Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

by v_vlado 12/10/2015, 22:40

www.net.hr
A vidi sad ovo,ako je točno puno stvari se mijenja...

by Guest 12/10/2015, 22:48

Udbo mašinerija radi kao podmazana. Sotone

by Guest 12/10/2015, 22:49

by Guest 12/10/2015, 22:52

Prvo se plasira da su vukovarski Branitelji opljačkali grad....a sad da je Đurekovića...a božemoj....dakako trebalo ubiti jer je bio "špija". Jebo te život, kakav "novinarluk"

by Tony Soprano 12/10/2015, 23:38

Marko Lukunic/PIXSELL
PREŠUĆENA PROŠLOST Der Spiegel o ubojicama s Balkana na zadatku u SR Njemačkoj
+ AAA -
Bonn žmirio na zločine Titovih ubojica – DA SE NE ZAMJERI BEOGRADU!
Autor: Jure Rukavina/7Dnevno/9. listopada 2015 Ponedjeljak, 12. Listopad 2015. u 20:30
Tek je sudskim postupkom u Münchenu prošle godine započelo ozbiljno pravno raščišćavanje ubojstava koja vjerojatno imaju "državno-terorističku pozadinu". Postupku su prethodile dugogodišnje neuspješne istrage. Napokon su istražitelji ušli u trag Josipu Perkoviću.

Njemački tjednik Der Spiegel …. pozabavio se temom koja nije rasvijetljena ni u Njemačkoj ni u Hrvatskoj – brojnim ubojstvima koja su počinili agenti tajne Titove političke policije na teritoriju Savezne Republike Njemačke, posebice u vrijeme Willyja Brandta i Helmuta Schmidta. Danas znamo da je od svih europskih država najveći broj ubojstava hrvatskih emigranata, zakletih protivnika Jugoslavije i Titove strahovlade, boraca za samostalnu hrvatsku državu, počinjen upravo na teritoriju bivše SR Njemačke. To vrijedi za vrijeme dok je Josip Broz Tito (Tito: od “ti to, a ti to – izvrši!”, nap. prir.) žario i palio, kao i na nakon njegove smrti, sve do raspada satrapije. Jasno je da “saradnja” na relaciji Tito-Brandt-Schmidt, njihovi srdačni, harmonični odnosi, čvrsta suradnja “nesvrstanog” Beograda i Bonna – pa i kad je riječ o ubojstvima Hrvata, Titovih protivnika, u tadašnjoj SR Njemačkoj – golica maštu, ali i nameće potrebu rasvjetljavanja kako bismo kad-tad utvrdili povijesnu istinu i odgovornost (zajedničku?!) za podmukla ubojstva na ulicama njemačkih gradova, u stanovima, hotelima i motelima, garažama…

Der Spiegelov tekst – u kontekstu suđenja Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za ubojstvo Stjepana Đurekovića – putokaz je u tom smjeru, ali njime je tek skinuta košara s Pandorine kutije…

Der Spiegelov tekst donosimo u cijelosti, a oprema je redakcijska:

Zagonetni gost Senića “iznenadio na spavanju”!

“Jugoslavenski agenti lovili su hrvatske separatiste u Njemačkoj. Sad se u sudskom procesu otkriva kako je tadašnja savezna vlada poštedjela ubojice.

Mrtvac je ležao u sobi br. 8 pansiona Klosterschänke. Ubojica ga je iznenadio na spavanju i u noći s 8. na 9. ožujak 1972. ispalio dva hica u potiljak. Pokraj leša na noćnom ormariću ležala je načeta kutija cigareta Camel. Policija je otkrila pištolj marke Astra kalibra 7,65 mm i tri putovnice izdane na tri različita imena.

Zagonetni se gost prijavio u pansion u mjestu Wiesloch (savezna pokrajina Baden-Württemberg) pod imenom ‘Hermann Schick’. Njemačka Savezna antikriminalistička služba mogla je otkriti njegov pravi identitet tek nakon provjere otiska prstiju. Žrtva je identificirana kao Josip Senić.

