Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Page 4 of 5
Page 4 of 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
U trenutku kada je pročitao te rečenice Đikić je shvatio da njegova mašta ne može poroditi ništa što bi po uvjerljivosti i jezovitoj dramatičnosti moglo nadmašiti stvarnost Srebrenice u tim pakleno vrelim srpanjskim danima 1995. godine, nakon što su snage bosanskih Srba osvojile muslimansku enklavu u istočnoj Bosni pod krhkom zaštitom UN-a.
U tom je trenutku njegovo istraživanje stiglo do logičnog zaključka: priču o Srebrenici ispričat će kroz priču o Ljubiši Beari, kapetanu bojnog broda Jugoslavenske ratne mornarice koji je nakon dužnosti načelnika Službe sigurnosti tadašnje Vojnopomorske oblasti u splitskoj Lori i povlačenja JNA iz Hrvatske postao načelnik službe sigurnosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i jedan od najbližih suradnika zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića.
Upravo je Beara, naime, bio čovjek koji je operativno realizirao i koordinirao sumanuti plan za masovno ubijanje nekoliko tisuća ljudi, među njima i golobradih dječaka, zbog čega ga je sud u Haagu osudio na najtežu kaznu doživotnog zatvora.
Radilo se, naime, o zahtjevnoj i kompliciranoj operaciji, u kojoj je valjalo mobilizirati ogromnu tehniku i ljudstvo, 200-tinjak civilnih i vojnih vozila i kamiona s vozačima kojima su muslimani zarobljeni u Srebrenici i oni koje su nizozemske snage UN-a iz svog kampa u Potočarima predale Mladićevim snagama prevoženi na mjesta na kojima će odmah ili nešto kasnije biti likvidirani. Valjalo je, također, pažljivo okupiti ljude koji će te likvidacije bespogovorno i hladnokrvno izvršiti, i potom o tome zauvijek zašutjeti, tako da se moralo raditi o provjerenim i najlojalnijim ljudima.
Ili kako piše Đikić: »Odabir ubojica valjalo je shvatiti ozbiljno i odgovorno, naročito s obzirom na brojnost onih kojima je namijenjena smrt, i s obzirom na vremenski okvir u kojemu sve mora biti završeno«. Nije, naime, nimalo jednostavno ubiti toliki broj ljudi, a da to ostane skriveno od svih onih koji za taj pokolj nikad nisu trebali doznati.
U tom je trenutku njegovo istraživanje stiglo do logičnog zaključka: priču o Srebrenici ispričat će kroz priču o Ljubiši Beari, kapetanu bojnog broda Jugoslavenske ratne mornarice koji je nakon dužnosti načelnika Službe sigurnosti tadašnje Vojnopomorske oblasti u splitskoj Lori i povlačenja JNA iz Hrvatske postao načelnik službe sigurnosti Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i jedan od najbližih suradnika zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića.
Upravo je Beara, naime, bio čovjek koji je operativno realizirao i koordinirao sumanuti plan za masovno ubijanje nekoliko tisuća ljudi, među njima i golobradih dječaka, zbog čega ga je sud u Haagu osudio na najtežu kaznu doživotnog zatvora.
Radilo se, naime, o zahtjevnoj i kompliciranoj operaciji, u kojoj je valjalo mobilizirati ogromnu tehniku i ljudstvo, 200-tinjak civilnih i vojnih vozila i kamiona s vozačima kojima su muslimani zarobljeni u Srebrenici i oni koje su nizozemske snage UN-a iz svog kampa u Potočarima predale Mladićevim snagama prevoženi na mjesta na kojima će odmah ili nešto kasnije biti likvidirani. Valjalo je, također, pažljivo okupiti ljude koji će te likvidacije bespogovorno i hladnokrvno izvršiti, i potom o tome zauvijek zašutjeti, tako da se moralo raditi o provjerenim i najlojalnijim ljudima.
Ili kako piše Đikić: »Odabir ubojica valjalo je shvatiti ozbiljno i odgovorno, naročito s obzirom na brojnost onih kojima je namijenjena smrt, i s obzirom na vremenski okvir u kojemu sve mora biti završeno«. Nije, naime, nimalo jednostavno ubiti toliki broj ljudi, a da to ostane skriveno od svih onih koji za taj pokolj nikad nisu trebali doznati.
