paganizam i njegove (dis)krepancije

na internetu svasta pise..

naravno da piše, ali ima i pouzdanih stranica kao naprimjer:

https://progressivepaganism.com/beliefs-of-neo-pagans/neo-pagan-theology/

uostalom , dok sam sa blueberry na starom forumu raspravljala o paganizmu pročitala sam Eliadove knjige no sada ih nemam uza se a ne bi mi se ni dalo prepisivati

a niti ne želim gubiti vrijeme na detaljno proučavanje paganizma i wicce
tolike su knjige napisane o tome a moje je vrijeme predragocjeno da bih ga gubila na gluposti

https://www.learnreligions.com/pagan-authors-you-should-know-2562899

mnogi međutim nisu upoznati s činjenicom da nam se paganizam nameće sa vodećih svjetskih pozicija i institucija.. vjerojatno otud takva hajka na kršćanstvo


Gaia worship is at the very heart of today's environmental policy.  The Endangered Species Act, The United Nation's Biodiversity Treaty and the Presidents Council on Sustainable Development are all offspring of the Gaia hypothesis of saving "Mother Earth".  This religious movement, with cult-like qualities, is being promoted by leading figures and organizations such as former Vice President Albert Gore, broadcaster Ted Turner, and the United Nations and it's various NGO's.  Al Gore's book "Earth in the Balance" is just one of many books that unabashedly proclaims the deity of Earth and blames the falling away from this Pagan God on the environmentally unfriendly followers of Jesus Christ.  The United Nations has been extremely successful in infusing the "Green Religion" into an international governmental body that has an increasing affect and control over all of our lives. 

jesi vidjela ovo

The Republic of Dream wrote:jesi vidjela ovo

sad jesam :))

metilda wrote:a niti ne želim gubiti vrijeme na detaljno proučavanje paganizma i wicce
tolike su knjige napisane o tome a moje je vrijeme predragocjeno da bih ga gubila na gluposti

https://www.learnreligions.com/pagan-authors-you-should-know-2562899

mislim da sam ovdje pogriješila.. zapravo jesam jer je riječ o religiji koja se brzo širi po svijetu i potrebno ju je proučavati da bi se ukazalo na njene diskrepancije pa i opasnosti koje nosi
posebno zato jer je mržnja neopagana prema kršćanstvu jasno iskazana i čini se da je dio njihovog nauka.
o tome govori i pjesma metal banda Kult Perunov:




POVRATAK POGANSKIH KRVNIKA 


u boj! u boj braco,vicem vam, 
uzdignite maceve svoje, 
visoko,s ponosom ih nosite, 
za svoje bogove,i zemlju svoju svetu. 
krenite,braco,tamo gdje nebo place, 
nad tlom koje vam je oduzeto, 
casno jasite na konjima svojim, 
poput vjetra neka vas nose, 
jer vrijeme je doslo. 
slavite povratak poganstva 
i pad krscana,sto zemlju nasu oskrvnuse. 
zato jasite,braco,na krilima pobjede, 
preko ravnica i proplanaka, 
jasite hrabro, i sa mrznjom u ocima, 
jer danas je dan,kada krscanstvo ce pasti. 
svoje maceve natopite krvlju njihovom, 
pokazite svoju moc,neka vide snagu 
slavenskih ratnika,krvnika pogaskih srca. 
neka im duse placu,kao sto su i nase, 
kada nam uzese nas ponos.


http://www.metallyrica.com/lyrica/kult_perunov/slavenski_crni_metal.html#1

Guest wrote:
Paganizam je duhovnost, nije ni vjera ni religija. Ne postoji vođa, neki guru, ideolog ili istaknuti pojedinac ili grupa koju se slijedi, ne postoji hirarhija, svećenstvo, dogme, sveti i zaslužni koje se slavi i kojima se mole i obraćaju u potrebi. Duhovnost je za njih ljubav, radost, ugoda, užitak, radoznalost, ples, pjesma i igra. Privrženost, spolnost, iskrenost, slavlje života i prirode i svih bića u svim svemirima sastavni je dio njihove svakodnevice.


