Hrvatska - čardak ni na nebu ni na zemlji

počelo je ljevičarsko čerečenje Romana Leljaka 

Kriminalna prošlost

Postoji jedan problem s kojim, izgleda, državni dužnosnici Petrov i Grmoja nisu upoznati. Roman Leljak, koji je u Zagrebu primljen na visokoj političkoj razini kao ekspert, osuđivani je kriminalac koji je u Sloveniji odležao skoro četiri godine u zatvoru između 2008. i 2012. zbog financijskih malverzacija. Usto, on je bivši obavještajac JNA, u kojoj je također završio u zatvoru kada je 1988. ukrao kasetofon i neke novce.

Unatoč ovakvoj biografiji Leljak se predstavlja kao vodeći slovenski istražitelj Udbinih arhiva i autor nekoliko knjiga kojima je navodno razotkrio djelatnost bivše Službe službe državne sigurnosti, poznatije kao Udba. Objavio je knjigu “Špiclji Udbe” (“Suradnici Udbe”) i u njoj su objavljeni popis, fotografije i adrese svih slovenskih suradnika Udbe i njihovih suradnika uz zaključak da su oni još uvijek na vodećim funkcijama u bankama, velikim kompanijama, politici, pravosuđu i medijima. U knjizi navodi da je za Službu državne sigurnosti u Sloveniji radilo ukupno oko 65 tisuća osoba, među kojima Borut Pahor, sadašnji predsjednik susjedne države.
Prema Leljakovu istraživanju, još uvijek je oko 35% Slovenaca povezano za Udbu i, prema njegovoj teoriji, oni na izborima redovito glasaju za lijeve stranke i podržavaju komunizam. A sve zato jer svoj društveni položaj trebaju zahvaliti činjenici da je netko njihov radio za Udbu. Drugim riječima, Roman Leljak je klasični desničarski propagandist i zagovornik teorija prema kojima Udba još uvijek vlada u državama ex-Jugoslavije, a u Hrvatskoj ima veliku potporu nekih medija i javnih osoba poput Zlatka Hasanbegovića i Velimira Bujanca. Pritom se redovito prešućuje podatak da je Leljak bio oficir i profesionalni špijun u Jugoslavenskoj narodnoj armiji. U Beogradu je završio školu za vojne kriptografe, a potom službovao u Pančevu, gdje je bilo jedno od sjedišta Kontraobavještajne službe, famoznog KOS-a.


http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/kriminalna-biografija-nije-nikakva-prepreka-za-most-otkrivamo-tko-je-covjek-kojeg-su-u-mostu-predstavili-kao-vodeceg-istrazitelja-udbinih-arhiva/5605259/

