Uskoro referendum o autonomiji Istre, prošao referendum u Veneciji

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:propalog pokušaja makar lagane retalijanizacije Istre kulturološkog tipa

Kako propaloga? Pa ciela je Istra dvojezična, eno njeki dan izložba o sjedinjenju Istre s Hrvatskom i na talijanskom!

To je sve premalo s obzirom na secesionističke ambicije dijela istarske političke elite.
Ali je pokušaj vraćanja talijanskih benediktinaca u Dajlu ipak propao pod njihovim uvjetima, a s obzirom na njihovo poznato odbijanje priznanja legitimiteta jugoslavenskih vlasti nakon rata jasno je da bi taj povratak na simboličkoj razini predstavljao i povratak takvog odnosa prema teritoriju Istre. Oni su shvatili da je to za njih ipak prevelik zalogaj pa se zato nisu žalili čak niti na prvu presudu suda u Bujama.
Inače, ne znam sjećaš li se da je jedan od prvih sugovornika Ivanu Pauletti u Italiji bio Gianfranco Fini (što samo pokazuje licemjernost njegovog pozivanja na istarske antifašističke tradicije), ali vidimo da niti takvi kontakti nisu urodili baš nikakvim plodom. Čak i da jesu, većinski duboko antifašistička Istra ih jednostavno ne bi dočekala s odobravanjem.

Ne sjećam se tih Paulettinih kontakatah, ali me, u surječju njegova djlovanja, uopće ne čude. Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:propalog pokušaja makar lagane retalijanizacije Istre kulturološkog tipa

Kako propaloga? Pa ciela je Istra dvojezična, eno njeki dan izložba o sjedinjenju Istre s Hrvatskom i na talijanskom!

To je sve premalo s obzirom na secesionističke ambicije dijela istarske političke elite.
Ali je pokušaj vraćanja talijanskih benediktinaca u Dajlu ipak propao pod njihovim uvjetima, a s obzirom na njihovo poznato odbijanje priznanja legitimiteta jugoslavenskih vlasti nakon rata jasno je da bi taj povratak na simboličkoj razini predstavljao i povratak takvog odnosa prema teritoriju Istre. Oni su shvatili da je to za njih ipak prevelik zalogaj pa se zato nisu žalili čak niti na prvu presudu suda u Bujama.
Inače, ne znam sjećaš li se da je jedan od prvih sugovornika Ivanu Pauletti u Italiji bio Gianfranco Fini (što samo pokazuje licemjernost njegovog pozivanja na istarske antifašističke tradicije), ali vidimo da niti takvi kontakti nisu urodili baš nikakvim plodom. Čak i da jesu, većinski duboko antifašistička Istra ih jednostavno ne bi dočekala s odobravanjem.

Ne sjećam se tih Paulettinih kontakatah, ali me, u surječju njegova djlovanja, uopće ne čude. Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

ki si ti dinosaur, čudo jedno:)

RayMabus wrote:

Regoč wrote:

RayMabus wrote:

Regoč wrote:Ray, Mletčane nitko nije nasilu uvukal u Italiju, talijansko ujedinjenje bilo je projekt koji je užival široku i duboku podršku.

U biti jesu, uvućeni su na silu

Kako? Da nije bilo referenduma, nije; ali želja za ujedinjenjem i otpor Austriji bili su jasno iskazani.

ha ha ha baš

E, daj njeki argument da su Mlečani 1866. pružali otpor sjedinjenju s Italijom.

aben wrote:

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:propalog pokušaja makar lagane retalijanizacije Istre kulturološkog tipa

Kako propaloga? Pa ciela je Istra dvojezična, eno njeki dan izložba o sjedinjenju Istre s Hrvatskom i na talijanskom!

