Denkverbot

22.1.1918 - Generalni štrajk arsenalskih radnika u Puli. «Ni prijetnje, ni ratno stanje, ni plašenje pred odašiljanjem na frontu, nije moglo spriječiti tisuće radnika da napuste posao.- Tražimo da prestane rat! Naše nam porodice vratite kućama! Jesti nam dajte! Hoćemo mir! – tražila je masa radnika, demonstrirajući u velebnoj povorci gradskim ulicama.» «Radništvo je izaslalo deputaciju, da ta iznese oblastima njihove želje i pritužbe. Deputacija bje primljena od tvrđavnog povjerenika i lučkog admirala, koji su saslušali želje radništva. Oblasti obećaše dalekosežno uvažanje želja, iznesenih po radnicima, našto je izaslanstvo saopćilo radništvu odgovor oblasti s prijedlogom, da se narednog dana opet lati posla, te da na taj način dostojno dovrši lijepu manifestaciju za mir.» Mimo činjenice što je susret prošao u pomirljivim tonovima, i jedna i druga strana čvrsto su ostale na svojim pozicijama. Radnici i radnice nisu odustali od generalnog štrajka i sljedećeg jutra održan je prosvjedni skup na trgu iza gradske tržnice, na kojoj je sudjelovalo nekoliko tisuća osoba. Najvjerojatnije iz bojazni da će se radnički bunt proširiti na građanstvo, seljaštvo i vojsku u četvrtak 24. siječnja c. k. tvrđavni povjerenik Hohenbruck izdaje proglas kojim se zabranjuje u gradu svako održavanje skupština i sakupljanje pod prijetnjom prijekog suda. Pa ipak, 27. siječnja, predstavnici vlasti uviđajući razmjere demonstracija ali najvjerojatnije i sami svjesni opravdanih želja radničkog staleža izdaju proglas kojim ih pozivaju da se vrate na posao s jamstvom da će njihovim zahtjevima biti udovoljeno. Već sljedećeg dana saopćeno je brzojavno naređenje ministra unutrašnjih poslova kojim je odredio povratak prve skupine prognanika i to u prvom redu 5000 ljudi iz radničkih obitelji. «Ovaj je brzojav izazvao kod radnika i stanovnika Pule i okolice razumljivo oduševljenje.» Radnici se istog dana vraćaju u Arsenal na svoj posao.


mi vien da piangere...kad vidim ove današnje uljanikovce tj. radnike brodogradilišta Uljanik boje se napraviti prosvjed a štrak ni čuti. a u govnima su. ke kojoni.

22.1.1888 - Djelovanje Crvenoga križa u Istri započelo je 1878. godine, kada je osnovano Društvo gospođa Crvenog križa za Trst i Istru. Nedugo zatim utemeljena je i podružnica u Puli. Uz Slobodni fond, iz kojeg su se financirale različite donacije, izdvajala su se sredstva za Društvo majčinstava, Nepovredivi fond te Fond za pomoć u mirnodopskom razdoblju. Pulski Crveni križ imao je svoj ured u Ulici sv. Polikarpa br. 204. Na današnji dan ostalo je zabilježeno kako je u pulsku luku uplovila korveta Dagmar, na kojoj je bio danski kralj Christian IX. Nakon što je obišao kulturne znamenitost grada priređen je u čast danskog kralja veliki dobrotvorni bal u Marine Casinu, a sva sredstva su namijenjena Crvenom križu Pula.


i poslije puno puno kasnije je došao jebeni Caritas od popi i crikve i sve je ošlo u kurac.

a da zaboravih danski kralj Christian IX. nekad su Pulu posjećivali kraljevi i kraljice i prinčevi i princeze...no imamo mi i danas: kraljicu balkana Kolinda van Grobnik I.