On je otprije bio dobro poznat policiji – kao vođa podzemne skupine koja je namjeravala pokrenuti ustanak u Jugoslaviji. U bilješci jednog istražitelja stoji da je Senić djelovao kao “nadležni vođa” “Hrvatskog revolucionarnog bratstva” te da se u slučaju ubojstva u Wieslochu očito radi “o važnom političkom ubojstvu”.

Međutim, počinitelj nije uhvaćen. Slučaj pod brojem 20 Js 1527/72 ostao je neriješen – kao i mnogi drugi zločini među Jugoslavenima: od 1962. do 1977. njemačka Savezna antikriminalistička služba zabilježila je 4 ubojstva, 8 pokušaja ubojstava te 20 planiranih ili provedenih aktivacija eksploziva, koje su protivnici jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita počinili u Saveznoj Republici Njemačkoj. Nasuprot tome, Tito je slao ubojice na Zapad da bi se borili protiv separatista. Pozadina pojedinog nasilnog čina rijetko je bivala razriješena.

Mrtvac iz pansiona Klosterschänke kao i ostale žrtve predstavljaju krvavo poglavlje u odnosima između tadašnje Zapadne Njemačke i Jugoslavije, dviju država koje su se zapravo dobro razumjele. Možda i predobro.

Napetosti su na Balkanu postojale već tada, samo što ih izvan države nije bilo tako lako prepoznati jer je Tito čvrstom rukom držao svoju višenarodnu državu na okupu. Istovremeno je Jugoslavija bila važan partner Zapadnoj Njemačkoj u funkciji posrednika između Istoka i Zapada na početku politike popuštanja.

Ono što se nije uklapalo u tu sliku su unutarnji jugoslavenski sukobi koji su se odvijali na zapadnonjemačkom tlu. Ni Bonn ni Beograd nisu htjeli dizati buku oko mnogobrojnih atentata i ubojstava. Do danas se to prljavo poglavlje u odnosima obiju država nije riješilo kako treba.

Postupak Perkoviću i Mustaču postaje političko pitanje

Komunistička Jugoslavija je prošlost, a tadašnji akteri su u mirovini ili umrli. Njemačko se pravosuđe, međutim, ponovno bavi tim starim zločinima. Oko godinu dana traje postupak na Vrhovnom pokrajinskom sudu u Münchenu protiv dvaju jugoslavenskih časnika tajnih službi. Oni su navodno 1983. naredili i priredili ubojstvo hrvatskog menadžera i disidenta u bavarskom mjestu Wolfratshausen. Obojica poriču bilo kakvu upletenost u ubojstvo.

Sudski je postupak taknuo u škakljivu političku temu: savezna vlada previdjela je tada očite jugoslavenske zločine počinjene u Zapadnoj Njemačkoj – kako bi sačuvala dobre odnose s Beogradom.

Osmog listopada postupak je postao političko pitanje. Nakon ispitivanja dvojice hrvatskih disidenata, nekadašnjih časnika tajne službe i agenata Savezne službe za zaštitu Ustava kao svjedoci pozvana su dva nekadašnja ministra SR Njemačke: Klaus von Dohnanyi, SPD (87) i Gerhart Baum, FDP (82). Oboje su ostvarili svoju karijeru kao državni tajnici i ministri u vladama kancelara Willyja Brandta i Helmuta Schmidta. Njihove bi izjave trebale rasvijetliti politički kontekst počinjenih nedjela.

Taj je kontekst bio zapravo karakteriziran prijateljskim odnosima: Brandt i Tito radije su početkom 70-ih demonstrirali harmonične odnose na zajedničkim putovanjima brodom uzduž dalmatinske obale nego se bavili političkim atentatima. Titovim “trećim smjerom” prema socijalizmu mogli su oduševiti i članovi njemačkog SPD-a. Izvješća o kršenju ljudskih prava i korupciji u Titovom navodnom radničkom raju brzo su se odbacila kao desničarska propaganda.

Komunistički režim u Beogradu nemilosrdno se obračunavao s hrvatskim separatistima, koji su višenarodnu državu najradije htjeli uništiti bombama te su se nadali ponovnom stvaranju vlastiti države, kao što je postojala pod njemačkom okupacijom tijekom Drugog svjetskog rata. Mnogi su pobjegli u Zapadnu Njemačku i nastavili raditi na postizanju svog cilja. S njima se sukob preselio u Njemačku, militantne separatiste slijedili su uskoro Titovi tajni agenti s nalogom za ubojstvo neprijatelja režima.

