puta.

makar se u športu nađu dobre vijesti... :))

ja jedno vrijeme pratio malo boks ovu tesku kategoriju,i onaj ufc gdje se mogu mlacinjati i nogama,sad vise ni to   ko klinac sam obozavao majka tajsona,jednom sam cekao do kasno u noc da gledam njegov boks mec sa neki izazivacom,i ono kad je dosao red na njega da boksa sve bilo gotovo za minut,koje razocarenje   cekas par sati za minut boksa

metilda wrote:makar se u športu nađu dobre vijesti... :))

Bome. :)

The Republic of Dream wrote:ja jedno vrijeme pratio malo boks ovu tesku kategoriju,i onaj ufc gdje se mogu mlacinjati i nogama,sad vise ni to   ko klinac sam obozavao majka tajsona,jednom sam cekao do kasno u noc da gledam njegov boks mec sa neki izazivacom,i ono kad je dosao red na njega da boksa sve bilo gotovo za minut,koje razocarenje   cekas par sati za minut boksa

Slicno i sex cekas pa onda ..za minutu gotovo 

minut po minut,nakupi se toga