http://kontrolauma.org/istina-o-paganizmu-sto-je-paganizam/



mislim da smo na dobrom putu definiranja paganizma kao religije, navedeno je da pagani štuju božanstva i mole im se, vidjeli smo da postoji jedan oblik hijerarhije u kojoj ipak sjede neki istaknuti pojedinac ili grupa koja se slijedi i koja donosi odluke na svjetskoj razini..(ovo za pojedinca ću staviti sutra)  .. postoje zakoni umjesto svetih spisa i dogmi ( i  tome ću sutra) a onda nakon kratke pauze nastavljati sa doktrinama paganizma..
zaključili smo i da su pagani iskreni i čovjekoljubivi..
štovani čitatelji, ugodna vam večer

A što su onda keltski druidi ili slavenski žrec kao pretkršćanske preteče svećenstva? U stvari, Čudomix iz Asterixa i Obelixa je istinski pravi paganski druid. Slavenski paganizam je pak posebna priča, i veza je uz štovanje (staro) slavenskih bogova, prije svega Peruna i Velesa.

Preporučam knjigu akademika Radoslava Katičića:
Božanski boj: Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine


[url=https://www.mvinfo.hr/pretraga-knjiga/?autor=Radoslav Katičić][/url]
Ova monografija sadrži rekonstruirane svete tekstove pisane na praslavenskom jeziku a govore o pretkršćanskim vjerovanjima u bogove: gromovnika Peruna i njegovog ljutog protivnika Vesela. Osim ove temeljne predaje o vječnom boju ovih bogova, ova knjiga sadrži i druge legende.

Filolog i indolog Radoslav Katičić se godinama bavio rekonstrukcijama manjkavih pjesničkih obrednih tekstova tragajući i rekonstruirajući njihove predloške. Tako su nastala zanimljiva poglavlja: „Božanski boj“, „Čudesno drvo“, „Ljuta zvijer“, ..., ali i ona čije je sadržaje tekstova istraživao na terenu, kao što su: Perunovo svetište na Učki, Veles u Povilama kraj Novog Vinodolskog, Perunov kult iznad Žrnovnice kod Splita, itd.

To su lijepa i lijepo opisana sveta obredna mjesta. Odišu i danas duhovnošću. Dočaravaju davne obredne prizore i kultove. Obredne pjesme i kultovi zapravo su naše „Vede“, jer su u njima sadržani motivi indoeuropske mitologije.

Ova nas knjiga uvodi u krajeve gdje žive mitovi, obredi i sveta mjesta s tragovima slavenskih božanstava, u duhovni svijet naših predaka.

Izdavači: Ibis grafika : Filozofski fakultet, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju ; Mošćenička Draga : Katedra čakavskog sabora.

https://www.mvinfo.hr/knjiga/5012/bozanski-boj-tragovima-svetih-pjesama-nase-pretkrscanske-starine  

Pročitao sam veći dio ove monografije i mogu reći da je u rekonstrukciji praslavenske mitologije većinu izvora Katičić pronašao u Ukrajini i Rusiji, odnosno da je napravio komparativne poveznice štovanja istih bogova među svim slavenskim narodima.

Nadalje, što se paganskih obreda i običaja tiče, barem na ovim slavenskim prostorima, treba uzeti u obzir etnološke tradicije minilokacija po RH, pogotovo u Istri (zvončari, poklade/maškare, spaljivanje Fašnika) - poveznica s Keltima 









Neopaganski običaji su sačuvani fragmentarno kroz usmenu predaju, neke lokalne običaje, tradiciju, paljenje krijesova, itd. Više su vezani uz etnologiju i legende nego ustaljene vjerske rituale.

Speare Shaker wrote:

Gnječ wrote:

kako možeš reći da paganski obredi neodoljivo podsjećaju na kršćanske sakramente kad je paganizam nastao puno puno vremena prije kršćanstva??? valjda je ispravno reći da kršćanski sakramenti neodoljivo podsjećaju na paganske obrede.

