Licemerno da Srbija kritikuje zbog Jasenovca, a rehabilituje Mihailovića

Eroo wrote:

dzango wrote:Mahom su umrla u dečijom logoru. Jedini koji su imali dečiji  logor u NDH i Hrvati.

 
Imam 2 pitanja za tebe:
- koliko je po tvoje bilo žrtava u Jasenovcu...ono brat bratu?
- koliko je Srbija imala žrtava u prošlom ratu?

Eroo wrote:

pizzon wrote:

Ringo10 wrote:

Sabina Spielrein wrote:

tre wrote:ajde ne budali, jedino ste vi djecu držali u logorima i to u zadnjem ratu, mojih dvoje nećaka je bilo u njemu nakon što ste im majku izrešetali na kučnom pragu. Zato bolje šuti i pokrij se ušima

Nedića i njegove logore zaboravili.

Nije taj držao logore, svi tamošnji logori su bili pod njemačkom upravom ali tamo jeste operirala srpska kvislinška policija. SA njemačkom dozvolom.

I Sajmište je bilo formalno u NDH ali pod njemačkom upravom i ustaše tu nisu imali skoro nikakav utjecaj.

ti si napisao realno,
svi logori u srbiji bili su pod upravom nemaca, tzv dora logori,
logori i ndh, nisu, oni su bili suverena drzava
nedic je kvisling i to zauvek ostaje tako

Koliko su nedićevci uspjeli dovesti Židova na egzekuciju? Šta kažu vaši podaci o tome?

tre wrote:

dzango wrote:

tre wrote:

dzango wrote:

Kavran wrote:

ta djeca su dana na posvajanje mahom zagrebačkim obiteljima.

eto .... glas razuma od tebe ... a inače smo si na nož.  pederu stari ofucani. 

Mahom su umrla u dečijom logoru. Jedini koji su imali dečiji  logor u NDH i Hrvati.

ajde ne budali, jedino ste vi djecu držali u logorima i to u zadnjem ratu, mojih dvoje nećaka je bilo u njemu nakon što ste im majku izrešetali na kučnom pragu. Zato bolje šuti i pokrij se ušima

Priča Mihajla Veljića jedna je od priča hiljada djece s Kozare, koja su nakon ustaško-njemačke ofenzive sredinom 1942. završila u logorima NDH-a. Veljić, rođen u Donjim Podgradcima kraj Bosanske Gradiške, u to je vrijeme bio dvanaestogodišnjak.

– Kada je počela ofenziva, povukli smo se iz sela u Kozaru, gdje smo majka, moja braća Milorad i Pero i ja uhvaćeni s mnoštvom naroda i odvedeni u Staru Gradišku. Selekcija je izvršena odmah; muškarci i mlađe žene odvojeno su slani u Njemačku na rad. Prije odlaska, muškarci su bili na katu kaznionice, a mi djeca i žene bili smo u dvorištu oko kaznionice. Bilo je grozno vruće, a nije bilo vode. Presušio je bunar na kraju logora, pa su se ljudi tukli za svaku kap. Hranili su nas s malo griza – priča Veljić.

– Zbog bolesti i loših uvjeta mnogo se umiralo. Jednog su nam dana rekli da će školska djeca ići u drugi logor, gdje će pohađati školu. Obradovali smo se tome, s obzirom na uslove života, i tako smo otišli u Jastrebarsko. Ali, ondje nije bilo nikakve škole, osim što smo učili katoličke molitve i išli u crkvu – ističe Veljić i dodaje da su u dječji logor u Jastrebarskom dovođena i mala djeca, pa su u Staroj Gradiški ostali samo starci i žene.

U stočnim vagonima

– Imali smo kratke hlačice i kaputiće sa znakom “U” na reverima i kapi. Njih smo dobili u Zagrebu, otkuda smo preko Okučana dovedeni iz Stare Gradiške, i to u stočnim vagonima. Kada smo stigli u Zagreb, išli smo u raskužnu postaju, gdje su nas ošišali i dali nam odjeću te nas uvečer istog dana strpali u vlak i uputili prema Jastrebarskom.

