Naši ljubimci

Smijesna je.

Da nam dodes u posjetu ne bi ti se micali sa krila. Bez obzira na trbuh. :)

medication wrote:Ajme vidi ovo bijelo mekano pahuljasto krzno, eksplodirat ću...

je..mekana je ko činčila...a miriši na pamuk

Danas smo lovilise kuglice snijega i zabijali njuski u njega.

I pisali svaka 4cm da zabiljezimo teritorij

kako to članove obitelji zovete ljubimcima....

malo uvredljivo ...čak politički nekorektno....

moja 'beba' prerasla mater...8 mjeseci i 30 kg

Ajmeeeeeew

već je trudna.

Znaci bit ce prinovee

moje curkice haskice nema već skoro 2 mjeseca i još uvijek mi jako nedostaje... dan kad je otišla mi je bio najgori dan u životu.. bila mi je prvi pas i svašta smo prošle zajedno...
za sada mi je još prerano za novog psa i koliko god sve to bilo teško s njom posljednjih godinu dana jer je zdravstveno sve više propadala iz dana u dan, želim da jednog dana ponovno u moj život uđe jedna mala vučica <3

Ljepotica.

Znam kako je tesko... i to kako znam... te zivotinje ti pruze toliku ljubav. Bezuvjetno...

strašno, nisam znala da će biti tako teško.. još uvijek mi suze oči pri pomisli na sve to skupa.. i sad dok pišem, iako mi je lakše kad pričam o njoj i često ju spominjemo, naprosto ne mogu vjerovati i teško mi je još uvijek prihvatiti da je nema.. imam osjećaj da je netko s njom vani i da je zato nema sada u stanu, a onda pogledam urnicu i realnost šupi po nosu.. i tako ukrug iz dana u dan, već 2 mjeseca... 
bila mi je to najgora odluka ikad, ali znam da je za nju bilo najbolje, imala je točno 12g i 7 mjeseci taj dan, no bubrezi su počeli otkazivati, na kraju nije mogla više na noge, a svjesna i bistra u glavi.. možda i bolje jer bi mi bilo još teže gledati ju kako propada i čekati veterinara takva... ovako si je bila sva cool do dolaska veta, ma kako god ovo zvučalo čudno, ali da...

pruže puno, jako puno i to onoliko koliko nijedan čovjek nikada neće... a ta njezina povezanost sa mnom sad zadnjih godinu dana naročito.. prije je bila mlada, blesava, samostalna, 'tko sam ja njoj' stav, a sada se oslanjala da mi je to bilo nezamislivo da od jednog tako samostalnog i ''svojeg'' psa, može doći do toga da pokazuje takvo povjerenje u mene, kakvo nitko nikada nije.. nevjerojatno.. od prvog do zadnjeg dana obožavala sam ju promatrati, ma svaki njen pokret sam znala, svaki ''zvuk'', sve.. bile smo jako povezane oduvijek, samo što to nije bilo tako izraženo dok je bila mlađa, ali sada ti stari dani pokažu nešto što ne možeš uopće pojmiti

   .... tuga je to velika. Oni nažalost,  jednostavno imaju kraći životni vijek

Nisam znala sto odgovoriti.

I sama imam kujicu.
Jako se volimo i stitimo.
Ona je jednostavno moja obitelj.

nema nažalost tu niti pravog odgovora niti prave utjehe, malo sam se morala ispucati..
pričamo o njoj, ali ne pričamo o osjećajima jer bi mi to bilo tek katastrofa.. ne volim pričati o osjećajima s bliskim ljudima, uvrnuto, ali je tako... uvijek nekako nastojim zadržati cool stav pred njima, ali slomilo me to s njom pred kraj, tako da sada kada je sve prošlo, opet odlazim u ''cool'' stav, a iznutra se još uvijek raspadam...

trenutno je kod mene jedna mala curka na čuvanju, od člana obitelji pa je lakše kad te pogleda ta mala blesava facica, trčkara za mnom i tako :) ali grliti i žnjarati nju nije isto kao moju curku... iako i ovu malu obožavam :)

Žena mi nabavila mačku. Kako da je se riješim(žene)?

Muce me panicni napadaji. Ona to osjeca i zna...

za 5 dana bi mojoj curki bilo točno 13 godina!

još uvijek jako fali...

sad sam se nema dugo na fejsu pridružila jednoj grupi s haskijima i news feed mi je prepun haskija, što fotki, što videa i nekako mi je lakše kad sve to vidim, a i smatrala sam da ću se lakše suočavati/nositi s tim gubitkom ako ne budem izbjegavala takve stvari online

nisam niti u jednom trenutku taj zadnji dan, zadnje minute i nakon gubitka rekla 'nikad više' iako sam posljednjih godinu dana imala u glavi 'nikad više psa' i nikad više takvim mukama i osjećajima s kojima se nisam znala nositi

otišla sam na 2 razgovora kod psihologa jer sam došla do samog ruba nekakvih strahova i poludepre.. i eto, pridružih se toj grupi i stvari su krenule u nekom drugom smjeru

kako sad nisam iz gro razloga u mogućnosti uzeti drugog psa, ipak ništa me ne može spriječiti da o tome razmišljam...

pa sam htjela ovdje podijeliti svoje novo otkriće, čula sam od jedne obiteljske frendice za malog haskija, no mislila sam da se samo radi o manjem primjerku iz legla, no nakon surfanja po toj grupi išla sam gledati što sve spada pod ''haskije'' jer su spominjali neke nove sorte?! kako se apsolutno u to ne kužim, tamo pred 13-14 godina kad sam manijakalno pretraživala internet spremajući sve info o haskijima koje sam tada mogla naći, nisam nalazila te neke posebne sorte haskija

i naletih na ovo: https://minihuskylovers.com/the-complete-guide-to-owning-a-miniature-husky/#what-is-the-mini-husky-temperament-and-personality

pa to je savršeno malo pufasto pseto za mene <3

moja je curka kupljena preko oglasa, kolegica s faxa je potvrdila da su haskiji i da su već imali par legla, da dobro brinu za pse pa je stigla Luna, no Luna je veličinom i kilažom prešišala skoro duplo tipičnu ženku haskija pa je njena normalna težina bila do/oko 40kg, ne moram ni reći, bila je fascinantna pojava, vodila se pod haskija, iako su mi po cesti znali govoriti da je veličinom malamut, no meni to nije bilo bitno i išli su mi svi na živce s tim raspravama o tome kaj je, u knjižici je pisao, vet potvrdio - haskica, velika cura haskija i ciao, papire nisam htjela tj nisam ju imala namjeru pariti niti voditi na izložbe pa samim time nisam htjela davati par stotina eura


no naravno da koliko god to bilo super dok je ona bila mlada, luda, blesava i zdrava, toliko je postao problem kasnije jer ja sama, bez pomoći s njom nisam mogla.. ni do veta ni van ako bi bio loš dan ni kupati ju ni podizati ni ništa

a opet tako volim haskije, taj njihov karakter, tu privrženost, sve ono što se s njima može postići, sve to kakvi su... ne kažem da bi mi se opet desilo da bih naletila na veliki primjerak kao što je bilo s Lunom, no gledam iz praktičnih razloga, ipak bi mi samoj bilo lakše s manjim psom, a opet je haski!

već danima mi se vrte po glavi ti mini haskiji, čini mi se da to nešto i znači... zvuči blesavo, ali rekla sam Luni da ako postoji nešto nalik reinkarnaciji kod pasa da mi se vrati kao malo manji primjerak haskija da nam bude lakše! možda je to to!? :)

ne znam, u svakom slučaju.. kad dođe vrijeme za to, čini mi se da sam našla idealnog psa za sebe <3

vjerojatno na opće zgražanje svih ostalih i žešći linč nekih oko mene koji su za onu 'udomi, ne kupuj'

znam da će me staviti na stup srama, ali vidim kako je mnogima koji su pse udomili, konkretno ta obiteljska frendica, udomljava svašta nešto stalno pa je tako udomila neke 2 curke jer su joj ''baš lijepe'', na kraju je sad valjda na rubu suicida, doslovno jer su curke krenule uništavati po stanu, vani ju ne slušaju, ne doživljavaju ništa i nikog, samo jedna drugu... ona je mislila da će obje biti kao njene 2 pesice koje već ima, mirne, poslušne, a dobila je 2 blesače od 2-3 godine s kojima treba raditi i koje trebaju kak se to veli ''čvrstu ruku'', a ona nema pojma o odgoju i dresuri, ne radi i bome ne pokazuje želju da s njima radi

moja mama je udomila curku, vrlo mladu zapravo - 3 mjeseca koja je nakon kastracije počela pokazivati neke strahove tak da je sad sva izvan sebe kad izlazi navečer iz kuće, na svaki zvuk se cima


znam da je sve to jako relativno... ali ja ne želim čistokrvnog psa da mogu reć da imam psa s papirima iz te i te uzgajivačnice i da mogu na njemu zarađivati, već želim znati što iza tog psa stoji, želim ipak znati koja je pasmina, što mogu očekivati od te pasmine, otprilike koju veličinu itd itd...

zeznula se jesam s Lunom jer je fakat prerasla sve standarde, sljedeći puta bih pametnije pa bih otišla osobno vidjeti mamu i tatu psa kojeg uzimam, velim ne želim papire, pas bi bio kastriran do 6.mj., ali mislim da ću se morati naoružati prilično jer već vidim da će biti od strane nekih skakanja po glavi ''zašto nisi udomila'' ...

meni je tako žao svih tih pasa po azilima i po cesti, kamo sreće da svi mogu naći domove, ali Luna je meni bila prvi pas, došla je kao štene s 2 i pol mjeseca i odmah sam počela raditi s njom i ne znam ni što bih ni kako bih s već odraslim psom punim trauma/strahova

nisam znala ni što i kako s Lunom kad mi se počela bojati petardi, ali smo već nekako izlazile na kraj s time, a kamoli da mi dođe već odrasli istraumatizirani pas koji je mix tko zna čega i ne znam ni kakav karakter prevladava, što me čeka... :/

eto morala sam se malo ispucati i podijeliti :) pardon na hrpetini teksta.... ponijelo me!

Svi psi imaju mane i vrline.
Kao i mi ljudi.
Tocnije je da je sa vecinom udomljenih pasa sa ulicr teze jer su prosli odredene traume.
Ja svoju za nista na ovome svijetu ne bih dala. Njene smrdljive sapice nesto su najslade sto sam u zivotu pomirisala...
Neki dan me cuvala u postelji dok sam bila bolesna. Stisnula se uz mene. Nije ustala ni vode popit. Od 7 ujutro do 21 navecer dok muz nije stigao sa infuzijom.

A i volontiram u azilu za napustene pse...ima ih raznih... markiranih i nemarkiranih.. svi su divni i posebni na svoj nacin...svima im imena znam...



S druge strane svekrva ima kujicu chiuahue i grize, rezi, skace....kriminalna je.




Uzmi sto ti pase. Btk.
Ako volis haskije uzmi haskija.
Selo prica i uvijek ce pricati.

Koliko ja tog svog psa volim ne mogu rijecima opisati.

Toliko me upotpunila...

Ne zelim ni zamisliti kako ce biti kada jednoga dana otide na drugi svijet...


Moj jastuk vise nece smrditi po sapicama koje imaju miris smokija sa sirom :(