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
I ovdje se onda postavlja ključno pitanje na koje je Đikić pokušao odgovoriti u ovoj vrijednoj i važnoj knjizi, koja nije samo priča o genocidu u Srebrenici, nego i zaokružena priča o suludom ubijanju u balkanskim ratovima devedesetih, kao i ratovima uopće: kako je moguće da su ubijanjem tolikog broja ljudi, mimo vojničke časti i ratnih pravila – ubijanjem samo zbog pripadnosti drugoj naciji i vjeri, upravljali oficiri rođeni, odgojeni i izgrađeni u duhu dogme o »bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti«? Dakle, ne pripadnici četničke emigracije koji su jugoslavenski politički koncept smatrali direktno antisrpskim, nego upravo potporni stupovi jugoslavenstva i vladajuće ideologije.
Đikić pretpostavlja da su o pokolju u Srebrenici, u vrijeme kad se on događao, znalo ili je moglo znati od 70 do 100 ljudi, navodeći poimence tko je sve popodne i uvečer 13. srpnja i tokom 14. srpnja 1995. pouzdano i izravno znao ili je mogao utemeljeno zaključiti da traje ili se sprema pogubljenje svih dotad zarobljenih Bošnjaka iz Srebrenice.
U tom trenutku Đikićev dokumentarni roman ujedno postaje i vrsna novinarska studija i suptilna sociološka analiza, pokušavajući odgovoriti na pitanje kako je upravo Beara, nekadašnji ambiciozni i marljivi pitomac Vojnopomorske akademije Jugoslavenske ratne mornarice u Splitu, rođen u Sarajevu i porijeklom iz zaseoka Beare u sinjskom Zelovu podno Svilaje, odakle je i njegov rođak Vladimir, u svoje vrijeme jedan od dvojice najboljih golmana na svijetu, bio toliko predan i zločinački kreativan u četverodnevnoj ili petodnevnoj operaciji pogubljenja bošnjačkih zarobljenika iz Srebrenice.
Bearin background oficira Službe sigurnosti svakako krije jedan dio odgovora na ovo pitanje, budući da je upravo vojna služba sigurnosti u vrijeme Jugoslavije uživala povlašteni položaj u tadašnjim vojnim strukturama, a kada je Slobodan Milošević početkom devedesetih pod krinkom spašavanja Jugoslavije uvukao Jugoslavensku narodnu armiju u rat za teritorijalno veću Srbiju, odnosno Srbiju koja bi obuhvaćala veliku većinu srpskog stanovništva u saveznoj Jugoslaviji, upravo se Uprava sigurnosti, gotovo preko noći, transformirala u jednu od dvije ključne poluge Miloševićevih ratnih operacija u Hrvatskoj i BiH.
»To je bila jedna od linija kojom su putovale naredbe i upute iz Beograda prema glavnim štabovima srpskih vojski u spomenutim dvjema državama«, podvlači Đikić analizirajući položaj i utjecaj službe koja je tako nedvojbeno bila upućena u odvijanje operacije masovnog pogubljenja srebreničkih Bošnjaka, a koju je proveo upravo pukovnik Beara.
Odluka da se sve Bošnjake pobije, prema Đikićevoj rekonstrukciji, morala je biti donijeta ili usuglašena ili obznanjena najbližim Mladićevim suradnicima na tajnim noćnim sastancima s 11. na 12. srpnja u hotelu Fontana u Bratuncu, a pitanje s kojim motivima je donesena takva odluka, i koji su argumenti govorili u prilog odluci da se pobiju svi zarobljenici, osim pretpostavki i nagađanja, ostaje bez decidiranog odgovora. No jasno je da je pukovnik Beara, jednom kad je odluka bila donesena, svoj posao shvatio krajnje ozbiljno.
Slijepa odanost
General Mladić, u to nema nikakve sumnje, predvodio je taj pokolj, no pukovnik Beara ga je proveo u djelo, žrtvujući vlastitu savjest i elementarnu etiku u korist slijepe odanosti, i to takvom posvećenošću da ga je, kako piše Đikić, pogrešno opisati kao neutralnog provoditelja tuđih zamisli i zapovijedi. Upravo je Beara, naime, u svakom trenutku bio upućen u svaki detalj tog pokolja. Ili kako upečatljivo zaključuje Đikić: »On je u svakom trenutku bio upućen u krajnju namjeru sa zarobljenicima, on je osmišljavao i poduzimao presudne korake za provođenje smrtonosne zamisli u stvarnost.
Đikić pretpostavlja da su o pokolju u Srebrenici, u vrijeme kad se on događao, znalo ili je moglo znati od 70 do 100 ljudi, navodeći poimence tko je sve popodne i uvečer 13. srpnja i tokom 14. srpnja 1995. pouzdano i izravno znao ili je mogao utemeljeno zaključiti da traje ili se sprema pogubljenje svih dotad zarobljenih Bošnjaka iz Srebrenice.
U tom trenutku Đikićev dokumentarni roman ujedno postaje i vrsna novinarska studija i suptilna sociološka analiza, pokušavajući odgovoriti na pitanje kako je upravo Beara, nekadašnji ambiciozni i marljivi pitomac Vojnopomorske akademije Jugoslavenske ratne mornarice u Splitu, rođen u Sarajevu i porijeklom iz zaseoka Beare u sinjskom Zelovu podno Svilaje, odakle je i njegov rođak Vladimir, u svoje vrijeme jedan od dvojice najboljih golmana na svijetu, bio toliko predan i zločinački kreativan u četverodnevnoj ili petodnevnoj operaciji pogubljenja bošnjačkih zarobljenika iz Srebrenice.
Bearin background oficira Službe sigurnosti svakako krije jedan dio odgovora na ovo pitanje, budući da je upravo vojna služba sigurnosti u vrijeme Jugoslavije uživala povlašteni položaj u tadašnjim vojnim strukturama, a kada je Slobodan Milošević početkom devedesetih pod krinkom spašavanja Jugoslavije uvukao Jugoslavensku narodnu armiju u rat za teritorijalno veću Srbiju, odnosno Srbiju koja bi obuhvaćala veliku većinu srpskog stanovništva u saveznoj Jugoslaviji, upravo se Uprava sigurnosti, gotovo preko noći, transformirala u jednu od dvije ključne poluge Miloševićevih ratnih operacija u Hrvatskoj i BiH.
»To je bila jedna od linija kojom su putovale naredbe i upute iz Beograda prema glavnim štabovima srpskih vojski u spomenutim dvjema državama«, podvlači Đikić analizirajući položaj i utjecaj službe koja je tako nedvojbeno bila upućena u odvijanje operacije masovnog pogubljenja srebreničkih Bošnjaka, a koju je proveo upravo pukovnik Beara.
Odluka da se sve Bošnjake pobije, prema Đikićevoj rekonstrukciji, morala je biti donijeta ili usuglašena ili obznanjena najbližim Mladićevim suradnicima na tajnim noćnim sastancima s 11. na 12. srpnja u hotelu Fontana u Bratuncu, a pitanje s kojim motivima je donesena takva odluka, i koji su argumenti govorili u prilog odluci da se pobiju svi zarobljenici, osim pretpostavki i nagađanja, ostaje bez decidiranog odgovora. No jasno je da je pukovnik Beara, jednom kad je odluka bila donesena, svoj posao shvatio krajnje ozbiljno.
Slijepa odanost
General Mladić, u to nema nikakve sumnje, predvodio je taj pokolj, no pukovnik Beara ga je proveo u djelo, žrtvujući vlastitu savjest i elementarnu etiku u korist slijepe odanosti, i to takvom posvećenošću da ga je, kako piše Đikić, pogrešno opisati kao neutralnog provoditelja tuđih zamisli i zapovijedi. Upravo je Beara, naime, u svakom trenutku bio upućen u svaki detalj tog pokolja. Ili kako upečatljivo zaključuje Đikić: »On je u svakom trenutku bio upućen u krajnju namjeru sa zarobljenicima, on je osmišljavao i poduzimao presudne korake za provođenje smrtonosne zamisli u stvarnost.
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Postojala je politicka odluka DA SE SVE BOŠNJAKE POBIJE .
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Sora wrote:Postojala je politicka odluka DA SE SVE BOŠNJAKE POBIJE .
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
Masakr u Srebrenici se ne moze svesti pod naziv Genocid,cisto po definiciji ne odgovara tome...itekako manje od jasnog i definiranog pokusaja da se ISTRIJEBI cijeli jedan narod...Ovo u Bosniji nije bilo to..
Guest- Guest
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
srebrenica definitivno nije genocid a u odnosu na vukovar recimo je i masakar manjeg obimapismejker wrote:Sora wrote:Postojala je politicka odluka DA SE SVE BOŠNJAKE POBIJE .
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
Masakr u Srebrenici se ne moze svesti pod naziv Genocid,cisto po definiciji ne odgovara tome...itekako manje od jasnog i definiranog pokusaja da se ISTRIJEBI cijeli jedan narod...Ovo u Bosniji nije bilo to..
to sto muslimani dovlace od svakud pokojnike je napravljena shema jer su odmah rekli 8000 ljudi da je pobijeno sto negiraju i neki muslimani iz srebrenice,
tamo je izginulo-pobijeno oko 2000 muslimana.,
medjutim muslimani su trebali imat medijsko pokrice za americko umjesavanje sto je bilo dogovoreno tako da je srebrenica bila u stvari cisto zrtvovanje za visi cilj, tu je dobar posao odradio naser oric koji je usprkos tomu sto je srebrenica bila unpa zona isao okolo po srpskim selima,
medijski srbi su popusili a jos im je vece uvaljivanje u govna njihovo polupriznavanje te vucicev odlazak u srebrenicu
isto kao i markale koje su odradjene zbog neke druge price a srbi su popusili i to,
jebga, dobra medijska kampanja definira istinu
_________________
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Leviathan2 wrote:srebrenica definitivno nije genocid a u odnosu na vukovar recimo je i masakar manjeg obimapismejker wrote:Sora wrote:Postojala je politicka odluka DA SE SVE BOŠNJAKE POBIJE .
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
Masakr u Srebrenici se ne moze svesti pod naziv Genocid,cisto po definiciji ne odgovara tome...itekako manje od jasnog i definiranog pokusaja da se ISTRIJEBI cijeli jedan narod...Ovo u Bosniji nije bilo to..
to sto muslimani dovlace od svakud pokojnike je napravljena shema jer su odmah rekli 8000 ljudi da je pobijeno sto negiraju i neki muslimani iz srebrenice,
tamo je izginulo-pobijeno oko 2000 muslimana.,
medjutim muslimani su trebali imat medijsko pokrice za americko umjesavanje sto je bilo dogovoreno tako da je srebrenica bila u stvari cisto zrtvovanje za visi cilj, tu je dobar posao odradio naser oric koji je usprkos tomu sto je srebrenica bila unpa zona isao okolo po srpskim selima,
medijski srbi su popusili a jos im je vece uvaljivanje u govna njihovo polupriznavanje te vucicev odlazak u srebrenicu
isto kao i markale koje su odradjene zbog neke druge price a srbi su popusili i to,
jebga, dobra medijska kampanja definira istinu
E upravo tako...muslimani su masteri kukanja i glumljenja ...uvijek im ginu civili,u bilo kojem ratu,uvijek su oni osteceni,ovijek oni...
Eno kukaju i u svabiji,kako su jadni,pičke materine,a nece krenuti raditi za 1100 startnu plaću...Pa koje pičke materine mile hoce??..da se upregnu 10 ćamuga i 5-6 europljana da oni lade jojjcai uzivaju??'Pas im kosti oglobao lijenu
Guest- Guest
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
pismejker wrote:Sora wrote:Postojala je politicka odluka DA SE SVE BOŠNJAKE POBIJE .
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
Masakr u Srebrenici se ne moze svesti pod naziv Genocid,cisto po definiciji ne odgovara tome...itekako manje od jasnog i definiranog pokusaja da se ISTRIJEBI cijeli jedan narod...Ovo u Bosniji nije bilo to..
Kao da nije bilo to i u odnosu na SVE BOŠNJAKE U BOSNI
MASOVNE GROBNICE POSTOJE U PRIJEDORU I OKOLICI, U PODRINJU , NA VISE MJESTA U BIH .
STA TI SERES?
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Leviathan2 wrote:srebrenica definitivno nije genocid a u odnosu na vukovar recimo je i masakar manjeg obimapismejker wrote:Sora wrote:Postojala je politicka odluka DA SE SVE BOŠNJAKE POBIJE .
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
Masakr u Srebrenici se ne moze svesti pod naziv Genocid,cisto po definiciji ne odgovara tome...itekako manje od jasnog i definiranog pokusaja da se ISTRIJEBI cijeli jedan narod...Ovo u Bosniji nije bilo to..
to sto muslimani dovlace od svakud pokojnike je napravljena shema jer su odmah rekli 8000 ljudi da je pobijeno sto negiraju i neki muslimani iz srebrenice,
tamo je izginulo-pobijeno oko 2000 muslimana.,
medjutim muslimani su trebali imat medijsko pokrice za americko umjesavanje sto je bilo dogovoreno tako da je srebrenica bila u stvari cisto zrtvovanje za visi cilj, tu je dobar posao odradio naser oric koji je usprkos tomu sto je srebrenica bila unpa zona isao okolo po srpskim selima,
medijski srbi su popusili a jos im je vece uvaljivanje u govna njihovo polupriznavanje te vucicev odlazak u srebrenicu
isto kao i markale koje su odradjene zbog neke druge price a srbi su popusili i to,
jebga, dobra medijska kampanja definira istinu
E jebote
Srpska PRESNA LAZ
SAMO SE SRAMOTITE SVE VISE
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
ne se mrciti...bio je raspasoj,ali niej bilo organiziranih pokusaja istrebljivanja nijednog naroda u bosniji,niti ijedne vjere..Sora wrote:pismejker wrote:Sora wrote:Postojala je politicka odluka DA SE SVE BOŠNJAKE POBIJE .
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
Masakr u Srebrenici se ne moze svesti pod naziv Genocid,cisto po definiciji ne odgovara tome...itekako manje od jasnog i definiranog pokusaja da se ISTRIJEBI cijeli jedan narod...Ovo u Bosniji nije bilo to..
Kao da nije bilo to i u odnosu na SVE BOŠNJAKE U BOSNI
MASOVNE GROBNICE POSTOJE U PRIJEDORU I OKOLICI, U PODRINJU , NA VISE MJESTA U BIH .
STA TI SERES?
masovnih grobnica je bilo i od Hrvata i Srba..rat je-ubija se..
Da su srbi doista htjeli istrijebiti muslimane,to bi i napravili,jer onda samo rokas ides,bez ikakvih ogranicenja..to nisu radili,mada su strasne stvari svi radili,najmanje Hrvati..ali i to isto,iz revolta,osvete,za svoje mrtve i tako..
serem,jer je prirodno da ispraznim crijeva...ako ti argumenti nisu dovoljni,pohodi malo Britanicu i ostale Enciklopedije i nauci sto znaci genocid a sto drugi termini..
No vi ste navikli uvijek raditi od mufe slona..taki posvuda,ne samo u Bosniji..
Guest- Guest
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Predstavnici komisija za traženje nestalih u proteklih 15 godina na području Bosne i Hercegovine pronašli su više od 5.000 lokacija na kojima se nalaze masovne, zajedničke i pojedinačne grobnice. U njima je pronađeno oko 25.000 posmrtnih ostataka. Najveći broj njih otkriven je u istočnoj Bosni, u okolini Foče, Višegrada, Vlasenice, Rudog, Čajniča, Zvornika, Srebrenice i Bratunca. Pored toga, nisu zanemarljivi ni nalazi u Prijedoru, Sanskom Mostu i Ključu.
U Institutu za nestale osobe kažu da su lakše dolazili do informacija o mjestu masovnih grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i činjenica da im podršku više daje Međunarodna komisija za nestale nego bh. državne institucije.
U proteklih 15 godina na području Bosne i Hercegovine pronađeno je više od 5.000 lokacija na kojima se nalaze masovne, zajedničke i pojedinačne grobnice. U njima se nalazilo oko 20,5 hiljada posmrtnih ostataka. Najveći broj masovnih grobnica otkriven je na području istočne Bosne i Bosanske Krajine.
Amor Mašović, nekadašnji predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih, a danas član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe, polovinom devedesetih godina prošlog vijeka počeo je sa prikupljanjem dokumentacije o mjestima na kojima su zakopavana tijela ubijenih u ratu. Kaže kako u tom periodu nije mogao ni pretpostaviti da će otkriti više od 400 masovnih, isto toliko zajedničkih i oko 4.000 pojedinačnih grobnica. Najčešće su tijela iz jedne prebacivana u neku drugu grobnicu, kaže Mašović:
„Skeletni ostaci jednog mladića iz Srebrenice nađeni su u rasponu od 30 kilometara udaljenosti jedne od druge grobnice, a u okviru jedne, te iste grobnice opet dijelovi tog istog skeleta nalaženi su na jednom dijelu grobnice, recimo na jugozapadnom dijelu grobnice, drugi dijelovi u srednjem dijelu grobnice, treći dijelovi u sjevernom dijelu - dakle, to je nešto što je jako, jako usporilo i bojim se, ali i uvjeren sam, potpuno onemogućilo identifikaciju nekih od žrtava - prije svega Srebrenice."
Veća podrška Međunarodne komisije za nestale nego državnih institucija
Otkrivanje masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini za većinu bio je pionirski posao, navodi Mašović, jer takav zločin novija istorija na ovim prostorima ne poznaje. Do podataka o mjestima gdje se nalaze masovne grobnice timovi koji rade na njihovom otkrivanju lakše su dolazili nakon završetka rata nego danas. O tome sa kakvim problemima se susreću na terenu, Mašović kaže:
„U času dok mi govorimo naši istražitelji se spuštaju na konopcu u jednu jamu u Bosanskoj Krajini duboku 70 metara, dakle, doslovno na užetu se spuštaju i trebaju da iznesu na površinu skeletne ostatke u ovom času otkrivenih pet žrtava. Radi se o zadatku koji je uistinu vrlo, vrlo opasan po zdravlje, pa i po živote onih koji su posvećeni tom zadatku."
Pored Amora Mašovića, na otkrivanju masovnih grobnica godinama radi i Milan Bogdanić, također član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH:
„Poseban problem čine grobnice sekundarnog karaktera. Specifična je situacija sa masovnom grobnicom na području Ozrena gdje je izvršeno naknadno izmještanje tih tijela i koja su rasijana na više pojedinačnih, manjih grobnica, od kojih smo na neke naišli, ali broj traženih lica je daleko veći od broja dosad riješenih slučajeva."
Na otkrivanju masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini, pored komisija za traženje nestalih, radio je i Istraživačko-dokumentacioni centar Sarajevo.
Pomoć u otkrivanju masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini, Institutu za nestala lica BiH pruža Međunarodna komisija za nestale. Apsurd predstavlja činjenica da ta komisija daje veću podršku nego državne institucije. Ponovo Amor Mašović:
U Institutu za nestale osobe kažu da su lakše dolazili do informacija o mjestu masovnih grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i činjenica da im podršku više daje Međunarodna komisija za nestale nego bh. državne institucije.
U proteklih 15 godina na području Bosne i Hercegovine pronađeno je više od 5.000 lokacija na kojima se nalaze masovne, zajedničke i pojedinačne grobnice. U njima se nalazilo oko 20,5 hiljada posmrtnih ostataka. Najveći broj masovnih grobnica otkriven je na području istočne Bosne i Bosanske Krajine.
Amor Mašović, nekadašnji predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih, a danas član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe, polovinom devedesetih godina prošlog vijeka počeo je sa prikupljanjem dokumentacije o mjestima na kojima su zakopavana tijela ubijenih u ratu. Kaže kako u tom periodu nije mogao ni pretpostaviti da će otkriti više od 400 masovnih, isto toliko zajedničkih i oko 4.000 pojedinačnih grobnica. Najčešće su tijela iz jedne prebacivana u neku drugu grobnicu, kaže Mašović:
„Skeletni ostaci jednog mladića iz Srebrenice nađeni su u rasponu od 30 kilometara udaljenosti jedne od druge grobnice, a u okviru jedne, te iste grobnice opet dijelovi tog istog skeleta nalaženi su na jednom dijelu grobnice, recimo na jugozapadnom dijelu grobnice, drugi dijelovi u srednjem dijelu grobnice, treći dijelovi u sjevernom dijelu - dakle, to je nešto što je jako, jako usporilo i bojim se, ali i uvjeren sam, potpuno onemogućilo identifikaciju nekih od žrtava - prije svega Srebrenice."
Veća podrška Međunarodne komisije za nestale nego državnih institucija
Otkrivanje masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini za većinu bio je pionirski posao, navodi Mašović, jer takav zločin novija istorija na ovim prostorima ne poznaje. Do podataka o mjestima gdje se nalaze masovne grobnice timovi koji rade na njihovom otkrivanju lakše su dolazili nakon završetka rata nego danas. O tome sa kakvim problemima se susreću na terenu, Mašović kaže:
„U času dok mi govorimo naši istražitelji se spuštaju na konopcu u jednu jamu u Bosanskoj Krajini duboku 70 metara, dakle, doslovno na užetu se spuštaju i trebaju da iznesu na površinu skeletne ostatke u ovom času otkrivenih pet žrtava. Radi se o zadatku koji je uistinu vrlo, vrlo opasan po zdravlje, pa i po živote onih koji su posvećeni tom zadatku."
Pored Amora Mašovića, na otkrivanju masovnih grobnica godinama radi i Milan Bogdanić, također član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH:
„Poseban problem čine grobnice sekundarnog karaktera. Specifična je situacija sa masovnom grobnicom na području Ozrena gdje je izvršeno naknadno izmještanje tih tijela i koja su rasijana na više pojedinačnih, manjih grobnica, od kojih smo na neke naišli, ali broj traženih lica je daleko veći od broja dosad riješenih slučajeva."
Na otkrivanju masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini, pored komisija za traženje nestalih, radio je i Istraživačko-dokumentacioni centar Sarajevo.
Pomoć u otkrivanju masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini, Institutu za nestala lica BiH pruža Međunarodna komisija za nestale. Apsurd predstavlja činjenica da ta komisija daje veću podršku nego državne institucije. Ponovo Amor Mašović:
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
U BIH JE PTKRVENO VISE OD 5000 lokacija masovnih, zajedničkih i pojedinačnih grobnica
Srbadijo . Imate priliku lagat sad ..
E
Ajde
Srbadijo . Imate priliku lagat sad ..
E
Ajde
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Jel se taj stvarno zove Amor?
crvenkasti-
Posts : 29707
2014-04-17
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
pismejker wrote:ne se mrciti...bio je raspasoj,ali niej bilo organiziranih pokusaja istrebljivanja nijednog naroda u bosniji,niti ijedne vjere..Sora wrote:pismejker wrote:Sora wrote:Postojala je politicka odluka DA SE SVE BOŠNJAKE POBIJE .
to je onda ostvareno .
Na sramotu srpsku.
Imati takvu POLITIKU GENOCIDA IZA SEBE JEST IZJEDNACITI SE S HITLEROM .
NISTA VISE NI MANJE.
Masakr u Srebrenici se ne moze svesti pod naziv Genocid,cisto po definiciji ne odgovara tome...itekako manje od jasnog i definiranog pokusaja da se ISTRIJEBI cijeli jedan narod...Ovo u Bosniji nije bilo to..
Kao da nije bilo to i u odnosu na SVE BOŠNJAKE U BOSNI
MASOVNE GROBNICE POSTOJE U PRIJEDORU I OKOLICI, U PODRINJU , NA VISE MJESTA U BIH .
STA TI SERES?
masovnih grobnica je bilo i od Hrvata i Srba..rat je-ubija se..
Da su srbi doista htjeli istrijebiti muslimane,to bi i napravili,jer onda samo rokas ides,bez ikakvih ogranicenja..to nisu radili,mada su strasne stvari svi radili,najmanje Hrvati..ali i to isto,iz revolta,osvete,za svoje mrtve i tako..
serem,jer je prirodno da ispraznim crijeva...ako ti argumenti nisu dovoljni,pohodi malo Britanicu i ostale Enciklopedije i nauci sto znaci genocid a sto drugi termini..
No vi ste navikli uvijek raditi od mufe slona..taki posvuda,ne samo u Bosniji..
8372
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
crvenkasti wrote:Jel se taj stvarno zove Amor?
Jesi ti danas Hrvat ?
Mogo bi danas biti ..
_________________
DUM SPIRO, SPERO
Sora- Posts : 23832
2014-04-29
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
bez brige, utrenirani suSora wrote:U BIH JE PTKRVENO VISE OD 5000 lokacija masovnih, zajedničkih i pojedinačnih grobnica
Srbadijo . Imate priliku lagat sad ..
E
Ajde
Guest- Guest
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Sora wrote:crvenkasti wrote:Jel se taj stvarno zove Amor?
Jesi ti danas Hrvat ?
Mogo bi danas biti ..
Muslimansko muško ime ja Amir, a Amor je rimski bog ljubavi. Amorov otac nešto pomiješao.
crvenkasti-
Posts : 29707
2014-04-17
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
dajte ne serite više, ne kužim kako vas nije sram...stručnjaci za genocid i miješalicu za beton i pivu.
to jest bio genocid ali na manjem prostoru, baš kako je i sud presudio
opseg, priroda ubojstava, užasan broj ubijen i namjera- ubiti svakog muslimana iz bosne , iz tog područja iz razloga što je bosanski musliman od 15 -95 godina.
to jest bio genocid ali na manjem prostoru, baš kako je i sud presudio
opseg, priroda ubojstava, užasan broj ubijen i namjera- ubiti svakog muslimana iz bosne , iz tog područja iz razloga što je bosanski musliman od 15 -95 godina.
kaya- Posts : 31419
2015-08-15
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
i baš to su i napravili, samo na užem prostoru.pismejker wrote:
Da su srbi doista htjeli istrijebiti muslimane,to bi i napravili,jer onda samo rokas ides,bez ikakvih ogranicenja.
kaya- Posts : 31419
2015-08-15
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
kaja wrote:dajte ne serite više, ne kužim kako vas nije sram...stručnjaci za genocid i miješalicu za beton i pivu.
to jest bio genocid ali na manjem prostoru, baš kako je i sud presudio
opseg, priroda ubojstava, užasan broj ubijen i namjera- ubiti svakog muslimana iz bosne , iz tog područja iz razloga što je bosanski musliman od 15 -95 godina.
Genocid na malom prostoru i na malom broju ljudi, tj. muškaraca, ali ipak genocid.
crvenkasti-
Posts : 29707
2014-04-17
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
a da. lokalno ograničen ali da. pa nigdje ne piše koliki teritorij zločin mora pokrivati da bi bio genocid. on može biti prostorno ograničen ali namjera je likvidirati sve pripadnike neke skupine. to se tamo desilo i to je to.crvenkasti wrote:kaja wrote:dajte ne serite više, ne kužim kako vas nije sram...stručnjaci za genocid i miješalicu za beton i pivu.
to jest bio genocid ali na manjem prostoru, baš kako je i sud presudio
opseg, priroda ubojstava, užasan broj ubijen i namjera- ubiti svakog muslimana iz bosne , iz tog područja iz razloga što je bosanski musliman od 15 -95 godina.
Genocid na malom prostoru i na malom broju ljudi, tj. muškaraca, ali ipak genocid.
tko to opravdava nije normalan jednostavno.
kaya- Posts : 31419
2015-08-15
Re: Čeda Jovanović:Srebrenica je naša sramota i grijeh
Mene je onda otac četnik tukao genocidom po leđima.
crvenkasti-
Posts : 29707
2014-04-17
Page 4 of 5 • 1, 2, 3, 4, 5
Similar topics
» Čeda Jovanović na aparatima
» Čeda Jovanović: Čović je Ustaša
» Naša granična policija je SRAMOTA
» KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ U STUTTGARTU Hrvati izvan Hrvatske nisu dijaspora, nego iseljena Hrvatska - naša braća, naša snaga
» NU2-Čeda Prašak
» Čeda Jovanović: Čović je Ustaša
» Naša granična policija je SRAMOTA
» KOLINDA GRABAR-KITAROVIĆ U STUTTGARTU Hrvati izvan Hrvatske nisu dijaspora, nego iseljena Hrvatska - naša braća, naša snaga
» NU2-Čeda Prašak
Page 4 of 5
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum