Godišnje 500 učitelja višak

maggie13 wrote:

debotoijusto wrote:

maggie13 wrote:

aben wrote:

kic wrote:

mislim aben je tu u pravu, vise razmisljamo koji cemo gadget kupit ili ormar, nego sta nam dijete uci uopce.. platis-dobijes

s tin da u hrvatskoj ne postoju privatne skule- država ne do da se uči nešto drukčije

naravno da ne postoje..isti je plan i program

privatna skola "zemlja ravna ploca" , bas steta sto ne postoji

postoje vjerske skole

jel tamo zemlja ravna ploca ili program RH ? ?

metilda wrote:

Triny wrote:Manje đaka, višak učitelja...kažu 500 godišnje.
To bi se riješilo nekim aktom pa bi se smanjio broj učenika po razredu, predlažu.

Nema linka.

ne treba link.. enančipačija.. žena je svoga tela gospodar.. može ubiti dijete kako joj ćefne.. zakonski... manje djece, manje učitelja.... kriv je hdz- naravno

Hmmm...ove misli budućnosti su mi tako poznate od nekuda
Ah...da
Kao i u svemu drugome u životu, nacisti su vrlo dobro znali što žele od svojih žena i nisu se nimalo libili to direktno tražiti. Najbitnija uloga žena je svakako bila ona majčinska, koja bi za posljedicu povećavala arijevsku rasu, donijela više radne snage i omogućila Nijemcima da zavladaju svijetom kao superiorni. Jedan od prvih zakona koje je Hitler donio bio je onaj iz 1933., tzv. Zakon o poticanju na brak. Prema njemu, država je pozajmljivala 1000 maraka, što je tada iznosilo prosječni devetomjesečni prihod. Čak 800 tisuća novopečenih bračnih parova to je objeručke prihvatilo. Osim toga, postojao je i način kako se moglo izbjeći vraćanje novca - rođenje jednog djeteta smanjivalo je dug za 25 posto, dvoje djece 50 posto, a s njih četvero cijeli bi dug bio izravnan - što je bio vrlo učinkovit način poticanja nataliteta. Postojao je i dugoročni cilj - kako je Njemačka rasla bilo joj je potrebno sve više vojnika, jer je rastuća populacija zahtijevala da mladi dječaci postanu vojnici, a mlade žene majke. Da se ideja "lebensrauma" ostvari, Njemačkoj je bilo potrebno toliko veliko stanovništvo koje može popuniti ogromne praznine istočne Europe. Ta je politika uzela toliki zamah da se 1943. razmišljalo i o uvođenju zakona prema kojem bi svaka plodna žena morala imati četvero djece, od kojih bi njihovi očevi morali biti "rasno čisti". Heinrich Himmler, vođa SS, bio je velik zagovaratelj te ideje. Otac te djece nakon ispunjenja kvote s jednom ženom tada bi bio "pušten" iz braka kako bi mogao oploditi još žena. Ipak, zakon nije nikad odobren jer se strahovalo da bi rezultirao društvenom anarhijom. Na rođendan svoje majke 12. kolovoza, Hitler koji je cijeli život veličao i patio za njom, odlučio je dodjeljivati tzv. Majčinski križ ženama koje su izrodile najviše djece. SCREENSHOT Zlatni križ bi dobile žene koje su rodile čak osmero djece, srebrni se dobivao za šestero djece, dok je brončani bio namijenjen onima sa "samo" četvero djece. Izuzev nekoliko specifičnih poslova, Hitler nije vidio nikakvog smisla u tome da žene rade, njihova je uloga bila biti odlične majke i supruge svom mužu, a to su mogle biti jedino ako su apsolutno posvećene kućanstvu, djeci i njemu. Od najranije dobi djevojčice se u školama učilo kako se sve "dobre Nijemice" trebaju udati mlade te usrećiti svom supruga. "Misija je žena da budu lijepe i donose djecu na svijet. To uopće nije tako nemoderno kako se čini. Ženka ptića uljepšava se za svog mužjaka i za njega nese jaja. U zamjenu, mužjak se brine o njoj skupljajući hranu i čuva je od neprijatelja" - Joseph Goebbels 1929. U Weimarskoj Njemačkoj bilo je oko 100 tisuća ženskih učiteljica, 3000 doktorica te oko 13 tisuća glazbenica. Već kroz nekoliko mjeseci nakon Hitlerovog dolaska na vlast, brojne žene doktorice i državne službenice su dobile otkaz, a to je isto slijedilo i odvjetnicama. Početkom Drugog svjetskog rata rijetke su žene imale posao s punim radnim vremenom. Ipak, zbog nedostatka osposobljenih ljudi, 1937. je donijet zakon prema kojem su žene morale odraditi "godinu dužnosti", u kojoj su patriotski trebale besplatno raditi kako bi pomogle nacističkom "ekonomskom čudu". Kao kućanicana i majkama, život im se mogao lagano kontrolirati, a savjetovalo im se da ne nose šminku ili hlače. Nije bilo dopušteno bojati kosu ili nositi minival, jer se vjerovalo kako to može imati loš utjecaj na zdravlje, a posljedično i na plodnost. Ženama se strogo zabranjivalo mršavjeti - jer se smatralo kako je jača građa najbolja za donošenje zdrave i jake djece na svijet, a mršave žene će imati puno komplikacija u trudnoći. Iz istog razloga nije se smatralo dobrim da puše.

