kaže deda Hrvati štede..

kic wrote:
najgluplja stvar je u društvu koje je siromašno kapitalom pričati kako je štednja loš modus operandi..  

pa siromaštvo kapitalom je posljedica štednje...

štednjom izvlačiš novac iz opticaja, manje se novca vrti, smanjuješ potrošnju, a psoljedično se smanjuje i zarada, imaš deflatornu spiralu smrti

kolektivno pilite granu na kojoj sjedite

https://en.wikipedia.org/wiki/Deflation#Deflationary_spiral

http://www.investopedia.com/terms/d/deflationary-spiral.asp


zato bi država trebala imati veći deficit i dug od 200% i više BDPa kako bi građani mogli neometano štedjeti bez negativnih posljedica

der flow wrote:

kic wrote:
najgluplja stvar je u društvu koje je siromašno kapitalom pričati kako je štednja loš modus operandi..  

pa siromaštvo kapitalom je posljedica štednje...

štednjom izvlačiš novac iz opticaja, manje se novca vrti, smanjuješ potrošnju, a psoljedično se smanjuje i zarada, imaš deflatornu spiralu smrti

kolektivno pilite granu na kojoj sjedite

https://en.wikipedia.org/wiki/Deflation#Deflationary_spiral

http://www.investopedia.com/terms/d/deflationary-spiral.asp


zato bi država trebala imati veći deficit i dug od 200% i više BDPa kako bi građani mogli neometano štedjeti bez negativnih posljedica

pa nije štednja sama sebi svrha, ti kad hoćeš kupiti malo bolje auto šta ti je prvi refleks? skupit malo više para možda?

gdje ti vidiš decrease in prices kod nas? evo na prvoj točci ti pada već ovo-

aben wrote:a još je gluplje misliti da se ekonomija sastoji samo od šoldov

sastoji se od brojki, šoldi su brojke, skup racijonalnih brojeva s dva decimalna mjesta (lipe)

skup racijonalnih brojeva je beskonačno velik, sadrži beskonačno mnogo brojki, tako da možemo imati beskonačno mnogo šoldi u beskonačno mnogo vrmena

beskonačnost nema grannica

samo trebate svladati strah od kaosa

A deflationary spiral is a situation where decreases in price lead to lower production, which in turn leads to lower wages and demand, which leads to

o kakvim glupostima pričamo, Hrvati imaju 2 dobro bruto plaće, ALI

https://www.vecernji.hr/vijesti/da-drzava-ne-uzima-previse-od-place-bi-se-u-hrvatskoj-moglo-i-zivjeti-1189713

kic wrote:
gdje ti vidiš decrease in prices kod nas? evo na prvoj točci ti pada već ovo-

nisi primjetio kako su nekretnine izgubile na vrijednosti?

ili kako su plaće bile pale (cijena rada)

ili kako su brojni ostali bez posla kako se drugima ne bi toliko rušile plaće...

der flow wrote:

aben wrote:a još je gluplje misliti da se ekonomija sastoji samo od šoldov

sastoji se od brojki, šoldi su brojke, skup racijonalnih brojeva s dva decimalna mjesta (lipe)

skup racijonalnih brojeva je beskonačno velik, sadrži beskonačno mnogo brojki, tako da možemo imati beskonačno mnogo šoldi u beskonačno mnogo vrmena

beskonačnost nema grannica

samo trebate svladati strah od kaosa

šoldi činu polak ekonomije, druže

kic wrote:
A deflationary spiral is a situation where decreases in price lead to lower production, which in turn leads to lower wages and demand, which leads to

o kakvim glupostima pričamo, Hrvati imaju 2 dobro bruto plaće, ALI

https://www.vecernji.hr/vijesti/da-drzava-ne-uzima-previse-od-place-bi-se-u-hrvatskoj-moglo-i-zivjeti-1189713

recimo da se poslodavcu prepolove prihodi, jer se prepolovila prodaja

poslodavac može smanjiti dvojici radnika plaću za 50%

ili može otpustiti jednog a drugog zadržati na staroj plaći...



trava zaglupljuje, zato ju i žele legalizirati, probaj speed ili kokain

http://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-2401819/Cocaine-use-boosts-learning-decision-making--increasing-dependency.html

Deflacija
Što se tiče deflacije, toliko prezrene među keynesijancima, prvo mislim da je opisana deflacijska spirala najobičniji mit. Ako će se ljudi u vrijeme deflacije suzdržavati od potrošnje zbog očekivanja pada cijena, kako onda objasniti čin potrošnje uopće kao alternative štednji? Zašto ljudi danas išta troše (kada je inflacija recimo 1% godišnje), ako mogu štediti uz kamatu od preko 3%? Zašto ljudi sve što imaju ne štede u banci i tako odgađaju današnju potrošnju po relativno višoj cijeni, nego ipak nešto troše danas iako će im ti isti proizvodi biti relativno jeftiniji za godinu dana? Čudno.
Inače, iako deflacijske krize često vezujemo uz neke vrlo nepovoljne povijesne događaje na Zapadu u 20. stoljeću (Američka Velika Depresija početkom tridesetih i dolazak Nacionalne socijalističke partije njemačkih radnika na vlast u Njemačkoj 1932., pod vodstvom Adolfa Hitlera), empirijska istraživanja pokazuju da je pojava deflacije inače vrlo slabo povezana s recesijama. Zaključak iz gore linkanog rada navodi:

The data suggest that deflation is not closely related to depression. A broad historical look finds many more periods of deflation with reasonable growth than with depression and many more periods of depression with inflation than with deflation. Overall, the data show virtually no link between deflation and depression.

A kao što se može vidjeti i ovdje, krajem 19. stoljeća i u prvoj polovici 20.-og, mnoge razvijene zemlje (SAD, Kanada, Njemačka, Velika Britanija, Francuska, Italija, Australija, Švicarska, Belgija, Nizozemska, Švedska, Norveška, Danska, Argentina, Japan, Južnoafrička Republika) su prolazile kroz periode gotovo redovite konstantne deflacije, a upravo je to razdoblje bilo jedno od razdoblja najvećeg povećanja životnog standarda i rasta ekonomskog prosperiteta u povijesti čovječanstva. Po keynesijanskoj anti-deflacijskoj logici, to su trebala biti vremena masovnog umiranja od gladi i ekonomske destrukcije.
Dakle, deflacija sama po sebi ne mora uopće biti opasna i nepoželjna pojava, naprotiv. Ono što je tu zapravo bitno jest što je uzrok toj deflaciji, jer ona može biti posljedica različitih događanja, pa bismo prema tome mogli razlikovati “dobru” i “lošu” (koja se može pretvoriti onda u vrlo ružnu).*
Ono što bi se moglo nazvati “dobrom” deflacijom je pad razine cijena koji je posljedica rasta produktivnosti unutar neke ekonomije ili smanjenja relativne razine oskudnosti nekih ključnih dobara (npr. nafte). U zdravoj tržišnoj ekonomiji, normalno je da se produktivnost faktora proizvodnje redovito povećava, dolazi stalno do nekih inovacija, tehnološkog razvoja, bolje tehničke opremljenosti, poboljšanja proizvodnih procesa i sl., te s istim utroškom inputa se može proizvesti sve veći output i zbog toga dobra postaju jeftinija, pa stanovništvo može kupiti više dobara i priuštiti si veći standard uz nepromijenjen nominalni dohodak, što je očiti napredak. Rast produktivnosti dozvolio je pad opće razine cijena, što ne znači da će pojedinci sada trošiti manje, nego će za jednako nominalno trošenje moći dobiti više realnih dobara.
Međutim, deflacija može biti i posljedica nedovoljne ponude novca s obzirom na potražnju za njim, i to bi bila tzv. “loša” deflacija. U svakom trenutku, pri danoj razini cijena kod pojedinaca postoji određena razina potražnje za držanjem novca, odnosno, željeni dio imovine u likvidnom obliku. Ukoliko se pojedinci nađu u situaciji da nemaju dovoljno imovine u likvidnom obliku koliko bi htjeli, oni mogu pokušati ili prodati/iznajmiti vlastitu imovinu (uključujući svoj rad, tj. zaposliti se) ili smanjiti svoje rashode (hoarding). Rasprodaja imovine i (dodatno) zapošljavanje mogu biti teško izvedivi (pogotovo ako je pojedinac već zaposlen) jer zahtjevaju i da druga strana (potencijalni kupac i poslodavac) pristanu na razmjenu, dok je smanjenje rashoda ono što ovisi samo o pojedincu. Kako pojedinci onda počnu smanjivati svoje rashode, tako i poduzećima pada prodaja i profiti, dolazi do viška neprodanih zaliha, pritisak je na smanjenje cijena i plaća, koje pak mogu biti u kratkom roku “ljepljive”, pogotovo ako deflacija nije bila očekivana, pa dolazi i do otpuštanja zaposlenih. Oni koji su bili u dugovima, sada imaju na sebi još veće realne obveze, pa se zatvaraju i neka poduzeća koja bi inače bila potpuno solventna.
Takav oblik deflacije, prouzrokovan povećanom potražnjom za novcem u odnosu na ponudu, ima za posljedicu pad ekonomskih aktivnosti i rast nezaposlenosti. Povećanje potražnje za novcem se manifestira smanjenjem potražnje (viškom ponude) na svim ostalim tržištima, jer novac nema “svoje” tržište kroz koje se može “očistiti”, već je svako tržište zapravo tržište novca, pa se neravnoteža prelijeva preko svih drugih tržišta. U dugom roku, istina, došlo bi do konačnog čišćenja sveukupnog tržišta i realokacije resursa, no taj period može potrajati i dosta dugo (pogotovo u intervencionističkom i neslobodnom ekonomskom okruženju).
Na slobodnom tržištu novca, kao što George Selgin odlično objašnjava u svojoj legendarnoj knjizi, privatni emitenti bi odgovarali na ovu pojavu “loše” deflacije povećanjem količine novca u opticaju, jer bi uočili smanjenu učestalost naplate potraživanja na svoje rezerve od strane klijenata ili drugih banaka na kliringu, dok u slučaju “dobre” deflacije ne bi reagirali većom ponudom zbog visokog rizika svoje insolventnosti, pošto nije došlo do promjene u brzini opticaja novca.

aben wrote:
šoldi činu polak ekonomije, druže

kuhanje ručka kod kuće, pomaganje susjedu i drugi oblici korisnog rada koji nisu financijalizirani nisu dio ekonomije

ekonomiju čine samo transakcije u mjenicama, vrijednosnim papirima

to što si ti pospremio sebi kuću, pobrisao prašinu ne utječe nikako na rast ekonomije

der flow wrote:

aben wrote:
šoldi činu polak ekonomije, druže

kuhanje ručka kod kuće, pomaganje susjedu i drugi oblici korisnog rada koji nisu financijalizirani nisu dio ekonomije

ekonomiju čine samo transakcije u mjenicama, vrijednosnim papirima

to što si ti pospremio sebi kuću, pobrisao prašinu ne utječe nikako na rast ekonomije

ne govorin o manjkavistima bdpa,

nego o ekonomiji- šoldi činu točno polak legalne ekonomije, a stvori i usluge činu drugu polovicu

der flow wrote:

aben wrote:
šoldi činu polak ekonomije, druže

kuhanje ručka kod kuće, pomaganje susjedu i drugi oblici korisnog rada koji nisu financijalizirani nisu dio ekonomije

ekonomiju čine samo transakcije u mjenicama, vrijednosnim papirima

to što si ti pospremio sebi kuću, pobrisao prašinu ne utječe nikako na rast ekonomije

Glupane.

crvenkasti wrote:
Glupane.

pospremi svoju sobu, promijeni svoj život, počni sa sobom

Ekonomija je proizvodnja i razmjena onoga što su ljudi odlučili da ima vrijednost, roba ili usluge.

Novac i vrijednosni papiri su samo sredstvo za lakšu razmjenu.

Inače, i spremanje soba ima vrijednost.

crvenkasti wrote:Inače, i spremanje soba ima vrijednost.

jesi se umorio?:-)

Kad ti mama sprema sobu umjesto da kuha ručak, ti moraš kupiti mesni doručak i paradajz koji je netko proizveo.

Treba samo znati zbrajati. A deda ne zna, glup ko kurac.

sve je neograničeno i to je to-

crvenkasti wrote:Kad ti mama sprema sobu umjesto da kuha ručak, ti moraš kupiti mesni doručak i paradajz koji je netko proizveo.

Treba samo znati zbrajati. A deda ne zna, glup ko kurac.

pa i mama ti kuha s kupljenim namirnicama, osim ako sve ne uzgoji sama, mada i onda mora u dućan po puno toga

Noor wrote:

crvenkasti wrote:Kad ti mama sprema sobu umjesto da kuha ručak, ti moraš kupiti mesni doručak i paradajz koji je netko proizveo.

Treba samo znati zbrajati. A deda ne zna, glup ko kurac.

pa i mama ti kuha s kupljenim namirnicama, osim ako sve ne uzgoji sama, mada i onda mora u dućan po puno toga

Moja mama je znala od 20 deka mesa skuhati ručak da se svi najedemo.

Kad bismo kupili u dućanu salame ili nečega da se najedemo, koštalo bi nas 5 puta više nego njezin ručak.

Čista ekonomija.