Zapadnonjemačka vlada reagirala je upadljivo popustljivo. Jugoslavenski agenti koji su uhvaćeni prilikom priprema ubojstava mogli su računati na izgon i doživotnu zabranu ulaska u zemlju.

Perković i Svilar na zadatku u Frankfurtu, savezna vlada urgira za Svilara

To potvrđuje tajna akcija u kojoj je kao mladi agent prije 38 godina sudjelovao jedan od sada optuženih: 21. studenog 1977. letio je Josip Perković s kolegom iz tajne službe, Ilijom Svilarom, iz Zagreba u Frankfurt. Bili su odjeveni kao privatne osobe i nosili su u prtljazi 2000 maraka u gotovini. Navodno su trebali kupiti dijelove uređaja za grijanje za Svilarovu privatnu kuću. Zapravo je njihov izlet bio poslovni put. Tim su devizama očito trebali pripremiti ubojstvo dvojice Hrvata za koje su pretpostavljali da su atentatori.

Usprkos profesionalnoj potpori iz centrale u Zagrebu misija nije uspjela ni na kojoj razini. Za manje od 24 sata nakon dolaska u Frankfurt obojica su razotkriveni kao agenti jugoslavenske tajne službe. Njemačka Savezna antikriminalistička služba krenula je u akciju prilikom predaje novca posredniku u jednom trgovačkom centru u Ludwigshafenu – a posrednik je, kao dvostruki agent, obavijestio dotičnu službu.

Perković, koji je stajao postrani, uspio je pobjeći i iste noći vlakom napustiti zemlju. Svilar je uhvaćen te je optužen za planiranje ubojstva dvojice hrvatskih emigranata.

Jesu li nedostajali čvrsti dokazi za sud? Ili su postojali viši politički razlozi? Savezno odvjetništvo je u svakom slučaju odbilo podići optužnicu. Nakon pet mjeseci Svilar je pušten iz pritvora. Jedan državni odvjetnik i jedan službenik Savezne antikriminalističke službe otpratili su ga do zrakoplovne luke i nisu se maknuli dok nije sjeo u zrakoplov za Zagreb.

Nakon povratka Svilar je imao što izvijestiti svoje nadređene: jedan mu je službenik Savezne antikriminalističke službe navodno rekao da se ‘savezna vlada zauzela kako slučaj ne bi dospio na sud nego se riješio na drugi način’. Tako je i bilo. Svilarovim odlaskom iz Njemačke činilo se da je afera završena bez buke.

Tako se lako, međutim, problemi sa separatistima, koji su pobjegli u Zapadnu Njemačku, nisu mogli riješiti. U jednom internom izvješću o položaju Savezne Republike Njemačke iz toga vremena stoji da hrvatskom scenom u egzilu dominiraju ‘fanatični pojedinci’ te da se koriste svim mogućim sredstvima protiv omraženog Titovog komunizma: napadi na jugoslavenske ustanove u Zapadnoj Njemačkoj, atentati na članove veleposlanstva kao i na prave ili potencijalne špijune jugoslavenske tajne službe.

Prema stajalištu Bonna, Hrvati su predstavljali utočište terorista protiv kojeg se trebalo boriti jednako kao protiv RAF-a. ‘Teroristi su teroristi bez obzira na to protiv koga se borili’, rekao je Helmut Schmidt 21. rujna 1978. u njemačkog parlamentu. Nadalje je izjavio da je ‘Njemačka posebno dužna s prijateljskim državama poput Jugoslavije’ pobrinuti se da ‘ne postane polazna točka za akcije koje bi dovele u pitanje integritet drugih država’.

Beograd, Bonn i slučaj “Bilandžić”

U tom duhu Bonn i Beograd čak sklapaju ugovor o izručenju. Bio je to jedan od onih međunarodnih poslova u kojem je demokratska vlada mogla brzo zaprljati ruke.