Starija i zdravija djeca, njih oko 750, bila su u barakama koje su 1941. podigli Talijani za smještaj konja. Oko 400 djece bio je u dvorcu Erdedi, oko 280 bilo je u ekonomiji kod samog logora, a 1.500 u logoru u selu Reki.

– Kada smo došli, u tim je barakama bila prostrta slama. Mi smo spavali u dvjema, a u trećoj je bila bolnica – kaže Mihajlo.

Izbjegavao je susrete s čuvarima i časnim sestrama koliko je mogao, osim kada su išli “na kazan” ili kada bi nešto radili, plijevili repu ili išli u polje.

– Časne su se sestre držale loše, iako ne mogu reći da su ubijale djecu, ali su ih maltretirale i tukle. Sjećam se samo jedne dobre, časne Viterbe, koja je osjećala sažaljenje prema nama. Nju sam kasnije sreo, jer je nakon rata radila u Vojnoj bolnici na zagrebačkom Kunišćaku – sjeća se Mihajlo.

Smrtnost je bila velika, pa je svakodnevno dolazio mjesni grobar i dječja tijela pokapao na livadi, na kojoj su se pokapali Židovi i neki žandari, jer po tadašnjim zakonima pravoslavna djeca nisu mogla biti pokopana na mjesnom groblju.

takvih priča koliko hoćeš, vaše muljanje kao i priče vaših svedoka da je stepinac klao najžešće po jasenovcu možete samo vi progutati kao i masu drugih gluposti. Dakle ako čitaš između redovadjeca su pokupljena sa svih strana da ne umru od gladi ili ne stradaju u ofenzivi. Da su ih htjeli pobiti kurac bi se mučili oko njih sa svime tim. Ta djeca su preživjela zahvaljujući tome što su ih pronašli i odveli na sigurno.

Ringo10 wrote:

pizzon wrote:

Kavran wrote:

pizzon wrote:lepo ti kazem,
tema brojke obicna su hr.  navlakusa, ti je posledica,
osnovno je,
zlocinacka drzava NDH koja je cinila zlocine na celoj naci teritoriji,
brutalno i masovno, to je bitno i uzrok.

zločinački srbin i njegova zločinačka srbija .... nešto kao seru drugima, a sami umaljani u govna da te bog sačuva. mrš govedo jedno.

ne mozemo mi da vam skinemo ustaski puter sa glave
da su cetnici i ustase jedno te isto
ne bi draza dobio odlikovanja, zapadna, ne bi odobrili spomenike,
ne bi draza bio rehabilitovan. to morate da prihvatite kao realnost.
ako ne, ko vas yebe,

Vi kad ste okrenuli na četničku politiku i glancanje Dražinih pretorijanaca, tad je Jugoslaviji svanuo sudnji dan.

Eroo wrote:

Eroo wrote:

dzango wrote:Mahom su umrla u dečijom logoru. Jedini koji su imali dečiji  logor u NDH i Hrvati.

 
Imam 2 pitanja za tebe:
- koliko je po tvoje bilo žrtava u Jasenovcu...ono brat bratu?
- koliko je Srbija imala žrtava u prošlom ratu?

Kad već  Džango izbjegava odgovoriti, jel može isto pitanje Pizzonu?

pizzon wrote:

tre wrote:

Sabina Spielrein wrote:

tre wrote:ajde ne budali, jedino ste vi djecu držali u logorima i to u zadnjem ratu, mojih dvoje nećaka je bilo u njemu nakon što ste im majku izrešetali na kučnom pragu. Zato bolje šuti i pokrij se ušima

Nedića i njegove logore zaboravili.

u srbiji je par židova uspjelo preživjeti od silne brige srba za židovima. u hrvatskoj ima oko sto pravednika među narodima jer su spašavali židove i spašeno ih je preko dvije tisuće. Toliko o genocidnosti  hrvata i dobroti srba

razumem te, to ti vise dodje kao autosugestija )

pizzon wrote:

Eroo wrote:

pizzon wrote:

Ringo10 wrote:

Sabina Spielrein wrote:

Nedića i njegove logore zaboravili.

Nije taj držao logore, svi tamošnji logori su bili pod njemačkom upravom ali tamo jeste operirala srpska kvislinška policija. SA njemačkom dozvolom.