20.1.1904 – Marino Barbalić dvadesetjednogodišnjak sa Krka izašao je danas iz pulskog zatvora. Samozadovoljno je pogledao nove cipele koje je noćas skinuo pijancu koji je spavao do njega u ćeliji. Kad se nesretnik otrijeznio shvatio je da je u zatvoru i da je pokraden. Ali Marino je već otplovio parobrodom prema Lošinju. Odmah je protiv njega podnesena prijava.


sudbina. ili kako bi rekli tu kod nas: bevi bevi mona. dobro da ga nije još i naguzio mogao je pjevat borbene..

već kad smo kod pijanstva:

17.1.1908 – Otvorena je: «Prima fabbrica polese di Vermouth e liqueri con deposito di vini esteri. » Gospodin Fortunato Vedova (da je bio žensko kombinacija imena i prezimena bila bi genijalna) u svojoj tvornica likera i vermuta prodaje i vina, konjak te rum. Tvornica se nalazila na mjestu dojučerašnjeg Triglav osiguranja. U jesen iste godine tu će u blizini biti otvorena gimnazija (Žuta škola) pa su mladi mogli svratiti na «marendu».

ime i prezime:

Fortunato Vedova  Srećko Udovica

da je

Vedovo  Fortunato  u prijevodu bi se zvao Udovac Sretnić

da je bio žensko

Vedova Fortunata  Sretna Udovica


va be' mah vedovo o vedova bitno da je fortunato.

19.1.1904 – Hodate Carrarinom ulicom i sve odzvanja od smijeha. U redu za Orijentalni labirint čekaju dame u dugim zimskim pelerinama, mularija, časnici sa zlatnim epoletama, radnici iz Arsenala i vi ulazite unutra. Riječ je o labirintu 164 iskrivljena ogledala koja će vas sigurno od srca nasmijati. – Danas, sličan labirint iskrivljenih ogledala možete posjetiti u Pragu, Zrcadlové bludiště na brdu Petrin iz 1891. godine, dočarat će vam veselu atmosferu iz Carrarine 1904.

12.1.1907 – Zima je stegla, bijesni Giacomo Petoros šiba svog brižnog tovara koji vuče zaprežna kola puna ugljena. Ono što posebno nervira Giacoma je što iza njega trči jedna curica sa svojim malim sklepanim kolicima i skuplja kuščiće dragocijenog ogrijeva koji ispadaju sa natovarene hrpe. Nerazumna je njegova ljutnja jer ionako ne bi skupljao po cesti te komadiće ali svejedno ga djevojčica iritira. Svako toliko viče na nju, prijeti joj, pljuje. Ona malo uzmakne ali se ponovo vrati i predano skuplja sve što ispadne. A onda je Giacomo Petoros sišao s kola i krenuo tući djevojčicu. Na svu sreću u blizini je bio gradski redarstvenik koji je strogim odlučnim glasom zaprijetio Giacomu: lassè la putela, questa xe una bela porcheria, quel che se ingruma per tera no xe de nissun! Djevojčica se osmjehnula. Plus toga Petoros je zbog prijetnji kažnjen sa 3 krune globe.

izgleda kao odlomak iz neke bajke ali nije. to se dogodilo 12.1.1907. u Puli.

18.1.1912 – Prvi snijeg. Usljed vrlo niske temperature što se oćutila osobito u ponedjeljak bilo je predvidjeti, da će nas skoro posjetiti zimski bieli gost. I nije kasnio jer je već u utorak s jutra počeo svojim riedkim pahuljicama sjedati na koru zemaljsku ali se nije mogao zasjesti i održati. Večer je pak počeo padati gušće te je domala zabielio krovove puljskih kuća. Dok se na zemlji nije mogao dugo održati. I tako smo i mi u Puli dočekali prvi snieg što je inače riedkost u ovom gradu.


hajde, možda padne opet koja riedka pahuljica na koru zemaljsku.

18.1.1912 – Iz Štinjana. I u našem selu imade razmjerno mnogo analfabeta. K ovim pripadaju većim dijelom ovdje nastanjeni Bošnjaci i Dalmatinci, radnici u ovdješnjim kamenolomima, no imade i domaćih mladića, koji su nepismeni. Da se ovim nepismenjacima pruži prilika naučiti čitati i pisati, otvorilo je Ravnateljstvo ovdješnje pučke škole 15. studenoga tečaj za analfabete. Osim nedjelje i blagdana poučava se svakog dana, u večer i to besplatno. Siromašniji polaznici dobivaju Abecedarke i druge pisaće potrebštine badava. Na žalost do sad upisalo ih se je vrlo malo, a i ti još neredovito polaze. Zato umoljavaju se svi oni, koji dolaze sa spomenutim radnicima na radnji u dodir da ih upute i preporuče im da se čim prije u spomenuti tečaj upišu, kad im se pruža tako liepa prilika.


zakurac, ostali su analfabeti do dana današnjega.

15.1.1906 – Užurbanim korakom vojnici i redarstvenici ušli su u Vojnu bolnicu i priveli Katerinu Kopaić, Antona Bertholda i Tomasa Donatića. Katerina je po bolničkim hodnicima i sobama prodavala naranče, a Tomaso i Anton prodavali su bolesnicima kruh. Namirnice su im oduzete.


sjebali im biznis. ali i danas u rvackoj bi prošli isto tako da im je nebitno u koje doba su živjeli.

8.1.1914 – Prijavljen je radnik Marko Cernogoraz (26 godina) iz Knina, zaposlen kao miner u vojnoj zoni Val de Figo, (Uvala Smokve) koji je otkriven kako doma odlazi ne sa smokvama već sa dinamitom.


to je bio neki četnik...

13.1.1918 – Od danas možete kupiti knjigu dr. Augusta Forela znamenitog švicarskog psihijatra, poznatog kao stručnjaka u seksualnim pitanjima, te je dobro, da se i naša čitalačka publika upozna s njim i njegovim nazorima o seksualnom problemu. U našoj su knjizi sadržane dvije zanimljive rasprave, predavanje „Seksualna etika“ i kao dodatak „Primjeri etičko-seksualnih konflikata iz života“. Knjigu je prelio na hrvatsko-srpski jezik B. Jevtić. Preporučujemo knjigu svima onima, koji se bave sa tim velevažnim pitanjem.

https://en.wikipedia.org/wiki/Auguste_Forel

i onda mi ovi današnji rvati i bosnatrans ercegovci govore da su nas oni došli civilizirati i donieti la kultura u Istra. ma vafanculo!

e sad nešto za ove forumske desničare ustaše:

4.1.1910 .- Privedeni su slijepi putnici sa parobroda Hohenlohe koji su putovali iz Zadra do Pule bez karte. Riječ je o Eleni Sumić pralji iz zadarske bolnice, te Pavlu Staniću iz Sinja. Pučanstvo je parobrod Prinz Hohenlohe’ nazivalo ‘Barun princ Okledokle’ o tome nam je u svojim memoarima ostavio podatke ustaški poglavnik Ante Pavelić koji je tada živio u Puli: “U Pulu su se svraćali i veliki parobrodi pomorske tvrtke Tršćanski Lloyd što su plovili na prugi Trst-Dubrovnik, i s njima bi Bošnjaci odlazili kući preko Splita. Jedan se je takov parobrod zvao ‘Baron Gautsch’, pa su oni po njemu svaki veliki parobrod zvali barun jer je netko od njih jedanput bio izmislio da barun znači velika lađa. Jedan se je drugi takovi parobrod zvao ‘Prinz Hohenlohe’ pa su njega zvali ‘Barun princ Okledokle’. Ovo sve nije bilo iz neznanja nego je to bio zdravi humor našega svieta, kojemu nikada ne manjka duhovitosti i volje za šalu.” (na fotografiji Hohenlohe u Trstu)




zanimljivost za ustašu Ante Pavelića:

Kad je završio pravo, pozvan je na odsluženje vojnog roka u austro-ugarsku ratnu mornaricu. Vojno liječničko povjerenstvo u Puli nije bilo sigurno je li bio sposoban za služenje vojnog roka, pa je poslan na rad u Šibenik, gdje je od kolovoza 1914. do ožujka 1915. radio kao zidar pri gradnji zgrade mornarice. Za to je vrijeme stanovao kod jedne židovske obitelji. Ponovno je krajem ožujka 1915. pozvan u Pulu, gdje je liječničko povjerenstvo zaključilo je da ipak nije sposoban za vojnu službu, pa je otpušten.[4] U isto vrijeme postaje odvjetnički pripravnik Aleksandra Horvata, tadašnjeg predsjednika Stranke prava, gdje također dobiva i doktorat u srpnju 1915.[5]


dakle veliki ustaški voskovođa poglavnik NDH Ante Pavelić NIJE BIO SPOSOBAN ZA VOJSKU NI ZA SLUŽENJE VOJNOG ROKA. nije ni čudo što su izgubili rat. ovo će biti veliki šok za štovatelje lika i djela Ante Pavelića i ustaške ideologije.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Ante_Paveli%C4%87