To se dogodilo i saveznoj vladi kad je Jugoslavija u svibnju 1978. zatražila izručenje Hrvata u egzilu koji je živio u Zapadnoj Njemačkoj od 1958.: Stjepan Bilandžić imao je u to vrijeme već tri godine zatvora iza sebe jer je postavio eksploziv 1962. na zgradu jugoslavenskog zastupništva u Bonn-Mehlemu. 1974. navodno je nabavio oružje za napade u Jugoslaviji.

Doduše, Bilandžić je tek nekoliko mjeseci prije toga gotovo postao žrtvom jugoslavenskih ubojica koje je navodno financirao optuženi Perković. Nije došlo do napada jer su njemačke vlasti pravovremeno za to saznale. Je li se smjelo izručiti tog čovjeka Titu čiste savjesti?

Situaciju je dodatno otežavala činjenica da su jugoslavenske institucije uhvatile četiri terorista, pripadnika RAF-a koje je njemačko Savezno državno odvjetništvo htjelo optužiti. Da Zapadna Njemačka nije izašla ususret jugoslavenskim zahtjevima u slučaju Bilandžić, pretpostavljali su članovi Vlade u Bonnu, ne bi došlo do izručenja pripadnika terorističke organizacije RAF. Za svaki slučaj Bilandžić je odveden u ekstradicijski pritvor. Razmjena ipak nije uspjela: nije bilo dovoljno razloga za izručenja Hrvata u egzilu. 13. rujna 1978. Ured za vanjske poslove Zapadne Njemačke izvijestio je jugoslavenskog veleposlanika o odbacivanju beogradskog zahtjeva za izručenjem.

‘Konkretnija sumnja da su službene jugoslavenske institucije sudjelovale u kaznenim djelima.’

Četiri tjedna kasnije Jugoslavija je pustila RAF-ove teroriste na slobodu. Oni su iz Beograda otputovali u južni Jemen. Pušten je i Bilandžić, koji je u Njemačkoj još glasnije i strastvenije agitirao protiv Titove ‘zločinačke države’.

Kratko nakon toga jugoslavenska je vlada reagirala u njemačkom veleposlanstvu: ‘Beograd ima dojam da Bilandžić sad još slobodnije nego prije može politički agirati.’ To je bila obavijest koju je zabrinuto njemačko veleposlanstvo poslalo Uredu za vanjske poslove. U njoj je nadalje pisalo da ‘će to ostaviti trajne posljedice na njemačko-jugoslavenske odnose.’

Tito umire, rat se nastavlja

Savezna će se vlada još dugo baviti napetostima na Balkanu koje se mogu usporediti s dalekosežnim posljedicama nekog potresa. Čak i nakon što je Tito (87) umro u svibnju 1980. malo se toga promijenilo. Separatisti i agenti vladajućeg režima sumnjičavo su se vrebali te se borili jedni protiv drugih na području Njemačke. Čak je postalo još gore. Kratko nakon Titove smrti, 1979. i 1982. godine u Njemačkoj se dogodilo još šest ubojstava i dva pokušaja ubojstva protivnika režima. U navedenim je slučajevima postojala ‘konkretna sumnja’ da ‘je službena jugoslavenska vlast sudjelovala u izvršenju kaznenih djela’, kako je pisalo u povjerljivom izvješću Saveznog ministarstva pravosuđa.

Njemački se premijer ponovno morao umiješati: Helmut Schmidt iskoristio je 1981. posjet jugoslavenskog predsjednika vlade Veselina Đuranovića Bonnu kako bi načeo neugodnu temu tajnih službi. Doduše, učinio je to diplomatski suzdržano i s određenim razumijevanjem za kompliciranu situaciju koja je nastala nakon Titove smrti.

Helmut Schmidt izjavio je pun razumijevanja: ‘Političko vodstvo nije obaviješteno o svim aktivnostima službi.’ Konkretne indicije o ubojicama, koje je poslao službeni Beograd, koje su prikupile njemačke tajne službe Schmidt nije ni spomenuo.

Predsjednici vlada odlično su se razumjeli. Đuranović je tvrdio da nadležno sigurnosno tijelo u Beogradu ‘nikada ne bi odobrilo takve aktivnosti.’ Time je tema riješena.

