Events
Publications
Latest imagesKrabat - tko je zapravo Hrvat kojemu se dive mali Nijemci?
Page 1 of 1
Krabat - tko je zapravo Hrvat kojemu se dive mali Nijemci?
by RayMabus 26/12/2016, 16:30
Krabat - tko je zapravo Hrvat kojemu se dive mali Nijemci?
I danas, četiri stoljeća nakon smrti Janka Šajatovića, poznatijeg kao Krabata, stanovnici savezne pokrajine u kojoj je živio dive se njegovom liku i djelu. Ali Krabat očarava i male i velike Nijemce u cijeloj zemlji.
Povjesničar Hans-Jürgen Schröter s portretom Krabata koji je, prema postojećim skicama i opisima, napravio jedan lokalni umjetnik
Pomoć, učenje, prijateljstvo, ljubav prema bližnjemu, pravednost, tolerancija... To su riječi koje djeca četvrtog razreda osnovne škole u Hoyerswerdi koriste u svojim opisima Krabata, legendarnog lužičkosrpskog čarobnjaka. Krabat je njihov junak i uzor, a ne neki Disneyjev lik, stoga je u regionalnom muzeju organizirana dodjela nagrada najboljim učenicima iz regije koji su pisali ili crtali na temu "Krabat danas". No nisu samo djeca lužičkosrpske manjine (zapadnoslavenski narod koji živi u istočnom djelu Njemačke, u kraju poznatom i kao Lužica) odrasla uz priče i sage o tom čarobnjaku. Uz priče o njegovom junaštvu odrastale su generacije djece diljem Njemačke pa i šire, snimani su filmovi, pisani romani, skladane opere. No njime očarana nisu izgleda samo djeca, nego i odrasli. Uvijek rado Krabatov lik oživljava Wolfgang Kraus. Stoga je radost njegovog pojavljivanja na dodjeli nagrada među djecom bila još veća.
Kako je Wolfgang Kraus postao Krabat
Wolfganga Krausa (na slici) i Krabata povezuje puno toga
Tako Wolfgang, kadgod za to ima priliku, već 16 godina dijeli svoju fascinaciju Krabatom s drugima. A sve je počelo sasvim slučajno, kada ga je kćer pozvala da s njom glumi u predstavi o Krabatu. "Osim što sam se, na svoje čuđenje, jako lako uživio u ulogu, na iznenađenje svih je moja sličnost s Krabatom iz priče bila nevjerojatna. Tako sam potaknut podrškom ostalih nastavio glumiti. S vremenom su me sve češće zvali da sudjelujem u svakoj prigodi u kojoj se pojavljuje Krabat i tako sam s vremenom postao Krabat", priča Wolfgang u razgovoru za DW. A nevjerojatna je i priča koja veže Wolfganga i Krabata. Wolfgang je, naime, kao arhitekt iz zapadne njemačke na istok stigao 1991. godine, a nedugo potom i preselio u Groß Särchen gdje je kao arhitekt angažiran da napravi koncept mjesta. Tako je polako upoznao tematiku Krabata jer se čitava regija između Hoyerswede, Bautzena i Kamenza naziva i Krabat-regijom. A ono nevjerojatno u ovoj priči je da je prije dvije godine Hans Jürgen Schröter (na naslovnoj fotografiji), povjesničar koji je istraživao povijesni lik Krabata, otkrio da Wolfgang živi upravo na posjedu koji je prije četiri stotine godina pripadao samom Krabatu!
Krabat - hrvatski uskok Janko Šojatović
No, tko je taj Krabat većini poznat samo iz legendi i saga, a s kojim su svi toliko opčinjeni da svaki posjetitelj koji dođe u lužički kraj ima osjećaj da je njegov duh sveprisutan? Krabatov identitet otkriven je zahvaljujući već spomenutom gospodinu Schröteru koji je dugih devet godina istraživao njegovo porijeklo. "Znali smo da je Hrvat jer ime Krabat upravo znači Hrvat, kako su ga i zvali Lužički Srbi, no posebnog traga osim ploče u crkvi u Wittichenau nismo imali", priča nam Hans Jürgen Schröter napominjući kako njegovo istraživanje nije teklo glatko. Pune tri godine nije se, kaže, skoro pomaklo s mjesta, no on je kao obiteljski istraživač na to navikao.
