Acta Diurna

HNiP: Sudjeluju li u kreiranju hrvatskog javnog mijenja suradnici stranih obavještajnih organizacija?

Sustavno relativiziranje događaja i krivotvorenje autentičnih povijesnih činjenica iz vremena Domovinskog rata, s nacionalno odgovornog motrišta djeluju kao lako vidljiva propaganda velikosrpskih strateških interesa, poručuju iz HNiP-a te dodaju da bi bilo iznimno bitnim institucionalno istražiti sudjeluju li u kreiranju hrvatskog javnog mijenja osobe koje su sudjelovale u agresiji na RH ili su bili ili jesu suradnici stranih obavještajnih organizacija.
 
Priopćenje Hrvatskih Novinara i Publicista prenosimo u cijelosti:
 
-HNiP osuđuje svaku diskriminaciju osoba na osnovi podrijetla, nacionalne, rasne ili spolne orijentacije. Jednako tako držimo da je širenje dezinformacija ili poluinformacija krajnje štetno za javni prostor RH.     
 
No u svijetlu intenzivirane, kako unutarnje tako i međunarodne agresije na institucije Republike RH: Predsjednicu i Vladu, izražavamo zabrinutost događanjima u hrvatskom medijskom prostoru tijekom i nakon posjete Predsjednice RH Sjedinjenim američkim državama.
 
Neobjektivnost i senzacionalizam, odnosno neodgovornost medija za demokratski i sveukupni napredak RH, u trenutnim uvjetima nestabilnih međunarodnih okolnosti više ne predstavljaju samo problem nedovoljne pluralnosti hrvatske javnosti, nego i stvarnu: vojnu, političku i ekonomsku ugrozu RH.
 
Također, sustavno relativiziranje događaja i krivotvorenje autentičnih povijesnih činjenica iz vremena Domovinskog rata, s nacionalno odgovornog motrišta djeluju kao lako vidljiva propaganda velikosrpskih strateških interesa: relativizacija krivice za Domovinski rat, odnosno izjednačavanje agresora i žrtve.
 
S obzirom na više puta očitovani stav nadležnih institucija o nužnosti definiranja i reguliranja minimalnih standarda novinarske profesije u hrvatskim medijima, za hrvatsku javnost držimo iznimno bitnim institucionalno istražiti sudjeluju li u kreiranju hrvatskog javnog mijenja osobe koje su sudjelovale u agresiji na RH ili su bili ili jesu suradnici stranih obavještajnih organizacija.
 
U vrijeme kad se ponovo zvecka oružjem prema RH, a istovremeno se demonstrira i nečuven bezobrazluk tijekom službenih posjeta srpskih političara i javnih osoba, odgovor nadležnih institucija na ova pitanja i stvaranje kvalitetnijeg medijskog zakonodavstva držimo najvišim državnim prioritetima - stoji u priopćenju HNiP-a.
 

http://hrsvijet.net/index.php/magazin/13-tv/45611-hnip-sudjeluju-li-u-kreiranju-hrvatskog-javnog-mijenja-suradnici-stranih-obavjestajnih-organizacija

http://narod.hr/hrvatska/video-objavljena-druga-snimka-mesica-iz-1992-toboze-jasenovac-a-to-ustvari-filmovi-iz-dachau-auschwitza

http://narod.hr/hrvatska/foto-video-ime-obitelji-predala-zahtjev-reviziju-komunisticke-presude-smrt-streljanjem-hrvatskog-intelektualca-profesora-filipa-lukasa

Jutros je udruga U ime obitelji predala prvi zahtjev za reviziju komunističke presude na smrt streljanjem poznatog hrvatskog intelektualca i najdugovječnijeg predsjednika Matice hrvatske, profesora Filipa Lukasa. Revizija je predana na Županijski sud u Zagrebu koji je nadležan za ovakve komunističke presude tada Okružnog narodnog suda u Zagrebu.


Krešimir Planinić, član Upravnog odbora udruge U ime obitelji, istaknuo je: “U ime obitelji ističe da je ispravljanje nepravdi koje je Titov režim nanio stotinama tisuća konkretnih osoba i njihovim obiteljima tijekom 45 godina totalitarizma – preduvjet stvaranja demokratskog i pravednog društva u Hrvatskoj. Danas smo ovdje da bismo pokušali vratiti ugled i na hrvatskoj sceni osvježili lik i djelo profesora Filipa Lukasa, najdugovječnijeg predsjednika Matice hrvatske. Optužen je 1945. u odsutnosti komunističkom Presudom na smrtnu kaznu u dobi od 76 godina.
U ime obitelji revizijom Presude želi ispraviti nepravdu i pomoći prisjetiti se naših, hrvatskih velikana u povijesti od kojih možemo podosta naučiti za sadašnje i buduće hrvatske prilike. Usto, konkretne revizije komunističkih presuda značajne su za obitelj učestalo zaboravljenih pojedinaca, jasnoću hrvatske povijesti i njihov djelotvorni rad u Hrvatskoj postaviti kao smjernicu za budućnost. “

http://narod.hr/hrvatska/esih-saboru-istanbulska-konvencija-sporna-zbog-uvodenja-termina-roda-odnosno-rodne-ideologije


Hrvatski sabor raspravlja o prijedlogu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
“Zašto se ovaj prijedlog zakona ravna prema Zakonu o doživotnom partnerstvu, a ne prema Obiteljskom zakonu, meni to zaista nije jasno. Hrvatska jest potpisala Istanbulsku konvenciju, ali nije obvezujuća jer je nismo ratificirali. Ona je k tome još i sporna zbog uvođenja termina roda, odnosno rodne ideologije”, kazala je Bruna Esih pojasnivši kako kategorije uvedene u zakon nisu dio europske stečevine.
Na to je napala Romana Jerković iz SDP-a, koja je rekla da Esih očito ne ide u korak sa zakonima koji se donose.
“Morali smo uskladiti taj zakon s ovim zakonom. Žao mi je što u ovom ne prepoznajete ljudska prava. Mislim da ovaj zakon dobro štiti prava istospolnih zajednica”, kazala je Jerković.


Kako Istanbulska konvencija uz zaštitu žena “šverca” nametanje rodne ideologije


Istambulska konvencija je međunarodni ugovor koji je donesen s ciljem da se ženama i članovima obitelji, žrtvama nasilja, omogući ista razina zaštite u svim europskim državama. Iako donosi mnoge poželjne odredbe o pružanju pomoći žrtvama nasilja, kao što su odredbe o skloništima, pružanju pravne pomoći i potpore žrtvama te o nalogu za udaljenje ili zabranu pristupa žrtvi, Istanbulska konvencija sadrži definiciju pojma „rod“ koja bi u slučaju da Konvenciju ratificira Hrvatski sabor postala pravno obvezujuća za Hrvatsku, čime bi se Hrvatskoj i svim njenim građanima nametnula rodna ideologija.

Prema Konvenciji (čl. 3. c) , “’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Takva definicija unosi oprečnost između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije – rodne ideologije.






.. i ne odustaju od nametanja svojih nakaradnih ideologija.. 

ZAVJERA: ‘KATOLIČKO PROLJEĆE!?’    George Soros, Barack Obama i Hillary Clinton su orkestrirali puč u Vatikanu kako bi zbacili konzervativnog papu Benedikta i zamijenili ga, kako neki pišu, ljevičarem papom Franjom, navodi skupina katoličkih lidera navodeći dokaze iz različitih izvora, uključujući i WikiLeaks e-mailove.
 
Papa Benedikt XVI je vladao kao papa Katoličke crkve od 2005. do 2013. godine, prije neočekivane ostavke u neobičnim okolnostima. Postao je prvi papa koji se povukao još od pape Grgura XII 1415. godine. Benedikt se smatra prvim koji je to učinio na svoju inicijativu još od pape Celestina V 1294. godine.
Međutim, skupina katoličkih vođa je navela novi dokaz koji je otkriven u e-mailovima koje je objavio WikiLeaks, gdje se tvrdi da konzervativni papa Benedikt nije zapravo dao ostavku na svoju inicijativu, već je izguran iz Vatikana pučem koji je skupina istraživača nazvala “Katoličko proljeće.”
 
Soros, Obama i Clinton su koristili američku diplomatsku mašineriju, političku snagu i financijsku moć da prisile, podmite i ucjene na “promjenu režima” u Rimokatoličkoj crkvi, kako bi konzervativnog Bendikta zamijenili trenutnim papom Franjom – koji je od tada postao, ‘glasnogovornik međunarodne ljevice’, što je zapanjilo katolike diljem svijeta.
 
Sada je skupina katoličkih vođa poslala pismo predsjedniku Trumpu pozivajući ga da pokrene službenu istragu o aktivnostima Georgea Sorosa, Baracka Obame i Hillary Clinton (i drugih) koji su, kako tvrde, bili umiješani u orkestriranje Katoličkog proljeća, koje je dovelo do njihovog cilja – ” promjene režima” u Vatikanu.
 
Katolički čelnici navode osam konkretnih pitanja na koje traže odgovore, u vezi sa sumnjivim događajima koji su doveli do ostavke pape Benedikta, prve papske abdikacije u 700 godina.
“Konkretno, imamo razloga vjerovati da je da je” promjena režima “u Vatikanu projektirana od strane Obamine administracije”, kažu podnositelji, u svom pismu predsjedniku Trumpu, od 20. siječnja.
 
“Bili smo uznemireni otkrićem”, navodi se u njihovom pismu, “da su, tijekom treće godine prvog mandata Obamine administracije, vaša prethodna protivnica, državna tajnica Hillary Clinton, i drugi državni dužnosnici s kojima je povezana, predložili katoličku” revoluciju” u kojoj bi se ostvarila konačna propast onoga što je ostalo od Katoličke crkve u Americi.”
 
U pismu se nalaze poveznice prema dokumentima i vijestima koje ističu njihove tvrdnje. Prvo usmjerava pažnju na zloglasne Soros-Clinton-Podesta e-mailove koje je prošle godine otkrio WikiLeaks, u kojima Podesta i drugi progresivci razmatraju o promjeni režima da uklone ono što su oni opisali kao “srednjovjekovnu diktaturu” u Katoličkoj crkvi.
 
Što se tiče Podestinih e-mailova, The New American je prošlog listopada izvjestio:
 
“Podesta, dugogodišnji savjetnik / povjerenik Clintonove i izabrani top aktivist za ljevičarskog financijera Georgea Sorosa, otkrio je u e-mailovima iz 2011. godine da su on i drugi aktivisti radili na provođenju revolucije “Katoličko proljeće” unutar Katoličke crkve, očito se pozivajući da katastrofalne udare “Arapskog proljeća” koji su organizirani iste godine od strane Obama-Clinton-Soros momčadi koji je destabilizirao Bliski istok i doveo radikalne islamističke režime i terorističke skupine na vlast u regiji.

 


https://croative.net/najveca-tajna-vatikana-svih-vremena-evo-tko-je-primorao-papu-benedikta-na-odlazak-zasto/

http://narod.hr/kultura/umro-msgr-tomislav-ivancic-utemeljitelj-hagioterapije

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 2004. članom Međunarodne teološke komisije, a na drugi mandat iste komisije, 2009., potvrdio ga je papa Benedikt XVI.


Za cjelokupni istraživački teološki i filozofski rad, prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ga je najvišim priznanjem za znanstveni rad – redom Danice hrvatske, medaljom Ruđera Boškovića. Utemeljitelj je Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć.


Tomislav Ivančić utemeljitelj je hagioterapije, izvornog hrvatskog modela istraživanja i terapijskog djelovanja na području čovjekove duhovne dimenzije koja je proširena po Hrvatskoj, ali i u Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Belgiji, Švicarskoj i Italiji.


Ivančić je napisao više desetaka knjiga, od kojih je gotovo pola prevedeno na strane jezike, a nekoliko ih je izdano samo na stranim jezicima.
Član je Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Urednik je i suradnik u većem broju domaćih i stranih katoličkih časopisa.
Utemeljitelj je nakladničke kuće Teovizija.


Počivao u miru Božjem.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Počivao u miru Božjem!

 
 
 
 
 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Dernek u Kumrovcu




 

metilda wrote:Europa bazirana na kršćanskim temeljima može ljudima pružiti blagostanje

Neka ovo bude misal dana.

Ivica Šola: Satira na najboljoj sovjetskoj tradiciji
 
Jedan od najvećih satiričara u ljudskoj povijesti bio je Josif Visarjonovič Džugašvili Staljin. Taj pravoslavni bogoslov koji se u svojoj satiričnoj biografiji od kršćanina obratio na ateista pa poslije proganjao kršćane bio je toliko duhovit da je kao ateist često citirao svetog Pavla. Jedna od najčešćih rečenica bila mu je ona iz Pavlove poslanice: “Tko ne radi neka i ne jede.” O Staljinovu obilnom citiranju Biblije napisane su znanstvene studije, jednu od njih imam u svojoj privatnoj biblioteci, piše Ivica Šola u Glasu Slavonije.
 
Ni-kita
 
Ali nije Staljin imao satiričan odnos samo prema kršćanstvu i kršćanima nego i prema medicini, posebno prema psihijatriji. Bio je toliko duhovit da je političke neistomišljenike umjesto u zatvor slao na psihijatriju, na liječenje. U politološkoj literaturi ova satira poznata je kao “psihijatrizacija neprijatelja.”
 
Prva psihijatrijska bolnica za političke neistomišljenike u SSSR-u otvorena je 1940. godine u Kazanu. Do 1970. godine u toj ludnici umrle su 1802 osobe, od kojih je 470 bilo hospitalizirano sukladno članku 58 Sovjetskog kaznenog zakona koji govori o luđacima iz političko–svjetonazorskih motiva.


Prvi put o ovoj satiričnoj praksi trpanja mentalno zdravih ljudi, ali političkih neistomišljenika, na psihijatriju progovorio je Nikita Hruščov 25. svibnja 1959. (koja satira, na dan Titova rođendana, Dana mladosti), za satirični partijski list satirično-sarkastičnog naziva “Pravda”, što znači “Istina” (koja dobra fora, u jednoumnom SSSR-u glavno glasilo zove se Istina). Tu Hruščov kaže: “Zločin je kršenje normi prihvaćenih od (socijalističkog) društva, koji je često posljedica čovjekove psihičke disfunkcije… Osobe koje se bore protiv komunizma, kako se čini, ne nalaze se u mentalno normalnom stanju.” Tko ne misli kao ja je za ludnicu, da crkneš od smijeha. Ova satira dobila je sedamdesetih godina i svoje umjetničko ostvarenje, film pod nazivom “Naš Nikita Sergejevič” gdje Nikita Hruščov izgovara jednu šaljivu rečenicu: “Protiv komunizma može biti samo luđak!” Ova njegova tvrdnja u filmu uistinu je teška satira, izjava je toliko komična da se možete samo od srca nasmijati. To kažem ozbiljno, jer povezivati psihičko zdravlje sa svjetonazorskim uvjerenjem uistinu je komično.


 
Inače, Nikita Hruščov utemeljitelj je rodne ideologije u kojoj biološki muškarac rodno može biti žena i obrnuto. Naime, on je kao komunist biološki bio muškarac, ali, kako mu samo ime kaže, on nije imao kitu, Ni-kita, ali Ni-vagina. Bio je transrodna osoba.


“Rod luđaka”


 
Ova vrsta sovjetske satire zvana psihijatrizacija neistomišljenika u Hrvatskoj je, zahvaljujući satiričkom listu “Novosti” u vlasništvu Srpskog narodnog vijeća gospođe Milorada Pupovca, preživjela do dana današnjeg, na najboljoj sovjetskoj tradiciji. U petak na naslovnici “Novosti” imaju fotografije pet osoba iz javnog života, hrvatske nacionalnosti, katoličke vjeroispovijesti, ispod čijih fotografija piše “Rod luđaka”. To su ludi kardinal Bozanić, luđakinja Željka Markić, luđak Davor Ivo Stier, luđak Vice Batarelo i luđak Ladislav Ilčić, sve istaknuti protivnici uvođenja Ni–kita Ni–vagina rodne ideologije u hrvatski pravni i odgojno-obrazovni sustav. Naslovnica koja se igra sintagmom “Brod luđaka” duhovita je do ludila, satira kakve nema ni u jednoj državi svijeta, osim u bivšem Sovjetskom Savezu. Iako je naslovnica genijalna, ipak joj ne bih dao čistu peticu, već minus pet jer ispod fotografija ovih petero iz “roda luđaka” nema genijalne Ni-kitine rečenice iz filma: “Protiv rodne ideologije može biti samo luđak!” Šteta, mogli su i bolje. Ali O.K., nemojmo tražiti dlaku u jajetu, dečki su ovo genijalno izveli, baš u skladu s člankom 58. Sovjetskog kaznenog zakona, tako da svatko tko pomisli na tužbu jamačno gubi, jer ovaj članak odavno je satiru uzdigao na razinu psihijatrizacije neistomišljenika. Inače, nikada mi neće biti jasno zašto je vođa srpske pubune u Hrvatskoj za Srbe rekao da su lud narod, kada su oni za rodnu ideologiju, kao i njihovo satirično glasilo. Netko je tu lud.


 
Kod ovog glasila satira nije samo na naslovnici i u tekstovima. Glavni urednik ovog satiričnog lista srpske manjine u Hrvatskoj gospođa Ivica Đikić u mladosti je veličao ustašu Maksa Luburića, koljača Srba. Da se upišaš od smijeha.


Budući da i ja volim satiru i satirički izričaj, oni s kojima se ne slažem su – luđaci. Milorad Pupovac je luđak samo zato što se ne slaže sa mnom, a koalicija u kojoj je i on je duševno poremećeni fenomen. Dobra satira, zar ne? Skoro kao ova srpskih “Novosti”. Oni su nedostižni, to su već više puta pokazali.

Silvana Oruč Ivoš: Hoće li netko zaštiti katolike od medijskog linča i govora mržnje?
 
Ratifikacija Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru popraćena velikim prosvjedima i evidentnim nezadovoljstvom povećeg dijela stanovništva, nakon koje su uslijedili sinkronizirani napadi na Katoličku crkvu i vjernike, podsjetila me na razmatranje o ne(postojanju) demokracije jednog od najutjecajnijih suvremenih francuskih filozofa Jacquesa Rancièrea.
 
Rancière, koji je više puta gostovao u Hrvatskoj, jednom je domaćem portalu u intervjuu dao tumačenje demokracije: „Demokracija je paradoksalno stanje svake političke moći jer mora biti utemeljena upravo na nedostatku utemeljenja, kao moć bilo koga. Sve državne forme su forme oligarhijske moći.
 
U isto vrijeme ova oligarhijska moć pokušava se legitimirati, na određenoj razini, upravo na osnovi moći bilo koga, i tako je prisutna konstantna borba između strukture državne forme i moći naroda“.
 
Drugim riječima, punu demokraciju nemoguće je postići.
 
Problem je, međutim, što u Hrvatskoj vrlo često nema ni onog što se naziva prividom demokracije. Jer ako se demokracija najjednostavnije definira kao vladavina većine kako onda objasniti činjenicu da su u Hrvatskoj najčešće ugrožena baš prava većine?!
 
Evo primjera katolika. Kako je moguće da se u državi u kojoj se katolicima izjašnjava 86,3 posto građana (DSZ, Popis stanovništva 2011.) svakodnevno događa linč nad tom populacijom?! Katolici, ali i ostali vjernici, doslovno se tretiraju kao građani drugog reda.
 
Nakon što se Crkva – koja prema svom poslanju treba i mora sudjelovati u društvenom životu, koja ima pravo od vjernika tražiti da se drže kršćanskih vrijednosti, koja ima pravo upozoravati ako se ne slaže s političkim djelovanjima i koja ima, sviđalo se to nekom ili ne, pravo utjecati – odredila protiv ratifikacije Istanbulske, dio medijskih aktivista, ekstremno lijevih političara, pojedinih civilnih udruga koje godinama crpe državni proračun počeli su s neviđenim progonom i stigmatizacijom.
 
Zastupnik Glasa Beus Richembergh, za kojeg je na prošlim parlamentarnim izborima kao člana HNS-a na SDP-ovoj listi glasovalo tek 3327 birača, mrtvo hladno je na svom facebook profilu napisao da Katolička crkva, kad je riječ o njenom odnosu prema ljudskim pravima, osobito prema pravima žena, sekularnosti države, poštivanju izbornog legitimiteta narodnih zastupnika i zastupnica i autonomnosti političkih institucija igra beskrupuloznu, destruktivnu, štetočinsku i prema narodu izdajničku ulogu.
 
Ovakav govor mržnje i širenje laži zaslužilo je najgoru osudu, no ona je, osim rijetkih pojedinaca – izostala.
 
Zamislite da je neki zastupnik, recimo desnog centra, ovakve riječi koristio za Srpsku pravoslavnu crkvu ili Židovsku općinu?! Očito, kad su u pitanju katolici, sve je dopušteno. No, na netolerantnog Beusa Richembergha ne treba trošiti previše riječi, jer se od njega niti ne očekuje da puno toga zna ili razumije. Srećom da takvi nemaju vlast jer bi, valjda, zatvarali, proganjali i tko zna što još?!
 
Ili recimo, mudri Krešimir Beljak, predsjednik HSS-a koji je mišljenja da bi se trebao organizirati referendum o Vatikanskim ugovorima. Jer na njih ide puno novaca. Ipak, Beljak ne bi, recimo, organizirao referendum o Istanbulskoj konvenciji na koju će odlaziti, kažu, milijardu kuna?! No, ni na Beljaka, koji priznaje da povremeno konzumira marihuanu, ne treba trošiti previše riječi.
 
Uz spomenutu dvojicu puno je „poznavatelja“ prilika i odnosa u Katoličkoj crkvi objasnilo puku i čitateljima kako su hrvatski biskupi zatucani i primitivni pa nisu kao biskupi u Italiji i Njemačkoj poduprli ratifikaciju Istanbulske konvencije.
 
Još su bolji „poznavatelji“ neki koji govore o talijanskoj i njemačkoj Katoličkoj crkvi i koji pojma nemaju da takvo što ne postoji. Da je Katolička crkva jedinstvena i da je Sveti Otac njen vrhovni poglavar.
 
Još su smješniji oni medijski aktivisti i političari koji su akciju Hod za znanost pokušali suprotstaviti prosvjedima protiv ratifikacije Istanbulske. Pa su sebe pokušavali predstaviti, a aktivistički mediji su ih u tome poduprli, kao drukčiju Hrvatsku koja se bori za znanost i protiv je zatucanih primitivaca sa splitske Rive koji misle da je Zemlja ravna ploča.
 
Ta samozvana znanstvena „elita“ – a skupilo ih se jedva stotinjak – u kojoj gotovo da nije bilo ozbiljnog znanstvenika, zato je prigrlila pesudoznanstvenu rodnu teoriju.
 
To je valjda vrhunac „njihove“ znanosti. Zato njih i spomenute političare i njihove jatake koji uporno katolike žele prikazati kao primitivce i natražne, valja podsjetiti na dvije stvari.
 
Prvo, da su katolici dali veliki doprinos svjetskoj znanosti i kulturi na svim razinama.
 
I drugo, da napokon nauče što je to sekularizam. Dakle, za Beusa Richembergha i ekipu: sekularizam pretpostavlja odvojenost crkve od države pa je u tom kontekstu poželjno da crkvene institucije ne sudjeluju u državnoj vlasti.
 
To, međutim, ne znači da Crkva mora ili treba biti odvojena od društva. Naprotiv! Crkva prema svom poslanju treba i mora sudjelovati u društvenom životu.