Denkverbot

čitam novine iz 1904. godine koje su tiskane u Puli u vrijeme KuK Austrije.

onako lagana crna kronika evo dve ne-zgode:

6.2.1904 – Dječak Alessandro Defranceschi bio je obliven hladnim znojem, jednostavno više nije mogao, uletio je u prvi portun spustio hlače i obavio veliku nuždu. Na nesreću evo ti vlasnika, Franjo Besek zaprepašteno je gledao maloga jer Alessandro se nije pokakao već opako israo. Besek viče na dječaka koji plače i plače, kad evo stiže mama Defranceschi i uzima u zaštitu olakšalog sina. Stiže i mamima prijateljica Anna Schmidt pa obje započinju svađu s Franjom, samo tu nije kraj sad dolazi gospođa Besek i staje na stranu svog supruga. Istodobno u stan obitelji Besek ušao je nepoznati lopov i ukrao 40 kruna.

vrh! tutto completo od sranja pa do pljačke. kapitalizam tj. slobodna razmjena dobara...


---------

6.2.1906. – Antonio Stua projurio je svojim motociklom ulicom Barbacani i zaustavio se pred kavanom Secession, naručio je piće koje mu je zadivljeni konobar donio, a zatim je mirno polako stigao redarstvenik koji je Antoniju zbog brze i opasne vožnje naplatio 50 kruna kazne.


hahaha....koje šeme...reda mora biti

i to je taj famozni motocikl. bokte, izgleda ko Lunohod ili svemirski brod neke alijenske tehnologije...

5.2.1908. – Dva dana odležat će u zatvoru Antonio Lizzul jer je bio drzak prema dvojici državnih službenika, te je u svađi uzviknuo: «Mi no go paura de nissun!»


ala ti ga na...pegola.

4.2.1914. – Pula otkriva tango. Večeras u Politeami Ciscutti bračni par Marcellini otkrit će nam čari ovog argentinskog plesa. Nakon izvedbe održat će se predavanje o tangu i upisi u plesnu školu. No, plesu prethodi ono najvažnije, kakvu odjeću i cipele kupiti za tango?

4.2.1915. – Zabrana krabulja. S obzirom na sadašnje osobite odogađaje c. kr. kotarsko poglavarstvo u Puli, redarstveni odio, pronalazi da zabrani tijekom ovih poklada pristup na javne ulice i u javne lokale u Maskiranom kostimu u općinama Pula, Vodnjana i Valle. Isto tako nemože se trpiti skitnje grupa svirača. Prekršitelji bivaju kažnjeni globom od 8 do 200 kruna, odnosno zatvorom od 6 sati do 14 dana.


nema maškara i onda su se bojali terorizma...ništa se nije promijenilo...

2.2.1902 – Tomaso Fonda otvorio je vinariju u Šišanskoj ulici br. 10. Gospodin Fonda preporuča plavac i prošek s Visa, te Aquavite di Pura Graspa – grape.


e to! di sam bio 1902?

2.2.1905 – Večeras će nam profesor Hermann u restoranu Arco Romano održati predavanje o mnemotehnici, vještini brzog i lakog pamćenja.

ops...ovo mi je novo...

3.2.1902 – Nevrieme. Prošloga ćedna i ovih dana biesnila je strašna bura na obalah jadranskoga mora i u našem zalievu. Na sjeveru zapao je silan snieg. U naših pomorskih gradovih dogodilo se radi biesne bure više nesreća na moru i na kopnu. Mjesec febrar započeo je olujom, a bojimo se se, da neće biti mnogo bolji ni dalnjih dana, jer kažu proroci vremena, da će tekar sada započeti prava zima. Tko se nije proti njoj valjano oboružao, neka nedrži na križ ruke, jer ona ne pita: imaš ili ogrieva, odjela il hrane.

eto na. poviest se ponavlia.

3.2.1910 – Zbog neprirodne seksualne požude privedeni su Rovinježi Giorgio Devescovi (rođen 1895.), Mario Paliaga (rođen 1894.) i Antonio Malusà (rođen 1894.). Giorgio i Mario kažnjeni su svaki po 2 mjeseca strogog zatvora, dok je Antonio oslobođen.


eto LGBT rulz...

1.2.1905. – Jutros je Antonio Vaniglio ukrao balu pamučne tkanine (vrijednost 16 kruna) iz trgovine Pettinelli ( Riva del Mercato br. 2.), za njim je odmah potrčao trgovac Natale Demori koji je tijekom potjere dozvao policajce Carlina i Jelena. Antonio shvativši kako će na ulici uskoro biti uhićen ulazi u jednu zgradu te nastavlja bijeg po krovovima kuća. No, sve je više policajaca bilo Antoniju za petama dok ga na krovu jedne kuće nije zgrabio policajac Jelen i priveo.


di po krovovima bježat...baš je bio baksuz.

