Poljaci se rugaju francuskoj strateškoj autonomiji

Francuskoj netko mora objasnit da su oni sad država na razini Bangladeša.

---


Francuski javni dug : Tamo negdje oko 2010 oko 60-ak posto a sad duplo. Dakle ekipa je u samo desetak godina uspila nabit tj zadužit se za duplo i sad im je javni dug 120 posto i onda tu nešto pametuju.


Enlarge this imageClick to see fullsize


https://fr.wikipedia.org/wiki/Dette_publique_de_la_France

I još imaju najveće porezno opterečenje u Europi. Znači em ogromni paraziti na ovom privatnom sektoru i onda vam ni to nije dovoljno nego još udri zaduživanje masovno i u par godina javni dug za duplo.

Šta vi radite s tim parama ? Jedete taj papir ( novac ) ? 

A kako će ovo doživiti slom uskoro.


Ovo je bakrot.

Ovo je ko narkoman kad se navuće na drogu pa samo gleda di će nać novi dop umisto da ode na odvikavanje.

Ovi su se navukli na to da je normalno živit tako da radiš ogromne harače privatnom sektoru i onda se usput još samo zadužuješ kako bi sve bilo ok i da te ne udara narkomanska groznica jer nisi dobio šut.

O kako će ovo bit bolno odvikavanje od drogiranja uskoro.

Zapadna Europa ide tragom Venezuele

 by RayMabus Sun 5 Mar - 12:28

Francuska je prnila u potić. Oni i Italija. Glume tu neki kurac a žive na dug. Sad kad se ne budu mogli zaduživat otić će u kurac totalno jer pada unutarnja potrošnja i BDP i onda taj javni dug još više raste bez obzira šta nisi uzeo novi kredit jer se on gleda u odnosu na BDP pa onda kako ti on pada tako ti raste i taj omjer javnog duga iako uopće nisi uzeo novi kredit.

Oni su gotovi. Pročita san sinoć ( noćas ) detajno uvid u stanje francuske ekonomije i šta se tu dešava i šta se dešavalo zadnjih desetljeća.

To šta san ja jučer pročita otkrilo mi je da bez obzira šta imaju nešto manji javni dug od Italije da su oni u vrlo sličnoj a možda i goroj situaciji od Italije. Naime oni imaju par ekonomskih giganata al koje finacira država a ta država više nema para dakle prestanak državnog finaciranja tih ekonomskih giganata vuće dijelu Francusku u ambis. Plus pad jave potrošnje koja im čini veliki dio BDP-a.

Pristup Pariza odražava francusku ekonomsku nesigurnost. S francuskim javnim dugom koji se približava 120 posto BDP-a (gotovo duplo više nego u Njemačkoj) i porezima koji već gutaju nevjerovatnih 47,3 posto ekonomske proizvodnje (drugi najveći teret u EU), Francuskoj ponestaje novca da nastavi finansirati svoj ekonomski model.

Opsjednutost Pariza industrijskim subvencijama ogledalo je teške situacije u proizvodnom sektoru na koji sada otpada samo 11 posto industrijske proizvodnje u EU-u (u poređenju sa 27 posto u Njemačkoj i 16 posto u Italiji). Čak je i francusko vodstvo u nuklearnom sektoru – koji je jedna od rijetkih priča o ekonomskom uspjehu – održano samo nedavnom skupom renacionalizacijom kompanije Electricite de France (EDF), francuskog nuklearnog operatera koji stvara gubitke i opterećen je dugovima.


---


Sad ćemo im uništit i ovih 11 posto.

Bit ćete najbolji kad banrotirate uskoro jer da je vama stvarno stalo do strateške autonomije EU ovo bi odavno prepustili EU. Lažete čim zinete. Prokužili su vas svi u EU odavno.


EU protiv Francuske za mjesto u VS UN-u

Posljednjih godina bilo je poziva, prvenstveno iz Njemačke, da se Francuska odrekne svog mjesta stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i zamijeni mjestom u EU (uključujući pravo veta). Njemački argument je da bi stalno mjesto EU-a u Vijeću sigurnosti omogućilo europskom bloku da govori jednim, ujedinjenim glasom na međunarodnoj platformi. Članak 34. Ugovora o Europskoj uniji navodi da države članice moraju podržavati stajalište Unije u svim međunarodnim organizacijama, konferencijama ili forumima u svojim postupcima, stoga Njemačka tvrdi da ako je Francuska doista predana EU, ovo mjesto i pripadajuća moć veta treba europeizirati. Ovi pozivi slijede zabrinutost za budućnost Europe na globalnoj sceni nakon Brexita, koji ostavlja Europu sa samo jednim mjestom u Vijeću. Stav Francuske, kao i drugih političkih analitičara u EU, je da ako je cilj Njemačke doista bolje predstavljanje europske pozicije na globalnoj sceni kao što oni tvrde, ovo spojeno sjedište u EU bilo bi kontraproduktivno. Umjesto toga, baš kao što se Francuska zalagala za (vidi: § Reforma UN-a) dodavanje više stalnih mjesta u Vijeću sigurnosti UN-a koje drže europske zemlje značilo bi veću kolektivnu glasačku moć i doprinos važnim rezolucijama i raspravama UN-a. S obzirom na to da je Francuska diplomatska sila EU-a dok Njemačka predstavlja gospodarski kapital EU-a – zajedno su protuteža jedna drugoj. Takva europeizacija francuske diplomatske snage u držanju ovog sjedišta Vijeća sigurnosti UN-a mogla bi nadoknaditi ovu ravnotežu u rukama Njemačke i poremetiti ovu francusko-njemačku ravnotežu koja je u srži europske integracije i mira. Prema tome, malo je vjerojatno da će Francuska ustupiti svoje mjesto u VS UN-u i pravo veta EU-u ili da će UN to dopustiti, ali je vjerojatno da će Francuska nastaviti gurati reformu UN-a kako bi se Njemačka i druge zemlje G4 pridružile ' Big Five' i postanu stalni članovi Vijeća sigurnosti UN-a s pravom veta.

Godine 2017. novoizabrani francuski predsjednik Emmanuel Macron iznio je svoju veliku viziju uloge Francuske u budućnosti Evrope.


Kako bi stvorio “jaku Evropu” sposobnu za vodstvo na svjetskoj pozornici, Macron je predložio svoje rješenje – centralizirana Evropska unija sa zajedničkim političkim, ekonomskim i društvenim modelom – u suštini, EU stvorena prema slici Francuske – umotana u još jednu duboko ukorijenjenu francusku ideju bloka koji je strateški autonoman od SAD-a.


Srećom po EU, događaji tokom prošle godine razbili su zablude većini od ostalih 26 država članica, o poželjnosti Macronovih francusko-centralističkih stavova.

Njegova pogrešna procjena ruskog predsjednika Vladimira Putina, besprijekorne floskule o miru i bijeg od bilo kakve veće francuske uloge u otporu ruskoj invaziji na Ukrajinu smrtno su potkopali povjerenje u Francusku u cijelom bloku.

Pristup Pariza odražava francusku ekonomsku nesigurnost. S francuskim javnim dugom koji se približava 120 posto BDP-a (gotovo duplo više nego u Njemačkoj) i porezima koji već gutaju nevjerovatnih 47,3 posto ekonomske proizvodnje (drugi najveći teret u EU), Francuskoj ponestaje novca da nastavi finansirati svoj ekonomski model.


Opsjednutost Pariza industrijskim subvencijama ogledalo je teške situacije u proizvodnom sektoru na koji sada otpada samo 11 posto industrijske proizvodnje u EU-u (u poređenju sa 27 posto u Njemačkoj i 16 posto u Italiji). Čak je i francusko vodstvo u nuklearnom sektoru – koji je jedna od rijetkih priča o ekonomskom uspjehu – održano samo nedavnom skupom renacionalizacijom kompanije Electricite de France (EDF), francuskog nuklearnog operatera koji stvara gubitke i opterećen je dugovima.


Transparentnost francuskog plana i borbeni pristup Pariza da ga progura na evropskom nivou ostavili su Macrona bez pravih političkih saveznika u bloku—u trenutku kada je povjerenje u Macrona već na samom dnu zbog njegovog kolebanja oko Ukrajine i odbijanja da preuzme značajnu ulogu u sigurnosti i odbrani istočne Evrope.


Prijedlozi subvencija stoga su ogolili sve veću izolaciju Francuske u EU-u. Sedam država članica EU otvoreno se protivilo dodatnom zaduživanju EU-a za industrijske subvencije. Na posebnom samitu Evropskog vijeća u Briselu 9. februara, obnovljeni francusko-njemački napor za industrijsku pomoć naišao je na široko protivljenje ostalih država članica.


Macronov pristup odražava temeljnije pitanje neizvjesne uloge Francuske u svijetu nakon Hladnog rata. Macronov odnos sa Putinom, koji je nastavljen dugo nakon početka rata, temeljio su se na njegovom ličnom uvjerenju u francusku vanjsku politiku kao nezamjenjivog arbitra globalnih odnosa.

Dakle, dok je Britanija garantovala sigurnost Finskoj i Švedskoj čak i prije njihovog pristupanja NATO-u, Francuska je bila zauzeta kritikovanjem Poljske zbog njenih “atlantističkih sklonosti” u odabiru američkih i južnokorejskih kompanija umjesto EDF-a za izgradnju novih nuklearnih elektrana. Ova je strategija osmišljena za gubljenje prijatelja i otuđenje ljudi, posebno u srednjoj i istočnoj Evropi.

Za političare ogrezle u francuskim konvencijama poput Macrona, osigurati da Francuska sjedi za istim stolom kao i druge tradicionalne velike sile – čak i ako to znači sklapanje dogovora s autoritarnom Rusijom u opadanju – uvijek će biti važnije od priznavanja relativnog pada Francuske u prošlom stoljeću. Održavanje Francuske u dogovoru velikih sila također je mnogo veći prioritet za Pariz nego izgradnja učinkovitih partnerstava s manjim članicama EU-a. Ovaj način razmišljanja datira mnogo prije osnivanja EU-a i stoljećima je bio glavni element francuske politike. Macronov način razmišljanja potiče iz temelja odnosa Pariza i Moskve barem od 1890-ih.

Za razliku od Britanije, koja se više-manje prilagodila svojoj postimperijalnoj ulozi, Francuska nikada nije bila u stanju prihvatiti uspon SAD-a na mjesto ekonomskog i političkog hegemona. Niti je Francuska bila voljna niti je bila sposobna pružiti održivu alternativu američkoj, a sada i britanskoj političkoj i sigurnosnoj podršci postkomunističkim državama srednje i istočne Evrope.


Danas je postalo jasno da je Macronova vizija takozvane evropske strateške autonomije – koja nikada nije bila potkrijepljena ozbiljnom strategijom ili vojnim sposobnostima – doživjela krah u Ukrajini. I umjesto da povede Evropu u slavno doba integracije, Macron širi upravo one podjele u Evropi na koje je upozoravao 2017.

Susret uzvišenih težnji i hladne stvarnosti razotkrio je smanjenu Francusku, moćniju srednju i istočnu Evropu i sve više isključenog Macrona, piše Foreign Policy.

FP: Da bi spasio Francusku, Macron dijeli Evropu

Poljaci se rugaju!!!
O jebo te, najveci Anglosaksonski pusikurci u galaksiji se nekome rugaju