I Sajmište je bilo formalno u NDH ali pod njemačkom upravom i ustaše tu nisu imali skoro nikakav utjecaj.

ti si napisao realno,
svi logori u srbiji bili su pod upravom nemaca, tzv dora logori,
logori i ndh, nisu, oni su bili suverena drzava
nedic je kvisling i to zauvek ostaje tako

Koliko su nedićevci uspjeli dovesti Židova na egzekuciju? Šta kažu vaši podaci o tome?

ocigleno da ti pojam kvisling nije dovoljno jasan
to je osoba koja bude postavljena oktruisana od strane okuptara
sa zadatkom da  izvrsava naredjenja bez ikakvih pitanja
zato su svi oni pobijeni redovno
svaka okupirana drzava imala je svog nedica, osim ndh
to, sto vi kenjate o srbiji, to nam ni izrael ne trpa
slobodnio vi

Sabina Spielrein wrote:

Ringo10 wrote:

pizzon wrote:

Kavran wrote:

pizzon wrote:lepo ti kazem,
tema brojke obicna su hr.  navlakusa, ti je posledica,
osnovno je,
zlocinacka drzava NDH koja je cinila zlocine na celoj naci teritoriji,
brutalno i masovno, to je bitno i uzrok.

zločinački srbin i njegova zločinačka srbija .... nešto kao seru drugima, a sami umaljani u govna da te bog sačuva. mrš govedo jedno.

ne mozemo mi da vam skinemo ustaski puter sa glave
da su cetnici i ustase jedno te isto
ne bi draza dobio odlikovanja, zapadna, ne bi odobrili spomenike,
ne bi draza bio rehabilitovan. to morate da prihvatite kao realnost.
ako ne, ko vas yebe,

Vi kad ste okrenuli na četničku politiku i glancanje Dražinih pretorijanaca, tad je Jugoslaviji svanuo sudnji dan.

SADAŠNJA Srbija rehabilitirala je fašistu Mihajlovića, a razmišljaju isto to učiniti s Nedićem. Sapienti sat.

dzango wrote:

tre wrote:

dzango wrote:

tre wrote:

dzango wrote:
Mahom su umrla u dečijom logoru. Jedini koji su imali dečiji  logor u NDH i Hrvati.

ajde ne budali, jedino ste vi djecu držali u logorima i to u zadnjem ratu, mojih dvoje nećaka je bilo u njemu nakon što ste im majku izrešetali na kučnom pragu. Zato bolje šuti i pokrij se ušima

Priča Mihajla Veljića jedna je od priča hiljada djece s Kozare, koja su nakon ustaško-njemačke ofenzive sredinom 1942. završila u logorima NDH-a. Veljić, rođen u Donjim Podgradcima kraj Bosanske Gradiške, u to je vrijeme bio dvanaestogodišnjak.

– Kada je počela ofenziva, povukli smo se iz sela u Kozaru, gdje smo majka, moja braća Milorad i Pero i ja uhvaćeni s mnoštvom naroda i odvedeni u Staru Gradišku. Selekcija je izvršena odmah; muškarci i mlađe žene odvojeno su slani u Njemačku na rad. Prije odlaska, muškarci su bili na katu kaznionice, a mi djeca i žene bili smo u dvorištu oko kaznionice. Bilo je grozno vruće, a nije bilo vode. Presušio je bunar na kraju logora, pa su se ljudi tukli za svaku kap. Hranili su nas s malo griza – priča Veljić.

– Zbog bolesti i loših uvjeta mnogo se umiralo. Jednog su nam dana rekli da će školska djeca ići u drugi logor, gdje će pohađati školu. Obradovali smo se tome, s obzirom na uslove života, i tako smo otišli u Jastrebarsko. Ali, ondje nije bilo nikakve škole, osim što smo učili katoličke molitve i išli u crkvu – ističe Veljić i dodaje da su u dječji logor u Jastrebarskom dovođena i mala djeca, pa su u Staroj Gradiški ostali samo starci i žene.

U stočnim vagonima

– Imali smo kratke hlačice i kaputiće sa znakom “U” na reverima i kapi. Njih smo dobili u Zagrebu, otkuda smo preko Okučana dovedeni iz Stare Gradiške, i to u stočnim vagonima. Kada smo stigli u Zagreb, išli smo u raskužnu postaju, gdje su nas ošišali i dali nam odjeću te nas uvečer istog dana strpali u vlak i uputili prema Jastrebarskom.

Starija i zdravija djeca, njih oko 750, bila su u barakama koje su 1941. podigli Talijani za smještaj konja. Oko 400 djece bio je u dvorcu Erdedi, oko 280 bilo je u ekonomiji kod samog logora, a 1.500 u logoru u selu Reki.

– Kada smo došli, u tim je barakama bila prostrta slama. Mi smo spavali u dvjema, a u trećoj je bila bolnica – kaže Mihajlo.

Izbjegavao je susrete s čuvarima i časnim sestrama koliko je mogao, osim kada su išli “na kazan” ili kada bi nešto radili, plijevili repu ili išli u polje.

– Časne su se sestre držale loše, iako ne mogu reći da su ubijale djecu, ali su ih maltretirale i tukle. Sjećam se samo jedne dobre, časne Viterbe, koja je osjećala sažaljenje prema nama. Nju sam kasnije sreo, jer je nakon rata radila u Vojnoj bolnici na zagrebačkom Kunišćaku – sjeća se Mihajlo.

Smrtnost je bila velika, pa je svakodnevno dolazio mjesni grobar i dječja tijela pokapao na livadi, na kojoj su se pokapali Židovi i neki žandari, jer po tadašnjim zakonima pravoslavna djeca nisu mogla biti pokopana na mjesnom groblju.

takvih priča koliko hoćeš, vaše muljanje kao i priče vaših svedoka da je stepinac klao najžešće po jasenovcu možete samo vi progutati kao i masu drugih gluposti. Dakle ako čitaš između redovadjeca su pokupljena sa svih strana da ne umru od gladi ili ne stradaju u ofenzivi. Da su ih htjeli pobiti kurac bi se mučili oko njih sa svime tim. Ta djeca su preživjela zahvaljujući tome što su ih pronašli i odveli na sigurno.

Ustaško-njemački logor u Sisku je osnovan 3. avgusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao „Prihvatilište za djecu izbjeglica“.  
Dječji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom „Ženske loze ustaškog pokreta“ i „Ustaške nadzorne službe“. Neposredno upravljanje „dječjim prihvatilištem“ bilo je u rukama ustaše i liječnika dr Antuna Najžera.

Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslovenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana sestara sv. Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni odnosno jednoj od šest baraka sabirnog logora. Svi ovi objekti su bili krajnje nepripremljeni za stanovanje i život djece. U zgradi Sokola nije bilo ni vrata, u dvorani Rajs je vladao propuh, jer je bila podešena za sušenje soli. Djeca su ovdje, pa i ona najmanja, stara nekoliko mjeseci, morala ležati na podu, tek s tankim slojem slame, bez odjeće i pokrivača.
Prvi transport u Sisak stiže 3. augusta 1942. sa ukupno 906 djece. Dan poslije dolazi još 650 mališana, a u trećoj grupi, koja je u Sisak dopremljena 6. augusta, nalazilo se 1.272 djece. U Teslićevoj staklari i u novopodignutim barakama, tzv. Karanteni, nalazio se opći sabirni logor za muškarce, žene i djecu. Ovdje je tokom augusta i septembra 1942. od roditelja koji su odabirani za prisilni rad u Njemačkoj oduzeto 3.971 dijete. Tako je od 3. avgusta 1942. do 8. januara 1943. u Sisku bilo zatočeno 6.693 dječaka i djevojčica, Srba sa Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije.
Unatoč akciji Dijane Budisavljević i grupe neumornih pravednika – Jane Koh, Vere Luketić, Dragice Habazin Majke, Ljubice i Vere Becić, doktora Kamila Breslera, Ante Dumbovića, drugih istaknutih pojedinaca i sestara Crvenog križa, svakodnevno je u logoru umiralo od 30 do 40 djece. O nezamislivim uvjetima na logorskim lokalitetima svjedočio je i doktor Lazar Marguljes, liječnik iz Osijeka: „Primijetio sam da od pošiljki bolje hrane koje je slao Crveni križ iz Zagreba, ništa od toga nisu dobivala djeca. Pregledavajući djecu najčešće sam obilazio ova mjesta: nedovršenu Sokolanu, u kojoj su djeca ležala na golom betonu ili, u najboljem slučaju, na nešto malo slame. U tzv. Bolnici, u maloj školi u Starom Sisku, u kojoj nije bilo kreveta djeca su ležala na podovima sa malo rastresene i zagađene slame, ulijepljene krvavim izmetinama i prekrivene rojevima muha. Djeca su bila gola i bosa, bez pokrivača. Kad je i u Sokolani izbio pjegavac, doktor Najžer je naredio da se zaražena djeca prenesu u tzv. Bolnicu, u kojoj još zaraze nije bilo, te je tako prouzrokovao veliki pomor djece.“
Iz obilja potresnih svjedočenja izdvajamo i svjedočenje Jane Koh, tadašnje sekretarice Crvenog križa Hrvatske. „Barake su bile povezane hodnicima na kojima su stražarili ustaše. Podalje od ambulante, iz neke druge barake, čuo se tužni plač djece. Tu je bilo smješteno na golom podu četiri stotine djece: novorođenčadi, djece od nekoliko nedjelja i mjeseci, do deset godina starosti. Koliko je djece dolazilo, i kuda su ih otpremali, nije se više moglo saznati. Djeca u dječjoj baraci su neutješivo plakala i dozivala matere, koje su bile na samo nekoliko koračaja udaljene od djece, ali koje do njih ne propušta fašistički zločinac. Veća djeca pričaju nam kroz suze, kako ne mogu umiriti malene, jer su gladni, nema ih tko previti i kako se boje da će svi pomrijeti. Ta djeca još nisu navršila niti deset godina, zaklinju nas: „’Ajde, sestro, dovedi nam matere, dovedi barem majke ovim malenima. Vidjet ćeš, ako im ne dovedeš matere, ugušit će se, već od samih suza.“
Dovesti matere ovoj djeci nije za nas bilo jednostavno, a ipak nam je uspjelo i to izvesti. Bilo je to u noći 10. na 11. oktobra kada smo sve pripremili da taj transport djece još iste noći otpremimo u Zagreb.
Trebalo je da majke zadnji put nadoje svoje dijete i da ga tim umire, a onda da ga možda zauvijek ostave, kako bi mi iza toga mogle lakše djecu otpremiti. Tko da opiše radost djece, kad su ugledala majke. Njihove male ručice ovile su se oko majčinog vrata, a teški jecaji još dugo i dugo bili su jeka pređašnje tuge. Iz tih malih, uzbuđenih grudi izlazili su duboki i teški uzdasi. Njihova pohlepna usta pribila su se uz majčina prsa, a na kosicu djece kapale su krupne suze matera koje su šutjele. Kada je i posljednje dijete, premoreno tugom, zaspalo, ostavile su matere svoju djecu i tiho nestale u suprotnoj baraci. Na vratima svaka se još jednom okrenula, toplo nam e zagledala u oči i prišaptala: ‘Čuvaj nam djecu, čuvaj ih rođena.
Transport sa 550 djece otpremili smo u Zagreb i jedino što smo mogli kao utjehu reći tim materama, bila je adresa gdje da potraže djecu kad se vrate iz tuđine. Njih su sve još iste noći otpremili u Njemačku.“ (Dragoje Lukić: „Roditelj pokošenog naraštaja“ Muzej žrtava genocida, Beograd, 179 str.)
Prema evidenciji Ante Dumbovića, iz logora je vraćeno roditeljima ili najbližim rođacima 1.200 djece, dok ih je 2.200 predano građanima Siska i okoline na „prehranu“. Nikada nećemo moći sa sigurnošću utvrditi tačan broj umrle djece. Prema svjedočenju grobara Franje Videca broj umrle djece u mrtvačkim sanducima je uvijek bio veći od broja koji je stajao u evidenciji. Osim toga mala djeca nisu niti popisivana. Više je mogućih i relevantnih izvora. Prema knjigama evidencije Ante Dumbovića u logoru je za pet mjeseci 1942. godine umrlo 1.630 mališana. Prema podacima mrtvozornika, dr Davida Egića u Sisku je pokopano 1.152 djece. Istraživanja Narcise Lengel Krizman pak govore o 1.214 umrle djece sa mogućim odstupanjima u nekoliko desetaka umrlih. Na spomeniku na dječjem groblju stoji podatak da je tu sahranjeno oko 2.000 djece. U svakom slučaju broj ukopa na mjesnom groblju bi bio mnogo veći da nije bilo spasilačkih akcija i „koloniziranja“ otete djece. Nekada su te akcije značile tek odgodu umiranja – bilo zbog nepovratne iscrpljenosti djece, bilo zbog povremenih ustaških akcija u kojima su tražili tu djecu te ubijali i njih i njihove hranitelje. Uslijed izostanka bilo kakvog sistematskog istraživanja nakon rata nije moguće sa sigurnošću utvrditi niti približno tačan broj umrle djece.
Krajem rata se veći broj ljudi vratio iz zarobljeništva te su krenuli u potragu za najbližima. Kartoteka koju je vodila Dijana Budisavljević mogla se koristiti tek kratko vrijeme. Na zahtjev nove vlasti u Zagrebu, Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA), Dijani Budisavljević je oduzeta „kartoteka kozaračke djece“ i albumi s fotografijama iz ustaških logora. Rad na kartoteci je ubrzo sasvim zamro, a na hiljade djece i njihovih roditelja tražit će jedni druge još dugo, najčešće bez uspjeha.

govinda wrote:

pizzon wrote:

Eroo wrote:

pizzon wrote:

Ringo10 wrote:
Nije taj držao logore, svi tamošnji logori su bili pod njemačkom upravom ali tamo jeste operirala srpska kvislinška policija. SA njemačkom dozvolom.

I Sajmište je bilo formalno u NDH ali pod njemačkom upravom i ustaše tu nisu imali skoro nikakav utjecaj.

ti si napisao realno,
svi logori u srbiji bili su pod upravom nemaca, tzv dora logori,
logori i ndh, nisu, oni su bili suverena drzava
nedic je kvisling i to zauvek ostaje tako

Koliko su nedićevci uspjeli dovesti Židova na egzekuciju? Šta kažu vaši podaci o tome?

ocigleno da ti pojam kvisling nije dovoljno jasan
to je osoba koja bude postavljena oktruisana od strane okuptara
sa zadatkom da  izvrsava naredjenja bez ikakvih pitanja
zato su svi oni pobijeni redovno
svaka okupirana drzava imala je svog nedica, osim ndh
to, sto vi kenjate o srbiji, to nam ni izrael ne trpa
slobodnio vi

Pa i Pavelic je bio kvisling, jebo te on u ta usta zvaljava glupa...

pizzon wrote:

Eroo wrote:

Eroo wrote:

dzango wrote:Mahom su umrla u dečijom logoru. Jedini koji su imali dečiji  logor u NDH i Hrvati.

 
Imam 2 pitanja za tebe:
- koliko je po tvoje bilo žrtava u Jasenovcu...ono brat bratu?
- koliko je Srbija imala žrtava u prošlom ratu?

Kad već  Džango izbjegava odgovoriti, jel može isto pitanje Pizzonu?

ja nisam strucan da to odgovorim

pizzon wrote:

Eroo wrote:

Eroo wrote:

dzango wrote:Mahom su umrla u dečijom logoru. Jedini koji su imali dečiji  logor u NDH i Hrvati.

 
Imam 2 pitanja za tebe:
- koliko je po tvoje bilo žrtava u Jasenovcu...ono brat bratu?
- koliko je Srbija imala žrtava u prošlom ratu?