Legenda o Krabatu inspirirala je mnoge njemačke umjetnike, među njima i književnika Otfrieda Preußlera prema čijem je romanu "Krabat" 2008. snimljen film
Postojalo je devet različitih načina kako se njegovo ime pisalo, a temeljitim istraživanjem različitih povijesnih dokumenata utvrđeno je kako je Krabat zapravo Janko Šajatović, žumberački uskok koji je davne 1658. godine došao na sjever Njemačke braniti granice kršćanske Europe. Nakon što je postao poznat po svojim vojničkim sposobnostima saski ga knez poziva da bude u njegovoj osobnoj gardi. Za nagradu mu kao čovjeku od povjerenja knez dariva imanje u Groß Särchenu gdje je svojim znanjem i vještinama, budući da je bio jedan od rijetkih pismenih ljudi u tom kraju koji su već tada naseljavali Lužički Srbi, pomagao ljudima na različite načine. Učio ih je isušivati močvare, graditi mlinove, pokrenuo je poljoprivredu u tom kraju. Omiljen među plemstvom, a i narodom, brzo je ušao u legendu, pa su se i nakon njegove smrti širile priče o njegovom junaštvu i pripisivale mu se nadnaravne moći što je rezultiralo sagama i legendama o njemu koje su bile inspiracija mnogim piscima. Dok su u Njemačkoj, zahvaljujući mnogim pričama, knjigama i filmovima, a i novijim saznanjima, Krabatov lik i djelo prilično poznato, u Hrvatskoj su rijetki čuli za njega. Da će se to uskoro promijeniti nada se Monika Bračika, rođena Šajatović, koju je kao jednu od Krabatovih potomaka preko crkvenih knjiga u Jezernicama na Žumberku pronašao povjesničar Schröter. Po uzoru na svog pretka, ona velikim angažmanom i raznim aktivnostima te turističkim sadržajem pokušava vratiti život u iseljeni žumberački kraj.
Krabatov duh i danas prožima lužički kraj
Mnoga društva, škole, udruge i proizvodi u lužičkom kraju nose njegovo ime. Kako je i Krabat prije četiri stotine godina pokušao cijeli taj močvarni kraj pretvoriti u plodno područje, tako danas udruga koja nosi njegovo ime ovaj kraj pokušava ekonomski oživiti u njegovom duhu. U svrhu samoodrživosti pokrenuta je cijela paleta proizvoda koji nose njegovo ime: limunada, pivo, likeri, mliječni proizvodi, no među turistima je ipak najpoznatije selo Schwarzkollm, poznato po jednoj najpoznatijih njemačkih saga o Krabatu. U njega hodočaste posjetitelji iz cijelog svijeta fascinirani ovim neobičnim junakom.
Krabatovo selo Schwarzkollm održava legendu o žumberačkom uskoku živom
Na prvi pogled bi se moglo učiniti da stvarni Janko Šajatović možda baš i nema nema dodirnih točaka s Krabatom iz priča, no svi naši sugovornici tvrde da itekako ima. Štoviše, aktualna njemačka politika i atmosfera u društvu dali su mu novo značenje i dimenziju. Možete li zamisliti da jedna izbjeglica dođe u Njemačku i ostavi toliki trag u kraju u kojemu živi da se svi žele ugledati na njega? Iz današnje perspektive to možda izgleda drugačije, no prije četiri stotine godina Janko Šajatović bio je tek žuberački uskok - izbjeglica koji je svoj novi dom pronašao među sjevernim slavenskim narodom Lužičkih Srba. I kao katolik među protestantima našao način za miran suživot sa svima. Zato je i danas uzor od kojega mnogi mogu (i žele) učiti.
http://www.dw.com/hr/krabat-tko-je-zapravo-hrvat-kojemu-se-dive-mali-nijemci/a-36907099
Krabat je njemačko-britansko-rumunjski igrani film snimljen 2008. godine u režiji Marca Kreuzpaintnera. Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Otfrieda Preußlera, koji je, pak, bio inspiriran legendama Lužičkih Srba. Naslovni protagonist, koga tumači David Kross, je dječak koji je za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata ostao bez roditelja i doma, te utočište pronalazi u mlinu čiji je gospodar (koga tumači Christian Redl) čarobnjak koji prikuplja učenike. Radnja prikazuje kako se Krabat mora sa svojim učiteljem suočiti u magijskom dvoboju.
I danas, četiri stoljeća nakon smrti Janka Šajatovića, poznatijeg kao Krabata, stanovnici savezne pokrajine u kojoj je živio dive se njegovom liku i djelu. Ali Krabat očarava i male i velike Nijemce u cijeloj zemlji.
Povjesničar Hans-Jürgen Schröter s portretom Krabata koji je, prema postojećim skicama i opisima, napravio jedan lokalni umjetnik
Pomoć, učenje, prijateljstvo, ljubav prema bližnjemu, pravednost, tolerancija... To su riječi koje djeca četvrtog razreda osnovne škole u Hoyerswerdi koriste u svojim opisima Krabata, legendarnog lužičkosrpskog čarobnjaka. Krabat je njihov junak i uzor, a ne neki Disneyjev lik, stoga je u regionalnom muzeju organizirana dodjela nagrada najboljim učenicima iz regije koji su pisali ili crtali na temu "Krabat danas". No nisu samo djeca lužičkosrpske manjine (zapadnoslavenski narod koji živi u istočnom djelu Njemačke, u kraju poznatom i kao Lužica) odrasla uz priče i sage o tom čarobnjaku. Uz priče o njegovom junaštvu odrastale su generacije djece diljem Njemačke pa i šire, snimani su filmovi, pisani romani, skladane opere. No njime očarana nisu izgleda samo djeca, nego i odrasli. Uvijek rado Krabatov lik oživljava Wolfgang Kraus. Stoga je radost njegovog pojavljivanja na dodjeli nagrada među djecom bila još veća.
Kako je Wolfgang Kraus postao Krabat
Wolfganga Krausa (na slici) i Krabata povezuje puno toga
Tako Wolfgang, kadgod za to ima priliku, već 16 godina dijeli svoju fascinaciju Krabatom s drugima. A sve je počelo sasvim slučajno, kada ga je kćer pozvala da s njom glumi u predstavi o Krabatu. "Osim što sam se, na svoje čuđenje, jako lako uživio u ulogu, na iznenađenje svih je moja sličnost s Krabatom iz priče bila nevjerojatna. Tako sam potaknut podrškom ostalih nastavio glumiti. S vremenom su me sve češće zvali da sudjelujem u svakoj prigodi u kojoj se pojavljuje Krabat i tako sam s vremenom postao Krabat", priča Wolfgang u razgovoru za DW. A nevjerojatna je i priča koja veže Wolfganga i Krabata. Wolfgang je, naime, kao arhitekt iz zapadne njemačke na istok stigao 1991. godine, a nedugo potom i preselio u Groß Särchen gdje je kao arhitekt angažiran da napravi koncept mjesta. Tako je polako upoznao tematiku Krabata jer se čitava regija između Hoyerswede, Bautzena i Kamenza naziva i Krabat-regijom. A ono nevjerojatno u ovoj priči je da je prije dvije godine Hans Jürgen Schröter (na naslovnoj fotografiji), povjesničar koji je istraživao povijesni lik Krabata, otkrio da Wolfgang živi upravo na posjedu koji je prije četiri stotine godina pripadao samom Krabatu!
Krabat - hrvatski uskok Janko Šojatović
No, tko je taj Krabat većini poznat samo iz legendi i saga, a s kojim su svi toliko opčinjeni da svaki posjetitelj koji dođe u lužički kraj ima osjećaj da je njegov duh sveprisutan? Krabatov identitet otkriven je zahvaljujući već spomenutom gospodinu Schröteru koji je dugih devet godina istraživao njegovo porijeklo. "Znali smo da je Hrvat jer ime Krabat upravo znači Hrvat, kako su ga i zvali Lužički Srbi, no posebnog traga osim ploče u crkvi u Wittichenau nismo imali", priča nam Hans Jürgen Schröter napominjući kako njegovo istraživanje nije teklo glatko. Pune tri godine nije se, kaže, skoro pomaklo s mjesta, no on je kao obiteljski istraživač na to navikao.
Legenda o Krabatu inspirirala je mnoge njemačke umjetnike, među njima i književnika Otfrieda Preußlera prema čijem je romanu "Krabat" 2008. snimljen film
Postojalo je devet različitih načina kako se njegovo ime pisalo, a temeljitim istraživanjem različitih povijesnih dokumenata utvrđeno je kako je Krabat zapravo Janko Šajatović, žumberački uskok koji je davne 1658. godine došao na sjever Njemačke braniti granice kršćanske Europe. Nakon što je postao poznat po svojim vojničkim sposobnostima saski ga knez poziva da bude u njegovoj osobnoj gardi. Za nagradu mu kao čovjeku od povjerenja knez dariva imanje u Groß Särchenu gdje je svojim znanjem i vještinama, budući da je bio jedan od rijetkih pismenih ljudi u tom kraju koji su već tada naseljavali Lužički Srbi, pomagao ljudima na različite načine. Učio ih je isušivati močvare, graditi mlinove, pokrenuo je poljoprivredu u tom kraju. Omiljen među plemstvom, a i narodom, brzo je ušao u legendu, pa su se i nakon njegove smrti širile priče o njegovom junaštvu i pripisivale mu se nadnaravne moći što je rezultiralo sagama i legendama o njemu koje su bile inspiracija mnogim piscima. Dok su u Njemačkoj, zahvaljujući mnogim pričama, knjigama i filmovima, a i novijim saznanjima, Krabatov lik i djelo prilično poznato, u Hrvatskoj su rijetki čuli za njega. Da će se to uskoro promijeniti nada se Monika Bračika, rođena Šajatović, koju je kao jednu od Krabatovih potomaka preko crkvenih knjiga u Jezernicama na Žumberku pronašao povjesničar Schröter. Po uzoru na svog pretka, ona velikim angažmanom i raznim aktivnostima te turističkim sadržajem pokušava vratiti život u iseljeni žumberački kraj.
Krabatov duh i danas prožima lužički kraj
Mnoga društva, škole, udruge i proizvodi u lužičkom kraju nose njegovo ime. Kako je i Krabat prije četiri stotine godina pokušao cijeli taj močvarni kraj pretvoriti u plodno područje, tako danas udruga koja nosi njegovo ime ovaj kraj pokušava ekonomski oživiti u njegovom duhu. U svrhu samoodrživosti pokrenuta je cijela paleta proizvoda koji nose njegovo ime: limunada, pivo, likeri, mliječni proizvodi, no među turistima je ipak najpoznatije selo Schwarzkollm, poznato po jednoj najpoznatijih njemačkih saga o Krabatu. U njega hodočaste posjetitelji iz cijelog svijeta fascinirani ovim neobičnim junakom.
Krabatovo selo Schwarzkollm održava legendu o žumberačkom uskoku živom
Na prvi pogled bi se moglo učiniti da stvarni Janko Šajatović možda baš i nema nema dodirnih točaka s Krabatom iz priča, no svi naši sugovornici tvrde da itekako ima. Štoviše, aktualna njemačka politika i atmosfera u društvu dali su mu novo značenje i dimenziju. Možete li zamisliti da jedna izbjeglica dođe u Njemačku i ostavi toliki trag u kraju u kojemu živi da se svi žele ugledati na njega? Iz današnje perspektive to možda izgleda drugačije, no prije četiri stotine godina Janko Šajatović bio je tek žuberački uskok - izbjeglica koji je svoj novi dom pronašao među sjevernim slavenskim narodom Lužičkih Srba. I kao katolik među protestantima našao način za miran suživot sa svima. Zato je i danas uzor od kojega mnogi mogu (i žele) učiti.
http://www.dw.com/hr/krabat-tko-je-zapravo-hrvat-kojemu-se-dive-mali-nijemci/a-36907099
Krabat je njemačko-britansko-rumunjski igrani film snimljen 2008. godine u režiji Marca Kreuzpaintnera. Predstavlja adaptaciju istoimenog romana Otfrieda Preußlera, koji je, pak, bio inspiriran legendama Lužičkih Srba. Naslovni protagonist, koga tumači David Kross, je dječak koji je za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata ostao bez roditelja i doma, te utočište pronalazi u mlinu čiji je gospodar (koga tumači Christian Redl) čarobnjak koji prikuplja učenike. Radnja prikazuje kako se Krabat mora sa svojim učiteljem suočiti u magijskom dvoboju.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Krabat - tko je zapravo Hrvat kojemu se dive mali Nijemci?
by RayMabus 26/12/2016, 16:38
Ivan Šadović
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Spomen ploča u katoličkoj crkvi u Wittichenauu.
Johannes Schadowitz, hrvatski (Ivan Šadović ?) (Zagreb, 1624. - Gross Särchen, 29. svibnja 1704. godine) bio je hrvatski časnik. Smatra se povijesnim predloškom za legendarnog lužičkoprpskog čarobnjaka Krabata
Sudjelovao je u Velikom turskom ratu i zbog svojih sposobnosti za organizaciju i ostalih vještina postao je predvodnik konjičke jedinice.
Spasio je od smrti u turskom zarobljeništvu kneza Ivana Jurja III. od Saske. Iz zahvalnosti hrvatskom časniku knez je darovao posjed Gross Särchen.
Zbog svoje neobično velike tjelesne visine, ponašanja i znanja, koje je stekao na putovanjima po brojnim zemljama, ljudi su mu pripisivali nadnaravne moći i nazvali ga čarobnjakom. Zvali su ga Kroat (na lužičkoprpski Chorwat), a kasnije se je riječ pretvorila u Krabat (usp. njem. Krabaten = Hrvati, te Krabat, Krobat, Krowat).
Tijekom njegove vladavine Gross Särchen je doživio procvat, što je doprinijelo stvaranju legende o njemu.
Kao katolički vjernik, iz protestanstkog je Gross Särchena putovao u Wittichenau kako bi sudjelovao na svetoj misi. Živio je 80 godina, a pokopan je u katoličkoj crkvi u Wittichenauu. Tamo se nalazi i spomen ploča o čovjeku o kojem je narod ispreo niz legenda.
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Spomen ploča u katoličkoj crkvi u Wittichenauu.
Johannes Schadowitz, hrvatski (Ivan Šadović ?) (Zagreb, 1624. - Gross Särchen, 29. svibnja 1704. godine) bio je hrvatski časnik. Smatra se povijesnim predloškom za legendarnog lužičkoprpskog čarobnjaka Krabata
Sudjelovao je u Velikom turskom ratu i zbog svojih sposobnosti za organizaciju i ostalih vještina postao je predvodnik konjičke jedinice.
Spasio je od smrti u turskom zarobljeništvu kneza Ivana Jurja III. od Saske. Iz zahvalnosti hrvatskom časniku knez je darovao posjed Gross Särchen.
Zbog svoje neobično velike tjelesne visine, ponašanja i znanja, koje je stekao na putovanjima po brojnim zemljama, ljudi su mu pripisivali nadnaravne moći i nazvali ga čarobnjakom. Zvali su ga Kroat (na lužičkoprpski Chorwat), a kasnije se je riječ pretvorila u Krabat (usp. njem. Krabaten = Hrvati, te Krabat, Krobat, Krowat).
Tijekom njegove vladavine Gross Särchen je doživio procvat, što je doprinijelo stvaranju legende o njemu.
Kao katolički vjernik, iz protestanstkog je Gross Särchena putovao u Wittichenau kako bi sudjelovao na svetoj misi. Živio je 80 godina, a pokopan je u katoličkoj crkvi u Wittichenauu. Tamo se nalazi i spomen ploča o čovjeku o kojem je narod ispreo niz legenda.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Krabat - tko je zapravo Hrvat kojemu se dive mali Nijemci?
by RayMabus 26/12/2016, 16:43
Žumberački plemić Šajatović
Objavljeno 28.12.2013 objavio admin
Zahvaljujući predanom i mukotrpnom istraživanju vrsnog njemačkog geneologa Hans-Jürgen Schrötera, otkriva se polako sloj po sloj oko povijesne osobe koja je prerasla u legendarni lik kojem su s vremenom pridodana nadnaravna svojstva, a koji će postati zaštitnik regije Lausitz i po kojem će se pisati romani, koji su doživjeli i prikazivanje na velikom platnu. A sve je počelo god. Gospodnje 1624. u Žumberku rođenjem Janka Šajatovića, koji se je školovao kod Isusovaca u Zagrebu i – sukladno tradiciji kršnih žumberačkih Uskoka – krenuo u obranu Hrvatske i cijele kršćanske Europe protiv najezde Osmanlija. Prema tvrdnji g. Schrötera, Šajatović je već rođenjem bio pripadnik vojnog plemstva, pa je kao takav služio u karlovačkom generalatu. Služio je pod vodstvom grofa Petra Zrinskog, borcem i mučenikom za hrvatsku slobodu.
Janko Šajatović je i dalje služio vladarskom dvoru u Dresdenu, dok nije 29.svibnja 1704. u tada visokoj starosti od 80 godina umro. Pokopan je 2. lipnja u katoličkoj crkvi u mjestu Wittichenau, kamo je svaki dan dolazio iz svog Groß Särchena, te je župnik održao prigodnu propovijed za tog zaslužnog plemenitog pukovnika na njemačkom jeziku. Kao vjerni katolik je Janko Šajatović, naime, htio svaki dan slaviti svetu liturgiju/misu, što mu u protestantskom mjestu nije bilo moguće. Već za života je uskočki ratnik Šajatović bio neobična pojava među njemačkim i sorbskim stanovništvom toga kraja. Izrazito visok i (za sjeverne krajeve) egzotičnog južnjačkog izgleda, prozvali su ga jednostavno “Krabat” na njemačkom, a “Chorwat” na sorbskom jeziku, to jest: Hrvatom. Kad se tome još pridoda njegova inteligencija i tehničko znanje, s kojem je blagodatno djelovao na poboljšanju uvjeta seljaka u tom kraju, kao na primjer isušivanje močvara,temelj za buduće legende je čvrsto položen. Tako su se među tim zapadnim Slavenima (čiji jezik,zavisno od varijante, nalikuje na češki, slovački ili poljski) stvorile priče o tome kako je Krabat čarobnjak sa nadnaravnim moćima, koji sa svojom kočijom po zraku putuje do Dresdena (i pritom katkada okrzne crkvene tornjeve i krovove) ili koji pak može stvoriti vojnike sa crnim zrncima zobi. Kroz razne generacije su se priče mijenjale, pa je u najpoznatijoj varijaciji Krabat postao siromašno sorbsko dijete, koje radi kod mlinara, prerušenog čarobnjaka.
Objavljeno 28.12.2013 objavio admin
Zahvaljujući predanom i mukotrpnom istraživanju vrsnog njemačkog geneologa Hans-Jürgen Schrötera, otkriva se polako sloj po sloj oko povijesne osobe koja je prerasla u legendarni lik kojem su s vremenom pridodana nadnaravna svojstva, a koji će postati zaštitnik regije Lausitz i po kojem će se pisati romani, koji su doživjeli i prikazivanje na velikom platnu. A sve je počelo god. Gospodnje 1624. u Žumberku rođenjem Janka Šajatovića, koji se je školovao kod Isusovaca u Zagrebu i – sukladno tradiciji kršnih žumberačkih Uskoka – krenuo u obranu Hrvatske i cijele kršćanske Europe protiv najezde Osmanlija. Prema tvrdnji g. Schrötera, Šajatović je već rođenjem bio pripadnik vojnog plemstva, pa je kao takav služio u karlovačkom generalatu. Služio je pod vodstvom grofa Petra Zrinskog, borcem i mučenikom za hrvatsku slobodu.Već 1659/1660. godine prelazi kao pripadnik tjelesne garde hrvatskih konjanika (Leibgarde Kroatenzu Roß) u službu saskog izbornog kneza Johanna Georga II., nadmaršala Svetog rimskog carstva njemačke nacije. Njegovi pretpostavljeni zapovjednici su bili Georg Silly i Janko Šubić Bribirsko-Peranski. Na popisu novačenja iz 1661. godine zapisan je kao “Jankho Schajatowitsch von Süchelberg aus Croatien: Pferd: 2“, što je nepobitan dokaz da je došao iz Žumberka u Hrvatskoj i da je služio na saskom dvoru sa dva konja. Tokom svojih dugih godina službe konjanika garde, saska vojska je ratovala diljem Europe, pa je i sam izborni knez Johann Georg III. predvodio lijevo krilo kršćanske vojske u odlučujućoj bitki kod Kahlemberga 1683. godine, kad je razbijena osmanlijska opsada Beča. Nekoliko mjeseci prije svoje smrti, izborni knez Johann Georg III. poklonio je 31.ožujka 1691. godine Janku Šajatoviću “Vorwerk” Groß Särchen, to jest poljoprivredni pogon koji se obično nalazio izvan obrambenih zidina gradova ili utvrda, sa pripadajućem mlinom, krčmom i pivovarom. Ujedno je dodijelio svom vjernom vojniku, koji je stekao čin pukovnika konjaništva,plemstvo. Već u jesen Johann Georg III. umire od pošasti kao zapovjednik cjelokupne vojske carstva u borbama protiv Francuske. Pogrebnu povorku na čelu tjelesne garde predvodio je u Tübingenu Janko Šajatović za svog pokojnog protestantskog komandanta. Služio je nakon toga još vjerno i novom izbornom knezu Johannu Georgu IV. i Friedrichu Augustu I., koji je dobio nadimak der Starke” (jaki). Nakon prelaska na katoličku vjeru postao je potonji kao August II. poljski kralj veliki knez Litve.
Janko Šajatović je i dalje služio vladarskom dvoru u Dresdenu, dok nije 29.svibnja 1704. u tada visokoj starosti od 80 godina umro. Pokopan je 2. lipnja u katoličkoj crkvi u mjestu Wittichenau, kamo je svaki dan dolazio iz svog Groß Särchena, te je župnik održao prigodnu propovijed za tog zaslužnog plemenitog pukovnika na njemačkom jeziku. Kao vjerni katolik je Janko Šajatović, naime, htio svaki dan slaviti svetu liturgiju/misu, što mu u protestantskom mjestu nije bilo moguće. Već za života je uskočki ratnik Šajatović bio neobična pojava među njemačkim i sorbskim stanovništvom toga kraja. Izrazito visok i (za sjeverne krajeve) egzotičnog južnjačkog izgleda, prozvali su ga jednostavno “Krabat” na njemačkom, a “Chorwat” na sorbskom jeziku, to jest: Hrvatom. Kad se tome još pridoda njegova inteligencija i tehničko znanje, s kojem je blagodatno djelovao na poboljšanju uvjeta seljaka u tom kraju, kao na primjer isušivanje močvara,temelj za buduće legende je čvrsto položen. Tako su se među tim zapadnim Slavenima (čiji jezik,zavisno od varijante, nalikuje na češki, slovački ili poljski) stvorile priče o tome kako je Krabat čarobnjak sa nadnaravnim moćima, koji sa svojom kočijom po zraku putuje do Dresdena (i pritom katkada okrzne crkvene tornjeve i krovove) ili koji pak može stvoriti vojnike sa crnim zrncima zobi. Kroz razne generacije su se priče mijenjale, pa je u najpoznatijoj varijaciji Krabat postao siromašno sorbsko dijete, koje radi kod mlinara, prerušenog čarobnjaka.Nakon raznih poteškoća Krabat pobjeđuje preko ljubavi svoje majke zlog čarobnjaka i djeluje na dobrobit seljaka, te isušuje močvare ili pak spašava Augusta Jakog u turskim ratovima od trovanja. Nakon svoje smrti se Krabat pretvorio u bijelog labuda, te se smatra i dan-danas nebeskim zaštitnikom seoskog stanovništva područja Lausitz odnosno Łužica. Po ovoj legendi ispisani su mnoge knjige sorbskih i njemačkih autora, pa je u DDR-u i Čehoslovačkoj i ekraniziran. A roman za djecu i mlade Otfrieda Preußlera je u obrađenom obliku prikazivan kao kazališni komad i na kraju kao film na velikom platnu u 2008. godini. Po tom legendarnom liku su uz to nazvane i razne manifestacije, kao i jedna njemačka rock-grupa ili pak jedna igrica za računalo.
Pred crkvom u kojoj je stvarni Janko Šajatović pokopan stoji kip koji prikazuje motive legende o Krabatu, a mjesna osnovna škola nosi ime “Krabat Grundschule/zakładna škola Wittichenau”. AHans-Jürgen Schröter misli kompletirati svoja istraživanja i izdati jednu kompletnu knjigu o povijesnoj pozadini i ličnosti Janka pl. Šajatovića, koji se na francuskom dvorskom jeziku potpisivao kao “Jean de Sajatowitz”. U tom smislu on i organizira priredbe sa glumcima, da prikaže realnu pozadinu mitskog lika. Na taj način želi širokoj publici otvoriti nove vidike o poznatoj priči o Hrvatu iz dalekog Žumberka, ali i pomoći vlastitoj regiji kroz razvijanje turističke ponude. Mislim da bi se i u voljenom zavičaju moglo još poraditi na tome, da se i u turizmu promovira svijest o velikanima koji potječu sa Žumberka.Za nadati se je, da će gospodin Schröter imati još puno uspjeha u svom znanstvenom radu, da se otkriju još mnogi detalji tog znamenitog Žumberčana, koji je prerastao u legendu. Također bi bilo poželjno, da se hrvatska javnost upozna sa tim važnim otkrićem i da se preprave članci, koji govore o “zagrebačkom konjaniku Šadoviću” (Schadowitz je germanizirana verzija izvornog prezimena Šajatović) koji je služio nakon turskih ratova u Saskoj. A pogotovo bi bilo lijepo, kad bi se na samom grobu u Saskoj sastali putnici-namjernici sa Žumberka, da se u molitvi sjete daleko od Domovine tog, u svakom pogledu, plemenitog vojnika, koji je – kako reče g. Schröter prilikom jednog intervjua – djelovao sukladno značenju svoga krsnog imena i pokazao Božju milost među njemu povjerenim ljudima.
Janko Schandor; Žumberački krijes 2014.
admin:Grb je rekonstrukcija rađen po otisku pečata Janka Šajatovića, ali boje nisu stopostotno utvđene.
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Re: Krabat - tko je zapravo Hrvat kojemu se dive mali Nijemci?
by jastreb 26/12/2016, 16:54
Nedavno sam čitao uspomene A.G.Matoša u kojoj Matoš jedan dio posvećuje svom velikom prijatelju,srpskom književniku Janku Veselinoviću,koji mu je kako sam kaže bio "i otac i majka".
Matoš se sjeća kako mu je Janko često govorio "Slavu ti krobotsku!"
Što to znači "krobotsku"? Možda hrvatsku?
Matoš se sjeća kako mu je Janko često govorio "Slavu ti krobotsku!"
Što to znači "krobotsku"? Možda hrvatsku?
jastreb- Posts : 34059
2014-04-22
Re: Krabat - tko je zapravo Hrvat kojemu se dive mali Nijemci?
by RayMabus 26/12/2016, 16:58
Zvali su ga Kroat (na lužičkoprpski Chorwat), a kasnije se je riječ pretvorila u Krabat (usp. njem. Krabaten = Hrvati, te Krabat, Krobat, Krowat).
RayMabus- Posts : 184105
2014-04-11
Sponsored content
Similar topics» Slobin mali: Biti dobar Hrvat znači biti što više protiv Srbije
» Željko Komšić je zapravo lažnjak on je istinski Bošnjak musliman što govori i ova slika.Tko je zapravo 'Željko' Komšić pravo je pitanje.Da li je podvaljen kao kukavičije jaje od bošnjačkih obavještajnih službi?.
» Teraju svog trenera jer Hrvat: ŠIPTAR, HRVAT, BALIJA, NISU MOJA BRATIJA
» Komsicev 'Hrvat' Sven Alkalaj nakon americkog samaranja vise nije Hrvat vec - Zidov
» Obama i Hillary osobe kojima se Amerikanci najviše dive
» Željko Komšić je zapravo lažnjak on je istinski Bošnjak musliman što govori i ova slika.Tko je zapravo 'Željko' Komšić pravo je pitanje.Da li je podvaljen kao kukavičije jaje od bošnjačkih obavještajnih službi?.
» Teraju svog trenera jer Hrvat: ŠIPTAR, HRVAT, BALIJA, NISU MOJA BRATIJA
» Komsicev 'Hrvat' Sven Alkalaj nakon americkog samaranja vise nije Hrvat vec - Zidov
» Obama i Hillary osobe kojima se Amerikanci najviše dive
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum