Dujmovic kolumna

Regoč wrote:

govinda wrote:

Regoč wrote:

govinda wrote:

Regoč wrote:
Iznimakah uviek ima (recimo Željko Komšić je Bošnjak, iako je ateist), ali glavnina naroda je uviek iste vjere i ta vjera daje kohezijsku snagu naciji.

Zeljko Komsic nije Bosnjak u nacionalnom smislu, mada ako kazem da je moje misljenje da u BiH zive samo Bosnjaci tri vjere napasces me da sam unitarista. Covjek se nacionalno osjeca kao Hrvat, u drzavotvornom smislu kao Bosanac i Hercegovac. Sa druge strane, mogu ti navesti drzave u Evropi gdje nije takav slucaj.

Tvoje mišljenje je samo to: tvoje mišljenje. I da, njime iskazuješ unitaristički stav. A Komšić nije Hrvat. Osim za potrebe kandidature, nije se nikada tako izjasnil.

Jesam unitarista ali to je vise utopija, svjestan sam i ja da je davno propusten istorijski momenat ali da ne razvlacimo sad pricu.

Ima gomila tih propuštenih trenutakah. Da je Jugoslavija nastala 1818. umjesto 1918., vjerojatno ni ne bismo komentirali ovako.

Vjerovatno, da. Ali pricati bi bilo da je bilo i sta bi bilo kad bi bilo moze sluziti samo da nedeljom ubijemo vrijeme  :)

govinda wrote:

Regoč wrote:

govinda wrote:

Regoč wrote:

govinda wrote:
Zeljko Komsic nije Bosnjak u nacionalnom smislu, mada ako kazem da je moje misljenje da u BiH zive samo Bosnjaci tri vjere napasces me da sam unitarista. Covjek se nacionalno osjeca kao Hrvat, u drzavotvornom smislu kao Bosanac i Hercegovac. Sa druge strane, mogu ti navesti drzave u Evropi gdje nije takav slucaj.

Tvoje mišljenje je samo to: tvoje mišljenje. I da, njime iskazuješ unitaristički stav. A Komšić nije Hrvat. Osim za potrebe kandidature, nije se nikada tako izjasnil.

Jesam unitarista ali to je vise utopija, svjestan sam i ja da je davno propusten istorijski momenat ali da ne razvlacimo sad pricu.

Ima gomila tih propuštenih trenutakah. Da je Jugoslavija nastala 1818. umjesto 1918., vjerojatno ni ne bismo komentirali ovako.

Vjerovatno, da. Ali pricati bi bilo da je bilo i sta bi bilo kad bi bilo moze sluziti samo da nedeljom ubijemo vrijeme  :)

Jasno.

aben wrote:

prckov wrote:

aben wrote:

prckov wrote:

aben wrote:ljevičari su po defoltu općenito nesposobni, jer da nisu ne bi bili ljevičari, 

ali frljića tribo podržati svaki slobodoljubiv čovik. niko bolje na ovomu svitu ne ilustriro potribu potpunog odvajanja kulture i države.

u svim bivsim jugoslavenskim republikama je isto
tu su se ukorjenili stari naguznjaci preko partije I drze ideoloski monopol nad kulturom
uostalom sad je to slucaj I na zapadu tj. europi, a mi smo tu. Zato ovakvi kao sto je frlje I imaju prolaz

meni je jasno da nisu svi ljudi desničari, desnica je isto prilično retardirana, 
ali kako normalan čovik more biti ljevičar? zoč ne postoju neki pošteni ljevičari ki bi bar pod internetskon anonimnošću priznali da je sve to teški bullshit i da su oni tu samo for the money ili privilegije i virtue signaling?

ja jos nisam sreo a niti cuo da ima I jedan 
mora negdje bit jedan posten a dovoljno pametan da vidi da je to sve sranje
btv I libertarijance svrstavaju u desnicu danas

ah, 
ovo je noviji i bolji politički orjentir 

https://strasilo.wordpress.com/2017/04/01/politicki-kompas-1/

haha dobar

govinda wrote:

Madelaine wrote:Ne pratis podrobno teme o Frljicu po forumu, linda.
Ti bi bio u pravu da taj covjek sam financira svoje predstave, nastupe i istupe.
Problem je iskljucivo jer mi ne zelimo placat bljezgarije netalentiranog samoprozvanog umjetnika koje to radi da bi drzao pod kontrolom svoj isfrustrirani duh moralnog i ideoloskog ADHD-a. I jos poneke ozbiljnije dijagnoze.
Postoje ustanove koje moramo placat. Neka ga prime tamo, bit ce 2u1.
:-))

Kulturu uvijek finansira drzava, ne mozete cijelo vrijeme gledati Nikolu Subica Zrinjskog, mora se malo i drugo nesto igrati u pozoristu..iskreno, kad ste bili zadnji put u pozoristu? Covjek radi predstave, ja sam geldao tri cetiri njegove predstave, finasnirane izmedju ostalog i mojim parama, jedna je bila za pet, jedna za tri cetiri, ostale dvije onako...sto se tice finansiranja crkve i ostalih vjerskih zajedncia, one su kod nas postale profitabilna djelatnost i ponasaju se kao poduzetnici i zbog toga ne trebaju dobiti novac od drzave..ako zelimo sekularnu drzavu..u Francuskoj na drzavnom popisu stanovnistva je zabranjeno postaviti pitanje o religijskoj pripadnosti popisanog i nijedan Francuz, lijevi, desni, liberalni, euroskeptik, kurac palac nema problem s tim..to sto je vama Katolcika crkva prodala pricu kako je ona sacuvala nacionalni identitet Hrvata je do vas koji ste popusili tu pricu...

eto sam te docekala.
Znam da si bistar, pa sam predmnijevala da stoji neka agenda poput ove iza.
Eto sam je i docekala.
:-D
Ostanimo na ovome :-))

Madelaine wrote:

govinda wrote:

Madelaine wrote:Ne pratis podrobno teme o Frljicu po forumu, linda.
Ti bi bio u pravu da taj covjek sam financira svoje predstave, nastupe i istupe.
Problem je iskljucivo jer mi ne zelimo placat bljezgarije netalentiranog samoprozvanog umjetnika koje to radi da bi drzao pod kontrolom svoj isfrustrirani duh moralnog i ideoloskog ADHD-a. I jos poneke ozbiljnije dijagnoze.
Postoje ustanove koje moramo placat. Neka ga prime tamo, bit ce 2u1.
:-))