To je sve premalo s obzirom na secesionističke ambicije dijela istarske političke elite.
Ali je pokušaj vraćanja talijanskih benediktinaca u Dajlu ipak propao pod njihovim uvjetima, a s obzirom na njihovo poznato odbijanje priznanja legitimiteta jugoslavenskih vlasti nakon rata jasno je da bi taj povratak na simboličkoj razini predstavljao i povratak takvog odnosa prema teritoriju Istre. Oni su shvatili da je to za njih ipak prevelik zalogaj pa se zato nisu žalili čak niti na prvu presudu suda u Bujama.
Inače, ne znam sjećaš li se da je jedan od prvih sugovornika Ivanu Pauletti u Italiji bio Gianfranco Fini (što samo pokazuje licemjernost njegovog pozivanja na istarske antifašističke tradicije), ali vidimo da niti takvi kontakti nisu urodili baš nikakvim plodom. Čak i da jesu, većinski duboko antifašistička Istra ih jednostavno ne bi dočekala s odobravanjem.

Ne sjećam se tih Paulettinih kontakatah, ali me, u surječju njegova djlovanja, uopće ne čude. Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

ki si ti dinosaur, čudo jedno:)

Pa vidiš mi dob.

Regoč wrote:

aben wrote:

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:
Kako propaloga? Pa ciela je Istra dvojezična, eno njeki dan izložba o sjedinjenju Istre s Hrvatskom i na talijanskom!

To je sve premalo s obzirom na secesionističke ambicije dijela istarske političke elite.
Ali je pokušaj vraćanja talijanskih benediktinaca u Dajlu ipak propao pod njihovim uvjetima, a s obzirom na njihovo poznato odbijanje priznanja legitimiteta jugoslavenskih vlasti nakon rata jasno je da bi taj povratak na simboličkoj razini predstavljao i povratak takvog odnosa prema teritoriju Istre. Oni su shvatili da je to za njih ipak prevelik zalogaj pa se zato nisu žalili čak niti na prvu presudu suda u Bujama.
Inače, ne znam sjećaš li se da je jedan od prvih sugovornika Ivanu Pauletti u Italiji bio Gianfranco Fini (što samo pokazuje licemjernost njegovog pozivanja na istarske antifašističke tradicije), ali vidimo da niti takvi kontakti nisu urodili baš nikakvim plodom. Čak i da jesu, većinski duboko antifašistička Istra ih jednostavno ne bi dočekala s odobravanjem.

Ne sjećam se tih Paulettinih kontakatah, ali me, u surječju njegova djlovanja, uopće ne čude. Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

ki si ti dinosaur, čudo jedno:)

Pa vidiš mi dob.

malo je 98, ti si zape otprilike u doba preporoda:)

aben wrote:
sve ok, istra i italija nemaju neku svijetlu budućnost,
ali, daj mi još reci,
bi li stav istarske većine imo utjecaj na oslobodjenje istre?

Ignorirat ću provokaciju u vezi "oslobođenja". :)
Teško je reći, s obzirom da takva nastojanja nemaju uporište u Ustavu RH. Država doduše sigurno ne bi reagirala kao centralna španjolska vlast, nego prije kao Velika Britanija u slučaju škotskog referenduma, ali ipak ne bi podržala to "oslobođenje" čak i kada bi dobilo podršku na referendumu, što je ionako posve nerealno, a na ruku joj ide i neraspoloženje EU prema daljnim raslojavanjima nacionalnih država članica u razdoblju kada nastoje osnažiti integrativne procese unutar same unije, čak i pod cijenu raskola zbog inzistiranja nekih članica na Europi sa dvije ili više brzina.

aben wrote:

Regoč wrote:

aben wrote:

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

To je sve premalo s obzirom na secesionističke ambicije dijela istarske političke elite.
Ali je pokušaj vraćanja talijanskih benediktinaca u Dajlu ipak propao pod njihovim uvjetima, a s obzirom na njihovo poznato odbijanje priznanja legitimiteta jugoslavenskih vlasti nakon rata jasno je da bi taj povratak na simboličkoj razini predstavljao i povratak takvog odnosa prema teritoriju Istre. Oni su shvatili da je to za njih ipak prevelik zalogaj pa se zato nisu žalili čak niti na prvu presudu suda u Bujama.
Inače, ne znam sjećaš li se da je jedan od prvih sugovornika Ivanu Pauletti u Italiji bio Gianfranco Fini (što samo pokazuje licemjernost njegovog pozivanja na istarske antifašističke tradicije), ali vidimo da niti takvi kontakti nisu urodili baš nikakvim plodom. Čak i da jesu, većinski duboko antifašistička Istra ih jednostavno ne bi dočekala s odobravanjem.

Ne sjećam se tih Paulettinih kontakatah, ali me, u surječju njegova djlovanja, uopće ne čude. Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

ki si ti dinosaur, čudo jedno:)

Pa vidiš mi dob.

malo je 98, ti si zape otprilike u doba preporoda:)

O-kej, razotrkil si me, ja sam klipan iz susjedstva što je malom Lujčeku čvrge udaral.

Regoč wrote:

RayMabus wrote:

Regoč wrote:

RayMabus wrote:

Regoč wrote:Ray, Mletčane nitko nije nasilu uvukal u Italiju, talijansko ujedinjenje bilo je projekt koji je užival široku i duboku podršku.

U biti jesu, uvućeni su na silu

Kako? Da nije bilo referenduma, nije; ali želja za ujedinjenjem i otpor Austriji bili su jasno iskazani.

ha ha ha baš

E, daj njeki argument da su Mlečani 1866. pružali otpor sjedinjenju s Italijom.

https://it.m.wikipedia.org/wiki/Regno_Lombardo-Veneto

Regoč wrote:
Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

Pretjeruješ. Gospodarski interesi su takvi da poznavanje talijanskog jezika praktički svima u Istri može samo dobro doći.

Da vam nije bilo srpske vojske, davno bi Istra bila zabarska... Al` dobro, nikad nije kasno da se ta istorijska nepravda koju smo naneli italijanskom narodu ispravi... Svedocanstvo iz prve ruke:


Ujutru, 15. novembra, čupaju me iz teškog sna i groznice divlјi uzvici koji
se ore duž voza. Refleks odbrane me izbacuje iz slame u koju sam bio
utonuo. Provlačim glavu kroz prozor. Ne, to nije napad. Kroz sve prozore
vojnici su proturili puške i moji drugovi oficiri jedva zadržavaju vojnike da
ne pucaju, ali iz radosti. Kao jurišni poklič ori se duž celog voza:
— More... more...
Posle Jegejskog, prvi put sada, uzneti u ovom planinskom kršu, vidimo
Jadransko more.
Pošto ne mogu da pucaju, vojnici pevaju. Radost je kod nas uvek bučna.
Neću izostati. Doterujem brzo svoju uniformu, čistim je od slame, trlјam
svoje zažareno lice kolonjskom vodom dobijenom u Rumi i zabacujem
unazad kosu koja je uvek u neredu. Na Primorju su devojke lepe.
Naš voz, jedva utišan, ulazi polako u Sušak, predgrađe Rijeke, koja vri od
lјudi, od huka hilјada glasova, od zastava i cveća. Ovde nijednog parčeta
praznog prostora. U prvom redu, ispred sviju, revolucionarni
velikodostojnici: novi jugoslovenski guverner Rijeke, dr Lenac, predstavnici
Narodnih veća iz grada i iz Istre, koji su pobegli ispred Italijana koji dolaze
lagano od Trsta, pravoslavni prota sa krstom o vratu i čitav niz titula koje
svaki prevrat i svaka revolucija donose.
Iskrcavamo se umireni i radosni zbog primorskog sunca koje na nas pada,
zbog ovog lјudskog mora čije nas oduševlјenje zaplјuskuje i zbog saznanja da
je ovo završetak našeg ratnog pohoda.
Pred stanicom, kao onda u Rumi, postrojene čete pod oružjem, u
austrijskoj uniformi, sa srpskim i hrvatskim trobojnicama. To je batalјon
Narodnog veća — nove vojske — koji je formirao austrougarski generalštabni
potpukovnik Petar Teslić[19] od Srba i Hrvata, do pre neki dan austrijskih
ratnika, i od srpskih vojnika oslobođenih iz zaroblјeničkih logora. Na kraju
ovog revolucionarnog batalјona jedan odred mornara, opet sa srpskim i
hrvatskim trobojkama, odaje nam pozdrav. Kasnije saznajemo da je najveći
ratni brod austrougarske mornarice, oklopnjača „Viribus Unitis“ bila istakla
hrvatsku i srpsku zastavu i posada je proklamovala brodom nove
jugoslovenske mornarice, ali ju je jedna vedeta italijanska torpedovala u luci
Pulјa.
Oko nas urla Rijeka od oduševlјenja i radosti. Koračamo po asfaltu
zastrtom cvećem dok novo, sa svih prozora, sa svih balkona i iz devojačkih
ruku iz prvih redova, pada neprekidno, kao radost, po nama. Huk klicanja
tutnji kao bura nad Jadranom. Ulice su ispunjene lјudskom masom za koju
smo mi najveći doživlјaj ovoga rata i desetine hilјada glasova potresaju bez
prekida ovaj jesenji svečani dan osvetlјen jednim širokim mlazom sunca koji
se kao moćni projektor spustio na nas.
Na čelu naše kolone dva dobrovolјca barjaktara pobedonosno marširaju,
puni razdraganosti kakva se sreće samo kod Primoraca, i mašu levo i desno,
kao u prkos, sa dve ogromne srpske i hrvatske zastave.
Pred ulaskom u riječku luku i u njoj samoj — sive siluete italijanskih
brodova, stiglih baš kada i mi, sa topovima koji štrče iz čeličnih kupola, sa
mornarima na borbenim mestima, za nas više pretnja nego saveznička
zaštita. U ovoj završnoj utakmici ko će prvi stići, mi smo sa kopna bili brži od
njih. One dve zastave koje mašu ispred nas javlјaju im da smo mi osvojili
Rijeku u ovom ratu sa cvećem.
Zaboravlјamo na umor, na „špansku groznicu“, na stotine i stotine
kilometara prevalјenih kroz planine i klisure, na sve balkanske pregažene
reke, bez mostova, na naše domove kraj kojih smo prošli a da ih nismo ni
