Kolinda plače za humanistom Hanžekovićem

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/drzavni-vrh-izrazio-sucut-zbog-smrti-hanzekovica-foto-20180128?utm_source=facebooktportal&utm_medium=fanpagetportal&utm_campaign=facebookshare

Bili su u talu hehe i to velikom

asilovski wrote:IBili su u talu hehe i to velikom

Ožalošćeni puk ne smije davati izraze sućuti vidim..

I pozdrave dragoj precednici..

Kolinda Hanžeković i Mamić :)

epikur37 wrote:Kolinda Hanžeković i Mamić :)

Nastavi niz .. plenkovic, jandrokovic, Bandić...

vili40 wrote: te istaknula kako je on bio jedan od najuglednijih hrvatskih odvjetnika i čovjek koji je iskreno živio vrednote humanizma.

Hehe

moje saućešće kurbetini Kolindi.

Kolinda ima pravo, on jest bio humanist.
humanizam je zapravo uzrok ovog zla, nema gorih zločina od onih počinjenih u ime čovječnosti

marcellus wrote:Kolinda ima pravo, on jest bio humanist.
humanizam je zapravo uzrok ovog zla, nema gorih zločina od onih počinjenih u ime čovječnosti

Kolinda nema pojma što je humanizam, ali pangerike dovboljno govori koliko smo mi nastrano, poremećeno "društvo" u kojem je 95% građana posve odovjeno od vlasti, tako što nisi imao za vrijeme Luja XIV

asilovski wrote:

marcellus wrote:Kolinda ima pravo, on jest bio humanist.
humanizam je zapravo uzrok ovog zla, nema gorih zločina od onih počinjenih u ime čovječnosti

Kolinda nema pojma što je humanizam, ali pangerike dovboljno govori koliko smo mi nastrano, poremećeno "društvo" u kojem je 95% građana posve odovjeno od vlasti, tako što nisi imao za vrijeme Luja XIV

humanizam je ono kad jakobinci izađu na ulice i popljačkaju crkve a građane pobiju sve u ime humanosti.

ili nacisti, komunisti, tko već

marcellus wrote:Kolinda ima pravo, on jest bio humanist.
humanizam je zapravo uzrok ovog zla, nema gorih zločina od onih počinjenih u ime čovječnosti

ne seri.

Znam bili su prijatelji, vjerovatno i braća, ali opet pok. H je bio izraziti materijalista i vrlo beskrupulozan čovjek, tako da govoriti o nekoj duhovnosti, duhu, iskrenju, dobronamjernosti je naprosto splačina, pogotovo kad se zna da je bio veliki partner Mamiću i Bandiću u vrlo mutnim poslovima, te da života nije pokazo niti trunke empatije ili milosti prema bilo kome, a što govori da je imao određenu dijagnozu, a ne da fali dimni sffumato

asilovski wrote:




Romano Bolković
21 hrs · Zagreb · 

Otišao je Marijan put Vječnog Istoka.
Mogao sam staviti ovu fotografiju sa stepenica, koja je u novinama, ali svakog čovjeka nekako pamtimo: postoji neka prva slika koja se javi kad nam nečije ime padne na pamet, nadođe pomisao na nj.
Ja ću pamtiti Marijana Hanžekovića kao na ovoj fotografiji: nasmijan, iza smješka i naočala beskrajno lucidan pogled,koji ne propituje, jer mu je već sve jasno, već iščekuje hoće li i sugovorniku postati jasno, ispred vitraja u rafiniranom chiaroscurom ambijentu kuće Deutsch Aladara Baranyaia, besprijekorno odjeven, uglađen gospodin, čije je rafinirano umijeće življenja do savršenstva cizeliralo iskustvo da je gotovo spasovna spoznaja izrazitih osoba da se u životu ne moraju svima svidjeti.
Marijana sam upoznao osamdesetih: bio je od enormne pomoći za osnivanja OTV-a. A onda, poznanstvo se nastavilo u raznim miljeima, u najrazličitijim situacijama, kako su nam već koincidirali afiniteti, od politike do Rotaryja, od likovnosti do medija... u tih tridesetak godina nije bilo jedne jedine situacije u kojoj Marijan ne bi pokazao svoju dobronamjernost, bez obzira o čemu da je riječ. Štoviše, u retrospekciji, sad uviđam da nikada nije oklijevao: ako je mogao, odgovorio bi na molbu bez ikakve zadrške, bez suvišnih pitanja.
U tome je bila mudrost, snaga i ljepota Marijanova života i karaktera: javno, nonšalantno je živio pomiren s činjenicom da te ne mogu svi voljeti, pače, da je želja da se svima svidiš siguran put u propast, a privatno i intimno, Marijan Hanžeković naprosto je bio beskrajno dobar čovjek.
Ali tako je to i u nas, valjda je to općeljudska osobina: nabacivati se poput djece drvljem i kamenjem na ono što ne možemo dosegnuti.
Ovdje, na fotografiji, fali cigara. I dimni sffumato koji modri neki zagrebački suton što ga obavija, kao veo, e da bi alegorija bila potpuna: Hanžekovića su doživljavali skrivenoga iza vela tajne, misterija Trilaterale, slobodnog zidarstva, u zemlji u kojoj nije najgore to što se ne zna ništa o tome, nego je još i gore što se ne zna ni ono u ime čega ga se sumnjiči, vlastiti Credo. Jest, sve je to bio, i više od toga, Marijan Hanžeković, i zato i jest bio velik: čovjek koji svoje nesagledive uspjehe nije javno licitirao, ne zato jer je znao kako stvari zapravo stoje i koliko to malo znači - ne, imao je pametniji rezon: jednom zgodom pisao sam neki CV koji sam Marijanu dao na provjeru; vratio mi ga je iste večeri uz kraćenja svih onih paususa koji su odisali bilo kakvom emocijom ili privacijom; ni ne čekajući moje pitanje zašto to, kratko je kazao: "Ne smijemo pustiti budale blizu."
Znam. Znam da sada samo na licima izrazitih može zatitrati smješak kakav je krasio Marijana svaki puta kad bi u prisustvu Duha zaiskrile njegove oči.
No velim: ništa zato, znao je on da aplauz, ta genijalna tvorevina ljudskih ruku, u ovdašnjoj akustici tako šuplje odzvanja.
Za bolesti, nisam ga nazivao prečesto, da ga ne ispitujem i bespotrebno ne podsjećam na nju, ali smo se čuli dovoljno da i bolestan iskaže svu svoju naklonost i dobrotu.
Ani i Dori dvije sam posljednje Nove čestitao poželjevši da još puno njih dočekaju u tatinom društvu.
Marijan Hanžeković je jedan od onih ljudi koji će ostati tu, s nama, i na tim slavljima, i za nekih sffumato sutona, zauvijek.
Marijan je otišao put Vječnog Istoka, ali nikada neće otići od nas čije je živote usrećio.
Hvala ti, prijatelju!
Brüderliche Grüße!

ovome treba utokom propucat jaja ako ih uopće ima. koljena bolje tako da hoda na kurcu.

asilovski wrote:besprijekorno odjeven, uglađen gospodin, čije je rafinirano umijeće življenja do savršenstva cizeliralo iskustvo da je gotovo spasovna spoznaja izrazitih osoba da se u životu ne moraju svima svidjeti.


, Marijan Hanžeković naprosto je bio beskrajno dobar čovjek.

Ali tako je to i u nas, valjda je to općeljudska osobina: nabacivati se poput djece drvljem i kamenjem na ono što ne možemo dosegnuti.

rafinirano umijeće življenja od slanja ovrha bakicama koje žive od sedamsto kuna mirovine, baš čudno da ga nisu voljeli

da je deloziro gnjecu ja bi mu sve oprostio 

prckov wrote:da je deloziro gnjecu ja bi mu sve oprostio 

s raba ga mogu jedino doktori deložirat al kažu nije još siguran