11.1.1882 – U uvali Vergarola podignut je na današnji dan spomenik poginulim časnicima i mornarima u u eksploziji fregate "Radetzky" 1869. godine. – U Puli više nema spomenika Maksimilijanu, niti viceadmiralu Tegetthoffu, na gatu svetog Tome nema svjetionika u željezu, a nestao je i spomenik kraljici Elisabethi. Jedini spomenik koji nam je u gradu preostao je spomenik poginulim (i istarskim) mornarima, ali to nikoga ne zanima. Mogao bi sada prozivati poimenice pravne osobe koje su krive zbog takvog stanja, ali to nije bit ove objave. Zaboravljeni (odnosno nevidljivih) spomenici predstavljaju kulturni aspekt identiteta, kako na razini baštine tako i na razini relacije identiteta pojedinaca/građana s identitetom zajednice. Naravno, bila bi pogrešna premisa da je kulturni identitet grada zasnovan samo na odbljescima materijalne i umjetničke prošlosti. No, kad stube Gospa od Mora postaju savršenom kulisom za novi nastavak Planete majmuna, a vila (i dvorište sa fontanom) u kojoj je smješten Konzervatorski odjel u Puli izgleda kao Berlin 1945. onda pitanja što su identiteti grada, tko su nositelji njegova identiteta i koje forme taj identitet zauzima ostaju bez odgovora. A Radetzky? Ma koga briga za Radetzky.

9.1.1902 – Madam Frank (kunjada direktora pulske pošte) uznemireno je zakoračila u prostorije Prekršajnog suda. Odmah je u hodniku podigla glas (kad je vidjela ljude koji čekaju presudu): kako je sramota što je okružena s okrivljenicima i lopovima. - Madam Frank tereti optužnica da je po buri i zimi tjerala sobaricu da pere prozore s vanjske strane na drugom katu njene vile. Kažnjena je sa 10 kruna globe.

zanimljivo..

Nije bilo u bolnici kruha i voca.

Gnjeeec, dobre su ti ove poviesne viestice. :-)

Nego, kako li je Antonio prosao bez zatvora i novcane kazne, a ovoj dvojici dva mjeseca?
Slucajni prolaznik aka voajer?

Gnječ wrote:3.2.1902 – Nevrieme. Prošloga ćedna i ovih dana biesnila je strašna bura na obalah jadranskoga mora i u našem zalievu. Na sjeveru zapao je silan snieg. U naših pomorskih gradovih dogodilo se radi biesne bure više nesreća na moru i na kopnu. Mjesec febrar započeo je olujom, a bojimo se se, da neće biti mnogo bolji ni dalnjih dana, jer kažu proroci vremena, da će tekar sada započeti prava zima. Tko se nije proti njoj valjano oboružao, neka nedrži na križ ruke, jer ona ne pita: imaš ili ogrieva, odjela il hrane.

eto na. poviest se ponavlia.

.. Neka ne drzi na kriz ruke.. :-)

---

Na nasoj obalah oblokanih oblakah.. Lieta gospodnieg 2018., 18. februara...

Vjetrovnjak wrote:Gnjeeec, dobre su ti ove poviesne viestice. :-)

Nego, kako li je Antonio prosao bez zatvora i novcane kazne, a ovoj dvojici dva mjeseca?
Slucajni prolaznik aka voajer?

E,
I mene zbunilo, ponajviše "neprimjerena seksualna požuda". Požuda prema kome, jesu li je utažili, možda je onaj treći cinker?
Uostalom, nije mi jasan taj pojam do kraja (da nisu neke životinje u pitanju).

neprirodna..

kic wrote:
neprirodna..

Pa dobro, neprirodna, al pitanje ostaje isto :)
U čemu je razlika neprirodne i neprimjerene, hmm?