videli, i maršujemo čvrstim korakom kao regruti. Toliko udaramo nogama o
asfalt da se razleću komadi naše ionako poderane i istrulele obuće.
Živela srpska vojska — prolama se uragan nad Rijekom.
Sa ratnog broda „Emanuel Filiberti“, koji je uplovio u riječko pristanište,
odvaja se jedna vedeta. Italijanski admiral Reiner, zapovednik flote u
Kvarneru, uznemiren je ovom burom od glasova koji dopiru i do topovskih
kupola njegovog broda i hoće da vidi kakve su to trupe ušle.
Tek smo, iskićeni cvećem kao na karnevalu, ušli u kasarnu u kojoj se puše
austrijske polјske kujne sa ručkom za naše vojnike, kada jedan automobil sa
italijanskim marinskim oficirom stiže do nas. Admiral moli našeg
komandanta da se sa njime sastane.
Potpukovnik Ljuba „Bog“ koji je, već pri susretu sa novim guvernerom,
primio komandu nad Rijekom i Sušakom kao sastavnim delovima naše
državne teritorije, seda u automobil i jednim širokim pokretom podiže svoje
brkove uvis, kao pred borbu.
U njegovom odsustvu, postavlјamo mitralјeze uperene na put koji dolazi
od Istre u koju su već ušli Italijani.
Sastanak nije bio dug. Naš komandant vraća se sa licem iz rđavih dana.
Admiral Reiner pitao ga je da li je naš batalјon sastavlјen od bivših
austrijskih vojnika.
— Mi dolazimo sa Solunskog fronta i mi smo vojnici Kralјevine Srbije.
— Impossible! — ponovio mu je nekoliko puta admiral Reiner.
— Naš vojnički rečnik ne poznaje reč: impossible (nemoguće) — saopštio
nam je, isto kao i italijanskom zapovedniku flote, naš šef, gord na svoj
odgovor.
Admiral Reiner je tražio da i italijanske trupe uđu jednovremeno u
Rijeku.
— Impossible — bio je odgovor potpukovnika Ljube „Boga“. — Mi smo na
našoj državnoj teritoriji, po pravu ratnog osvajanja i po slobodnoj želјi
stanovništva.
Uzbuđen još više nego naš komandant, italijanski admiral vratio se na
„Emanuel Filiberti“.
— Imamo najhitnije da posednemo sve vojne objekte Rijeke — saopštava
nam naš komandant i na jednoj velikoj karti grada i pristaništa svako nalazi
objekat koji ima da osigura.
U pristaništu je dvadesetak putničkih brodova i kargoa punih hrane i
spreme za austrougarske trupe u Albaniji koje su se snabdevale preko Rijeke.
U brodovima ima hrane za sto hilјada lјudi: to je najveći ploveći magazin koji
smo ikada videli. Na molu dvadeset potpuno novih hidroaviona čeka na svoj
prvi let. Cele baterije topova, pokrivene nepromočivim platnom, za nas su
neupotreblјive jer među nama nema nijednog artilјerca.
Zgrablјen vrtlogom naše riječke avanture zaboravlјam na svoju „špansku
groznicu“, iako mi lomi telo i sagoreva ga.
U podne naš guverner Rijeke priređuje nam banket. Trg pred zgradom
guvernerstva je preplavlјen ogromnim živim talasom koji kliče, urla, peva. Dr
Lenac i potpukovnik Maksimović drže sa balkona govore. Admiral Reiner
čuje njihov eho koji se razleže nad čitavim gradom. Gradska muzika svira
srpsku državnu himnu, a potom hrvatsku narodnu. Sve su ulice pune dece
koja trče, mašući srpskim i hrvatskim zastavicama.
Po podne saznajemo da se italijanski zapovednik flote ponovo iskrcao i da
je u zgradi koju je, odmah kraj mola Adamiča, uzeo za svoj štab. Ponovo
poziva našeg komandanta na razgovor.
Pet je po podne. Jesenji suton nad Primorjem. Sve su riječke ulice u
groznici. Odjednom zaglušna larma, treštanje gvožđurije, zviždanje. Silazim
na glavnu aveniju koja vodi od Opatije u središte Rijeke. Kao kornjača, jedan
za drugim, dvadeset italijanskih blindiranih automobila valјa se lagano
između gustih redova Riječana koji urlaju od besa. Kupole na oklopnim
kolima se okreću i mitralјeske i topovske cevi uzimaju grupe lјudi na nišan.
Zviždanje Riječana je sada jače od treska čelika. Naši vojnici, koji su u
patrolama razbacani duž ulica i na koje Italijani okreću svoje mitralјeze,
prete golom pesnicom i urliču:
— Ua!
U našoj kasarni sve je u punoj borbenoj pripravnosti. Sva naša
automatska oruđa, naši bacači i ručne bombe, spremni su za odgovor na prvi
rafal sa italijanskih bornih kola.
U štabu admirala Reinera je drama za koju saznajemo tek kasnije, kada je
već završena.
Na ulici, na koju se spustila noć, italijanski blindirani automobili su
zaustavlјeni masom sveta koja neće da uzmakne već postaje sve gušća.
Prozori zgrade štaba italijanske mornarice drhte od desetina hilјada lјudskih
glasova koji razdraženi uzbuđenjima ovog dana trijumfa i pretnji dostižu onu
granicu kada masa postaje neodgovorna.
I ja sam u vrtlogu, i desetak mojih dobrovolјaca koji su se okupili oko
mene pitaju me tiho:
— Hoćemo li da navalimo da im pokupimo ovo?
Odjednom se masa lagano razmiče i počinje da kliče. Vidimo tešku figuru
Ljube „Boga“ kako izlazi iz admiralovog štaba i probija se baš ka mojoj grupi.
Nјegovo lice je razvučeno u zadovolјni osmeh.
— Admiral je naredio da se blindirana kola vrate u Istru.
Jedan italijanski marinski oficir, koji je išao iza širokih leđa našeg
komandanta kao iza štita, uspeo je da dođe do komandanta blindiranog
odreda.
Teška čelična kola pokušavaju da se okrenu. Potpukovnik Maksimović
viče, ali se njegov glas gubi u larmi. On ima naročito poverenje u jačinu moga
glasa i daje mi glavom znak da ponovim njegove reči. Urlam iz sve snage:
— Pustite ih da se vrate. Oni se povlače. Ne izazivajte. Srpski komandant
vam to poručuje.
Ljudi se odmiču od sivih čeličnih ploča, kola se uz tresak okreću i polaze
natrag. Zviždanje mase opet para hladni večernji vazduh. Iznad guste lјudske
gomile, kao vatrene zmije koja puzi, plamte zapalјene baklјe kojim ova
razdragana povorka slavi svoju kratku pobedu.
Dok se komandant i ja vraćamo u kasarnu„ okruženi mojim vojnicima, u
huku ulice koja uvek nečem kliče, potpukovnik Ljuba „Bog“ uzima me za
prvog svedoka kome poverava svoj uspeh:
Bilo je jako teško. Admiral je uporno hteo da italijanske trupe još večeras
uđu. Ja sam mu tada doviknuo: „Samo silom oružja možete nas odavde
ukloniti“. I kada sam udario pesnicom o sto, admiral je prebledeo. Moram
reći da nam je mnogo pomogao francuski komandant „Touareg“-a. Bez
njegove energične intervencije, bilo bi već večeras krvoprolića.
U luku Rijeke ušao je danas taj francuski torpilјer „Touareg“. Nјegov
komandant, kapetan fregate Durant Vieille, bio je na ovoj međusavezničkoj
konferenciji odbojnik između italijanske nadmoćnosti i srpske tvrdoglavosti.
Noć mi donosi saznanje da sam još bolesnik. Sada, kada je opasnost
prošla, celo mi se telo trese, ali ništa ne može da me očupa od svečanosti koja
za nas uvek traje. Oficiri Teslićevog batalјona, koji su još uvek u austrijskim
uniformama i oznakama priređuju nam banket u carsko-kralјevskom
Oficirskom domu. Sa brodova u luci donete su desetine i desetine boca sa
tokajem i šampanjcem, namenjenim austrijskim trupama u Albaniji, i čitavo
veče i noć zalivam moju „špansku groznicu“ ovim teškim i slatkim mađarskim
vinom koje je kao sunce rastočeno u boce

slidingdoorsoperator wrote:

aben wrote:
sve ok, istra i italija nemaju neku svijetlu budućnost,
ali, daj mi još reci,
bi li stav istarske većine imo utjecaj na oslobodjenje istre?

Ignorirat ću provokaciju u vezi "oslobođenja". :)
Teško je reći, s obzirom da takva nastojanja nemaju uporište u Ustavu RH. Država doduše sigurno ne bi reagirala kao centralna španjolska vlast, nego prije kao Velika Britanija u slučaju škotskog referenduma, ali ipak ne bi podržala to "oslobođenje" čak i kada bi dobilo podršku na referendumu, što je ionako posve nerealno, a na ruku joj ide i neraspoloženje EU prema daljnim raslojavanjima nacionalnih država članica u razdoblju kada nastoje osnažiti integrativne procese unutar same unije, čak i pod cijenu raskola zbog inzistiranja nekih članica na Europi sa dvije ili više brzina.

Ne bi se naša vlast poniela ni kano španjolska, ni kano britanska. Za razliku od britanske, referendum bi proglasila nelegalnim i nelegitimnim, a za razliku od španjolske ne bi poslala redarstvo na glasovače. Jednostavno bi rekla "puji pik ne važi" i, možebitno, privela organizatore, ostavljajući narod na miru.

Regoč wrote:
Ne bi se naša vlast poniela ni kano španjolska, ni kano britanska. Za razliku od britanske, referendum bi proglasila nelegalnim i nelegitimnim, a za razliku od  španjolske ne bi poslala redarstvo na glasovače. Jednostavno bi rekla "puji pik ne važi" i, možebitno, privela organizatore, ostavljajući narod na miru.

Otprilike tako nekako.

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:
Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

Pretjeruješ. Gospodarski interesi su takvi da poznavanje talijanskog jezika praktički svima u Istri može samo dobro doći.

Jedno je poznavanje jezika, drugo je obvezna uporaba talijanštine na svih razinah u Istri.

RayMabus wrote:

Regoč wrote:

RayMabus wrote:

Regoč wrote:

RayMabus wrote:
U biti jesu, uvućeni su na silu

Kako? Da nije bilo referenduma, nije; ali želja za ujedinjenjem i otpor Austriji bili su jasno iskazani.

ha ha ha baš

E, daj njeki argument da su Mlečani 1866. pružali otpor sjedinjenju s Italijom.

https://it.m.wikipedia.org/wiki/Regno_Lombardo-Veneto

pola Venecije je odselilo preko okeana trbuhom za kruhom kad su potpali pod vlast Italije

Venecija je bila bogata jer je za Austriju bila tragovina

Narod je bio protiv sjedinjene s Italijom dok talijanska birokracija i plemstvo da jer nisu mogli doći na visoke položaje

To ti je prava istina

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:
Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

Pretjeruješ. Gospodarski interesi su takvi da poznavanje talijanskog jezika praktički svima u Istri može samo dobro doći.

Jedno je poznavanje jezika, drugo je obvezna uporaba talijanštine na svih razinah u Istri.

To gura određeni dio istarskih političkih elita, ali će na kraju završiti samo na koristi od lakših gopodarskih kontakata zbog poznavanja jezika.

Stanojko wrote:Da vam nije bilo srpske vojske, davno bi Istra bila zabarska

Istra je oslobođena talijanske okupacije 1945. zahvaljujući partizanom, a što je potvrđeno mirovnim ugovorom 1947., memorandumom 1954. i sporazumom 1975.

Jeje stvarno je teror u Istri, talijanski po  svuda, rvati i bosančerosi se masovno vraćaju u vukokebine, možeš misliti...

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:

slidingdoorsoperator wrote:

Regoč wrote:
Dvojezičnost je oblik tihe okupacije, priprema za talijansku agresiju.

Pretjeruješ. Gospodarski interesi su takvi da poznavanje talijanskog jezika praktički svima u Istri može samo dobro doći.

Jedno je poznavanje jezika, drugo je obvezna uporaba talijanštine na svih razinah u Istri.

To gura određeni dio istarskih političkih elita, ali će na kraju završiti samo na koristi od lakših gopodarskih kontakata zbog poznavanja jezika.

Ne samo da gura, nego je već i praksa takva bez obzira na udjel Talijanah.

catabbath wrote:Jeje stvarno je teror u Istri, talijanski po  svuda, rvati i bosančerosi se masovno vraćaju u vukokebine, možeš misliti...

@kic
Prijava zbog rasizma.

Ahah a koja je točno rasa u pitanju? :D

Uglavnom više manje smo se svi složili da za Kroejša nema opasnosti a Zlovenci će da jedu govna