Kulturu uvijek finansira drzava, ne mozete cijelo vrijeme gledati Nikolu Subica Zrinjskog, mora se malo i drugo nesto igrati u pozoristu..iskreno, kad ste bili zadnji put u pozoristu? Covjek radi predstave, ja sam geldao tri cetiri njegove predstave, finasnirane izmedju ostalog i mojim parama, jedna je bila za pet, jedna za tri cetiri, ostale dvije onako...sto se tice finansiranja crkve i ostalih vjerskih zajedncia, one su kod nas postale profitabilna djelatnost i ponasaju se kao poduzetnici i zbog toga ne trebaju dobiti novac od drzave..ako zelimo sekularnu drzavu..u Francuskoj na drzavnom popisu stanovnistva je zabranjeno postaviti pitanje o religijskoj pripadnosti popisanog i nijedan Francuz, lijevi, desni, liberalni, euroskeptik, kurac palac nema problem s tim..to sto je vama Katolcika crkva prodala pricu kako je ona sacuvala nacionalni identitet Hrvata je do vas koji ste popusili tu pricu...

eto sam te docekala.
Znam da si bistar, pa sam predmnijevala da stoji neka agenda poput ove iza.
Eto sam je i docekala.
:-D
Ostanimo na ovome :-))

Sta si docekala? Ja da kazem da blasfemiju treba zabraniti u BiH ovaj isti ero i najmanje jos pola forumasa bi odmah pocelo da arlauce "Bakirov islamista, taliban, kozojeb"...ako sam za sekularizam onda sam za sekularizam i u Hrvatskoj i u BiH i u cijelom svijetu...

...otici ce frljic ksd gazde odluce da ga maknu...njegov zadatak je usao u zavrsnu fazu isposlovati ili potaknuti nerede i sranja..do sad nije uspio pa je presao na jos radikalnije predstave gdje se poziva na linc neistomisljenika...no na kraju on,oni koji ga placaju i pljescu mu bit ce porazeni i centrirani

govinda wrote:

Madelaine wrote:

govinda wrote:

Madelaine wrote:Ne pratis podrobno teme o Frljicu po forumu, linda.
Ti bi bio u pravu da taj covjek sam financira svoje predstave, nastupe i istupe.
Problem je iskljucivo jer mi ne zelimo placat bljezgarije netalentiranog samoprozvanog umjetnika koje to radi da bi drzao pod kontrolom svoj isfrustrirani duh moralnog i ideoloskog ADHD-a. I jos poneke ozbiljnije dijagnoze.
Postoje ustanove koje moramo placat. Neka ga prime tamo, bit ce 2u1.
:-))

Kulturu uvijek finansira drzava, ne mozete cijelo vrijeme gledati Nikolu Subica Zrinjskog, mora se malo i drugo nesto igrati u pozoristu..iskreno, kad ste bili zadnji put u pozoristu? Covjek radi predstave, ja sam geldao tri cetiri njegove predstave, finasnirane izmedju ostalog i mojim parama, jedna je bila za pet, jedna za tri cetiri, ostale dvije onako...sto se tice finansiranja crkve i ostalih vjerskih zajedncia, one su kod nas postale profitabilna djelatnost i ponasaju se kao poduzetnici i zbog toga ne trebaju dobiti novac od drzave..ako zelimo sekularnu drzavu..u Francuskoj na drzavnom popisu stanovnistva je zabranjeno postaviti pitanje o religijskoj pripadnosti popisanog i nijedan Francuz, lijevi, desni, liberalni, euroskeptik, kurac palac nema problem s tim..to sto je vama Katolcika crkva prodala pricu kako je ona sacuvala nacionalni identitet Hrvata je do vas koji ste popusili tu pricu...

eto sam te docekala.
Znam da si bistar, pa sam predmnijevala da stoji neka agenda poput ove iza.
Eto sam je i docekala.
:-D
Ostanimo na ovome :-))

Sta si docekala? Ja da kazem da blasfemiju treba zabraniti u BiH ovaj isti ero i najmanje jos pola forumasa bi odmah pocelo da arlauce "Bakirov islamista, taliban, kozojeb"...ako sam za sekularizam onda sam za sekularizam i u Hrvatskoj i u BiH i u cijelom svijetu...

ti si u BiH za sekularizam bosnjackog tipa, a u ostalim zemljama, pa i RH, bi provodio extremni liberalizam.
Spominjes Francusku, a zaboravljas Charlie Hebdo, napade u Parisu i drugim gradovima. Namece se i pitanje jesu li uzrok ili posljedica.
I budali jasno.
Znaci, ne trebamo dalje. Izvrsno se razumijemo.
Mozemo o kulinarstvu. :-))
P.s.
Slobodno si uzmite Frlju Brlju nazad. Lassie se vraca kuci.
;-)

govinda wrote:

aben wrote:

govinda wrote:

aben wrote:

prckov wrote:
:tu:
u svim bivsim jugoslavenskim republikama je isto
tu su se ukorjenili stari naguznjaci preko partije I drze ideoloski monopol nad kulturom
uostalom sad je to slucaj I na zapadu tj. europi, a mi smo tu. Zato ovakvi kao sto je frlje I imaju prolaz

meni je jasno da nisu svi ljudi desničari, desnica je isto prilično retardirana, 
ali kako normalan čovik more biti ljevičar? zoč ne postoju neki pošteni ljevičari ki bi bar pod internetskon anonimnošću priznali da je sve to teški bullshit i da su oni tu samo for the money ili privilegije i virtue signaling?

Danas je u Evropi normalni ljevicar, barem najpriblizniji tome sindikalista. Ili neko ko postavi pitanje: prije 30 godina radnicka plata u Velikoj Britaniji je bila 20 000 funti godisnje (cifre su priblizne, ne hvatajte se za njih) a plata direktora neke britanske banke 120 000 funti godisnje. Danas je radnicka plata 24 000 funti godisnje a plata direktora banke 16 miliona funti..pravi ljevicar ce postaviti pitanje zasto, kako, zbog cega raspodjela bogatstva koje je steceno radom i jednog i drugog nije pravednija itd. a ovi sadasnji neoljevicari ce prditi o transrodnim zahodima, pederima, jadnim sirijcima, palestincima, ukrajincima, crncima, indijancima u amazoni otd.

kriste krolju...

youd rather have the poor be poorer

ne, krivo si skonto...jednostavno pitanje, zasto radnicka plata nije rasla jednako kao plata direktora banke? Isti kurac (ne)radi danasnji direktor kao i onaj prije 30 godina...

[size=39]MARGINALNA KORISNOST I EKONOMSKA NEJEDNAKOST[/size]

Gotovo svatko je bar jednom u životu sudjelovao u raspravama oko problema nejednakosti u prihodima. Kako može biti pravedno da netko zarađuje više nego dovoljno za devet života, dok neki drugi jedva sklapaju kraj s krajem od prvoga do prvoga u mjesecu? Često čujemo kako ne može biti u redu da npr. LeBron James zarađuje preko 20 milijuna dolara godišnje, dok, primjerice, srednjoškolski profesor u Hrvatskoj ne zaradi ni tisuću eura mjesečno, a blagajnica u supermarketu ni upola toliko? Pa se onda mogu čuti i primjedbe kako pekar proizvodi kruh koji nam je nužan za preživljavanje a radi za ispodprosječnu plaću, dok Cristiano Ronaldo nabija nekakvu loptu po livadi a plaćen je par milijuna eura mjesečno.
I sve je to u redu, sve dok osviješteni socijalni “pravednici” ne krenu zagovarati nekakvu redistribuciju dohotka (kao da je već nema dovoljno). U razlikama među prihodima se onda traže uzroci ekonomskih i društvenih problema, koriste se kao opravdanja za ulično nasilje i neodgovorno ponašanje, i zaziva se Majka Država koja će jednostavnom eksproprijacijom visokih prihoda i uvođenjem uravnilovki ukloniti sve prepreke ka stvaranju egalitarističkog Raja na Zemlji.
Dapače, slični problemi su mučili i klasične ekonomiste u 18. i 19. stoljeću. Svima je bilo očito da dijamanti vrijede više nego voda. Voda može čovjeku spasiti život, dok dijamanti nemaju gotovo nikakvu praktičnu upotrebu. Zašto je tome tako?
Problem kod nerazumijevanja razlika u prihodima (i cijenama dobara općenito) jest nerazumijevanje koncepta marginalne (granične) korisnosti.
Marginalna korisnost je korisnost koju za potrošača predstavlja pojedina jedinica nekog dobra, to je promjena ukupne korisnosti kao posljedica jediničnog povećanja potrošene količine nekog dobra.
S povećanjem količine nekog dobra, njegova granična korisnost za potrošača opada. Druga kuglica sladoleda potrošaču donosi manje zadovoljstvo nego prva, treća manje nego druga, četvrta manje nego treća, itd. To je zakon o opadajućoj graničnoj (marginalnoj) korisnosti.
Zakon o opadajućoj graničnoj korinosti može se jednostavno ilustrirati i grafički:

 
Na gornjem grafikonu je prikazana krivulja ukupne korisnosti (TU), a na donjem je izvedena krivulja granične korisnosti (MU) koje se izvodi povlačenjem tangenti na odnosne točke krivulje ukupne korisnosti. Vidimo da ukupna korisnost dobra u početku raste, ali po opadajućoj stopi, u jednom trenutku doseže i maksimum i nakon toga pada. Pri količini dobra u kojoj ukupna vrijednost opada, tu je granična korisnost negativna. Na primjer, nakon nekoliko kugli sladoleda, iduća će izazvati mučninu, dakle njena korisnost  za potrošača će biti negativna, ukupno zadovoljstvo će mu se smanjiti.
Napomena: Grafički prikaz nam u ovom slučaju služi čisto kao ilustracija, kao umno pomagalo pri rezoniranju. Naravno da u stvarnosti ne možemo mjeriti količinu korisnosti kardinalnim brojevima ili nekakvim mjernim jedinicima (npr. utilima…), ali ipak mislim da može biti praktično koristiti se ovakvim grafikonima u cilju lakše ilustracije problematike.

 
E sad, kakve to sve ima veze s razlikama u cijenama i plaćama?
Stvar je tome da se vrijednost dobra ne određuje prema ukupnoj korisnosti tog dobra, nego po njegovoj graničnoj korisnosti, zato što potrošači uvijek odluke donose u odnosu na granične korisnosti dobara, nikada u odnosu na ukupne. U stvarnom svijetu, pojedinac nikad ne bira između sve vode na svijetu i svih dijamanata na svijetu, nego između određene jedinice vode i dijamanata, a granična korisnost vode je relativno niska, zato što je voda u relativnom izobilju (iako je u apsolutnom smislu pitka voda rijedak resurs, u relativnom smislu je ima u izobilju), dok su dijamanti iznimno rijetki pa je njihova granična vrijednost ogromna.
Zamislimo da se nađete u stanu i izbije požar. Morate pobjeći i nemate dovoljno vremena, možete uzeti sa sobom samo jednu stvar i birate između stare obiteljske fotografije (ili npr. vrlo rijetkog antikvarijata) i komada kruha. Što biste izabrali? Većina pojedinaca će radije sa sobom uzeti staru fotografiju iako je uporabna korist od nje praktički nikakva, za razliku od kruha kojim se može nahraniti, a to je iz razloga zato što će kruha moći lako nabaviti u pekari ili trgovini (pretpostavljamo da ne živite izolirani usred pustinje ili na pustom otoku). Kruha ima u relativnom izobilju pa je granična korinost jednog komada kruha relativno mala, a granična korisnost obiteljske fotografije je visoka jer je vrlo rijetka (možda jedini primjerak).
Poanta je, dakle, u tome da se nikad nećemo naći u situaciji da biramo između cijele količine nekog dobra na svijetu i cijele količine nekog drugog dobra, pa je u kontekstu određivanja vrijednosti besmisleno govoriti o njihovoj ukupnoj korisnosti. Ukupna korisnost dobra je irelevantna za ljudsko djelovanje.
Analogno razlikama u cijenama dobara, mogu se objasniti i razlike u cijenama rada, tj. visinama plaća.
Dok pekari proizvode kruh, proizvod koji nas može spasiti od gladi, granična vrijednost rada jednog pekara je relativno niska, jer potencijalnih pekara ima u izobilju, jako puno ljudi na svijetu mogu raditi kao pekari.
S druge strane, iako je mnogima konkretna korist od igranja nogometa vrlo upitna, granična vrijednost igre Cristiana Ronalda je ogromna, jer u svijetu ne postoji gotovo nitko koji može obavljati jednak posao jednakom produktivnošću.
 