Tek je sudskim postupkom u Münchenu prošle godine započelo ozbiljno pravno raščišćavanje onih ubojstava, koja vjerojatno imaju ‘državno-terorističku pozadinu’, kao što je pisalo u optužnici Saveznog odvjetništva.

Postupku su prethodile dugogodišnje bezuspješne istrage. Napokon su istražitelji ušli u trag Josipu Perkoviću na temelju izjave jednog sumnjivog dvostrukog agenta, onog agenta koji je davnih dana s 2000 maraka u kovčegu doletio u Frankfurt te nestao iz zemlje nakon neuspješne primopredaje novca.

Već 2005. službenici su bili sigurni da imaju dovoljno dokaza za raspisivanje međunarodne tjeralice za Perkovićem zbog sumnje na sudjelovanje u ubojstvu. Bivši tajni agent je unatoč tome još devet godina u Hrvatskoj nesmetano uživao u svojoj mirovini. Čak i nakon što je Hrvatska postala članicom EU-a 2013. i time morala izvršavati europske uhidbene naloge, Perković je ostao pošteđen. Hrvatska je na brzinu donijela zakon prema kojem izručuje državljane samo za djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002. Tek kad je EU zaprijetio ukidanjem financijske potpore i uvođenjem sankcija, Hrvatska je promijenila stav. 24. siječnja 2014. Perković je izručen njemačkom pravosuđu – nekoliko dana nakon što je regulativa sukladna EU i u Hrvatskoj postala zakon.”

by jastreb 13/10/2015, 07:32

Danas u Hrvatskoj malo tko piše da se na tlu Njemačke i drugih zapadnih zemalja,te u SAD i Australiji, između jugoslavenskih obavještajaca,te neprijateljske emigracije vodio pravi rat i da su padale glave sa obje strane.

Danas se isključivo piše o zločestim UDBA-šima i hrvatskim domoljubima koji su emigraciji bili dobroćudni kao Frutolino.

Nitko ne spominje terorističke napade u Jugoslaviji,napade na jugoslavenska konzularna predstavništva, na jugoslavenska poduzeća u inozemstvu,na radničke klubove,te na ljude koji se nisu slagali sa ciljevima emigracije.

Prava je istina da je vani bjesnio pravi rat u kome niti jedna strana nije štedjela onu drugu.

by n_razbojnik 13/10/2015, 07:38

zjočesti udbaši, pod svaku cijenu rušili prohrvatsku ideju, zlice male

by vuksadinare 13/10/2015, 07:51

jastreb wrote:Danas u Hrvatskoj malo tko piše da se na tlu Njemačke i drugih zapadnih zemalja,te u SAD i Australiji, između jugoslavenskih obavještajaca,te neprijateljske emigracije vodio pravi rat i da su padale glave sa obje strane.

Danas se isključivo piše o zločestim UDBA-šima i hrvatskim domoljubima koji su emigraciji bili dobroćudni kao Frutolino.

Nitko ne spominje terorističke napade u Jugoslaviji,napade na jugoslavenska konzularna predstavništva, na jugoslavenska poduzeća u inozemstvu,na radničke klubove,te na ljude koji se nisu slagali sa ciljevima emigracije.

Prava je istina da je vani bjesnio pravi rat u kome niti jedna strana nije štedjela onu drugu.

logicno ej da su napadali jugoslaviju,jugoslavenska predstavnistva i spijune..iz razloga jer je nisu priznavali i bili su za hrvatsku neovisnost..isti slucaj je i sa palestincima..kurdima...koji imaju tvoje simpatije narocito kurdi....u cem je onda razlika jastrebe?....u tvom komentaru...i kurdi su napadali turske spije,bojnike,turska veleposlanstva i konzulate

by Guest 13/10/2015, 08:45

niko ne zeli da mu rodjenu zenu predstave
u liku obicne kurvetine i sl.

by Guest 13/10/2015, 08:50

Ciganska posla

by marcellus 13/10/2015, 12:57

v_vlado wrote:www.net.hr
A vidi sad ovo,ako je točno puno stvari se mijenja...

Ništa se ne mijenja, ubojstvo je ubojstvo, a ako je Jugoslovakiji njemačka bila neprijateljska država onda jebiga... a poslala 2 milijuna ljudi da rade tamo i živjela od njihovih deviznih doznaka. Inače jasno da je Đureković surađivao s njemačkim obavještajnim službama, što mu je kao Hrvatu i njemačkom državljaninu bila moralna obaveza.

by Ero 13/10/2015, 13:01

v_vlado wrote:www.net.hr
A vidi sad ovo

Prvoborac. :clown

by Guest 13/10/2015, 13:07

marcellus wrote:
v_vlado wrote:www.net.hr
A vidi sad ovo,ako je točno puno stvari se mijenja...

Ništa se ne mijenja, ubojstvo je ubojstvo, a ako je Jugoslovakiji njemačka bila neprijateljska država onda jebiga... a poslala 2 milijuna ljudi da rade tamo i živjela od njihovih deviznih doznaka. Inače jasno da je Đureković surađivao s njemačkim obavještajnim službama, što mu je kao Hrvatu i njemačkom državljaninu bila moralna obaveza.

Udbaška i ciganska posla. Najbolje kad špijuni, lopovi i kriminalci misle doživjet duboku starost. A tko se mača laća...

by dijagram 13/10/2015, 13:12

Kako god komunisticki smradovi ce ostati trunuti u zatvoru.
Mogu lajati ne mjesec, uzalud im trud.

by v_vlado 13/10/2015, 13:32

Ero wrote:
v_vlado wrote:www.net.hr
A vidi sad ovo
Prvoborac.

Predsjednicin milomlaz(nova riječ....ona to voli)...

by jastreb 14/10/2015, 06:56

marcellus wrote:
v_vlado wrote:www.net.hr
A vidi sad ovo,ako je točno puno stvari se mijenja...

Ništa se ne mijenja, ubojstvo je ubojstvo, a ako je Jugoslovakiji njemačka bila neprijateljska država onda jebiga... a poslala 2 milijuna ljudi da rade tamo i živjela od njihovih deviznih doznaka. Inače jasno da je Đureković surađivao s njemačkim obavještajnim službama, što mu je kao Hrvatu i njemačkom državljaninu bila moralna obaveza.

Njemačka nije bila neprijateljska država. Naprotiv. Ako si čitao sjećanja emigranata,dali onih ustaško-četničkih,ili pak onih IB-ovskih,svi oni napominju kako su im u tim zemljama rekli da im neće dozvoliti nikakvo javno djelovanje protiv Jugoslavije.

by jastreb 14/10/2015, 07:00

Dakle,to je bio tajni rat. Emigranti nisu prezali ni od najgorih djela. Tako su ubijali jugoslavenske konzularne predstavnike,kao Momčila Popovića ili Vladimira Rolovića. Postavljali su bombe po plažama,kinima,napadali predstavništva jugosl.poduzeća u inozemstvu. I sada ispada bedasto govoriti o nekom teroru jugosl.obavještajnih službi,kada se zna da je u pitanju bio pravi rat.

by kaya 14/10/2015, 07:51

Pa ispada bedasto i govoriti o radu ustaskih policijskih službi koji su bacili jednu od sestri Baković kroz prozor, ili je sama skočila, kako god. Ilegalci komunističke partije napadali su i postavljali bombe u državne urede, poštanske urede, javni prijevoz, pucali po haustorima te su se ovi s punim pravom obračunavali s njima. Slažeš se jastrebe?

by jastreb 14/10/2015, 07:58

kaja_333 wrote:Pa ispada bedasto i govoriti o radu ustaskih policijskih službi koji su bacili jednu od sestri Baković kroz prozor, ili je sama skočila, kako god. Ilegalci komunističke partije napadali su i postavljali bombe u državne urede, poštanske urede, javni prijevoz, pucali po haustorima te su se ovi s punim pravom obračunavali s njima. Slažeš se jastrebe?

Ne.

Okupatoru se trebalo oduprijeti,a ne surađivati sa njime.

by kaya 14/10/2015, 08:00

Pa da, to je bilo geslo i hrvatske emigracije. Zato su metode ponekad bile agresivnije.

by Sponsored content

Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun

Re: Der Spiegel piše kako je poznati politički emigrant Stjepan Đureković zapravo dugo bio njemački špijun