Pravio sam se Englez po Zagrebu i evo što ste mi rekli o svojoj zemlji

Članak je teška budalaština. Kao, svi su u Zagrebu konzervativni homofobi, a on naleti baš na liberalne homfilke. Ë, neš ti sreće!

albatros wrote:Da ne govorimo koliko Zagreb ima eminentnih restorana,pivnica, pansiona i sl.

pomislio bi covjek da o pragu pricas

vjerojatno novinar nije niti mrdao iz fotelje , nego je cijelo svoje druženje tipkao za računalom

debotoijusto wrote:

albatros wrote:Da ne govorimo koliko Zagreb ima eminentnih restorana,pivnica, pansiona i sl.

pomislio bi covjek da o pragu pricas

Pa Zagreb bi,da je pameti,glede turizma,mogao postati balkanski Prag.

Sarajlije se u tim vodama odlično snalaze,pa i beograđani.

Hrvati,koji su u svemu "ušaltani" na more,zanemaruju potencijale glavne metropole,pa i Rijeke,koja je tu na moru,a koju brojni turisti zaobilaze iako u Rijeci jedan kulturan gost ima vidjeti ohoho.

Katedrala Svetog Vida,Trsat sa gradinom i marijanskim svetištem, groblje Kozala, sinagoga,pravosl.hram sv.Nikole,crkva na Žabici,Guvernerova palača, riječka džamija,Korzo,secesijska zgrade...

Rijeka se premalo reklamira,a gosti koji ondje slučajno banu ostaju oduševljeni.

koji tekst.. za teen.rs

debotoijusto wrote:U skladu s tim, transformirao sam se u Davida koji se rodio u Londonu, odrastao u SAD-u, a u posljednje vrijeme živi na relaciji Pariz – Berlin. David je odlučio istražiti Balkan i stao je na tjedan dana u Zagrebu. Obukao sam se kao da sam upravo sišao s vlaka iz Budimpešte, rastvorio kartu Zagreba, angažirao sinapse u koje mi je spremljeno tečno znanje engleskog i krenuo duž Tomislavca. Igre mogu početi. 


Na klupici sjedi devetnaestogodišnja Leona. Čita 'Alisu u zemlji čudesa' na engleskom, slušalice u ušima. 'Sorry, do you have a second? I've just arrived here. Which way is the main square?' Gledam u kartu, cura mi objašnjava, ali ja sam ful iscrpljen. Pitam je mogu li sjesti s njom i zapaliti cigaretu. Pitam kakav je Zagreb, u kakvu sam zemlju došao. Leona me instruira: 'Centar je stvarno lijep. Hrvati su prijateljski raspoloženi. Samo, molim te, nemoj ići izvan centra. To je totalno drugi svijet.' Pa, je l' ti OK živjeti ovdje? – 'Politički i ekonomski ne, ali volim Zagreb, tj. centar grada. To je jedino gdje možeš osjetiti Europu, ostalo je Balkan.' Saznajem od Leone da su većina Hrvata Balkanci, slušaju narodnu glazbu pomiješanu s tehnom. Glazbu koja je preglasna, na mjestima gdje ljudi previše piju i ona ne vidi nikakav smisao u tome. Pitam je, je li ponosna na Hrvatsku. Ne može baš reći. Ne bi preporučila Hrvatsku nikome. Zemlja je još uvijek previše konzervativna i većina ljudi živi u prošlosti. Tko god želi stvarno raditi i malo je otvoreniji u glavi, odlazi u inozemstvo. Priča mi kako su obitelj i prijatelji još uvijek važni koncepti u Hrvata. Ako ne posjetiš svoju baku s vremena na vrijeme, ona se uvrijedi. Sviđa joj se to. Kul. Ostavljam Leonu u zemlji čudesa. Upozorava me za kraj da ne brinem ako me netko tu i tamo čudno pogleda, većina ljudi je ipak friendly.


Zujim dalje prema glavnom trgu, s desne strane Zrinjevac. Sjede tip i dvije cure. Idealno, treba mi grupni portret Hrvatske. Legnem u travu malo podalje, palim diktafon na mobitelu, nonšalantno prilazim. Oprostite, upravo sam sišao s vlaka, prvi put sam ovdje... I ne prođe ni dvadeset sekundi, a Antun, student šumarstva, me brifira u kakvu sam zemlju došao: 'Hrvatska izvan Zagreba stvarno je monotona. Svi dolaze ovdje na studij. U ruralnim dijelovima se živi jednako kao i pred pedeset godina. Rat je sve promijenio. 80 posto ljudi još uvijek mrzi Srbe. Mladi... ne baš toliko. Osobno, baš me briga za to. Mislim da to sve trebamo zaboraviti. I tek onda ćemo se pomaknuti. Sve je u politici u vezi rata. Ili onog u devedesetima, ili Drugog svjetskog.'