Je, izvorni. Ali nitko živ ne zna kako su ti obredi točno izgledali i kakva im je točno bila funkcija, postoje samo maglovite predodžbe. Zato se ovdje radi o novovjekom odnosno neopaganizmu koji prakticiraju oni koji sjede za svojim računalima i komuniciraju preko pametnih mobilnih telefona i ufuravaju se u nešto što je zbog drastično promjenjenih uvjeta života odavno out of date i danas se svodi uglavnom na obično pomodarstvo.

Žrec je vjerojatno na glavi nosio nekakvu volovu ili bikovu glavu s rogovima, što vrlo vjerojatno potječe još iz predreligijskih animističkih obreda starijeg kamenog doba, a takve nose istarski zvončari za vrijeme poklada. Zapravo, najbliži njihov opis prikazan je u filmu The 13 th Warrior s Antoniom Banderasom u glavnoj ulozi



koji na neki način plastično prikazuje sukob pretkršćanskog, plemenskog i civiliziranog, kršćanskog svijeta, negdje između mračnog doba nastalog propašću Rimskog Carstva i uzdignuća srednjovjekovnih gradova.

Guest wrote:Za One kojima  „nekakav zagrobni zivot na koji se vi referirate obicna smijurija. Ne ufam se u neku onostranost jer cudesa zivota desavaju se sada i ovdje. Dok disem i razmisljam.“
Ovo je tek prava (dis)krepancija.. pogledajmo što o tome piše u paganskim opisima obreda prijelaza
 
„ISPRAĆAJ


 Ispraćaj je paganski obred prijelaza kojim se obilježava čovjekova smrt. Za ljude koji ispraćaju pokojnika, to je najtužniji od svih osam obreda prijelaza. Korespondira jeseni i sabatima Mabonu (kao trenutku umiranja) i Samhainu (kao stanju smrti), a u Mjesečevu ciklusu Tamnom Mjesecu. U neopaganskoj terminologiji postoje brojni pojmovi, poput: crossingover, “prelazak na drugu stranu”, crossing the river , “prelaženje rijeke”, crossing the bridge, “prelaženje preko mosta”, remembrance, “sjećanje (komemoracija)”, in to the shadows, “(odlazak) u sjenu”, Summerland journey, “put u Samerlend” itd.
 
PAGANSKI KONCEPT SMRTI


 Iz dosadašnjeg izlaganja potpuno je jasan paganski koncept smrti. Duh ne umire. Umire samo tijelo. Smrt je točka prijelaza iz jednog oblika postojanja u drugi. Život je vječan, a smrt je samo privid. Nakon smrti, materijalno tijelo vraća se Božici Majci, ono se reciklira i ponovno postaje dio tla. Duh se pak uzdiže, zadržava naš identitet, odlazi u predivan Samerlend gdje sva svoja iskustva, ideje i postignuta znanja predaje kozmičkom duhu, tj. Rogatom Bogu, čime i On sâm evoluira. Tamo duh može ostati zauvijek ili neko određeno vrijeme, a potom se po želji (a djelomično i po karmanskim povezanostima) ponovno rađa u materijalnom tijelu, pri čemu osim ljudskog može izabrati i neki drugi oblik postojanja. Dakle, smrt nipošto nije “kazna za grijeh” niti je uzrokovana bilo čijim postupkom. Ona je sastavni dio života pa bi iz šire perspektive i sâm čin umiranja trebao biti radostan trenutak prelaska u sljedeći život. Da se razumijemo, sve su to ipak samo ljudske spekulacije. Paganizam je “religija misterija” pa priznaje da mi zapravo ne znamo što se događa nakon smrti. Kad umremo, znat ćemo. Do izloženoga koncepta ljudi su u prošlosti došli logičkom indukcijom, promatrajući kružne prirodne procese pa su zaključili ovako: ako se godišnja doba neprestano izmjenjuju, ako se izmjenjuju dan i noć, ako se izmjenjuju Mjesečeve faze, tada je sasvim logično da se izmjenjuju i život i smrt.“
 
Prema tome, kada čovjek umre, pagani se ponajprije okupljaju da bi se pozdravili s pokojnikom, da mu zažele sretan put u Samerlend, da mu zažele sretno ponovno rođenje i da mu daju posljednji blagoslov.


http://www.zarez.hr/clanci/obredi-prijelaza

.............
 
