Socijalizam napreduje par XXMCM: Državna jamstava za uljanik, tisućiti put...

POSRNULO BRODOGRADILIŠTE

Opstanak Uljanika ovisi o dobroj volji Bruxellesa, Končara i Talijana


Vlada je na prošlotjednoj sjednici odobrila državno jamstvo za kredit pulskom brodogradilištu Uljanik, koje je pod teretom neplaćenih dugova došlo na rub stečaja. O problemima u najvećem domaćem brodogradilištu počelo se govoriti još u studenom prošle godine, da bi se samo nekoliko dana kasnije doznalo da je tvrtka koja zapošljava 3000 ljudi u ozbiljnim problemima

Uljanik se tada pogrešno uspoređivao s Agrokorom, jer je izloženost države Uljaniku daleko veća nego u slučaju propalog carstva Ivice Todorića. Novim jamstvom izdanim protekli tjedan država jamči za Uljanikove kredite vrijedne čak 659 milijuna eura, čija bi otplata u slučaju stečaja i prekida rada u potpunosti pala na leđa poreznih obveznika.

Ministar financija Zdravko Marić tako je krajem prošlog tjedna rekao da bi Uljanik bez državne intervencije vrlo brzo prestao s radom:

'Tvrtka ispunjava dva od četiri kriterija za sanaciju i restrukturiranje nefinancijskih poduzetnika u poteškoćama, a koje se odnose na gubitak temeljnog kapitala, omjera knjigovodstvenog duga i kapitala te omjera EBITDA', istaknuo je Marić.

Zbog izgledne propasti najvećeg domaćeg brodogradilišta Vlada je odobrila jamstvo za kredit od 96 milijuna eura, koji Uljanik može dobiti od HPB-a ili drugih zainteresiranih banaka. Uvjeti otplate prilično su teški. Prvo, kredit treba vratiti u roku od šest mjeseci ili u istom roku treba pronaći strateškog partnera koji će upumpati svoj novac u tvrtku. Drugo, kamatna stopa na kredit računa se po stopi od jednogodišnjeg euribora plus marža do četiri posto.

Od ukupnog iznosa kredita, do 38 milijuna eura financirat će se nabava materijala za gradnju brodova, za povrat duga prema matičnoj tvrtki Uljaniku d.d. otići će do 10 milijuna, za plaće i režije 4,6 milijuna, podmirenje obveza dobavljačima do 12 milijuna te za buduće troškove brodogradilišta 31,2 milijuna eura. No do odobrenja kredita stoji još jedna prepreka - treba ga odobriti Europska komisija jer se brodogradilišta moraju sanirati po pravilima te institucije.

Iako država ima oko 25 posto dionica Uljanika, to je i dalje uglavnom privatna tvrtka pa prema Ugovoru o EU svaka državna potpora mora biti prijavljena Komisiji za ocjenu sukladnosti s pravilima EU-a.

Nažalost, tvrtke koje preživljavaju na državnim jamstvima nisu rijetkost u Hrvatskoj, a koliko je situacija u Uljaniku ozbiljna, ilustrira i činjenica da se Vlada odlučila na ovaj drastičan potez i odrekla se mogućnosti da intervenira u brodogradilište idućih deset godina.

Srećom po Uljanik, za njega su dosad interes pokazala dva ulagača: domaći poduzetnik Darko Končar, tj. tvrtka Kermas energija te talijanska tvrtka Palumbo Group iz Napulja, koja upravlja sa sedam brodogradilišta na Mediteranu.

https://www.tportal.hr/biznis/clanak/opstanak-uljanika-ovisi-o-dobroj-volji-bruxellesa-koncara-i-talijana-foto-20180112

za povrat duga prema matičnoj tvrtki Uljaniku d.d.

Ovaj dio je najbolji..brodogradiliste u vlasnistvu Uljanika d.d. duguje novac tom istom vlasniku :))))

govinda wrote:za povrat duga prema matičnoj tvrtki Uljaniku d.d.

Ovaj dio je najbolji..brodogradiliste u vlasnistvu Uljanika d.d. duguje novac tom istom vlasniku :))))

paradoks.

da se nadovežem na marčelovu paranoju o socijalizmu pa da podsjetim kako je to bilo u SFRJ davne 1967.

„Jedan od najtežih dana u Uljaniku!“ – štrajk u brodogradilištu Uljanik 1967. godine

Igor Stanić ; Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli , Pula, Hrvatska

Godine 1965. Savezna skupština donijela je paket zakona kojima je započela velika gospodarska reforma kojoj je cilj bila veća sloboda tržišta i veća učinkovitost poslovanja te uključivanja Jugoslavije u međunarodnu podjelu rada.
Reformom je uveden gospodarski
sustav poznat pod nazivom tržišni socijalizam koji je kao takav, uz samoupravljanje, predstavljao posebnost jugoslavenskog samoupravnog socijalizma. Početno nesnalaženje mnogih poduzeća u novim tržišnim uvjetima dovelo je do rezanja troškova unutar poduzeća, najčešće smanjivanjem plaća i otpuštanjem radnika. Posljedica toga bilo je nezadovoljstvo radnika koje je rezultiralo nizom štrajkova koji su zabilježeni u to vrijeme, a jedan takav dogodio se i u brodogradilištu Uljanik 1967. godine.

Spuštanje na razinu studije slučaja prilikom istraživanja problematike vezane uz gospodarsku reformu pruža zanimljiv uvid u događaje i omogućuje praćenje problematike na razini
mikrosredine. Analiziranjem zapisnika Upravnog odbora, Radničkog savjeta, Tvorničkog odbora sindikata te glasila radnog kolektiva brodogradilišta Informator, prikazani su povod, uzroci i posljedice štrajka te položaj radnika u sustavu radničkog samoupravljanja.


„Reforma zbog svojih ciljeva traži maksimalnu štednju i svođenje svih oblika potroš-
nje u realne okvire. […] Čitav je osnovni smisao reforme baš da stvorimo uslove za
brži porast standarda i za brže povećanje lične potrošnje u raspodjeli nacionalnog

dohotka. Isto tako treba istaći da lični dohoci u jednom dužem periodu nikako ne
mogu da rastu brže od produktivnosti rada. […] Osnovni cilj ove akcije je otvoriti
brži proces intenzivnijeg privređivanja, što je uslov za šire uklapanje naše privrede
u svjetsko tržište, a i obrnuto šire uklapanje naše privrede u svjetsko tržište postaje
uslov za ostvarenje procesa intenzivnijeg privređivanja, racionalizacije i modernizacije
naše privrede, koji inače ne bi mogao da se uspješno odvija na uskom jugoslavenskom
tržištu.“

Ovim je riječima Boris Krajger, potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća, opisao
uvjete poslovanja koji su se trebali ostvariti uvođenjem novoga gospodarskog
sustava 1965. godine. Naime, 26. srpnja 1965. Savezna skupština donijela je paket
zakona kojima je započela druga gospodarska reforma ili, kako je često nazivana,
velika gospodarska reforma.

Time je uveden gospodarski sustav koji se nazivao tr-
žišnim socijalizmom i kao takav je, uz samoupravljanje, bio posebnost jugoslavenskog
socijalizma. Nakon neuspjele reforme 1961. počelo je prevladavati mišljenje
da postojeći gospodarski sustav treba proći kroz ozbiljnije transformacije.3

Glavno
pitanje oko kojega se raspravljalo bila je politika cijena, osobito stoga što je država
određivala cijene gotovo svim vrstama proizvoda.4
Pri tome osnovne ekonomske
kategorije poput cijena proizvodnje, prodajnih cijena i visina akumulacije nisu
bile pretjerano važne. Takva politika sustava cijena, u kojoj su cijene sirovina bile
mnogo niže od cijena robe za široku potrošnju, dovodila je do disproporcije izme-
đu proizvodnje sirovina i prerađivačke industrije.5

Reforma je pripremana tijekom
1963. i 1964. zbog veće slobode tržišta i veće učinkovitosti poslovanja te uključivanja
Jugoslavije u međunarodnu podjelu rada, pri čemu je smanjena uloga države
u gospodarstvu, a povećana je uloga tržišta.6 Prve promjene dogodile su se 1964.,
a nakon toga, 1965., donesen je niz zakona, među kojima i snižavanje carinskih
stopa, ukidanje izvoznih premija te devalvacija dinara, koji su imali za cilj prilagodbu
tijekom pristupanja Jugoslavije Općem sporazumu o carinama i trgovini
(GATT), prethodniku Svjetske trgovinske organizacije, čija je Jugoslavija pridru-
žena članica bila od 1959., privremena od 1962., a stalna članica postala je 1966.
godine.7
Uveden je i jedinstveni tečaj dinara prema kojem je jedan američki dolar
iznosio 1.250 starih dinara (SD), a denominacijom dinara novi dinar mijenjao se

za 100 starih.

Novim gospodarskim sustavom poduzeća su trebala pokazati da su
sposobna nositi se s uvjetima tržišnoga poslovanja, osobito zbog ukidanja investicijskih
fondova, čime su u znatnoj mjeri zaustavljeni financijski tijekovi kojima je
država intervenirala u gospodarstvo.8

Drugim riječima, poduzeća su prepuštena
tržištu na kojem su trebala ostvarivati uspješno poslovanje.
Mnoga poduzeća imala su problema sa snalaženjem u novim gospodarskim
uvjetima te se pokazalo da je ostvarivanje reforme u praksi mnogo teže nego što se
očekivalo.

Porast cijena sredinom 1965. doveo je do porasta troškova života za 35%,
a poduzeća su povećavala osobne dohotke (OD) u skladu sa svojim mogućnostima.9
Drugim riječima, ona poduzeća koja su se snašla u uvjetima gospodarske reforme
i koja su dobro poslovala svojim su radnicima mogla povisiti dohotke, a one radne
organizacije koje su poslovale na rubu profitabilnosti nisu mogle povećavati plaće
nego upravo suprotno, osobni dohoci padali su ispod prosjeka tih gospodarskih
grana. U takvim situacijama događao se domino-efekt, pa su radne organizacije
zbog otežanog poslovanja u tržišnim uvjetima, kako bi izbjegle smanjenje osobnog
dohotka i samim time sačuvale mir unutar organizacije, počele najprije s obustavljanjem
zapošljavanja novih radnika, zatim s prekvalifikacijama viškova radne snage,
a naposljetku i s otpuštanjima zaposlenih.

Razmjeri fluktuacije radne snage ovisili
su o mnogim čimbenicima, no najviše o tome u kolikoj se mjeri pojedina radna organizacija
uklopila u tržišne uvjete te kojoj je gospodarskoj grani pripadalo poduzeće.

Prema statističkim podacima, broj osoba koje su tražile zaposlenje 1968. u Hrvatskoj
iznosio je 63.921, odnosno stopa nezaposlenosti iznosila je 6,25% i bila je to dotad
najveća poratna vrijednost.10 Nakon mnogih godina rasta zaposlenost je počela najprije
stagnirati, zatim i opadati, a kao posljedica toga bio je odlazak mnogih radnika
iz Jugoslavije na rad u inozemstvo.

Ukidanjem investicija kojima je država ulagala
sredstva u gospodarstvo radnim su organizacijama ostavljena nedovoljna sredstva
za početno snalaženje i uklapanje u nove uvjete poslovanja, pa su novi uvjeti mnogim
poduzećima bili svojevrstan šok, a to je sa sobom povuklo mnoge poteškoće
koje su najviše osjetili radnici.

Poduzeća su, kako bi došla do financijskih sredstava,
pribjegavala uštedama koje su dovele do rezanja mnogih troškova, od subvencioniranja
prehrane do osobnih dohodaka. Uzme li se u obzir činjenica da su općim
porastom cijena rasli i životni troškovi, jasno je da takve „nepopularne promjene“,
pogotovo smanjenje osobnog dohotka, nisu pale na plodno tlo kod radnika te su
izazivale nezadovoljstvo, koje su oni iskazivali na razne načine i oblike, od usmenih
protesta preko kolektivnih dolazaka u općinska sindikalna vijeća pa sve do štrajkova,
tada nazivanih obustavama rada.11

------

puni tekst u pdf na linku:

https://hrcak.srce.hr/179027

1965. SFRJ je već imala uređenje isto ili vrlo slično kao što ga danas ima komunistička Kina. đe je zapelo???

Gnječ wrote:

catabbath wrote:

Gnječ wrote:

šta si ti lud toliko ili si narcisoidan da bi ti sad 

Pa nemoj biti na forumu previše je to intelektualnog napora, idi čuvaj ovce ili takvu neku sl. aktivnost koja ti je prikladnija :)

o majku li ti jebem...

jebemuselo gnjec...daj se ostavi matere sugovornicima...vrijedjaj i ti njega da je coban...

BB-8 wrote:

Gnječ wrote:

catabbath wrote:

Gnječ wrote:

šta si ti lud toliko ili si narcisoidan da bi ti sad 

Pa nemoj biti na forumu previše je to intelektualnog napora, idi čuvaj ovce ili takvu neku sl. aktivnost koja ti je prikladnija :)

o majku li ti jebem...

jebemuselo gnjec...daj se ostavi matere sugovornicima...vrijedjaj i ti njega da je coban...

jebemu, ja ne razumijem što je to toliko problematično sa materama u rvata? rvati se navodno smrtno uvrijede ako im netko opsuje mater a ti isti rvati bi svoje matere prodali za sto kuna možda i manje. ali dobro, danas ćemo zabranit ovo sutra ono na koncu ćemo u postove stavit samo točku.

ovako:

.

veber wrote:jebga nema lex uljanik. nisu davali dosta love.

inače marc, država daje garancije za sve jače firme. i uljanik je relativno stabilan.

večina brodogradilišta se orjentirala na brodove s dodanom vrijednošću, tipa kruzeri.

japan, korea i kina drže 98% tržišta tankera i rasutog tereta.

haha da 30 milijardi kuna smo popušili od neovisnosti na sanacijama i državnim jamstvima za škverove

naravno da nema smisla u europi radit ništa osim kruzera i jahti jer je čelik na dalekom istoku triput jeftniji

Marcelus, kad si toliko strucnjak za eokonomiju i nezavisni novinar, jel, sto ne spomenes oni koji pokradaju to brodogradiliste? Ne smijes jer vecina dionicara placa reklame u tim tvojim usljivim novinama pa ne smijes protiv onog ko te hrani..pljuc...

ne drami...ja jedino prigovaram u slucaju da si bzvz jebete majke kad ponestane drugih uvreda...ostalo svima na volju...

Brodovi se ne prave od čelika, potonuli bi.

Pinochet wrote: to je ironija. ČARDAK je skoro pa uništio malu privatnu brodogradnju, koja je mogla hraniti cijelu RH državu, da bi potomogao velika državna brodogradilišta, čija sranja čitamo u novinama

malu privatnu brodogradnju je uništio mali hrvat koji je kmečao da zašto se ne uvede mega porez na jahte


sanader uveo xyz posto trošarina na jahte na zahtjev naroda, mali škverovi koji rade jahte propali, uljanik i brodosplit se drže, niko ne zna zašto i čemu služe

a sad još podigli boravišnu pristojbu da i marine potopimo..

kic wrote:
a sad još podigli boravišnu pristojbu da i marine potopimo..

jebiga ukrušit moramo još ljudi. ukrušci su žedni.

većina brodova u marinama je iz srednjeg sloja građanstva, pa im par soma ojra znači puno. grci i talijani spuštaju cijene u marinama...

BB-8 wrote:ne drami...ja jedino prigovaram u slucaju da si bzvz jebete majke kad ponestane drugih uvreda...ostalo svima na volju...

ja ne dramim ja odgovaram na post. onaj tko drami u cijeloj ovoj priči si ti jer dramiti znači raditi problem tamo gdje ga nema. ali dobro, imaš moć botune pa bog te blagoslovio štiti nemoćne trolove i provokatore raznorazne forumske narcisoidne bahate jebivjetre jer su jadni i ugroženi čim im se netko suprostavi.

Gnječ wrote:

BB-8 wrote:ne drami...ja jedino prigovaram u slucaju da si bzvz jebete majke kad ponestane drugih uvreda...ostalo svima na volju...

ja ne dramim ja odgovaram na post. onaj tko drami u cijeloj ovoj priči si ti jer dramiti znači raditi problem tamo gdje ga nema. ali dobro, imaš moć botune pa bog te blagoslovio štiti nemoćne trolove i provokatore raznorazne forumske narcisoidne bahate jebivjetre jer su jadni i ugroženi čim im se netko suprostavi.

yebo ti tata mamu...

crvenkasti wrote:Brodovi se ne prave od čelika, potonuli bi.

brodovi se rade i od betona.

Gnječ wrote:

crvenkasti wrote:Brodovi se ne prave od čelika, potonuli bi.

brodovi se rade i od betona.

armiranog. do 30m zbog naprezanja.

za koju svrhu pretezito?

pismejker wrote:za koju svrhu pretezito?

privatne brodice, recimo jahtice.

ajde...prvi puta cujem...

napraviš kalup, staviš armaturu i zaliješ betonom. ne smije biti predugačka zbog torzionih sila na trup. inače beton je daleko lakši od čelika i puno jeftiniji od stakloplastike.

mada se ta metoda ne koristi već godinama.

ugljik i kevlar su danas glavni materijali za jahte.