Antun će nakon faksa otići živjeti negdje u prirodu. Bez obzira na to što misli da je mladež na selu često jednako zatupljena kao i generacija njihovih roditelja. U razgovor uletava Erna iz Šibenika. Veli mi kako su ljudi u Hrvatskoj jako opušteni. Najviše u Dalmaciji, manje u Zagrebu. Ali, avaj, kaže da je život ugodan jedino za one koji imaju stalan posao. Ostali odlaze u emigraciju. Ljudi u Hrvatskoj rade bez plaće i po šest mjeseci, saznajem od Erne. Antun preuzima PR štafetu: 'Imamo puno problema s politikom. Jako je nizak postotak mladih koji glasaju, ljude jednostavno više nije briga. Hoće ići u inozemstvo. Imamo puno problema s korupcijom. I kada završiš faks, to ti ništa ne znači. Nitko ne vjeruje da će biti promjene ovdje. Hrvati su vrlo pesimistična nacija. Na vijestima nema nikad ničeg dobrog.' Erna se ubacuje – 'Iskreno, mislim da ćemo završiti kao Grčka.'



Ziher sam da na Tkalči znaju bolje. Sjednem za stol ispred dvije cure, otpijem par gutljaja, okrenem se prema njima i dobivam ulaznicu za razgovor. Marta i Tena djeluju zadovoljno, 23 godine obje, i iskreno se čude da zašto sam došao u Zagreb Tražim da mi nabroje hrvatske prednosti i mane. U prvo pribrajaju ugodan život, prave prijatelje, prirodne ljepote. Dobacujem joj kako je baš patriotski raspoložena. Nisam – prekida me cura: 'A evo i zašto. Ljudi su ovdje skučeni u glavi, žive u prošlosti, netolerantni.' Ubacuje u petu: 'Uglavnom, ljudi su glupi ovdje. Nisu nešto educirani. Mislim da Zagreb nikada neće postati melting pot. Nije lako imati dobru karijeru. Sve je temeljeno na vezama. Ne vole gejeve, protiv su abortusa, očekuje se da se udaš u crkvi. Sad je još konzervativnije nego pred 10 godina. Većina je totalno sjebana.' Savjetuju mi da odradim metropolu u jednoj turi i odem negdje izvan grada. Martina i Tenina Hrvatska za kraj – u selima ljudi koji se nigdje nisu makli, na moru opušteni, ali needucirani, u gradovima više ambiciozni. 



Spuštam se na Trg. Sjedam u blizinu bana. Dvije skockane djevojke nešto čekaju. Idealna situacija za inauguraciju u novu sredinu. Od jedne saznajem da je Zagreb prenapučen i da su ljudi hladni i neprijateljski. Cura dolazi iz Osijeka, rade kao konobarice u noćnom klubu. Savjetuje mi da odem na more što prije. Ili barem do Maksimira koji je 'hrvatski Central park'. Bila je u Parizu, Berlinu, Ibizi, Londonu i zaključila da je Hrvatska vrlo siromašna. Šećer za kraj, ako već neću na more, onda moram barem do Novog Sada. Ondje je ekipa stvarno frendovska za razliku od Zagrepčana. 



http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/397048/Pravio-sam-se-Englez-po-Zagrebu-i-evo-sto-ste-mi-rekli-o-svojoj-zemlji.html

Sve ovo može promjeniti samo Tekbir ispred katedrale i brojčana multikultura...Allepo u centru međ' naprednom i finom rajom

debotoijusto wrote:

omni wrote:Zasto to nije skratio pa u jednoj recenici napisao da je Hrvatska kurac od drzave a Srbija centar svijeta. Bezveze napisa ovoliko teksta. Sve lose i sjebano a onda zavrsi sa Novim Sadom. Banja Luka je bliza a ekipa vjerojatno jos bolja.

od teksta ti zapalo za oko samo jedna recenica o novom sadu     kao potvrda iznesenog

Meni zapelo onaj dio gdje djevojke pričaju o tome kako su zemlje su pederi i abortusi normalni napredne zemlje.
Super mi je to što se napredak mjeri koliko je legalno i poželjno pušit kurac i ubit dijete.
Stvarno zapanjujuće što se kod nas na to ne gleda baš blagonaklono. More bit da smo malo zatucani al još se pokušavamo oduprijeti spuštanju na nivo životinja kojem ove cure teže.

neoliberalni_placenik wrote:vjerojatno novinar nije niti mrdao iz fotelje , nego je cijelo svoje druženje tipkao za računalom

Naravno, zna se čiju je taj školicu završio i tko ga je podučavao i davao mu instrukcije kako se taj posao radi. Eto jednog dana u Zegejstan republici će pisati kako je nekoć sve bilo divno, lijepo i krasno dok Arapi nisu postali većina i uveli svoj red.