Dakle Summerland je analogno obična smijurija kako kaže Ona koja ne poznaje ni učenje svoje religije a kamoli  drugih.. u tekstu se spominju i karma i reinkarnacija..koje su pojmovi iz indijske duhovnosti.. Ona  koja (je što sve ne..) piše posprdno o katoličkom konceptu vječnog života ne razumije ni jedan ni drugi pojam.. ali po količini zlobe koju pokazuje pretvorit će se po karmanskim zakonima u kišnu glistu... a roditi se neće ako joj se svidi u predivnom Samerlendu s Rogatim Bogom.. onima koji znaju ne trebam objašnjavati što su karma i reinkarnacija.. samo ukazujem kolike su neznalice neki forumski pagani... slijedi još veća (diskrepancija)...

Kakav vražji Summerland? Valhala! Joj, izvorni paganski običaji, rituali i vjerovanja bili su prilično surovi i brutalni...

Guest wrote:Za „One koji se bave vraćanjem korijenima“ tj. religiji krapinskog pračovjeka evo jedan izuzetno zanimljiv link, nije paganski nego diplomski rad „Ljudske žrtve u prapovijesti“ sa ffos-a a posebno dva odjeljka - 3: Odnos čovjeka i smrti:


3. ODNOS ČOVJEKA I SMRTI


Nijedan pojam i nijedna tema u ljudskom životu ne zaokupljaju toliku pažnju kao
fenomen smrti. Iskustvo nas uči da je smrt ''poznata stvar'', ali opet, to je tabu tema. Koliko
god mislili da nešto o tome znamo uvijek nas zatekne i iznenadi, poglavito kad se dogodi u
našoj neposrednoj blizini ili u našoj obitelji. Briga za smrt rezultat je želje za vječnim
opstankom, a s obzirom na to da u sistemu prirode niti jedna sklonost nije besmislena i
nesvrsishodna, slijedi da se ova želja može uzeti kao jedan dokaz opstanka ljudskog bića i
nakon smrti. To što nas muči pomisao na smrt, samo po sebi je dokaz da nećemo nestati.
Mnogi govore da ništa snažnije ne utječe na čovjekov život kao smrt. Ona često zbližava
ljude, pa i one koji godinama nisu bili u dobrim odnosima.


Otkad postoji misao, svi narodi nastojali su objasniti prekid do kojega dolazi smrću.
Nastojali su ga svladati razvijajući obrede. Ti obredi najčešće se pokazuju u praksi
ukopavanja koja se može definirati kao skup gesta i obreda kojima je popraćeno polaganje
trupla u grob. Grob je, dakle, samo mjesto na koje se polaže mrtvo tijelo pokojnika. Odnos što ga čovjek ima prema smrti pokazuje se u njegovom odnosu prema pokojnicima, to jest načinu   kako postupa s mrtvim tijelom. Prve sahrane stare su nešto manje od 100.000 godina, a čovjek  postoji već barem dva milijuna godina. Na razasutim kostima ponekad nailazimo na tragove koji mogu biti predmet suprotnih tumačenja: spremanje kostiju, kanibalizam i tako dalje.


Često zastajemo pred misterijem smrti i na različite načine nastojimo ublažiti bol zbog
rastanka s voljenim osobama, a mnogi se među nama nadaju da je rastanak samo privremen.


Treba se upitati zašto je čovjek pokapao mrtve. Pri pokušaju odgovara na to pitanje odmah sepojavljuju dva problema. Ponajprije treba utvrditi je li ukop namjeran ili je tijelo zatrpano
prirodnim procesima. Ako se utvrdi da je ukop namjeran, pojavljuje se drugi problem,
odnosno pitanje svrhe ukopa. Namjeran ukop može odražavati simboliku, pa čak duhovnost,
odnosno religiju, a moguće je da je tijelo ukopano da ga se zaštiti od zvijeri, zbog
praznovjerja ili samo higijenskih razloga.
Pojam duhovnosti u suvremenom svijetu tehnologije i napretka postaje nepoznat, a
mnogobrojne blagodati tehnike i životni standard zapadne civilizacije stvaraju iluziju o
materijalnoj dostatnosti ljudskog bića u svijetu sveopćeg konzumerizma i potrošnje. Religija
postaje nešto čudno i daleko, tradicionalan i zastarjeli način mišljenja i poimanja, a rijetko je
 tko prihvaća kao težnju i put prema ispunjenju ljudske nedostatnosti. Ipak, prastaro pitanje o postojanju nadspoznajnoga, odnosno onostranoga, katkad je jednako aktualno i danas. S njime  se možemo suočiti zbog straha od vlastitog nestajanja, boli pri gubitku voljenih i bliskih osoba, religijske tradicije koju baštinimo ili nedostatnosti i nesavršenosti s kojom se ljudsko biće teško može pomiriti.
 
 
 i 4: Žrtvovanje ljudi
 
4.2. Prinošenje žrtve


Prvi oblici religije javljaju se još u prvobitnoj ljudskoj zajednici kao posljedica
čovjekovog shvaćanja da se mnoge stvari u prirodi događaju i bez njegove volje i da on na te
pojave ne može utjecati niti ih kontrolirati. Takve pojave su na primjer suše, poplave, munje,
gromovi i slično. Tako je čovjek saznao o postojanju viših sila, te su u njegovom umu nastali
prvi oblici ―bogova koji su simbolizirali jedinstvene moći koje vladaju čovjekovim
postojanjem. Čovjek je nastojao ove više sile umilostiviti molitvama i žrtvovanjem. Smrt
znači plodnost, i obrnuto, plodnost se nastoji postići smrću. Obredi posvećeni osiguranju
plodnosti i pogrebni obredi utvrđeni su na mnogim područjima još od pradavnih vremena. U
tijeku endokanibalskog obreda prisutni su jeli meso pripadnika svoje obitelji ili svoga
plemena. Svrha tih „tajnih večera― bila je pomlađivanje organizma za koje se vjerovalo da će se postići konzumiranjem tijela pripadnika svoga plemena.


https://repozitorij.ffos.hr/islandora/object/ffos%3A1165/datastream/PDF/view

Prinošenje ljudske žrtve je vrlo interesantan fenomen, i bio je prisutan svugdje. U prvobitnoj ljudskoj zajednici kanibalizam je povezan s idejom da nema života bez smrti, odnosno svaki leš je gnojivo za zemlju iz koje onda niče novi život. U stvari, radi se o duhovnom recikliranju, odnosno kompostiranju koje prati biološko gnojenje zemlje. Plodnost i smrt, eros i thanatos neraskidivo su povezani jer smrt za jednoga znači život za drugoga. Kanibalizam nije imao svrhu pomlađivanja vlastitog organizma u bukvalnom smislu, već pomlađivanja čitave zajednice putem duhovnog shvaćanja da je granica između života i smrti vrlo tanka i da svaka smrt pretka ima svoj smisao u produljenju loze kroz potomstvo, ali i ritualnog povezivanja s umrlim precima: sve kosti predaka u meni su, njih mrtvih ja sam živi spomenik (zvuči poznato?), jedenjem njihovog leša, jede se njihovo iskustvo i upija mudrost. Duhovnost prvobitne zajednice je banalna; fundamentalno povezana s biologijom, hranom, razmnožavanjem i...utjehom. Leš kojeg jedeš daje ti sigurnost da te nikada umrli neće napustiti i da je trajno s tobom. Žrtvovanje ljudi radi smirivanja bijesa bogova, kanibalizam i prinošenje vlastite žrtve - samožrtvovanje prisutno je i u kršćanstvu, htjeli mi to priznati ili ne. Jedenje krvi i tijela Kristova u procesu transupstancijacije koji samog sebe žrtvuje i umire da bi smo mi živjeli, i koji u nama ostaje, na tragu je jungovskih ostataka kolektivne (ne/pod)svijesti iz mračnih vremena prvobitne zajednice. Ne kažem da je pogrešno, kažem samo da nismo (pre)daleko odmakli iz pećine.