 
Zamislimo da sutra 1000 najboljih nogometaša na svijetu jedan dan kolektivno da otkaz. Koliko bi trebalo nogometnim klubovima da se oporave od tog šoka? Većinu bi ih bacilo u bankrot. Došlo bi do ogromnog pada u kvaliteti igre, prihodi bi se drastično smanjili, smanjio bi se interes za utakmice, ne bi bilo više navijača, sponzora, mnogi zaposlenici bi ostali bez posla, itd., itd. S druge strane, što se dogodi kad 1000 prosječnih pekara ili blagajnica po svijetu isti dan da otkaz? Bi li to itko primijetio? Sumnjam, poslodavci bi relativno lako našli nove ljude koji mogu raditi isti posao i nastavili s poslom.
Visoke plaće u određenim zanimanjima su signal tržištu da su ta zanimanja tražena, društveno potrebna, te služe kao poticaj pojedincima da se školovaju i kvalificiraju za ta zanimanja. Niske plaće u nekim drugim zanimanjima su signal da ta zanimanja nisu dovoljno tražena i isplativa, te obeshrabruju pojedince da se usmjere na te sektore. Državna intervencija u to tržište (npr. redistribucija dohotka, subvencije i sl.) remeti stvarnu tržišnu sliku i šalje krive signale pojedincima pa oni svoje resurse usmjeravaju na pogrešna mjesta. Država na taj na čini medvjeđu uslugu građanima usmjeravajući ih u one sektore u kojima nema realne mogućnosti za uspjehom.
Zbog nerazumijevanja koncepta graničnih veličina i korisnosti, mnogi još i dan danas, više od stoljeća nakon njenog definitivnog opovrgavanja, ismijavanja i raskrinkavanja, vjeruju radnoj teoriji vrijednosti koja vodi u sulude logičke nebuloze, a na kojoj je bazirana marksistička religijateorija. Ako imate vremena, preporučam sjajno predavanje profesora Williama Lawa.

To je opcepoznata teorija. I ima smisla.

Sranje, aben a ne ozbiljna analiza...menager koji vodi neku kompaniju ima sve vece prihode jer vrijednost njegove kompanije raste zahvaljujuci i radu  zaposlenih u kompaniji a ne samo zahvaljujuci toj njegovoj nevidjenoj "genijalnosti"...cijena nafte na svjetskom trzistu raste zahvaljujuci manipulaciji a ne  povecanju troskova vadjenja iste...njemacki auto je i dalje savrsen ne zahvaljujuci menagerima nego zahvaljujuci radniku koji ga proizvodi takvog. da, pravednija raspodjela bogatstva je potrebna i naravno da ce zagovornici ovog neoliberalnog kapitalizma traziti nacina da opravdaju tu neravnomjernu raspodjelu.

Madelaine wrote:

govinda wrote:

Madelaine wrote:

govinda wrote:

Madelaine wrote:Ne pratis podrobno teme o Frljicu po forumu, linda.
Ti bi bio u pravu da taj covjek sam financira svoje predstave, nastupe i istupe.
Problem je iskljucivo jer mi ne zelimo placat bljezgarije netalentiranog samoprozvanog umjetnika koje to radi da bi drzao pod kontrolom svoj isfrustrirani duh moralnog i ideoloskog ADHD-a. I jos poneke ozbiljnije dijagnoze.
Postoje ustanove koje moramo placat. Neka ga prime tamo, bit ce 2u1.
:-))

Kulturu uvijek finansira drzava, ne mozete cijelo vrijeme gledati Nikolu Subica Zrinjskog, mora se malo i drugo nesto igrati u pozoristu..iskreno, kad ste bili zadnji put u pozoristu? Covjek radi predstave, ja sam geldao tri cetiri njegove predstave, finasnirane izmedju ostalog i mojim parama, jedna je bila za pet, jedna za tri cetiri, ostale dvije onako...sto se tice finansiranja crkve i ostalih vjerskih zajedncia, one su kod nas postale profitabilna djelatnost i ponasaju se kao poduzetnici i zbog toga ne trebaju dobiti novac od drzave..ako zelimo sekularnu drzavu..u Francuskoj na drzavnom popisu stanovnistva je zabranjeno postaviti pitanje o religijskoj pripadnosti popisanog i nijedan Francuz, lijevi, desni, liberalni, euroskeptik, kurac palac nema problem s tim..to sto je vama Katolcika crkva prodala pricu kako je ona sacuvala nacionalni identitet Hrvata je do vas koji ste popusili tu pricu...

eto sam te docekala.
Znam da si bistar, pa sam predmnijevala da stoji neka agenda poput ove iza.
Eto sam je i docekala.
:-D
Ostanimo na ovome :-))

Sta si docekala? Ja da kazem da blasfemiju treba zabraniti u BiH ovaj isti ero i najmanje jos pola forumasa bi odmah pocelo da arlauce "Bakirov islamista, taliban, kozojeb"...ako sam za sekularizam onda sam za sekularizam i u Hrvatskoj i u BiH i u cijelom svijetu...

ti si u BiH za sekularizam bosnjackog tipa, a u ostalim zemljama, pa i RH, bi provodio extremni liberalizam.
Spominjes Francusku, a zaboravljas Charlie Hebdo, napade u Parisu i drugim gradovima. Namece se i pitanje jesu li uzrok ili posljedica.
I budali jasno.
Znaci, ne trebamo dalje. Izvrsno se razumijemo.
Mozemo o kulinarstvu. :-))
P.s.
Slobodno si uzmite Frlju Brlju nazad. Lassie se vraca kuci.
;-)

Sta sa Charlie Hebdo? Jeli bila blasfemija? Jeste. Je li ih trebalo pobiti? Nije. Kakav je to sekularizam bosnjackog tipa? To sto sam protiv mijesanja Islamske zajednice u svjetovne poslvoe? Onda jeste u pitanju sekularizam bosnjackog tipa. Ponavljam, evo napsiacu da sam za to da se blasfemija kaznjava u BiH i da se zabrani i kaznjava zatvorom crtanje karikatura o Muhammedu. Ocekujem rekacije.

govinda wrote:Sranje, aben a ne ozbiljna analiza...menager koji vodi neku kompaniju ima sve vece prihode jer vrijednost njegove kompanije raste zahvaljujuci i radu  zaposlenih u kompaniji a ne samo zahvaljujuci toj njegovoj nevidjenoj "genijalnosti"...cijena nafte na svjetskom trzistu raste zahvaljujuci manipulaciji a ne  povecanju troskova vadjenja iste...njemacki auto je i dalje savrsen ne zahvaljujuci menagerima nego zahvaljujuci radniku koji ga proizvodi takvog. da, pravednija raspodjela bogatstva je potrebna i naravno da ce zagovornici ovog neoliberalnog kapitalizma traziti nacina da opravdaju tu neravnomjernu raspodjelu.

menadžer imo sve veću ploću jer vlasnik firme misli da mu un toliko vridi. 


ajde što si islam, ali socijalizam ti ne ću oprostiti.

aben wrote:

govinda wrote:Sranje, aben a ne ozbiljna analiza...menager koji vodi neku kompaniju ima sve vece prihode jer vrijednost njegove kompanije raste zahvaljujuci i radu  zaposlenih u kompaniji a ne samo zahvaljujuci toj njegovoj nevidjenoj "genijalnosti"...cijena nafte na svjetskom trzistu raste zahvaljujuci manipulaciji a ne  povecanju troskova vadjenja iste...njemacki auto je i dalje savrsen ne zahvaljujuci menagerima nego zahvaljujuci radniku koji ga proizvodi takvog. da, pravednija raspodjela bogatstva je potrebna i naravno da ce zagovornici ovog neoliberalnog kapitalizma traziti nacina da opravdaju tu neravnomjernu raspodjelu.

menadžer imo sve veću ploću jer vlasnik firme misli da mu un toliko vridi. 


ajde što si islam, ali socijalizam ti ne ću oprostiti.

Ni ja tebi sto si neoliberal pa sta?

Ekonomska nejednakost jedan je od najpopularnijih izmišljenih problema suvremene “progresivne” ljevice na Zapadu i omiljena tema socijalističkih agitatora koji u diskusijama o nejednakosti pokušavaju tražiti opravdanja za razne intervencionističke i redistributivne politike. Pitanje dohodovne nejednakosti bilo je i jedan od glavnih aduta na kojima je drugarica Clinton vodila (srećom, neuspješno) kampanju za mjesto predsjednika SAD-a, te koji globalni boljševici koriste pri zagovaranju planetarne socijalističke diktature.
Ljevičarima je problematika ‘nejednakosti’ relativno nedavno postala primarni fokus, pošto je danas ipak puno teže mobilizirati masu oko problematike ‘siromaštva’, kada je kronično siromaštvo u većini svijeta gotovo iskorijenjeno. Naime, uslijed otvaranje slabije razvijenih zemalja kapitalizmu i liberalizacije svjetskog tržišta, od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas je udio ekstremno siromašnog stanovništva u svijetu opao s više od 30% na manje od 10%, iako se ukupan broj stanovnika u međuvremenu udvostručio (i to se najviše povećao u najsiromašnijim zemljama). Čak ni Afrika više nije beznadan kontinent, kao što se do nedavno smatralo.
Ipak, salonski ljevičari nisu zadovoljni takvim značajnim napretkom u razinama životnog standarda stanovništva diljem svijeta, te im je počelo jako smetati što se, prema njihovim tvrdnjama, u međuvremenu navodno povećala dohodovna nejednakost među pojedincima. Jer, ljevičarima je draže da su ljudi jednaki u siromaštvu i neimaštini, nego da su nejednaki u izobilju.
Međutim, njihov prvi problem je što je čak i dohodovna nejednakost na globalnoj razini najvjerojatnije u blagom opadanju zadnjih tridesetak godina, mjereno Gini indeksom, pa se stoga uglavnom usredotočuju na procjene nejednakosti na nacionalnim razinama ili pak na irelevantne (i u pravilu činjenično pogrešne) anegdote o x% svjetskog bogatstva u rukama n najimućnijih pojedinaca.
S tim u svezi, Michael Tanner u ovoj poučnoj analizi osvrnuo se na nekoliko najčešćih mitova vezanih za nejednakost u SAD-u, odakle najčešće potječu diskusije tog tipa.
#1: Nejednakost nikad nije bila veća
Iako se ljevičari vole razbacivati naizgled “šokantnim” informacijama o nejednakosti u dohodcima i bogatstvu, one same su vrlo upitne točnosti i često posljedica namjernog falsificiranja podataka, ali ono što je još važnije je da, kada je riječ o dohodovnoj nejednakosti, one se uvijek odnose na nejednakost u tzv. tržišnim dohodcima, te ne uzimaju u obzir oporezivanje, socijalne transfere, niti promjene u veličini kućanstava, a što značajno mijenja konačnu sliku.
Uobičajena distribucija poreznog plijena na raznorazna socijalna davanja u SAD-u izgleda nekako ovako:

(izvor)
Dakle, čak i u SAD-u, gdje je virus socijalizma ipak još uvijek nešto manje prisutan nego na europskom kontinentu, porezni sustav je toliko redistributivan da 1% najbogatijih plaća više od 25% svih federalnih poreza (iako zarađuju samo 15% ukupnog dohotka prije oporezivanja), dok 10% najbogatijih plaća više od 50%, a 20% najbogatijih plaća gotovo 85% svih poreza. Kada se postojeća porezna redistribucija uzme u obzir, Gini indeks smanjuje se za preko 25%:

#2: Bogati nisu zaradili svoj novac
Na Balkanu se često mogu čuti vulgarni marksisti prema kojima profite kompanija nisu zaradili njihovi vlasnici, nego neki radnici (?!) koji su im svojevoljno prodali/iznajmili određene usluge za novac, no u mentalno naprednijim društvima takvi ipak nisu baš glasni. Međutim, dojam kako bogataši ne zarađuju svoje bogatstvo svejedno je prisutan, te se najčešće manifestira kroz negativne percepcije o “nepoštenoj” zaradi kod pojedinaca koje su svoje bogatstvo stekli nasljedstvom ili pak financijskim trgovanjem.
Ipak, velika većina onih najbogatijih svoje bogatstvo nije stekla nasljedstvom, te je na Forbes 400 listama svake godine sve više onih koji su svoje bogatstvo stvorili sami tijekom jedne generacije. Kao što se vidi na donjem grafikonu, otprilike polovica dohotka najbogatijih 1% u SAD-u dolazi od njihovih plaća, dok su ukupni prihodi od kapitalnih dobiti (uključujući kamate i dividende) manji od 20%, a od toga se tek dio može povezati s nasljedstvom.

(izvor)
Također, kao što pokazuje ovo istraživanje, nasljedstvo ne samo da ne povećava jaz između bogatih i siromašnih, već ono rezultira smanjenjem nejednakosti, jer iako bogatije obitelji nasljeđuje veće bogatstvo, u siromašnim obiteljima nasljedstvo zauzima veći udio u ukupnim izvorima imovine.
Osim toga, na stranu sada što je socijalističkim umovima potpuno neshvatljiva esencijalna uloga financijskih tržišta i špekulanata u ekonomiji, velika većina onih zloglasnih “1%” zapravo nema veze s financijskim sektorom i bogatstvo nisu zaradili na Wall Streetu:

(izvor)
Uglavnom, većina bogataša dobro se oznojila da bi stekla svoje bogatstvo. Štoviše, neka istraživanja pokazuju kako oni najbolje plaćeni radnici provode znatno više prekovremeno na poslu od onih najslabije plaćenih, te da bogatiji pojedinci u pravilu troše manje svog vremena na odmor i razonodu.
I to je upravo sjajna stvar kod kapitalizma. Da bi se čovjek obogatio, mora druge učiniti bogatijima, tj. stvoriti novu vrijednost, ponuditi potrošačima neki proizvod ili uslugu koji će kvalitetno zadovoljiti njihove želje i potrebe, i to čak ne mora nužno biti izraženo u novcu (neki od danas najbogatijih ljudi na svijetu stvorili su ogromno bogatstvo za čovječanstvo od kojeg se veći zapravo nalazi u tzv. tamnoj materiji). A zanimljivo je (zapravo i nije) i da je baš u Švedskoj, jednoj od ljevičarima omiljenih zemalja, jedan od najvećih udjela bogataša koji su bogatstvo stekli nasljedstvom.
#3: Bogati ostaju bogati, siromašni ostaju siromašni
Kada ljevičari govore o nejednakosti, govore o ‘bogatima’ i ‘siromašnima’ kao da se radi o nekim nepromjenjivim skupovima ljudi koji se uvijek sastoje od istih pojedinaca. U stvarnosti, nagomilano bogatstvo pojedinaca rijetko preživi više od par generacija (u većini slučajeva već 70% bogatstva “ispari” za vrijeme prvih nasljednika, a oko 90% za vrijeme drugih), a više od polovice onih koji se za života nađu među najbogatijih 20% Amerikanaca će ispasti iz tog razreda unutar 20 godina. Prema najnovijim podacima IRS-a, od skupine 400 poreznih obveznika s najvišim dohodcima u SAD-u, njih preko 70% u toj grupi provede samo jednu godinu, a tek oko 5% ih tu ostane duže od 5 godina. S druge strane, bar polovica onih koji radni vijek započnu među najsiromašnijih 20%, tu više neće biti za 10 godina.
Kako navode Mark Rank i Thomas Hirschl, čak 12% Amerikanaca između svoje 25. i 60. godine provede bar jednu godinu kao dio najbogatijih 1% stanovništva SAD-a, oko 20% ih bude bar jednu godinu unutar 2% najbogatijih, više od 50% ih provede jednu godinu unutar 10%, a oko 70% ih provede bar godinu unutar najbogatijih 20%. Također, od onih 1% s najvišim dohodcima, oko 94% će u tom razredu ostati tek jednu godinu, a oko 99% će ispasti iz te skupine unutar 10 godina.
Dakle, u stvarnosti, postoji ekonomska i socijalna mobilnost. Ljevičari zamišljaju da su dohodovni razredi neki zatvoreni, statični skupovi, ali stopa obrtaja među ekstremno bogatima zapravo je izrazito visoka.
Pogledamo li strukturu stanovništva SAD-u prema dohodovnim razredima u odnosu na ekonomski položaj njihovih roditelja, dobijemo ovakvu sliku:

Amerika je još uvijek zemlja mogućnosti (izvor)
Je li vama ovo izgleda kao da bogati ostaju bogati, a siromašni ostaju siromašni? I što je još bolje, ova slika pokazuje relativnu mobilnost između različitih dohodovnih razreda, ali ako uzmemo u obzir apsolutnu ekonomsku mobilnost obitelji, gotovo 85% Amerikanaca bogatije je od njihovih roditelja, i u tome najlošije prolaze djeca onih najbogatijih 20% (njih samo 70% je bogatije od svojih roditelja).

#4: Veća nejednakost znači više siromaštva
Kada raspravljaju o nejednakosti, ljevičari jako često govore zapravo o siromaštvu, iako bi trebalo biti jasno da se radi o potpuno različitim stvarima. Ljevičari su u pravilu ekonomski nepismeni, te shvaćaju ekonomiju kao igru nulte sume, pa im se zato čini da se netko može obogatiti samo na račun drugih, tj. da bi netko postao bogatiji, netko drugi mora postati siromašniji. I onda su po njima valjda Bill Gates i Larry Ellison krivi za to što su u subsaharskoj Africi neki kruha gladni?
Međutim, stvarnost je potpuno suprotna, trgovina je win-win situacija, i na slobodnom tržištu obogatiti se mogu samo oni koji su stvorili ogromnu dodatnu vrijednost za ljude oko sebe (u socijalizmu to naravno nije slučaj, tu se obogatiti mogu samo oni politički bliski vrhu Partije). Novo bogatstvo se stalno stvara, te svi istovremeno postaju bogatiji. Kako bi drukčije ljevičari uopće objasnili činjenicu da danas na Zemlji živi gotovo 5 puta više ljudi nego početkom prošlog stoljeća, a realni dohodak po stanovniku je bar 5 puta veći?

Distribucija dohotka u svijetu (izvor)
Između dohodovne nejednakosti i siromaštva ne postoje čak ni empirijske korelacije. U Kini je od 1990. do 2006. Gini koeficijent porastao s 32,4 na 42,1 a u isto vrijeme se siromaštvo smanjilo drastično (udio stanovništva ispod granice ekstremnog siromaštva Svjetske banke pao je s preko 60% na oko 10%). Vrlo slična je situacija i s mnogim drugim zemljama u razvoju.
Uostalom, bogatstvo se ne mjeri (samo) u novcu, već su važnije mogućnosti izbora koje potrošači imaju priliku kupiti za novac, a mnoge tehnološke inovacije koje su još prošloj generaciji bile nezamislive danas su dostupne velikoj većini stanovništva u razvijenim zemljama:

Dostupnost novih tehnologija u SAD-u
Dakle, ako ćemo govoriti o siromaštvu, siromaštvo je u svijetu u strelovitoj silaznoj putanji za što su dokazano najzaslužniji kapitalizam i slobodna trgovina. Prema tome, zašto uopće nametati pitanje ‘nejednakosti’ u cijelu priču?

Siromaštvo u svijetu (izvor)
#5: Nejednakost narušava demokratske političke procese
Priča kaže da će u društvima s visokim stupnjem nejednakosti iznimno bogati pojedinci steći ogroman politički i društveni utjecaj na temelju kojeg će moći vršiti pritisak na političare da donose odluke u njihovu korist i tako još više produbljuju jaz između bogatih i siromašnih.
S jedne strane je istina da političari zaista često donose takve odluke kojima izravno pogoduju privilegiranim kronistima na štetu svih ostalih građana, poput raznih državnih bailouta, protekcionističkih mjera i subvencija gospodarstvenicima, javno-privatnih partnerstava, uvođenja regulatornih barijera tržišnoj utakmici i sl., no korijen problema tu opet leži u samoj činjenici da državni birokrati uopće imaju tolike gotovo neograničene ovlasti za miješanje u ekonomiju, a te ovlasti dobili su upravo od ljevičara.
S druge strane, ako je istina da bogataši danas toliko koriste svoj utjecaj da bi si priskrbili posebne povlastice od strane države, onda u tome i nisu baš pretjerano uspješni, s obzirom da većina razvijenih zemalja svijeta ima sustav progresivnog oporezivanja po kojem su najbogatiji nadproporcionalno zakinuti.
U svakom slučaju, u demokratskim sustavima svaki glas vrijedi jednako, pa tako ako je siromašnih sve više u odnosu na one najbogatije, lako će ih nadglasati i izglasati politike koje idu njima u korist. Na kraju krajeva, samo materijalno stanje pojedinca nije nikakav pouzdan indikator njegovih političkih stajališta.
Zaključak
Ekonomska nejednakost nije problem kojim bi se itko trebao zamarati. Ljudi su prirodno nejednaki po svim mogućim fizičkim i psihološkim karakteristika, razlikuju se po sposobnostima i vještinama, različito su talentirani i zainteresirani za različite stvari, imaju različite ukuse i preferencije, itd., pa je sasvim normalno da neće svi zarađivati jednaki dohodak. Gdje nema mogućnosti nejednakih ishoda, nema ni motivacije za poduzetništvom, produktivnijim radom, osobnim unapređivanjem, inovacijama i svime onime što određuje održivi gospodarski razvoj i povećanje društvenog blagostanja.
Ono što jest problem oko kojeg bi se trebalo brinuti je apsolutno siromaštvo, a ako su nam zdravi razum i povijesno iskustvo ikakvi pokazatelji, za eliminaciju siromaštva i povećanje materijalnog blagostanja najvažniji preduvjet je tržišna ekonomija. Liberalizacija trgovine učinila je daleko više u borbi protiv siromaštva nego sve dobrotvorne udruge i humanitarne akcije u povijesti. Stoga, energiju koju prosvijećeni aktivisti i “borci za društvenu pravdu” usmjeravaju na gunđanje oko nejednakosti, bilo bi ispravnije iskoristiti za lobiranje protiv državnog intervencionizma i nametanja prepreka kapitalističkoj katalaksiji.
Kako neko društvo postaje bogatije, moguće je da će istovremeno doći i do povećanja dohodovne nejednakosti unutar tog istog društva, jer “kolač” koji se dijeli postaje sve veći, no važno je da su ljudi sitiji. Nema nikakvog razloga zašto bi nejednakost sama po sebi trebala biti problem. Naravno, povećana nejednakost često može biti (i u stvarnosti često jest) posljedica državnih intervencija u slobodno tržište, no tu opet nije problem u nejednakosti per se, već u narušavanju tržišne utakmice, pa onda problem treba tako i adresirati.
Najočitiji primjeri državnog poticanja nejednakosti kroz intervencionizam bili bi izravni masivni bailouti posrnulim korporacijama, no često se zanemaruje efekt uvođenja licenci i nametanja sličnih restriktivnih barijera kod poslovanja koje znatno otežavaju ulazak na tržište i pogoduju već etabiliranim igračima nauštrb potrošača i potencijalnih konkurenata, a u novije vrijeme za sve više zanimanja potreban je specijalni državni blagoslov (npr. u SAD-u danas gotovo četvrtinazaposlenih je na radnom mjestu za koje je potrebna državna licenca, dok je početkom ’50-ih takvih bilo manje od 5%). Državne regulacije na taj način doprinose rastu nejednakosti povećavajući razliku između bogatijih i siromašnijih u odnosu na situaciju kakva bi bila na slobodnom tržištu, a interesnim skupinama kojima one pogoduju je to vrlo jasno, kao što se vidi po nedavnoj mobilizaciji taksista ili turističkih vodiča u Hrvatskoj.
Slično tome, protekcionističke politike, subvencije, te razni oblici intelektualnog vlasništva, kao i sam sustav centralnog bankarstva, primjeri su državnog miješanja u tržište od kojeg u pravilu najviše pogoduju bogatiji na račun siromašnijih. Također, zakoni o minimalnoj plaći ne samo da instantno povećavaju nezaposlenost i poskupljuju proizvode, ceteris paribus, već imaju i dugoročan negativni efekt na ekonomsku mobilnost slabije kvalificiranih (najsiromašnijih) radnika.
Što je najžalosnije, većinu tih državnih intervencija koje štete siromašnima i povećavaju nejednakost ljevičari podržavaju. Iako ljevičari tvrde da ih brine nejednakost, nećete ih čuti da se zalažu za deregulaciju poslovanja, slobodnu trgovinu, liberalizaciju tržišta rada ili smanjenje javne potrošnje, nego ih zanima samo povećanje porezne represije kojom bi se još više kažnjavao uspjeh, a poticala neodgovornost i parazitiranje na tuđoj grbači.

Koje obrtanje teza..1 posto najbogatijih posjeduje 84 posto svjetskog bogatstva i logicno je da ce kolicinski dati najvise novca u vidu poreza jer ga najvise i imaju...neko ko zaradjuje recimo 2000 eura mjesecno i ti mu uzmes 500 eura poreza to osjeti dok onaj ko zaradjuje 500 miliona godisnje i ti mu uzmes 200 miliona bas i ne osjeti to...

govinda wrote:Koje obrtanje teza..1 posto najbogatijih posjeduje 84 posto svjetskog bogatstva i logicno je da ce kolicinski dati najvise novca u vidu poreza jer ga najvise i imaju...neko ko zaradjuje recimo 2000 eura mjesecno i ti mu uzmes 500 eura poreza to osjeti dok onaj ko zaradjuje 500 miliona godisnje i ti mu uzmes 200 miliona bas i ne osjeti to...

koje socijalističko pljačkaško razmišljanje:(

porezni sustav je toliko redistributivan da 1% najbogatijih plaća više od 25% svih federalnih poreza (iako zarađuju samo 15% ukupnog dohotka prije oporezivanja), dok 10% najbogatijih plaća više od 50%, a 20% najbogatijih plaća gotovo 85% svih poreza. 



to znoči da bogati ploćaju porez a siromasi ne. 


o osjećajima ne morin razgovarati, jo ne razumin kako ti znoš ča ki osićo.

čaviše, govori se da su bogati ljudi općenito škrti, i da ti ne bi doli ni dolar. 

kad takovome čoviku otmeš 200 milijuni dolarov, kako moreš reći da un to ne osjeti?

aben wrote:

govinda wrote:Koje obrtanje teza..1 posto najbogatijih posjeduje 84 posto svjetskog bogatstva i logicno je da ce kolicinski dati najvise novca u vidu poreza jer ga najvise i imaju...neko ko zaradjuje recimo 2000 eura mjesecno i ti mu uzmes 500 eura poreza to osjeti dok onaj ko zaradjuje 500 miliona godisnje i ti mu uzmes 200 miliona bas i ne osjeti to...

koje socijalističko pljačkaško razmišljanje:(

porezni sustav je toliko redistributivan da 1% najbogatijih plaća više od 25% svih federalnih poreza (iako zarađuju samo 15% ukupnog dohotka prije oporezivanja), dok 10% najbogatijih plaća više od 50%, a 20% najbogatijih plaća gotovo 85% svih poreza. 



to znoči da bogati ploćaju porez a siromasi ne. 


o osjećajima ne morin razgovarati, jo ne razumin kako ti znoš ča ki osićo.

Ne, engo da najbogastiji placaju kolicinski u novcu vise poreza jer imaju vise novca..jebemmu misa, je li ti znas matematiku? !0 posto od hiljadu je sto, deset posto od 100 miliona je deset miliona..pa naravno da onaj ko zaradjuje sto miliona ce dati vise na porez nego onaj ko zaradjuje 50 000 godisnje...sta bi ti? Onaj od 100 miliona da da na porez 40 000 a i onaj sto zaradjuje 50 000 da da takodje 40 000?

I na kraju pitanje svih pitanja? Je li ti zaradjujes sto miliona kuna godisnje pa se zalazes da placas manje poreze?

Razumijem da Trump kao milijarder smanjuje poreze sebi i kolegama milijarderima ali da ti kao dronjo koji sljaka za sitnis smatras da je to ok e to mi je cudno...

govinda wrote:

aben wrote:

govinda wrote:Koje obrtanje teza..1 posto najbogatijih posjeduje 84 posto svjetskog bogatstva i logicno je da ce kolicinski dati najvise novca u vidu poreza jer ga najvise i imaju...neko ko zaradjuje recimo 2000 eura mjesecno i ti mu uzmes 500 eura poreza to osjeti dok onaj ko zaradjuje 500 miliona godisnje i ti mu uzmes 200 miliona bas i ne osjeti to...

koje socijalističko pljačkaško razmišljanje:(

porezni sustav je toliko redistributivan da 1% najbogatijih plaća više od 25% svih federalnih poreza (iako zarađuju samo 15% ukupnog dohotka prije oporezivanja), dok 10% najbogatijih plaća više od 50%, a 20% najbogatijih plaća gotovo 85% svih poreza. 



to znoči da bogati ploćaju porez a siromasi ne. 


o osjećajima ne morin razgovarati, jo ne razumin kako ti znoš ča ki osićo.

Ne, engo da najbogastiji placaju kolicinski u novcu vise poreza jer imaju vise novca..jebemmu misa, je li ti znas matematiku? !0 posto od hiljadu je sto, deset posto od 100 miliona je milion..pa naravno da onaj ko zaradjuje sto miliona ce dati vise na porez nego onaj ko zaradjuje 50 000 godisnje...sta bi ti? Onaj od 100 miliona da da na porez 40 000 a i onaj sto zaradjuje 50 000 da da takodje 40 000?

ne razumiš, 


siromasi ne ploćaju porez, srednji ploćaju 10 % a bogati 50%