Vojni rok.
Jesi li za ili protiv?
K’o fole mene se pita
Dotlen smo došli je li?
A di smo zaprave?
Došli smo mi lipo na kraj svita.
Provalija i propuntavanje.
Eto di smo došli.
I nije nami problem glad.
Nije nami problem standard.
Ni čut.
Došli smo mi lipo u vrime kad’ se izokriće cili svit samo kako drugačija osoba ne bi bila drugačija.
Pa unda lipo triba redon cili svit izokrenit poradi nje.
A sve to kako bi se moglo reć:
Svi smo isti!
Istoviti!
Zato triba zbit redove nas različiti.
Prid očima mi članak.
Onoga šta se sprema.
Britanski doturi trudnu ženu ne mislu više zvat trudnicon nego trudnon osobon.
Trudnon osobon?
A dočin se štogod zamisli po izopačenon svitu, naši to gledaju brže, bolje prikopirat u nas.
Nu!
Nisan iznenađena niti zere.
Temelj za to je udaren onon naslovnicon Gender diteta.
Sada… iđe redon… mater smeta.
Mater ne smi bit’ mater jerbo se poradi te riči nadje ne’ko uvridjen.
E!
Mala, transrodna osoba plače u ćoši kad čuje tu mrsku joj rič:
Mater!
Postade priko noći politički nekorektna rič.
Soton riči zlostavlja se transrodne osobe po cilome svitu.
Red je tomu stat u kraj i kod nas.
Zna se kako su u RH transrodne osobe!
Jedna na drugoj!
Nema kod nas kuće brez uvriđene, transrodne osobe.
Zbacile su Pupavca i njegove manjince.
S prvoga mista po važnosti.
I to nikako ne mere bit’ ured.
Zna se kako Pupavac i njegovi uvik i svujdi moraju bit’ prvi.
Njegova mačka mora radit’.
I za nju se posa’ izmislit’ mora poradi političke korektnosti.
U isto vrime Hrvat politički korektno radi po Njemačkoj.
Kad Pupavac i svoju zadnju mačku zaposli.
Unda će i Hrvat morebit doć’ na red.
Pomalo.
Doć’ će i većinski, prosječni, najobičniji Hrvat na red.
‘Oće!
Ako na natječaju prije njega ne zaplače uvriđena, transrodna osoba.
Jerbo,
pozitivna diskriminacija je imperativ.
Dite će još do zeru bit’ osoba brez spola.
Rodit će se dite u kući.
I svi će morat mučat i krit je li ‘ćer ili sin.
Nestat će za vike vikova ona pisma:
Pukni puško, rodilo se muško!
A ni Oliver neće imat kojon prigodon pivat onu o ćeri.
Nema.
Otvorit’ će se novi prostor,
za nove, politički korektne pisme
u kojima nema krivi riči.
Brez spola će dite pelene nosat.
I školu upisivat’.
Do jedno osamleste godine zinit neće smit je li muško ili žensko.
To će smit reć’ iza troji vrata.
Isprid najbliži prijatelja i svojte.
Krijomice… iza ponoći.
Onako kako se prije pivalo
Marjane, Marjane!
Nema ćeri… nema sina.
Jerbo,
to vridja trudnu osobu.
A trudna osoba u svome tilu ne nosi novu osobu.
Velika je briga šta će rodit trudna osoba.
Do poroda trudna osoba ne zna ništa.
Samo nagađa.
Ne pokaže njoj ultrazvuk k’o materi sve.
Ne pokaže njoj otkucaje srca rano.
A ni pricizne mire.
Ne priznaju oni prvo tromisečje.
Ni čut.
Trudna osoba po njima postane trudna samo ako nekin čudon
ne iskoristi pravo na izbor.
Ono do trudnoće se baš valjala u bogatstvu, ljubavi i satrala je karijera,
pa ostavila pravo na izbor postrani kako bi postala trudna osoba

Pa – Osoba rodilja.
Pa – Roditelj broj jedan.
Sve se smislilo kako se ne bi našli uvriđeni ovi što se rećemo oženu
tri, čet’ri puta, pa nakon sedmero dice
u svojoj pedesetoj s’vate kako toj svojoj dici nisu ćaća nego mater
Priko noći s’vatu!
Ae!
To je zera.
I taka tamo-‘vamo osoba priko noći postane – nametnuti uzor.
Silu ljude da se takoj tamo-‘vamo osobi divu i klanjaju k’o zlatnomu teletu.
Tak’e se ne smi’ krivo pogledat.
Nije tolerantno.
Mene se k’o mater smi’ vriđat.
Jerbo nisan priportana iz muška.
I ne priznan pravo na izbor nakon začeća diteta.
Ne znan smin li još uvik reć kako san bila trudnica?
U trudničkoj vešti?
S vitaminin za trudnice?
S trudničkon knjižicon?
I kako je na uzv sliki bilo moje dite,
moja mala ‘ćer… pa sin…?
Njezin ćaća… nije bijo trudnica.
Ni rodilja.
Ni mater.
A nije ga to vriđalo.
Njemu bilo prikodrago što je – ćaća!
Mater.
Ćaća.
To nisu samo riči.
To su simboli.
Nema u našin glavama mista za nedefinirane osobe.
Naš Bog ne stvara ljude brezspolce.
Ne stvara.
Ne množimo se sporan.
Ne stvara Bog roditelja broj jedan i dva.
On stvori dvoje od svega.
Patimo od imena.
I papira.
Ima nas i tak’i.
‘Oćemo rodni list
di lipo piše ime diteta.
I spol.
Jerbo mi virujemo u ravnopravnost.
Ali ne priznamo jednakost.
Nije muško i žensko jednako.
Nije isto.
Jednako je vridno.
Ali nije isto.
Nema ćaće koji doji dite.
Nema.
I u stara doba vodilo se računa.
Žene su kuvale i prećale kruv.
Vrtile se okolo dice,
 a muški išli u svit za kruvon.
Isto tako su muški kopali oko loze.
A žene vezale loze i promanjivale.
Znalo se šta je muško.
Šta je obitelj.
Nisi u ta doba ima muško
koje dane provodi prid ogledalon
i ljubi sliku svoju dok ne zamanta.
Nisu unda muški kupovali šminku.
Nije unda bilo modni mačora.
Na vagone.
Muško nije sidilo prikriženi’ noga
niti vezlo Vilerove goblene.
Cipala su se drva i gradili se zidovi.
Nije se muško bavilo
seockin pričan
i gledalo ženska posla.
Samo nediljon je muško
valjalo buće,
štrocalo o tolu
i mlatilo šijavicu.





Pitaju se ovi dana jesmo li za vojni rok?
Dašta smo!
Za sve što će osvistit’ muško kako je muško.
‘Ko je?
Šta je?
Jerbo nema sva’k’ sriće ponit to iz kuće.
Nema sva’k’ pravi uzor.
A pravi uzori falu našoj mlađariji.
Falu in vrlo.
Kad smo kod uzora…
naša treća, Imocka bojna
Slavi obljetnicu svake godine.
Svečano se postroju kroza naš lipi grad na gori.
Jedne godine je moj mali rodijak
iIša’ gledat sa svojin ćaćon postrojenu vojsku svoga poginuloga strica,
pa kad je doša’ kući
pitala ga njegova baba i teta šta je vidijo?
A on cili sritan – Vidijo san Hrvate!
Vidijo Hrvate…!
To je njemu naša vojska.
To je njemu – uzor.
Znat’ će taj reći ‘ko je ubijo ćaću maloga Glavaševića.
Znat će imentovat agresora.
Znat će i neće se bojat’ reć.
Nema u tak’oj glavi mista za relativiziranje.
Jerbo sve polazi od uzora.
Onaj komu srce zaigra na odoru hrvacke vojske,
taj se neće slikavat’ okolo s Pernaron
anacijonalnon i kvazi anarhističnon ikonon.
Taj će znat kako se tenkovi ne ubijaju.
Taj neće dat da mu ćaću i mater zoveš
osobon broj jedan i dva.
Ne da dite su pravin uzoron broj uz roditelja.
Tako dite ima uvik svoju
Mater, Ćaću
Pa neka su i pokonji.
Uzet mu to ima pravo samo Bog.
Samo Bog.
A ne neki zakon
Prikopiran iz vrlog, izopačenog svita.

Auktorica teksta je gospodja Barbara Jonjić.

Diplomirana je pravnica i mater četvero dice s kojom živi va Imotskom dok suprug zaradjuje za obitelj delajući va Nimškoj.

izvrsna je .. počela sam stavljati njene tekstove na Kultnima:

šijavica

ali tamo nitko ne svraća pa sam izgubila inspiraciju...

Noor wrote:

metilda wrote:

i ja sam za vojni rok...

   

vidiš, sad kad je speare objasnio zašto je nužno služiti vojni rok, ovaj smijeh do suza postao je bezrazložan...

- See more at: http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/HRVATSKA/EKSKLUZIVNO-ZORANA-ERCEGA-JE-NA-PREGOVORE-S-HRVATIMA-DOVEO-OSOBNO-RATKO-MLADIC%21-FOTO#sthash.2iItUBip.dpuf

“Vratio sam se u Sloveniju. Zatvorio sam za sobom vrata i ne vraćam se više u Hrvatsku“, izjavio je Roman Leljak, povodom medijskih napada kojima je bio izložen nakon sastanka s članovima MOST-a glede otvaranja arhiva.
 
Mogli bismo reći: pa što, malo ga je napao Jutarnji list i drugi domaći boljševici, dakle, nije ni neviđeno, dapače, time samo pokazuje da čini pravu stvar. No, nakon ovog napada, Leljak se odlučio povući. Mora se i to razumjeti – njemu to zaista ne treba – on je učinio više za Hrvate no ijedan o službenih partijskih nadripovjesničara Jakovine, Glodsteina, Klasića i ostale družbe: napravio je popis slovenskih djelatnika UDB-e, počeo je raditi na hrvatskoj inačici popisa, objavio sve propise vezane za djelovanje i metodologiju UDB-em otkrio je mnogo grobnica Hrvata nastalih '45. godine, od kojih je najveća Huda jama, obilazio cijelu Lijepu Našu i promicao svoja otkrića i da se dalje ne nabraja.
 
Kako se uopće jedan narod može zahvaliti tomu čovjeku? Žalosno je što nije postao počasni građanin nijednog hrvatskoga grada, a već su se ulice i trgovi po njemu trebali imenovati, no to bi bile, takoreći, slatke brige puka hrvatskoga. Dakle, kad se Hrvati svojim dobrotvorima ne oduže zaboravom, onda ga uredno ispljuju, izdaju ili ne stanu u njegovu obranu.
Ono što je, pak, najzanimljivije jest da ovaj, dosad najžešći napad na Leljaka dolazi baš za vrijeme trenutne vlade na čelu s Plenkovićem. Čini se da je najava otvaranja arhiva pogodila neke visokopozicionirane ljude oko Plenkovića i pri vrhu HDZ-a. SDP se tomu, naravno, protivi, kao i likovi poput Nobila, no ne će valjda suradnja između MOST-a i HDZ-a puknuti baš na arhivima komunističke partije? U tom bi slučaju mostovci ispali najpozitivnija i najhrvatskija politička opcija, što bi svakako bio udarac od kojeg se HDZ ne bi lako oporavio.
 
No, što se sve ovo tiče Hrvata? Oni se živo zanimaju za Barišićevu fusnotu, a o sudbi svojih pobijenih predaka i njihovih grobova ništa ne mare, pa ni za ubojice koji slobodno šeću Hrvatskom, a njihovi potomci su na svim relevantnim društvenim položajima.

 

Čini se da UDB-a je, zaista, naša sudba…!


http://hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/45816-uzrocnici-pokusaja-diskreditiranja-romana-ljeljaka

Udruga U ime obitelji sastavila je Izvještaj u kojem je ukazala na činjenicu da tjednik Novosti, kojemu je samo za 2016. godinu dodijeljeno 3,2 milijuna kuna iz državnog proračuna, promiče netolerantnost prema većinskom hrvatskom narodu, vrijeđajući pri tome i Republiku Hrvatsku, njezinu državnost i suverenost .
 
Kako bi se to zaustavilo, udruga U ime obitelji pokrenula je peticiju upućenu Savjetu za nacionalne manjine i Odboru za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kojom traži trogodišnju obustavu financiranja tjednika Novosti, a i Vi je možete potpisati preko sljedeće poveznice:
 
https://potpisi.me/peticija/zaustavimo-financiranje-vrije%C4%91anja-hrvata-i-republike-hrvatske-iz-na%C5%A1ih-d%C5%BEepova
 
 
Tjednik Novosti se financira iz programa Savjeta za nacionalne manjine za promicanje kulturne autonomije, odnosno kulture, običaja i jezika srpske nacionalne manjine. Međutim, umjesto da je taj novac pozitivno upotrebljen za promicanje kulture, običaja i jezika srpske nacionalne manjine, on je zloupotrebljen za političke obračune s neistomišljenicima i uvrede na račun Hrvata i Hrvatske , što se može vidjeti iz brojnih primjera tekstova objavljenih u Novostima:
 
„Znanstvenici su, hvale se, čak i slijepom crijevu našli razlog postojanja, a za hrvatsku se suverenost, eto, do danas ne zna čemu služi, čak ni postoji li.“ (Novosti, 20. 1. 2017.)

„Nema, eto, identitetski sluđenijeg i sje******eg naroda od Hrvata. Ne znaju oni ni koje im je prvo polje na grbu, ni koji im je zapravo grb na zastavi, ni koja im je onda zastava države, ni koja im je uopće država.“ (Novosti, 2. 12. 2016.)

„Šupačka Hrvatska je nacionalna država Šupaka i njihov servis.“ (Novosti, 27. 5. 2016.)

„Neka se, za primjer, crkva povuče iz škola skupa s talibanskim vjeronaukom, neprosvijećenim vjeroučiteljima, idiotskom mizoginijom, smrdljivim nacionalizmom i pokvarenim revizionizmom koji je crkvene prostore otvorio skoro svakoj ustašoidnoj budali. Odje***e.“ (Novosti, 13. 1. 2017.)

Prema kriterijima natječaja po kojemu su dodijeljena sredstva za Novosti (točka 16.), stoji da će onima koji promiču netolerantnost prema bilo kojem manjinskom ili većinskom narodu biti zabranjeno prijavljivati se na isti natječaj na tri godine , što je u skladu s praksom Europske unije koja ne dozvoljava trošenje državnog novca za širenje netolerancije.
 
Uz to, upozoravamo i na sukob interesa u kojemu se nalazi g. Milorad Pupovac koji je 1) predsjednik SNV-a koje izdaje Novosti 2) član Savjeta za nacionalne manjine koje raspodjeljuje sredstva za tiskanje Novosti 3) član Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina kojemu Savjet podnosi Izvještaj o trošenju novca.
 
Potpišite ovu peticiju i zatražite od Savjeta za nacionalne manjine da se poštuju kriteriji natječaja, da se zaustavi financiranje vrijeđanja hrvatskog naroda i Republike Hrvatske iz Vašeg džepa – 280.000 kuna mjesečno! – i od saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da održi hitnu sjednicu Odbora na temu zlouporabe sredstava namijenjenih srpskoj nacionalnoj manjini.
 
 
 
Izvor: narod.hr

kako Igor Mirković utječe na mišljenja mladih:

Igor Mirković našao se u središtu pozornosti u aferi HAVC i zbog kontroverzne najave Motovunskog filmskog festivala.
 
Najava Motovunskog filmskog festivala, gdje u kratkom traileru Igor Mirković uspoređuje stanje u Hrvatskoj 2016. godine sa fašističkom zemljom, izazvala je burne reakcije u javnosti, posebno u brantiteljskim udrugama. “Trailer prikazuje isječke iz filma „Cabaret“ Boba Fossa gdje se u nacističkim odorama pokazuju pjevači pjesme „Tomorrow belongs to me“, uz isječke fotografija Poglavnika tzv. NDH dr. Ante Pavelića i ustaških vojnika, sve to miješajući sa prikazima slika hrvatskih gradova i spomenika”, napominju z Koordinacije Hrvatskih braniteljskih udruga i kažu da je time Republika Hrvatska prikazana kao totalitaristička nacistička zemlja.
 
 
Igor Mirković rođen je 1965. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu, a potom i politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Od 1989. godine radio je kao televizijski novinar i urednik televizijskih emisija U potrazi, Javna stvar, 007 i Od 5 do 12. Osim na HRT-u, radio je i u nezavisnim produkcijama, a od 1994. do 1996. je radio za CNN-ov World Report.
 
Godine 1998. u Factumovoj produkciji snimio je svoj prvi dokumentarni film Orbanići Unplugged, te mu je od tog trenutka karijera sve više vezana za film. Šira publika je za Mirkovića – redatelja čula tek 2001., kad je zajedno s Rajkom Grlićem režirao film Novo, novo vrijeme. Godine 2003. snimio je dokumentarac Sretno dijete o procvatu novog vala u bivšoj Jugoslaviji, a 2012. je dovršio svoj prvi dugometražni igrani film Noćni brodovi.
 
Igor Mirković glavni je urednik Studentske televizije, televizije kroz koju prolaze svi studenti novinarstva s Fakulteta političkih znanosti.
 
 
Motovun Film festival, čiji je izvršni direktor, nastao je krajem devedesetih, a njegova „vrhunska vrijednost bila je sloboda misli i duha – i tim izmicanjem iz zadanih kulturnih okvira bili smo najveća provokacija.“ Opisao je Mirković MFF u prošlogodišnjem intervjuu za Nacional u kojem se osvrnuo i na „napade na HAVC“ rekavši kako „ta beskrajno mutna optužba o protežiranju prijatelja i kolega posljedica je toga što tu nema nikakvih drugih dokaza: niti postoje dokazive malverzacije, niti je netko ukrao novac, niti se može dokazati da je HAVC podržavao politički podobne.“
 
Također, negirao je da se tu „samo troši“ i dodao da na svaku uloženu kunu uvijek dolaze kune iz nekog stranog izvora, hrvatskih i europskih fondova.
 
Protivnik referenduma o braku
 
“Znam da je u pitanju referendum koji će se za koju godinu prepričavati kao mračna epizoda. I bizarno je da smo se svi mi drugi bili primorani pretvoriti u gay aktiviste, trošiti puno energije u borbi za prava koja su banalna, jednostavna i o kojima se na ovom stupnju razvoja društva više ne bi trebalo razgovarati. Strah me i pomisliti za što bi se sve u ovoj zemlji moglo skupiti 700 tisuća potpisa. Da sam zločest, počeo bih nalaziti primjere. No nije stvar u tome. Žao mi je što se toliko ljudi osjetilo pozvanima dati potpis za ukidanje prava susjeda i sugrađana, mojih prijateljica i prijatelja, a sasvim je sigurno da će za nekoliko godina istospolni brak postati jednakopravan na Markovu trgu kao i svugdje u Europi, skupljali potpise ili ne”, komentirao je Mirković u intervjuu za Večernji list u vrijeme referenduma o braku.
 
Gost na tribini Mime Simić
 
Tijekom 2014. godine Mima Simić je na svojoj tribini „U sridu s…“ ugostila  Silvanu Menđušić i Igora Mirkovića, bračni par koji, kako je najavljeno tada “osim bračne veze, veže i strast prema vizualnim medijima”.
 
Protiv Marka Juriča
 
Kad je Marko Jurič svoju emisiju završio  izjavom da su dva četnika 2005. proglašeni svecima SPC, te na sarkastičan način upozorio majke  s malom djecom da pripaze kad prolaze pored srpske crkve na Cvjetnom trgu “da ne bi netko s nožem istrčao i obavio svoj krvavi četnički pir”, Mirković je organizirao masovne pritužbe Agenciji za elektronske medije preko Facebooka tražeći da  ulože 5 minuta za pritužbu i tako podupru ukidanje Marka Juriča i njegove emisije “Markov trg”.
 
Niz nepravilnosti
 
Možda bi priča o Mirkoviću i ostala samo na traileru da se nisu doznale nepravilnosti u načinima financiranja filmova koje potpisuje upravo on.
 
Analiza Državne revizije nedavno je pokazala da se u Hrvatskom audiovizualnom centru nisu poštivali zakoni i propisi. U javnosti su se pojavili primjeri poznatih osoba koje su od HAVC-a dobivale veliku svotu novca po nejasnim kriterijima. Jedan od njih je i Mirković koji, kako kažu iz Koordinacije, svake godine dobiva 500,000 kuna, dok je 1.800.000,00 kuna dobio za film “Noćni brodovi”, 2010. godine dobio je još 175.000,00 kuna za poticanje razvoja projekta koji je već bio završen(!). Na ovo je ukazivala Koordinacija udruga hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, predvođena svojom predsjednicom i dragovoljkom Domovinskoga rata Zoricom Gregurić, još prije no što su rezultati postali poznati. Uz Mirkovića novac je dobivala i njegova supruga Silvana Menđušić.
 
 

Izvor: narod.hr

metilda wrote:Analiza Državne revizije nedavno je pokazala da se u Hrvatskom audiovizualnom centru nisu poštivali zakoni i propisi. U javnosti su se pojavili primjeri poznatih osoba koje su od HAVC-a dobivale veliku svotu novca po nejasnim kriterijima. Jedan od njih je i Mirković koji, kako kažu iz Koordinacije, svake godine dobiva 500,000 kuna, dok je 1.800.000,00 kuna dobio za film “Noćni brodovi”, 2010. godine dobio je još 175.000,00 kuna za poticanje razvoja projekta koji je već bio završen(!).

I onda deboto tvrdi kako u HAVC-u nije bilo krađa!
Njah...

speare_shaker wrote:

metilda wrote:Analiza Državne revizije nedavno je pokazala da se u Hrvatskom audiovizualnom centru nisu poštivali zakoni i propisi. U javnosti su se pojavili primjeri poznatih osoba koje su od HAVC-a dobivale veliku svotu novca po nejasnim kriterijima. Jedan od njih je i Mirković koji, kako kažu iz Koordinacije, svake godine dobiva 500,000 kuna, dok je 1.800.000,00 kuna dobio za film “Noćni brodovi”, 2010. godine dobio je još 175.000,00 kuna za poticanje razvoja projekta koji je već bio završen(!).

I onda deboto tvrdi kako u HAVC-u nije bilo krađa!
Njah...

to je Hribar koji je na čelo HAVCa došao 2011. kriv

deda wrote:

speare_shaker wrote:

metilda wrote:Analiza Državne revizije nedavno je pokazala da se u Hrvatskom audiovizualnom centru nisu poštivali zakoni i propisi. U javnosti su se pojavili primjeri poznatih osoba koje su od HAVC-a dobivale veliku svotu novca po nejasnim kriterijima. Jedan od njih je i Mirković koji, kako kažu iz Koordinacije, svake godine dobiva 500,000 kuna, dok je 1.800.000,00 kuna dobio za film “Noćni brodovi”, 2010. godine dobio je još 175.000,00 kuna za poticanje razvoja projekta koji je već bio završen(!).

I onda deboto tvrdi kako u HAVC-u nije bilo krađa!
Njah...

to je Hribar koji je na čelo HAVCa došao 2011. kriv

Ako ti tako kažeš...

speare_shaker wrote:
Ako ti tako kažeš...

to kažu u tzv. "Koordinaciji Hrvatskih braniteljskih udruga"

deda wrote:

speare_shaker wrote:Ako ti tako kažeš...

to kažu u tzv. "Koordinaciji Hrvatskih braniteljskih udruga"

Prvi glas.

Ova tema bi se mogla preimenovati u "Hrvatska naiva 21 st."