Doduše, to više kažem kao religiolog (koji je to uopće kurac?) nego kao vjernik, treba ubit večer kad ne možeš na Vijesti i politiku.

Pa i Isus je sam završio na križu kao dežurni Fašnik kojeg su u pretkršćanskim vremenima ne razapinjali na križ nego spaljivali na lomači...i vrlo je vjerojatno da se radilo o živom čovjeku a ne o lutki.

melkior wrote:Pa i Isus je sam završio na križu kao dežurni Fašnik kojeg su u pretkršćanskim vremenima ne razapinjali na križ nego spaljivali na lomači...i vrlo je vjerojatno da se radilo o živom čovjeku a ne o lutki.

Povežite stare poganske običaje spaljivanja ljudi na lomači, kršćansko shvaćanje pakla/ognjenog  jezera u kojem će završiti svi koji nisu kršćani,  vještice koje su čarale, bacale čini, nisu se odricale vlastite grešne prirode, čangrizavu i histeričnu potrebu Crkve da barem pokuša koliko-toliko slijediti neka opća mjesta propale grčko-rimske civilizacije, i dobit ćete - inkviziciju u svom čistom i nepatvorenom izdanju. Tim gore što je ljudski duh po prirodi stvari teško ukalupiti u neke zadane i nametnute okvire gdje je jedini stvarni autoritet vlasti u doba opće nepismenosti bio - golo fizičko nasilje.

Uostalom, neka visi Pedro.

Sad kad sam ovo napisao, možda i po prvi put jasno shvaćam zašto je Isus završio na križu, zašto se žrtvovao, zašto je Bog Otac žrtvovao svog jedinorođenca za grešnike; zato što su u pretkršćanskim vremenima ljudi prisilno bili žrtvovani da bi udovoljili i umirili bogove, često na najgore i najokrutnije načine, i to ne jednom, nego svake godine iznova, na tisuće njih svake godine u većini krajeva svijeta.
Isusova žrtva na križu trebala je označiti prekretnicu, nakon koje više nikada nitko nije smio biti žrtvovan niti jednom jedinom bogu. Mi nismo rođeni s istočnim grijehom, kako naučava Katolička Crkva, ali imamo urođenu grešku, mi JESMO greška prirode koju je Bog naknadno opravdao vlastitim žrtvovanjem, i to je izgleda, cijena postojanja, možda ne čak i samo nas kao vrste, već cijena postojanja čitavog svemira. To je možda cijena koju je Bog pristao platiti kada je stvarao svemir. Mi ljudska vrsta majmuni smo s božanskom iskrom koju nosimo u sebi, ne vlastitom krivnjom, ali to ne umanjuje naše prokletstvo. Majmuni bi se trebali isključivo pariti s drugim majmunima. Ovom majmunu (ljudskoj vrsti) se previše razvio mozak da bi pristao biti samo još jedan majmun u nizu.