čardaklija wrote:
marxisti isto kao ni libertarijanci ne znaju računati, ne mogu zbrojiti 2+2
triny, yoda, aben ne volu matematiku
oni vole sofizam
https://en.wikipedia.org/wiki/Praxeology

Praxeology rejects positivism and empiricism in the development of theories, it constitutes nothing less than a rejection of the scientific method

Austrians argue that that empirical data itself is insufficient to describe economics

Ludwig von Mises in particular argued against empiricist approaches



kakav um se vodi takvim pristupom?

aben wrote:

epikur37 wrote:

aben wrote:

debotoijusto wrote:

maggie13 wrote:
naravno da ne postoje..isti je plan i program

privatna skola "zemlja ravna ploca" , bas steta sto ne postoji

a, ča govoriš na skulu bez kemije? ili skulu s marksizmom?

Ča je problem s marxizmom?

deboto i jušto se veseli nasilnim planovima jer oni isključuju crikvu, 
ali zaburavlja da je unda tako isključeno i apsoluto sve drugo, pa čak i njegov marksizam.

kolega , koji moj upis prikazuje incestualnu vezu s "mojim marksizom" ?
nije da mi smeta kalup za cipele nego tek rasprave radi 

čardaklija wrote:

čardaklija wrote:
marxisti isto kao ni libertarijanci ne znaju računati, ne mogu zbrojiti 2+2
triny, yoda, aben ne volu matematiku
oni vole sofizam
https://en.wikipedia.org/wiki/Praxeology

Praxeology rejects positivism and empiricism in the development of theories, it constitutes nothing less than a rejection of the scientific method

Austrians argue that that empirical data itself is insufficient to describe economics

Ludwig von Mises in particular argued against empiricist approaches



kakav um se vodi takvim pristupom? :lol!:

točno, ekonomija nije fizika pa da se more predviđati s matematikom. osim u nekon matriks, neslobodnom svitu.

debotoijusto wrote:

aben wrote:

epikur37 wrote:

aben wrote:

debotoijusto wrote:

privatna skola "zemlja ravna ploca" , bas steta sto ne postoji

a, ča govoriš na skulu bez kemije? ili skulu s marksizmom?

Ča je problem s marxizmom?

deboto i jušto se veseli nasilnim planovima jer oni isključuju crikvu, 
ali zaburavlja da je unda tako isključeno i apsoluto sve drugo, pa čak i njegov marksizam.

kolega , koji moj upis prikazuje incestualnu vezu s "mojim marksizom" ?
nije da mi smeta kalup za cipele nego tek rasprave radi  :;):

pa jugosloven si, to mi je nekako prirodno gre skupa.

debotoijusto wrote:

maggie13 wrote:

debotoijusto wrote:

maggie13 wrote:

aben wrote:
s tin da u hrvatskoj ne postoju privatne skule- država ne do da se uči nešto drukčije

naravno da ne postoje..isti je plan i program

privatna skola "zemlja ravna ploca" , bas steta sto ne postoji

postoje vjerske skole

jel tamo zemlja ravna ploca ili program RH ? ?

vidi pod aben iznad

aben wrote:

debotoijusto wrote:

aben wrote:

epikur37 wrote:

aben wrote:
a, ča govoriš na skulu bez kemije? ili skulu s marksizmom?

Ča je problem s marxizmom?

deboto i jušto se veseli nasilnim planovima jer oni isključuju crikvu, 
ali zaburavlja da je unda tako isključeno i apsoluto sve drugo, pa čak i njegov marksizam.

kolega , koji moj upis prikazuje incestualnu vezu s "mojim marksizom" ?
nije da mi smeta kalup za cipele nego tek rasprave radi 

pa jugosloven si, to mi je nekako prirodno gre skupa.

hi hi i jos jedan hi

aben wrote:

čardaklija wrote:

čardaklija wrote:
marxisti isto kao ni libertarijanci ne znaju računati, ne mogu zbrojiti 2+2
triny, yoda, aben ne volu matematiku
oni vole sofizam
https://en.wikipedia.org/wiki/Praxeology

Praxeology rejects positivism and empiricism in the development of theories, it constitutes nothing less than a rejection of the scientific method
Austrians argue that that empirical data itself is insufficient to describe economics
Ludwig von Mises in particular argued against empiricist approaches
kakav um se vodi takvim pristupom?

točno, ekonomija nije fizika pa da se more predviđati s matematikom. osim u nekon matriks, neslobodnom svitu.

e, treba empirijske činjenice odbacit, ne odgovaraju ideologiji

šta će tebi škola, pa da te tamo na silu uče zbrajat i oduzimat, uče evoluciju, ili da zemlja nije ravna ploča

eto. i ne treba nam inormatika!
treba nam općenito kvalitetno školstvo.

moja djeca od vrtičke dobi uče jezike, dodatno mi mala ide na matematiku. sin sprema diplomski i rekao sam mu da odradi i doktorat.

tata će ga zaposlit, ali će krenut od nule da shvati procese, a ako zajebe leti van.
iz firme i iz kuće. iz kuće ga mater neće potjerat ali ću mu ja uskratiti novac u tom slučaju.

kaja wrote:

metilda wrote:

Triny wrote:Manje đaka, višak učitelja...kažu 500 godišnje.
To bi se riješilo nekim aktom pa bi se smanjio broj učenika po razredu, predlažu.

Nema linka.

ne treba link.. enančipačija.. žena je svoga tela gospodar.. može ubiti dijete kako joj ćefne.. zakonski... manje djece, manje učitelja.... kriv je hdz- naravno

Hmmm...ove misli budućnosti su mi tako poznate od nekuda
Ah...da
Kao i u svemu drugome u životu, nacisti su vrlo dobro znali što žele od svojih žena i nisu se nimalo libili to direktno tražiti.  Najbitnija uloga žena je svakako bila ona majčinska, koja bi za posljedicu povećavala arijevsku rasu, donijela više radne snage i omogućila Nijemcima da zavladaju svijetom kao superiorni.  Jedan od prvih zakona koje je Hitler donio bio je onaj iz 1933., tzv. Zakon o poticanju na brak. Prema njemu, država je pozajmljivala 1000 maraka, što je tada iznosilo prosječni devetomjesečni prihod. Čak 800 tisuća novopečenih bračnih parova to je objeručke prihvatilo. Osim toga, postojao je i način kako se moglo izbjeći vraćanje novca - rođenje jednog djeteta smanjivalo je dug za 25 posto, dvoje djece 50 posto, a s njih četvero cijeli bi dug bio izravnan - što je bio vrlo učinkovit način poticanja nataliteta. Postojao je i dugoročni cilj - kako je Njemačka rasla bilo joj je potrebno sve više vojnika, jer je rastuća populacija zahtijevala da mladi dječaci postanu vojnici, a mlade žene majke. Da se ideja "lebensrauma" ostvari, Njemačkoj je bilo potrebno toliko veliko stanovništvo koje može popuniti ogromne praznine istočne Europe. Ta je politika uzela toliki zamah da se 1943. razmišljalo i o uvođenju zakona prema kojem bi svaka plodna žena morala imati četvero djece, od kojih bi njihovi očevi morali biti "rasno čisti". Heinrich Himmler, vođa SS, bio je velik zagovaratelj te ideje. Otac te djece nakon ispunjenja kvote s jednom ženom tada bi bio "pušten" iz braka kako bi mogao oploditi još žena. Ipak, zakon nije nikad odobren jer se strahovalo da bi rezultirao društvenom anarhijom. Na rođendan svoje majke 12. kolovoza, Hitler koji je cijeli život veličao i patio za njom, odlučio je dodjeljivati tzv. Majčinski križ ženama koje su izrodile najviše djece. SCREENSHOT Zlatni križ bi dobile žene koje su rodile čak osmero djece, srebrni se dobivao za šestero djece, dok je brončani bio namijenjen onima sa "samo" četvero djece.  Izuzev nekoliko specifičnih poslova, Hitler nije vidio nikakvog smisla u tome da žene rade, njihova je uloga bila biti odlične majke i supruge svom mužu, a to su mogle biti jedino ako su apsolutno posvećene kućanstvu, djeci i njemu. Od najranije dobi djevojčice se u školama učilo kako se sve "dobre Nijemice" trebaju udati mlade te usrećiti svom supruga. "Misija je žena da budu lijepe i donose djecu na svijet. To uopće nije tako nemoderno kako se čini. Ženka ptića uljepšava se za svog mužjaka i za njega nese jaja. U zamjenu, mužjak se brine o njoj skupljajući hranu i čuva je od neprijatelja" - Joseph Goebbels 1929. U Weimarskoj Njemačkoj bilo je oko 100 tisuća ženskih učiteljica, 3000 doktorica te oko 13 tisuća glazbenica. Već kroz nekoliko mjeseci nakon Hitlerovog dolaska na vlast, brojne žene doktorice i državne službenice su dobile otkaz, a to je isto slijedilo i odvjetnicama. Početkom Drugog svjetskog rata rijetke su žene imale posao s punim radnim vremenom. Ipak, zbog nedostatka osposobljenih ljudi, 1937. je donijet zakon prema kojem su žene morale odraditi "godinu dužnosti", u kojoj su patriotski trebale besplatno raditi kako bi pomogle nacističkom "ekonomskom čudu". Kao kućanicana i majkama, život im se mogao lagano kontrolirati, a savjetovalo im se da ne nose šminku ili hlače. Nije bilo dopušteno bojati kosu ili nositi minival, jer se vjerovalo kako to može imati loš utjecaj na zdravlje, a posljedično i na plodnost. Ženama se strogo zabranjivalo mršavjeti - jer se smatralo kako je jača građa najbolja za donošenje zdrave i jake djece na svijet, a mršave žene će imati puno komplikacija u trudnoći. Iz istog razloga nije se smatralo dobrim da puše.

eto.. čim spomeneš abortus odnosno da si protiv abortusa odmah si fašist i nacist... gloginja vam, vi niste normalni