1.2.1906. – Delegacija mještana Vinkurana i Banjola izrazila je gradskom poglavarstvu negodovanje jer još uvijek nemaju pristojan makadamski put kojim bi prolazile kočije već se do njihovih sela dolazi kozjim stazama.


a u pičku materinu danas imaju asfalt pa opet negoduju...nikad zadovoljni ti vinkuranci i banjoli.

ps

sad se razmišljam ono mislih da su ti iz Banjola i Vinkurana grintavi tek od sfrj i sada a kad ono sad vidim oni su stalno grintavi i stalno grintaju to im je u genima. eto razjašnjena još jedna misterija. jebala ih kozja staza...

30.1.1913 – Dok je baronesa Emilia Kutschera u svom stanu (via Giovia 15) svirala na glasoviru, obljubljeni mačak skočio je na klavir srušio stolnu petrolejsku svijetiljku te izazvao požar.

bolje da šutim...

30.1.1913 - Gospodin Amedeo Fonda prijavio je pljačku svoje zlatarne u ulici Sergijevaca. Pokradeni su dragocjeni predmeti u vrijednosti od 10.000 kruna. Brza istraga ustvrdila je da je provalu iscenirao sam vlasnik Amedeo Fonda te je priveden u okružni zatvor.


eeee... majstore nije onda bilo rvackog pravosuđa...rano si se rodio...

ovo je baronesa Kutchera i njen mačak piroman ili pirocat?

29.1.1913 – Kradljivci puljske obćine pred porotom. Danas je počela pred rovinjskom porotom rasprava proti desetorici tatarske družine Galante-Fillinich & Co. radi krađe i prevara na obćini Pula.


haha pazi ovo: tatarska družina Galante-Fillinich & Co. pari ko neka multinacionalna kompanija. možda je i bila multinacionalna tatari, rvati, srbi, ercegovci itd. to su preci ovih današnjih rvackih poduzetnika.

predkomunističko zlotno doba

29.1.1913 - Za nas stanovnike prostranog Monte S. Giorgio nitko ne mari. Rekli bi da živimo kano bubreg u loju! Ali čujte, kako je darežljiva ruka obćinske uprave s nama. Vaskoliki predjel među cestom šijanskom, te via Bradamante, akvedotom i cestom, koja vodi na mjesno obćinsko groblje neima niti svjetlosti, niti ceste, niti vode, ako izuzmemo jedino V. Operai, gdje imade vode, ali je ulica tako prekopana, da još nije vidila nikakva popravka, te izgleda kao najgora seoska staza. Mi stanovnici M. s. Giorgio smo se češće utekli i prvašnjoj obćinskoj upravi, da nam priskrbi vodu i svjetlost i da nam uredi puteve. Utekli smo se pismenom molbom potkriepljenom mnogobrojni podpisi i na današnju upravu, tražeć, da nam već jednom priskrbi te tri glavne životne potrebe. Preporučili smo stvar i usmeno obćinskomu komesaru. Ali naš glas ostaje uvjek onaj vapijućega u pustinji. Krenemo li u koji kraj M. s. Giorgia u večer, to moramo dobro paziti, da si po onim grebenastim stazama u potpunoj tmini ne razbijemo glave. Molili smo, da nam se postavi bar nekoliko petrolejskih svjetiljka. Ali ni toga nam gospoda ne dadu. Već je i u najzabitijim selima uvedena bar nekakva svjetlost, ali mi stanovnici grada Pule lišeni smo i toga dobra. Bar da bi nas naše oblasti lišile i dužnosti plaćanja. Ali da! Ove su nam jednake kane onima koji uživaju i svietlost i vodu, i gas i ceste. Nek naša gospoda dođu malko ljeti k nama, pak će se zgroziti kakovu vodu pijemo. Nek izvole malko večerom prošetati se po ovom našem kraju, pak će vidjeti da će sutradan morati tražiti liečnićku pomoć. Ne vjeruju li nama gospoda, nek pitaju liečnike, koji nas pohađaju (dakako po danu, jer se po noći i oni boje, da si ne razbiju glave i ne slome noge).


neke stvari se ne mijenjaju. isto kao danas...

24.1.1906. – Andrea Vlah sa Velog Vrha prijavio je policiji da mu je ukraden dindio. Kradljivcima purana se danas nećemo baviti već poštapalicama i psovkama. Otkud uzrečica: Ma porco dindio! Psovke se nekada nisu tako blagonaklono tolerirale kao danas. U srednjovjekovnim gradskim statutima često možemo pročitati o smrtnim kaznama za one koji su opsovali Boga. S vremenom su kazne postajale blaže pa ste mogli završiti s drakonskom novčanom kaznom ili bi vas zavezali za stup srama. Tijekom austrougarske vladavine za psovanje Boga ili kralja moglo se zaraditi 6 mjeseci strogog zatvora, pa su ljudi s vremenom počeli koristiti zamjenske prihvatljive psovke. Budući da je psovka: Ma porco dio! – bila opasna i jako skupa, počela se koristiti bezazlena poštapalica: Ma porco dindio!


hah nezdravo. mene bi streljali 300 puta za redom. ali su stari ljudi u mojoj okolini susjedstvu a i dalje po gradu svuda koji su živjeli u doba Austrougarske monarhije psovali bi ali samo: porco dindio! i meni to nije bilo jasno zašto tako zašto ne opsuju sočno ko ja? nitko mi nikad nije znao ili htio reć neznam. eto riješio sam još jednu misteriju.

23.1.1902 – Caterina Tesser prijavila je gradskom redarstveniku vlasnicu kioska Margheritu Dicornicich da je ukrala šal njenoj četverogodišnjoj kćeri Nataliji koja je otišla u njen kiosk kupiti ugljen. –

E sad tko je ovdje lud? Kako naći opravdanje za postupak majke? Prvo što pada na pamet je neposredna blizina kuće u kojoj živi obitelj Tesser i kioska, pa je Caterina poslala bez straha svoju četverogodišnju curicu u kupnju (premda, i to danas djeluje nenormalno). No, nisu živjeli baš tako blizu, obitelj Tesser živjela je u ulici Svetog Martina, a Margherita Dicornicich je prodavala ugljen u Stankovićevoj ulici, što znači da je Natalia morala proći relativno (za njene godine) dugi put. U svakom slučaju ovo je zorni prikaz kako se s vremenom promijenio odnos prema djetetu.

23.1.1902 – Njegova uzoritost grof Firmian iskrcao se iz parobroda Liburnia. Mahnuo je rupčićem prema kočijašu Antoniju Zidariću koji je njegovu uzoritost ignorirao i odbio ga primiti u kočiju.


da rupčić prc milojka.

22.1.1918 - Generalni štrajk arsenalskih radnika u Puli. «Ni prijetnje, ni ratno stanje, ni plašenje pred odašiljanjem na frontu, nije moglo spriječiti tisuće radnika da napuste posao.- Tražimo da prestane rat! Naše nam porodice vratite kućama! Jesti nam dajte! Hoćemo mir! – tražila je masa radnika, demonstrirajući u velebnoj povorci gradskim ulicama.» «Radništvo je izaslalo deputaciju, da ta iznese oblastima njihove želje i pritužbe. Deputacija bje primljena od tvrđavnog povjerenika i lučkog admirala, koji su saslušali želje radništva. Oblasti obećaše dalekosežno uvažanje želja, iznesenih po radnicima, našto je izaslanstvo saopćilo radništvu odgovor oblasti s prijedlogom, da se narednog dana opet lati posla, te da na taj način dostojno dovrši lijepu manifestaciju za mir.» Mimo činjenice što je susret prošao u pomirljivim tonovima, i jedna i druga strana čvrsto su ostale na svojim pozicijama. Radnici i radnice nisu odustali od generalnog štrajka i sljedećeg jutra održan je prosvjedni skup na trgu iza gradske tržnice, na kojoj je sudjelovalo nekoliko tisuća osoba. Najvjerojatnije iz bojazni da će se radnički bunt proširiti na građanstvo, seljaštvo i vojsku u četvrtak 24. siječnja c. k. tvrđavni povjerenik Hohenbruck izdaje proglas kojim se zabranjuje u gradu svako održavanje skupština i sakupljanje pod prijetnjom prijekog suda. Pa ipak, 27. siječnja, predstavnici vlasti uviđajući razmjere demonstracija ali najvjerojatnije i sami svjesni opravdanih želja radničkog staleža izdaju proglas kojim ih pozivaju da se vrate na posao s jamstvom da će njihovim zahtjevima biti udovoljeno. Već sljedećeg dana saopćeno je brzojavno naređenje ministra unutrašnjih poslova kojim je odredio povratak prve skupine prognanika i to u prvom redu 5000 ljudi iz radničkih obitelji. «Ovaj je brzojav izazvao kod radnika i stanovnika Pule i okolice razumljivo oduševljenje.» Radnici se istog dana vraćaju u Arsenal na svoj posao.


mi vien da piangere...kad vidim ove današnje uljanikovce tj. radnike brodogradilišta Uljanik boje se napraviti prosvjed a štrak ni čuti. a u govnima su. ke kojoni.