Ratni zarobljenici osvojenog plemena, ukoliko nisu bili pretvoreni u robove, bili su žrtvovani u čast bogu pobjedničkog plemena.

melkior wrote:Sad kad sam ovo napisao, možda i po prvi put jasno shvaćam zašto je Isus završio na križu, zašto se žrtvovao, zašto je Bog Otac žrtvovao svog jedinorođenca za grešnike; zato što su u pretkršćanskim vremenima ljudi prisilno bili žrtvovani da bi udovoljili i umirili bogove, često na najgore i najokrutnije načine, i to ne jednom, nego svake godine iznova, na tisuće njih svake godine u većini krajeva svijeta.
Isusova žrtva na križu trebala je označiti prekretnicu, nakon koje više nikada nitko nije smio biti žrtvovan niti jednom jedinom bogu. Mi nismo rođeni s istočnim grijehom, kako naučava Katolička Crkva, ali imamo urođenu grešku, mi JESMO greška prirode koju je Bog naknadno opravdao vlastitim žrtvovanjem, i to je izgleda, cijena postojanja, možda ne čak i samo nas kao vrste, već cijena postojanja čitavog svemira. To je možda cijena koju je Bog pristao platiti kada je stvarao svemir. Mi ljudska vrsta majmuni smo s božanskom iskrom koju nosimo u sebi, ne vlastitom krivnjom, ali to ne umanjuje naše prokletstvo. Majmuni bi se trebali isključivo pariti s drugim majmunima. Ovom majmunu (ljudskoj vrsti) se previše razvio mozak da bi pristao biti samo još jedan majmun u nizu.

Jedan za sve, jedan da vlada svima, i jedan da opravda sve; jednom, i za sva vremena. 
Pa ipak, prokleta industrijalizacija. Gdje su moje šumske vile? Vjerujem u Isusa i vjerujem u vile. Ja sam najgori od svih vjernika. 

Nedavno sam čuo svjedočanstvo jednog Židova koji se tek pod stare dane preobratio na kršćanstvo, kaže da ono isto brdo na kojem je Abraham digao ruku da zakolje svog sina, a zaustavio ga je u naumu Anđeo Gospodnji, na tom istom brdu žrtvovan je Isus Krist.
Nije upitno je li Isus Krist živio.
Nije upitno je li Isus Krist razapet i je li umro.
Nije upitno je li Isus Krist uskrsnuo.
Ostalo je jedino pitanje zašto je umro i kako to prihvatiti. To je teret s kojim se teško nositi. Kako prihvatiti ljubav koje nisi dostojan i koju ne možeš pojmiti?
Odgovor na zlo je mač, a ne okretanje drugog obraza. Kako prihvatiti vjeru koja se protivi razumu? I koliko mu se protivi, a koliko ga nadilazi? Žrtva Božja ne može ljudima učiniti dobrima jer bi prethodno trebalo prihvatiti da se Bog žrtvuje za ljude, a to je metafizička sablazan. I ne samo da je sablazan, već je i prihvaćanje zla.

melkior wrote:Nedavno sam čuo svjedočanstvo jednog Židova koji se tek pod stare dane preobratio na kršćanstvo, kaže da ono isto brdo na kojem je Abraham digao ruku da zakolje svog sina, a zaustavio ga je u naumu Anđeo Gospodnji, na tom istom brdu žrtvovan je Isus Krist.
Nije upitno je li Isus Krist živio.
Nije upitno je li Isus Krist razapet i je li umro.
Nije upitno je li Isus Krist uskrsnuo.
Ostalo je jedino pitanje zašto je umro i kako to prihvatiti. To je teret s kojim se teško nositi. Kako prihvatiti ljubav koje nisi dostojan i koju ne možeš pojmiti?
Odgovor na zlo je mač, a ne okretanje drugog obraza. Kako prihvatiti vjeru koja se protivi razumu? I koliko mu se protivi, a koliko ga nadilazi? Žrtva Božja ne može ljudima učiniti dobrima jer bi prethodno trebalo prihvatiti da se Bog žrtvuje za ljude, a to je metafizička sablazan. I ne samo da je sablazan, već je i prihvaćanje zla.

Pobjeda nad smrću još uvijek nije pobjeda nad zlom jer nije dokinulo ni uzroke ni samu potrebu za žrtvovanjem. Ona zapravo, potrebu za  žrtvovanjem čini vječnom.  Žrtvovanje u svim vremenima do kraja svijeta. Je li plaćena preskupa cijena postojanja?