čardaklija wrote:n

aben wrote:

čardaklija wrote:

čardaklija wrote:
marxisti isto kao ni libertarijanci ne znaju računati, ne mogu zbrojiti 2+2
triny, yoda, aben ne volu matematiku
oni vole sofizam
https://en.wikipedia.org/wiki/Praxeology

Praxeology rejects positivism and empiricism in the development of theories, it constitutes nothing less than a rejection of the scientific method
Austrians argue that that empirical data itself is insufficient to describe economics
Ludwig von Mises in particular argued against empiricist approaches
kakav um se vodi takvim pristupom? :lol!:

točno, ekonomija nije fizika pa da se more predviđati s matematikom. osim u nekon matriks, neslobodnom svitu.

e, treba empirijske činjenice odbacit, ne odgovaraju ideologiji

šta će tebi škola, pa da te tamo na silu uče zbrajat i oduzimat, uče evoluciju, ili da zemlja nije ravna ploča

moroš još učiti, ako oćeš, dati ću ti odokle da kreneš.
empirijska je činjenica da empirijske činjenice u fizici i u ljudskon djelovanju nemaju istu težinu. 

vrlo je jednostavno predočiti zoč je to tako

aben wrote:
empirijska je činjenica da empirijske činjenice u fizici i u ljudskon djelovanju nemaju istu težinu. 

vrlo je jednostavno predočiti zoč je to tako

imaš neki dokaz tomu, ili je to još jedna u nizu izmišljenih tvrdnji koje ti se sviđaju?

najbitnije je da se tebi zamisao sviđa, onda je istinita

ako ti se ne sviđa, ili ako ne možeš shvatiti, ako ne znaš zbrojiti 2+2, e onda se to odbacuje

Triny wrote:ok...ali čijim novcem?

ok...ali čijim mozgom?

metilda wrote:
eto.. čim spomeneš abortus odnosno da si protiv abortusa odmah si fašist i nacist... gloginja vam, vi niste normalni

a, ti kao muha na drek.
abortus je pravo žene.

isto kao homoseksualnost izbor pojedinca.

veber wrote:

metilda wrote:
eto.. čim spomeneš abortus odnosno da si protiv abortusa odmah si fašist i nacist... gloginja vam, vi niste normalni

a, ti kao muha na drek.
abortus je pravo žene.

isto kao homoseksualnost izbor pojedinca.

Nije niti pročitala. Da je vidjela bi da se slaže sa svime napisanim..

ma lupeta.

veber wrote:ma lupeta.

Nije ni pročitala. Takve stavove oni tu iznose i pronose svaki dan..
E sad im ne pase kaj je to netko davno vec napisao a nije bio na najboljem glasu...

Sakrit ces se iza Biblije a pronositi hitlerove ideje.. E pa nećeš dok god imam vremena..:)

čardaklija wrote:

aben wrote:
empirijska je činjenica da empirijske činjenice u fizici i u ljudskon djelovanju nemaju istu težinu. 

vrlo je jednostavno predočiti zoč je to tako

imaš neki dokaz tomu, ili je to još jedna u nizu izmišljenih tvrdnji koje ti se sviđaju?

najbitnije je da se tebi zamisao sviđa, onda je istinita

ako ti se ne sviđa, ili ako ne možeš shvatiti, ako ne znaš zbrojiti 2+2, e onda se to odbacuje

Kvadrat nad hipotenuzom, to zna svako dete, jednak je zbiru kvadrata nad obe katete.

Tako je glasila formulacija Branislava Nušića, a odnosi se, naravno, na Pitagorin poučak, za koji vjerujem da je svima poznat.
Zamislimo, ipak, da vam netko obznani kako je empirijskim promatranjima mjereći pravokutne trokute otkrio da je Pitagorin poučak nevažeći. Zamislite da neki učenik kaže svom profesoru matematike kako je mjerio duljine stranica različitih pravokutnih trokuta i izračunao da se rezultati ne poklapaju s Pitagorinim poučkom. Što bi profesor na to odgovorio, da li bi povjerovao učeniku, bi li možda pokušao samostalno provjeriti vjerodostojnost teorije i sam krenuo mjeriti stranice na nekim trokutima, ili bi nekim drugim metodama pokušao dokazati učeniku da je bio u krivu?
Naravno, profesor bi se jednostavno nasmijao na učenikovu primjedbu, a Pitagorin poučak bi jednostavno dokazao pomoću matematičke logike i nekih osnovnih aksioma, bez ikakvog empirijskog mjerenja nekog trokuta.
Geometrijski zakoni poput Pitagorinog poučka ne proizlaze iz empirijskog promatranja geometrijskih likova, već su izvedeni deduktivnog logikom iz geometrijskih aksioma, prema tome, oni se mogu opovrgnuti jedino pronalaženjem grešaka u logičkoj izvedbi ili u samim aksiomima.
Prema tome, ako nam netko ukaže na to da je, mjerivši stranice pravokutnih trokuta, zaključio da je Pitagorin poučak pogrešan, mi ne trebamo uopće empirijski provjeravati tu tvrdnju da bismo znali da je taj zaključak netočan. Ili je taj netko krivo mjerio, ili je ravnalo bilo neispravno, ili se nije radilo o pravokutnim trokutima. Uglavnom, dok netko ne pronađe greške u aksiomima i logičkom procesu iz kojih je poučak izveden, njega se ne može pobiti empirijom.

Slično tako, kao što se geometrijski zakoni ne mogu pobiti empirijskim mjerenjima, tako se ni ekonomski zakoni ne mogu opovrgnuti empirijom. Zakoni koji se temelje na početnim aksiomima i deduktivnoj logici se mogu opovrgnuti jedino opovrgavanjem samih aksioma ili pronalažem grešaka u procesu dedukcije.
Ovo je vrlo bitno za područje makroekonomije, s obzirom da možemo naići na nebrojeno pokušaja da se empirijskim istraživanjima nekako pobiju određene ekonomske zakonitosti. Međutim, problem s takvim empirijskim istraživanjima u ekonomiji jest što je eksperimentiranje u ekonomiji jednostavno nemoguće s obzirom da nemamo ceteris paribus uvjete. Nemoguće je tijekom testiranja “laboratorijski” testirati utjecaj samo jedne varijable na neku drugu, držeći sve ostale jednakima. Ekonomija nije fizika. U ekonomskoj stvarnosti ne postoje ceteris paribus uvjeti, već postoje samo milijuni i milijuni pojedinaca sa svojim preferencijama koji djeluju u skladu sa svojim ciljevima koji se konstantno mijenjaju i koji ovise o iznimno kompliciranoj okolini koju je nemoguće kvantitativno izraziti i pojednostavniti nekim matematičkim modelima. Takvi pokušaji su odmah u startu osuđeni na propast.
Naravno, empirija nam može biti vrlo korisna pri ilustriranju određenih ekonomskih zakona, i može biti praktičan alat za bolje objašnjavanje nekih femomena, ali ona sama ne može opovrgavati aprioristički utemeljene zaključke. Nije ovo argument protiv empirijskih istraživanja per se, već samo ukazivanje na to da se empirija u ekonomiji može koristiti kao dodatna ilustracija ili pomagalo (i tu može biti od izuzetne koristi, iako treba biti oprezan), ali nikako kao samostalna metodologija pronalaženja i objašnjavanja ekonomskih zakona.
Navest ću samo par primjera čestih ekonomskih zabluda koji proizlaze iz pokušaja empirijskog utvrđivanja tržišnih pravilnosti:
Primjer 1: Država A je te i te godine povećala zakonski propisan minimalac za X%, i stopa nezaposlenosti se nije povećala. Dakle, povećanje minimalne plaće ne utječe na nezaposlenost.
Pogreška ovdje je u tome što primjer promatra jedan potez državne vlasti izoliran od ostatka svijeta, odnosno, pretpostavlja ceteris paribus uvjete. Mi znamo da se povećanje minimalca odražava negativno na zaposlenost po ekonomskim zakonima koji proizlaze iz jednostavnih aksioma ljudskog djelovanja i ti zakoni nisu oborivi empirijskim metodama, baš kao što ni Pitagorin poučak nije oboriv empirijskim mjerenjima. Određivanje minimalne visine plaće iznad tržišne uzrokuje višu stopu nezaposlenosti nego što bi ona bila da nije došlo do povećanja minimalca, ceteris paribus. To je jednostavna činjenica koja proizlazi iz elementarnog zakona ponude i potražnje i nije uopće podložna empirijskom testiranju. Da bi ju netko pobio, on mora pobiti same aksiome na kojima se bazira tržišni zakon ponude i potražnje ili logički proces dedukcije kojim se izvodi.
Međutim, činjenica je i da u stvarnosti nemamo ceteris paribus uvjete, te da to onemogućava jasno i izolirano promatranje utjecaja jedne varijable na drugu. Sigurno se mogu naći poneki slučajevi u kojim je država povećala minimalnu plaću, a nezaposlenost ostala nepromijenjena (ili se čak smanjila), no, zaključiti iz toga da povećanja minimalca nije utjecalo negativno na zaposlenost je potpuno pogrešno. Povećanje minimalnca se uvijek odražava negativno na zaposlenost, samo što je sasvim moguće da je istovremeno došlo do nekih drugih promjena u okruženju koje su imale pozitivan učinak na zaposlenost, te time kompenzirale za negativan efekt povećanja zakonski propisanog minimalca. Moguće je da su neki troškovi zapošljavanja smanjeni, da su smanjeni neki porezi, ukinute obveze plaćanja nekih doprinosa, možda su ukinute neke druge barijere u poslovanju, možda je došlo do nekih značajnih tehnoloških inovacija pa je porasla produktivnost rada zbog bolje kapitalne opremljenosti, možda je došlo do inflacije pa  zapravo nominalno povećanje minimalca nije imalo realan učinak, možda je bila nešto bolja turistička sezona, možda je iz nekog desetog razloga došlo do povećanja investicija, možda je dio nezaposlenih prestao aktivno tražiti posao pa više ne ulazi u službene statistike, itd. Sve je to moglo imati pozitivan učinak na stopu zaposlenost, ali ono što sigurno nije imalo pozitivan učinak jest povećanje zakonskog minimalca.
Primjer 2: Država B je kroz određeno razdoblje u povijesti provodila protekcionističke politike (npr. visoke carine, uvozne kvote, subvencioniranje izvoza) i imala je gospodarski rast. Dakle, protekcionizam pozitivno utječe na gospodarski rast.
Ovaj primjer sadrži sličnu pogrešku. Protekcionizam ne može imati pozitivan učinak na gospodarski rast, već nužno vodi smanjenju životnog standarda stanovništva jer onemogućava iskorištavanje komparativnih prednosti, te adekvatnu specijalizaciju i podjelu rada. Niti jedna zemlja se stoga nije razvila zbog protekcionizma, nego isključivo usprkos protekcionizmu. Moguće je naći primjere koreliranja protekcionističkih mjera i gospodarskog rasta kroz neka razdoblja u povijesti, ali protekcionizam nije bio uzrok tom rastu, nego kočnica, a uzroci gospodarskog rasta i razvoja su bili neki drugi: npr. slobodno unutarnje tržište, niski porezi, tehnološki napredak, povećanje stranih investicija, ili što već. Ono što sigurno nije bio uzrok rasta je protekcionizam, a to znamo iz jednostavnih ekonomskih zakona, koji nisu podložni empirijskim opovrgavanjima.

za gaussa nisi čuo?