Kad već  Džango izbjegava odgovoriti, jel može isto pitanje Pizzonu?

ja nisam strucan da to odgovorim

pizzon wrote:

govinda wrote:

pizzon wrote:

Eroo wrote:

pizzon wrote:

ti si napisao realno,
svi logori u srbiji bili su pod upravom nemaca, tzv dora logori,
logori i ndh, nisu, oni su bili suverena drzava
nedic je kvisling i to zauvek ostaje tako

Koliko su nedićevci uspjeli dovesti Židova na egzekuciju? Šta kažu vaši podaci o tome?

ocigleno da ti pojam kvisling nije dovoljno jasan
to je osoba koja bude postavljena oktruisana od strane okuptara
sa zadatkom da  izvrsava naredjenja bez ikakvih pitanja
zato su svi oni pobijeni redovno
svaka okupirana drzava imala je svog nedica, osim ndh
to, sto vi kenjate o srbiji, to nam ni izrael ne trpa
slobodnio vi

Pa i Pavelic je bio kvisling, jebo te on u ta usta zvaljava glupa...

ne, on nema taj status, 
za njega to ne vazi
to nije stav srbije, to je stav anf. koalicije koja je porazila hitlera
ndh je bila N u hitlerovom poretku

pizzon wrote:

govinda wrote:

pizzon wrote:

Eroo wrote:

pizzon wrote:

ti si napisao realno,
svi logori u srbiji bili su pod upravom nemaca, tzv dora logori,
logori i ndh, nisu, oni su bili suverena drzava
nedic je kvisling i to zauvek ostaje tako

Koliko su nedićevci uspjeli dovesti Židova na egzekuciju? Šta kažu vaši podaci o tome?

ocigleno da ti pojam kvisling nije dovoljno jasan
to je osoba koja bude postavljena oktruisana od strane okuptara
sa zadatkom da  izvrsava naredjenja bez ikakvih pitanja
zato su svi oni pobijeni redovno
svaka okupirana drzava imala je svog nedica, osim ndh
to, sto vi kenjate o srbiji, to nam ni izrael ne trpa
slobodnio vi

Pa i Pavelic je bio kvisling, jebo te on u ta usta zvaljava glupa...

ne, on nema taj status, 
za njega to ne vazi
to nije stav srbije, to je stav anf. koalicije koja je porazila hitlera
ndh je bila N u hitlerovom poretku

Eroo wrote:

pizzon wrote:

Ringo10 wrote:

Sabina Spielrein wrote:

tre wrote:ajde ne budali, jedino ste vi djecu držali u logorima i to u zadnjem ratu, mojih dvoje nećaka je bilo u njemu nakon što ste im majku izrešetali na kučnom pragu. Zato bolje šuti i pokrij se ušima

Nedića i njegove logore zaboravili.

Nije taj držao logore, svi tamošnji logori su bili pod njemačkom upravom ali tamo jeste operirala srpska kvislinška policija. SA njemačkom dozvolom.

I Sajmište je bilo formalno u NDH ali pod njemačkom upravom i ustaše tu nisu imali skoro nikakav utjecaj.

ti si napisao realno,
svi logori u srbiji bili su pod upravom nemaca, tzv dora logori,
logori i ndh, nisu, oni su bili suverena drzava
nedic je kvisling i to zauvek ostaje tako

Koliko su nedićevci uspjeli dovesti Židova na egzekuciju? Šta kažu vaši podaci o tome?

Kavran wrote:džango koja sranja valjaš .... i sami ustaše bi te blijedo gledali. 

dzango wrote:

Kavran wrote:džango koja sranja valjaš .... i sami ustaše bi te blijedo gledali. 

Sve crno na belo. Nema spaljivanja a pune livade pelela i ostataka kostiju.

7 hiljada evra spaljivanje leša na reci Gang? Jebote.

Ringo10 wrote:

dzango wrote:

Kavran wrote:džango koja sranja valjaš .... i sami ustaše bi te blijedo gledali. 

Sve crno na belo. Nema spaljivanja a pune livade pelela i ostataka kostiju.

7 hiljada evra spaljivanje leša na reci Gang? Jebote.

Spaliti leš je žestoka procedura, treba tu mnogo i vremena i energije. U toj priči mnogo toga ne štima u najmanju ruku.

dzango wrote:

Kavran wrote:džango koja sranja valjaš .... i sami ustaše bi te blijedo gledali. 

Sve crno na belo. Nema spaljivanja a pune livade pelela i ostataka kostiju.

7 hiljada evra spaljivanje leša na reci Gang? Jebote.