socijalna fobija...

ALARMANTNA ISPOVIJEST ZAGREPČANKE 'Socijalna fobija uništila mi je život'

• 
  Ilustracija
  Dragan Matić/Cropix
  

Autor: Jutarnji list
Objavljeno: prije 1 min



inShare
34-godišnja prevoditeljica progovara o poremećaju socijalne anksioznosti s kojim se ona i sve više Hrvata svakodnevno bore

Stojim nepomično na ulici i buljim preko puta u velika, staklena vrata. Ljudi ulaze i izlaze. Zakoračim na cestu, osjećam kako mi lupa srce, vrti mi se, sve teže dišem. I opet se vraćam na mjesto. Ništa, budem sutra, sigurno. Sutra ću se bolje osjećati.

Počelo je u osnovnoj školi, samo tada nisam znala što mi je. Vjerojatno je cijelu stvar pokrenuo neki događaj u djetinjstvu, ali ja ga se ne sjećam. Sjećam se samo da sam vrlo rano počela izbjegavati druženja, nepoznate osobe i situacije. Nisam podnosila da me ljudi gledaju.
Izbjegavala sam svaku mogućnost da budem u centru pažnje. Kad bih morala odgovarati u školi, apsolutno sve što sam minutu prije imala u glavi, u toj sekundi bi isparilo. Starci i učitelji to su zvali sramežljivošću. Psihijatar kojem sam nedavno napokon otišla to je nazvao socijalnom fobijom. Ubacio je unutra još par stvari. Depresiju, psihozu, anksioznost...

Zapravo mi nije rekao ništa što već nisam znala i sama. Već neko vrijeme kopam po forumima, čitajući iskustva ljudi koji prolaze kroz gotovo istu stvar. Imam osjećaj da nas ima gomilu. Njihove me priče istodobno rastužuju i umiruju. Barem znam da nisam jedina. Ali i da mi može postati neviđeno gore.
U čemu je točno problem? Trenutno u tome da hitno moram platiti račun za mobitel. Isključit će mi ga svaki tren, moram samo ušetati i platiti. Ali povraća mi se od same pomisli da ulazim u poslovnicu, da me ljudi odmjeravaju, da se znojim, da me službenica pita što trebam, a da ja nerazgovjetno mucam, na rubu suza.
Razmišljam o uzimanju internet bankarstva. Jedini je problem što i za to prvo moram ući u banku.
Što mi još treba? Treba mi nova odjeća. Ostala sam na jednom paru traperica.
Zamišljam kako ulazim u dućan, moram pitati prodavačice za veličinu, za boju, za put do garderobe... a onda opet vrtoglavica, znojim se, tresem se nekontrolirano i bezglavo jurim van. I to je otprilike to. Mislim da negdje u ormaru imam pristojne tajice koje sam kupila prošle godine, ionako je proljeće.
Još uvijek odbijam naručiti sve preko interneta, bojim se da kad to počnem raditi da je gotovo, da više nikad neću izaći iz kuće.
Što sam starija, fobiju sve teže podnosim. Ljenija sam, ne izlazim, sve radim od doma, ne javljam se prijateljima, a tih par veza koje sam imala sam upropastila.
Već sam jednom bila na terapiji kad sam bila mlađa, ali me čovjek gledao kao idiota. Mislim da nije imao pojma o čemu pričam. Zakazao mi je novi dolazak, više se nisam pojavila. Ova nova barem zna o čemu govorim. Spomenula je da ću možda morati probati s lijekovima. Iskreno, sad sam već spremna na bilo što, samo da mi da šansu za normalan život. Jer sutra će mi isključiti mobitel, stvarno ga moram što hitnije platiti.


Otkrijte čega se stvarno bojite
Socijalna fobija ili socijalni anksiozni poremećaj muči sedam od 10 ljudi. Može se pojaviti u bezbroj oblika - ljudi strahuju od javnih nastupa, ispita, sastanaka, nepoznatih... Oni eksternaliziraju svoj strah - uđu u regresiju, postanu dijete od pet godina pred bankom, šalterom ili u bilo kojoj drugoj životnoj situaciji.
Nestane suradnje s vlastitim duhom, a kako se te situacije ponavljaju, tako postanu automatizam. I imate problem jer u svakoj takvoj situaciji imate jake simptome anksioznosti, znojenje, gušenje... Pomoć postoji, dakako, a najviše uspjeha imaju kognitivno-bihevioralne strategije gdje se otkriva čega se u stvari osoba boji. I to nema veze, redovima, gužvom...
Otkriva se pravi strah, recimo strah od kazne, pa i strah od samog računa koji je u biti strah od neimaštine. Zahvaljujući shvaćanju čega se u stvari najviše boje, artikuliranju toga, fobične osobe na kraju se nauče kontrolirati takve stvari i nositi se sa situacijama.

nikakve kognitivno-bihevioralne strategije ne pomažu kao jednostavno suočavanje sa vlastitim fobijama te namjerno dovođenje u fobične situacije...
dakle, ako osoba npr. ima akrofobiju, odnosno strah od visina, moj joj je savjet da se popne na najvišu dostupnu zgradu i prošeta malo po rubu...

ma da, visina bi akrofobičara oslobodila od života, mark maj vrds.

lijek je normabel i zdravo đaci.

7 od 10?bokte kad vidim kolko ljudi šalabajza vani u radno vreme baš mi se ne čini da ima tolko fobičara,više besposličara,"najlakše rješenje" ko si može priuštit;maknut se iz velikih urbanih sredina u manju uz minimum resursa i obaveza koje te okružuju;pusti otok,selo,svjetionik,planina,pustinja,šuma itd.. 

Fobijom bih nazvao ponašanje neki forumaša na net.hajeru,koji u novom Forumu vide nekog bauka i potencijalno financijsko čudovište.. 

napali ste djevojku i sad je još optužuješ da je forumofob

earl_hickey wrote:7 od 10?bokte kad vidim kolko ljudi šalabajza vani u radno vreme baš mi se ne čini da ima tolko fobičara,više besposličara,"najlakše rješenje" ko si može priuštit;maknut se iz velikih urbanih sredina u manju uz minimum resursa i obaveza koje te okružuju;pusti otok,selo,svjetionik,planina,pustinja,šuma itd.. 

bitno da možeš birati, a birati možeš dok imaš love
bez nje ništa
ostaju dvije posljednje mogućnosti

bogomdani wrote:Fobijom bih nazvao ponašanje neki forumaša na net.hajeru,koji u novom Forumu vide nekog bauka i potencijalno financijsko čudovište.. 

ja ne bih, dovoljno je vidjeti tko je to tamo srao po ovom forumu pa se lako dade shvatiti o čemu se radi...
bugati koji ionako vidi bijele miševe, wiena koja namjerno potencira svađu i raskol te charry koja se nesretno zaljubila u našeg novog moderatora...

trema je također znak socijalne fobije
problem je u tome što neki imaju preveliko mišljenje o drugim ljudima,
a premaleno o sebi

rješenje je - imati premaleno mišljenje o svima :)

Totenkopf wrote: charry koja se nesretno zaljubila u našeg novog moderatora...

u onog asocijalca longija?haha,no way,ovako ja zamišljam njihovu komunikaciju;    

ja vako....

Ne znam u kakvu fobiju spada gomilanje hrane, novca, stvari...............?
Takodjer, ako neko zna, nista mi nije dovoljno cvrsto, pocevsi od obicne police, temelja od kuce, balkona, bilo cega, sve se mora dodatno ojacati i ucvrstiti jer stalno imam osjecaj da ce sve pasti, polomiti se, propasti, dodatno se vjesam skupa sa nekom slikom tako da suprug mora na 500 g opterecenja praviti instalaciju kao da ce tu biti 100 kg...........?

Caca  je mozda kriv tome jer ni njemu nista nije bilo dovoljno cvrsto. Tamo gdje smo imali kucu za odmor i gdje je tekao mali potocic, caca je utvrdio cijelu livadu i jos dodatno napravio o svom trosku most sa zeljeznickim sinama, armiranim betonom, radlo je 20 ljudi tada.
Medjutim, jednog dana je bilo veliko nevrijeme i taj mali potocic je narastao u bujicu koja je odnijela pola brda ali cacin most i livadu nije ni nacela.....................

Od tada mi nista nije tako dobro cvrsto, niti je ijedan racun u banci dovoljno debeo da podmiri moj strah od situacije bez novca, strah od lomljenja, propadanja ili neke kataklizme. Taj strah se u ratu jos vise uvecao i prva stvar kad sam dosla u Dalmaciju je bila dogradnja postojeceg podruma i ojacavanje ograda, prozora, alarmnih sustava.................valjda ce stat na tome!

Ponekad me to zabrinjava ali vidim da ima dosta ljudi koji vole stedjeti ali i trositi samo na ono sto je prioritet sigurnosti..........

tukatukac wrote:Ne znam u kakvu fobiju spada gomilanje hrane, novca, stvari...............?
Takodjer, ako neko zna, nista mi nije dovoljno cvrsto, pocevsi od obicne police, temelja od kuce, balkona, bilo cega, sve se mora dodatno ojacati i ucvrstiti jer stalno imam osjecaj da ce sve pasti, polomiti se, propasti, dodatno se vjesam skupa sa nekom slikom tako da suprug mora na 500 g opterecenja praviti instalaciju kao da ce tu biti 100 kg...........?

Caca  je mozda kriv tome jer ni njemu nista nije bilo dovoljno cvrsto. Tamo gdje smo imali kucu za odmor i gdje je tekao mali potocic, caca je utvrdio cijelu livadu i jos dodatno napravio o svom trosku most sa zeljeznickim sinama, armiranim betonom, radlo je 20 ljudi tada.
Medjutim, jednog dana je bilo veliko nevrijeme i taj mali potocic je narastao u bujicu koja je odnijela pola brda ali cacin most i livadu nije ni nacela.....................

Od tada mi nista nije tako dobro cvrsto, niti je ijedan racun u banci dovoljno debeo da podmiri moj strah od situacije bez novca, strah od lomljenja, propadanja ili neke kataklizme. Taj strah se u ratu jos vise uvecao i prva stvar kad sam dosla u Dalmaciju je bila dogradnja postojeceg podruma i ojacavanje ograda, prozora, alarmnih sustava.................valjda ce stat na tome!

Ponekad me to zabrinjava ali vidim da ima dosta ljudi koji vole stedjeti ali i trositi samo na ono sto je prioritet sigurnosti..........

Ti kao da si Židovka  

Neću previše o spominjanoj nedovoljnoj Čvrstoći...ehhhmm..nadam se da se ne odnosi na neke druge stvari 

i ti imaš čudne fobije... 

budi konkretna.. 

pročitaj si lokaciju... 

ahmm..inače Triny,kako si mi danas? 

nemir...nemir... 

ehhm... 

bogomdani wrote:

tukatukac wrote:Ne znam u kakvu fobiju spada gomilanje hrane, novca, stvari...............?
Takodjer, ako neko zna, nista mi nije dovoljno cvrsto, pocevsi od obicne police, temelja od kuce, balkona, bilo cega, sve se mora dodatno ojacati i ucvrstiti jer stalno imam osjecaj da ce sve pasti, polomiti se, propasti, dodatno se vjesam skupa sa nekom slikom tako da suprug mora na 500 g opterecenja praviti instalaciju kao da ce tu biti 100 kg...........?

Caca  je mozda kriv tome jer ni njemu nista nije bilo dovoljno cvrsto. Tamo gdje smo imali kucu za odmor i gdje je tekao mali potocic, caca je utvrdio cijelu livadu i jos dodatno napravio o svom trosku most sa zeljeznickim sinama, armiranim betonom, radlo je 20 ljudi tada.
Medjutim, jednog dana je bilo veliko nevrijeme i taj mali potocic je narastao u bujicu koja je odnijela pola brda ali cacin most i livadu nije ni nacela.....................

Od tada mi nista nije tako dobro cvrsto, niti je ijedan racun u banci dovoljno debeo da podmiri moj strah od situacije bez novca, strah od lomljenja, propadanja ili neke kataklizme. Taj strah se u ratu jos vise uvecao i prva stvar kad sam dosla u Dalmaciju je bila dogradnja postojeceg podruma i ojacavanje ograda, prozora, alarmnih sustava.................valjda ce stat na tome!

Ponekad me to zabrinjava ali vidim da ima dosta ljudi koji vole stedjeti ali i trositi samo na ono sto je prioritet sigurnosti..........

Ti kao da si Židovka  

Neću previše o spominjanoj nedovoljnoj Čvrstoći...ehhhmm..nadam se da se ne odnosi na neke druge stvari 

Znala sam da ces odmah pronac nesto........   Ali, dobro, normalnoj zenskoj nista i ne treba da bude dovoljno cvrsto, slazem se, ali ne na ovoj temi...
Fobija je ta nesigurnost...........ona se ne ocituje na poslu, u obiteljskom zivotu, osim u tom gomilanju i utvrdjivanju..............ne utjece na eventualna ulaganja u "biznis", ali definitivno uopce ne ulazem u ono sto se ne moze obrnuti ili utjecati na sigurnost doma.............

Cak ne zelim da placam preventivne preglede bilo koje vrste, ali cu dat novce za dobar agregat, sve vrste energenata, dobru klopu,...........takve stvari....