Acta Diurna

by Guest 16/12/2016, 13:01

Hrvatska vjernička javnost povremeno je u prigodi pročitati ili čuti svjedočenja znanstvenika različitih profila o svojem vjerničkom iskustvu, koji bez ikakvih problema žive i usklađuju za mnoge još uvijek dva nepomirljiva područja – znanost i vjeru. Jedan od njih je i »znanstvenik, kršćanski apologet i podđakon Bugarske pravoslavne Crkve«, kako to sebe voli predstaviti, dr. Petar Tomev Mitrikeski, djelatnik Instituta za istraživanje i razvoj održivih ekosustava iz Zagreba i genetičar, vanjski suradnik na Institutu »Ruđer Bošković« u Zagrebu. Rođen je 1969. u kršćanskoj obitelji makedonskih Bugara u Prilepu u Makedoniji, a 1989. došao je u Zagreb, gdje je doktorirao na Prirodoslovnom fakultetu. Uz objavu brojnih znanstvenih članaka, sudjelovao je u domaćim i inozemnim znanstvenim simpozijima, kongresima, ljetnim školama i radionicama. Evo što je otkrio za Glas koncila...

Što poručiti onima koji osporavaju teologiji, tj. vjeri bilo kakvu epistemološku sposobnost?

DR. MITRIKESKI: U svojoj osnovi teologija se bavi pitanjem: tko? Odgovor je unaprijed poznat: Bog! Prema tomu, teologija na neki tajanstveno zanimljiv, duboko poticajan i intelektualno zavodljiv način usmjerava ljudski intelekt k pitanjima s one strane mogućnosti ljudske razumske spoznaje. Naime, Bog u svojoj transcendentalnosti nije razumski spoznatljiv. Ipak, čovjek je razumno biće te nužno sva znanja prima preko svojega intelekta koji podrazumijeva postojanje razuma. Treba međutim činiti jasnu razliku između razuma koji bi se odnosio na naše logičko analiziranje svega i intelekta koji bi ujedinjavao razum s našim osjećajima i našom slobodnom voljom, ostvarujući cjelokupnost ljudskoga bića. Sagledana tako, teologija, tj. vjera kao otajstvena spona između našega intelekta i Boga može ostvarivati znanje, koje nije plod našega razumskoga promišljanja, dakle, nije metafizičkoga karaktera, već aktivnoga razumsko-osjećajnoga i nadasve slobodno-voljnoga općenja cjelokupnoga našega bića s Bogom. Dakle, u ovakvim okvirima, vjera se nužno javlja kao epistemološki alat, tj. način s pomoću kojega se dolazi do višega znanja koje je inače nedostupno našem logičnom umu. No, premda sam upućen u teologiju, ja ipak nisam teolog, nego znanstvenik. Probat ću, stoga, sagledati znanost kroz prizmu ovoga promišljanja. Znanost se uglavnom bavi pitanjima: što i kako i iznimno je dobar, a ja sam uvjeren i jednini alat s pomoću kojega ljudski racionalni um, razum, raspolaže kada se odgovara na spomenuta pitanja. S druge strane, znanost si često neprimjereno pripisuje mogućnost da može odgovarati i na pitanje: zašto. To pitanje tiče se smisla, metafizičko je po naravi, a za takva pitanja osim teologije zadužena je i filozofija. Naime, pozitivne znanosti – znanosti poput biologije, fizike, kemije itd., koje svoje spoznaje ostvaruju isključivo preko kontroliranoga eksperimenta – ne mogu odgovarati na metafizička pitanja jer se takva pitanja ne mogu eksperimentalno provjeriti. Iz svega proizlazi da ni znanost ni filozofija ne mogu nuditi odgovore na bitna pitanja. Prva zbog formalnih razloga – metafizička pitanja ne podliježu eksperimentalnoj provjeri – a druga jer se filozofska promišljanja temelje isključivo na dosege ljudskoga razuma. Potpuno suprotno, znanje koje dobivamo preko vjere nije ni eksperimentalno ni metafizičko, nego otajstveno.

ostatak razgovora pročitajte na dnevniku narod.hr

http://narod.hr/kultura/geneticar-dr-petar-mitrikeski-ateisti-se-ne-trebaju-cuditi-sto-znanstvenici-vjeruju-stvoritelja

by Guest 16/12/2016, 13:19

Argument da mnoge u Republici Hrvatskoj smeta pozdrav „Za dom spremni“ (ZDS) isti je kao argument da isto tako mnoge ljude u Republici Hrvatskoj smeta pozdrav „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, odnosno poruka da netko nekog možeš jednostavno proglasiti fašistom i ubiti?!

Naime činjenica da je netko osjetljiv ili ga nešto smeta nije nikakav pravni argument već ideološko-medijska manipulacija koju Plenkovićeva vlada podržava, jer misli da time kupuje mir i dobiva na vremenu. No, na taj način Plenkovićeva vlada gubi atribut „hrvatska“ i krijepi uvijek iste antihrvatske snage u zemlji i inozemstvu.

http://hrsvijet.net/index.php/vijesti/132-hrvatska/45277-za-komunizam-spremni

by Guest 17/12/2016, 09:32

Pritisci na poljsku vladu koju je potpuno samostalno formirala stranka desnog centra Pravda i pravednost ne prestaju. Poljska je vlada poduzela korake za podizanje kvalitete javnih medija i ograničavanje prevelikih troškova, baš kao što je to potrebno učiniti u Hrvatskoj sa HRT-om, a sada nastavlja s uvođenjem reda.

http://narod.hr/eu/prosvjednici-oporba-zakrcili-izlaze-iz-parlamenta-poljskoj-optuzujuci-pis-krsenje-ustava-policija-probila-blokadu-izvela-zastupnike-vecine

tako je to kad se dirne u ljevičarski osinjak...

by Guest 17/12/2016, 11:45

Ta nova komunistička „platforma“ (samo oni koji su živjeli u komunizmu znaju koliko je taj izraz primjeren na ovom mjestu!) za cilj ima opravdati komunističko ustrajanje na simbolima komunizma i partizanštine u vrijeme kad strašni komunistički zločini izlaze na vidjelo, vrijeme kada trijezna Hrvatska traži državno i društveno djelovanje u skladu s europskom Rezolucijom o osudi totalitarnih sustava i kad zatrta hrvatska povijesna znanost proklijava istinom dovodeći u pitanje apsolutno sve što su komunisti govorili o povijesti Hrvatske u dvadesetom stoljeću, pa i ranije. Otkopane su žrtve pokolja poslije rata, komunisti više ne govore da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba, nego 84.000 ljudi ukupno, a i taj je broj uzdrman tisućama ponavljajućih imena, ljudi koji su umrli drugdje, nevjerojatno malim brojem iskopanih kostura, ustaškim odorama i opremom koja je s nekima nađena, postojećim dokumentima u hrvatskim arhivima i srpskom krađom i odbijanjem povratka arhive jasenovačkoga logora.

http://narod.hr/hrvatska/prof-dr-sc-matko-marusic-mladi-partizani-koja-razlika-franje-tudmana-davora-bernardica

by Guest 17/12/2016, 12:24

Papa Franjo je svojim načinom komuniciranja i jednostavnošću nastupa unio živost u samu Crkvu i uvelike pridonio promjeni percepcije Crkve u javnosti. Temeljni principi djelovanja pape Franje su evanđeoski principi jednostavnosti, siromaštva i poniznosti koje je propovijedao i živio sam Gospodin dok je hodao ovom zemljom, a koji su se tako jasno očitovali i u mjestu gdje se odlučio roditi iz krila majke Marije.

Argentinac Jorge Mario Bergoglio je 266. papa po redu, a uzeo je ime Franjo. To je prvi puta u povijesti Crkve da je jedan rimski biskup uzeo to ime, a i prvi puta da je jedan isusovac izabran za papu, te da papa dolazi iz Latinske Amerike.
Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a otac mu je bio talijanski imigrant, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo. Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine.

Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. – 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete.

Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. – 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

http://narod.hr/kultura/17-prosinca-1936-roden-papa-franjo-tko-covjek-pokrenuo-crkvu-evandeoskim-temeljima

by Guest 18/12/2016, 10:03

“Zbog čega bi ministarstvo javnim novcem kupovalo knjige Tomica ili Dezulovica? Jasno mi je da su oni na to navikli, da je to njihovo običajno pravo, ali morat ce se naviknuti na nova pravila igre!!! Odsad ce živjeti kao i mnogi autori svih ovih godina, po pravilima trzista i od svoje crvene publike. Pa da vidimo koliko su stvarno voljeni i čitani”, napisao je potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) Igor Peternel na svom Facebook profilu.

http://narod.hr/kultura/zbog-cega-ministarstvo-javnim-novcem-kupovalo-knjige-tomica-dezulovica

by Guest 19/12/2016, 11:33

ponedjeljak je pa nema nekih novosti.. dvoumila sam se između upisa o Zakošeku i tvorca nove ljevice pa sam izabrala ovo drugo... još nažalost nismo dosegnuli vrhunac političke gluposti...

by Guest 19/12/2016, 22:00

Naravno, na ovim prostorima vrijedi “pravilo“ George Orwella iz njegovog romana ”1984”. Svi smo jednaki, ali neki su još malo jednakiji. Naime, ono što i po presudi ESLJP vrijedi za crvenu zvijezdu ne vrijedi ZDS. Bez obzira što je HOS regularni dio Oružanih snaga RH, a HOS-ov grb službeno registriran u vrijeme vlade Ivice Račana. I kad podvučemo zajednički nazivnik što nam ostaje. Oni koji su s crvenom zvijezdom žarili, palili i klali po Lijepoj našoj nemaju zbog isticanja tog simbola ni jednu prekršajnu prijavu. Oni pak koji su pod znakom ZDS od Čavoglava pa do Oluje branili ovu zemlju od agresora odlaze pred prekršajne sudove, izloženi su harangi onih koji su četiri godine na “istočnom stajanju“ žestoko navijali za svoje igrače Kadijevića, Adžića, Arkana, Mladića, Martića i lijeve medijske kolone. No, bitku su definitivno izgubili. ZDS ostaje simbol inata agresiji, JNA, orijuni i taj simbol postaje to čvršći i žešći što je “stoka sitnog zuba“ glasnija u svom roktanju.

Naša JugoSlavenka piše o “prozivanju nepoćudnih umjetnika od strane veterana“ i o “fotografiji Predsjednice s ustaškom zastavom“. Nepoćudni umjetnik je Rade-legenda koji je, u času najžešće agresije na RH, zbrisao k agresorima. Sve što se o tom sramotnom činu kaže ili napiše je “prozivanje“ bukača koji još “nisu uklonjeni s javne pozornice“. Zastava s grbom čije prvo polje je u bijeloj boji za nju je ustaška. Valjda još od 14.stoljeća. I što reći o “etabliranoj hrvatskoj“ književnici koja se nakon rata vratila iz sigurnog inozemstva u “region“ i u Jutarnjem od subote do subote prodaje jugonostalgičarsku bozu tako da na svojoj ideološkoj nostalgiji dijeli Hrvate na “bukače“ i potomke “kopača“ Hudih jama.

Na japanskom otoku Okinawi još uvjek je stacionirano 40.000 američkih vojnika, dobru ne trebalo…. A mi imamo preko tisuću otoka…

Čitam na fejsu: ”Šefe, hoće li biti božićnice?“ ”Ne. Mi smo sekularna država…” skreše mu šef. Kad se teorija i praksa ne slažu što rade ljevičari: mijenjaju praksu. Milorad Pupovac je sa svojim izjavama kandidat za “mudrost“ godine. “Nisu svi totalitarizmi bili i zločinački“. Slažem se. Neki su bili zločinački, a neki su bili još i gori! Svoju “mudrost“ Pupovac nije potkrijepio ni jednim primjerom, a mogao je. Barem s onim koji su nedvojbeni kao što su bili Hitler, Staljin, Musolini, Pol Pot… ima ih na bacanje. U to društvo ne spada šarmantni bravar koji dirljivo prebire po tipkama klavira. Kad ga to malo zamori uzima opremu i odradi pola sata floret, pa saunu i poslije masažu, da bi a kraju obukao skupo odijelo, natakao na prst briljantni prsten i to na srednji prst(!) poslušao kako mu ”od(u)ševljeni” narod pjeva: Druže Tito, mi ti se kunemo…. Drug Maršal i preostali spomenuti kapitalci raznih totalitarizama vrte se oko brojke pedeset…. milijuna žrtava. Naš talentirani bravar oko siće…. 570.000 tisuća žrtava. Huda jama i 1700 hudih jamica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji. Stvarno je ”časno bilo živjeti s Titom”! Zato ne damo ni Maršala ni njegov trg u Zagrebu. Još bi ustašoidi kopali ispod trga k’o fol kako bi izgradili podzemnu garažu. Tu foru naše antife neće popušiti. Znamo mi na što ustaše misle. Neka kopaju po Sloveniji. Zajedno sa Ljeljakom. Sustavno vrijeđanje zdravog razuma. U NDH ubijalo se uz ZDS. Ali nitko nije ubijen uz Lijepu našu. Ni uz šahovnicu bez obzira s kojom bojom započinju kockice. Oni koji su ubijali nisu htjeli prvog u mjesecu ni dotaknuti kunu. Zato je ona danas tako prirasla srcu svih marljivih antifašista. Sliči na crvenu lis(n)icu. Došlo je dotle da ”karizmatični” Mile Kekin po stoti put razmišlja kako bi napustio Hrvatsku i otišao u inozemstvo. Valjda u Derventu. Tamo sva piva imaju naljepnicu s crvenom zvijezdom. Mile misli “da se u našoj zemlji od kraja rata situacija nije promijenila”. Nema pouzdane informacije na koji to rat Mile misli – solunski, prvi svjetski, “oslobođenje“ četrdeset i pate jer na Domovinski sigurno ne misli. Možda misli na ”građanski rat” u bivšoj Jugi do kojeg su “dovele pogrešne politike“?

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimir-hodak/galvanizirani-jugo-mozgovi-nikako-ne-mogu-shvatiti-da-ne-postoji-sarafciger-kojim-bi-se-uklonila-spomen-ploca-s-grbom-hos-a-984221/#axzz4SvJhqIQ4

by Guest 21/12/2016, 14:27

“Prijepori oko pitanja abortusa nisu samo kod nas usijana tema. No ono što se po tom pitanju ovih dana događalo u Francuskoj ne zaslužuje drugo ime nego proabortivni fašizam”, počinje svoju novu kolumnu u Slobodnoj Dalmaciji Ivica Šola.

“Još od 1993. godine u Francuskoj postoji zakon prema kojem je zabranjeno fizički sprječavati ili zastrašivati ženu koja odluči učiniti pobačaj, kao i medicinsko osoblje koje je uključeno u taj čin. Predviđena kazna je do dvije godine zatvora i 30 tisuća eura kazne. No dok je ovaj zakon razumljiv, njegova ekstenzija koja se događala ovih dana jest nešto pred čime staje (demokratska i liberalna) pamet.

Naime, u Francuskoj se kani kažnjavati svakoga koji na webu govori protiv abortusa, zatvorom i novčanom kaznom. “Za” je ljevica i dio centra, dočim opozicija s pravom urla da je ovo udar ne temeljnu vrijednost ne samo Republike, već cijele zapadne civilizacije, a to je sloboda govora.

Ovaj zakon, osim što je nalik orwelovskoj priči, podsjeća na najmračnije totalitarne režime, jest simptom licemjerja države i njenog gesla: Sloboda, jednakost, bratstvo. Naime, dok je cijela Francuska u slučaju Charlie Hebdo branila slobodu govora, koja je zapravo, kako sami autori toga lista kažu, pravo na vrijeđanje, kada je abortus i kritičko, argumentirano pisanje protiv abortusa ne na webu, to nije sloboda govora, mišljenja i izražavanja, već kazneno djelo.
S druge strane, proabortivni tekstovi ostaju legalni, i nisu kazneno djelo. Sloboda, jednakost, bratstvo, smijurija.

http://narod.hr/hrvatska/sola-proabortivni-fasizam-propast-zapada

by Guest 22/12/2016, 12:48

Brojne su ubijene hrvatske obitelji i djeca tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a o njima nitko ništa ne zna. O njima ne pišu novine, ne snimaju se dokumentarni filmovi, ne rade se kazališne predstave i ta zaboravljena djeca ne predstavljaju nikakav javni biljeg i teret Srbima u Hrvatskoj. Onakav nepravedni i namjerno utisnuti biljeg kakav nesretna obitelj Zec predstavlja nad cijelim hrvatskim narodom i državom Hrvatskom.

Srbijanski „slučaj Zec“ za koji nitko ne zna – pogubljena hrvatska obitelj Matijević

I južna Hrvatska ima brojne ubijene obitelji s djecom, a možda najstravičniji slučaj se dogodio u mjestu Ervenik između Knina i Obrovca. U zaseoku u kojem nikada nije bilo Hrvatske vojske, u čijoj blizini nikada nije bilo nikakvih borbi i na koje nikada ni blizu nije pala ili ispaljena nikakva granata.
Četveročlana obitelj Čengić mučki je ubijena 18. siječnja 1992. Tada su pripadnici tzv. Krajinske milicije (domaći Srbi) ni krive ni dužne, zvjerski u podrumu obiteljske kuće ubili, te zatim polili benzinom i zapalili 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovu dvojicu maloljetnih sinova, 11-godišnjeg Slobodana i 4-godišnjeg Gorana. Majku Nevenku su ranjenu izboli nožem kada je htjela zaštititi najmlađe dijete.

Hrvatski slučaj „Zec“ u sjevernoj Hrvatskoj: Ubijena cijela obitelj Jurić, sa dvoje djece od četiri i dvije godine

„U 19 sati u prizemlje kuće našeg sina Drage Čengića navalili su Srbi iz našega mjesta, a u kući su se nalazili sin Drago (1953.), supruga Nevenka (1960.) i njihovi sinovi jedanaestogodišnji Slobodan i Goran koji je imao četiri godine. Na sredini kuhinje zaklali su sina mi Dragu i jedanaestogodišnjeg Slobodana, koji su poliveni benzinom i zapaljeni, a u tom kaosu snaha Nevenka, iako je bila ranjena, pokušala je spasiti sina Gorana koji je imao četiri godini, zaštitivši ga svojim tijelom, no jadnica nije uspjela. Ubijena je ispred svoje kuće, a i njezin sin Goran koji nije imao niti četiri godine. U isto vrijeme dok je jedna grupa ubijala u kući moga sina Drage, druga je grupa krenula u našu kuću u kojoj smo živjeli ja i moj muž. Igrom slučaja smo uspjeli pobjeći na sporedna vrata, a istog trenutka zapaljena nam je kuća, gospodarske zgrade i uništeno u jednoj večeri sve što smo imali“, rekla baka ubijene djece Marija Čengić koja sa sinom Vladom živi u Kninu, prisjetivši se kako su se tada skrivali cijele noći u šumi, a ujutro u strahu krenuli put Knina.
Srbi nemaju, kao Hrvati, kolektivni teret i biljeg zbog obitelji Čengić i brojnih drugih hrvatskih obitelji koje su ubili izvan zona ratnih sukoba. Zašto je tako ako Hrvati imaju zbog obitelji Zec?

Imaju li sve obitelji i djeca bez obzira na nacionalnost, pa i naše hravatske, pravo na ime u javnosti, ulice, trgove, kazališne predstave, novinske članke i prepoznavanje da su i njihova djeca nevine žrtve rata?

http://narod.hr/hrvatska/slucaj-zec-juznoj-hrvatskoj-ubijena-cijela-obitelj-cengic-dvoje-djece-cetiri-jedanaest-godina

by Guest 30/12/2016, 16:24

U zgradi i organizaciji Matice Hrvatske u Zagrebu, 28. prosinca mjeseca 2016. godine održano je predstavljanje knjige “Mit o Krleži” profesorice Sanje Nikčević. Prema riječima same autorice, knjiga je nastala kao odgovor na medijsku propagandu vođenu od strane malobrojnih ideoloških komesara koji cijelo vrijeme tvrde da je Miroslav Krleža zapostavljen u kulturnom i javnom životu Hrvata, napose 90-ih godina kad su “Krležu gotovo zabranili”.

Iznoseći niz podataka o izvedbama Krležinih kazališnih komada, Sanja Nikčević pokazuje da je istina potpuno suprotna. Od 1920. do 1990. godine Krleža je izvođen u prosjeku 2.5 puta godišnje, dok od 1990. naovamo prosjek iznosi 3.2, što je značajan pomak. Navodeći izjave, tekstove, publikacije Velimira Viskovića, Predraga Matvejevića, Vjerana Zuppe, Borisa Rašete i Miljenka Jergovića i ostalih “krležodula”, dakle onih koji Krležu smatraju književno-ideološkim božanstvom, Sanja Nikčević ih jednostavno pobija – činjenicama.

“Mit o Krleži” što autorica ne kazuje izravno, ali daje naslutiti, je zapravo stvoren u okviru protuhrvatske hajke koja traje od oslobođenja Republike Hrvatske. Budući da sloboda medija u Hrvatskoj nikad nije zaživjela te sav relevantni medijski prostor drže jugonostalgičari, kao što se političko djelovanje vladajućih u 90-ima i danas od strane nekih karakterizira kao protusrpsko, da se ne kaže “ustaško”, tako se stvara (i stvorio se) mit o “zatiranju” Krležina djela i lika, što autorica s lakoćom opovrgava.

Činjenica je da je Miroslav Krleža režimski jugoslavenski pisac, što samo po sebi nije grijeh, ali je velik grijeh što kao glavni kulturni komesar komunističke partije i kao enciklopedist nije omogućio, dapače, otežavao je i zanemarivao dobru hrvatsku (!) književnost; to se posebno vidi na primjeru Janka Polića Kamova, Milana Begovića, Vatroslava Cihlara i još mnogih, mnogih drugih. Profesorica Nikčević tako navodi i mnoge hrvatske dramaturge iz 19. stoljeća, koji nisu ušli u t. zv. kanon, odnosno u hrvatski kulturni prostor, kojemu itekako pripadaju, te nisu u nj pripušteni od strane Krleže, a njegovi se sljedbenici trude i danas stanje održati onakvim, kakvim ga je Krleža postavio – načelno protuhrvatskim i projugoslavenskim.

http://hrsvijet.net/index.php/kultura/74-knjigozori/45406-predstavljanje-knjige-mit-o-krlezi-autorice-sanje-nikcevic

by Guest 1/1/2017, 10:24

Prema Benediktu XVI., marksistička ideologija počiva na temeljnoj misaonoj pretpostavci da je materija prva i izvorna stvarnost. [6] To znači da se na početku ne nalazi logos-razum, već materija. Iz toga slijedi da su razum, tj. istina i moralnost obični proizvodi materije. Ta osnovna marksistička pretpostavka nužno uključuje tri daljnje misli: apsolutiziranje znanstveno-tehničke civilizacije, vjeru u napredak i politički mesijanizam. [7] Za marksizam je znanstveno-tehnička civilizacija vrlo važna, jer ima ulogu poboljšavanja kvalitete čovjekova života. No, marksizam znanstveno-tehničkoj civilizaciji nadodaje vjeru u napredak. Vjera u napredak želi reći da je čovjekova povijest nužno upravljena prema savršenomu društvu u budućnosti. U toj vjeri u napredak Papa primjećuje svezu evolucijskoga nauka s biologističkom, materijalističkom i determinističkom filozofijom povijesti. Politički mesijanizam, kao izričito marksistička ideja, pretpostavlja da je savršeno društvo ostvarivo u povijesti. [8] Način ostvarenja savršenoga društva jest revolucija, jer razum i razumske reforme nisu dostatne da se stvori savršeno društvo.

Za Benedikta XVI. takva je marksistička ideologija problematična pod dvostrukim vidom: zbog reducirajućeg poimanja razuma i pogrješne filozofije povijesti. Razum se reducira na instrumentalni razum, odnosno na pozitivistički razum: razum više nije sposoban za istinu i moral. No, puno je pogubniji drugi vid koji se nadovezuje na prvi i koji zapravo predstavlja jezgru marksističke ideologije. Naime, radi se o tomu da se u marksističkoj ideji dijalektičkoga povijesnog evolucionizma savršeno društvo može ostvariti u povijesti. Budući da je razum shvaćen isključivo instrumentalno i pozitivistički, te je u konačnici i sam proizvod materije, on ne može ostvariti savršeno društvo istine i morala. Stoga je potrebno nešto više od razuma, a to je revolucija. Revolucija treba omogućiti otkupljenje i spasenje na zemlji.

No, takva vizija društva i politike duboko je antiracionalna i pogubna za čovjeka. Ako na početku nije razum, već materija, ako je razum definiran isključivo pozitivistički, tada razum ne može biti ni sredstvo ni kriterij ostvarenja savršenoga društva. A ako razum nije više kriterij istine i moralnosti, tada je za ostvarenje savršenoga društva u povijesti sve dopušteno pa i ono što je antiracionalno i iracionalno. Stoga Papu ni ne čudi da je marksistička ideologija bila spremna žrtvovati razum, moralnost i istinu, kako bi ostvarila svoj željeni cilj: »Moralno je ono što služi ostvarenju novoga društva […], ono što stvara budućnost: prema tomu mjerilu i ubojstvo može biti ‘moralno’, na putu prema očovječenju mora i neljudsko služiti.« [9] Dakle, marksizam odbacuje svako povjerenje u moralnost: »Komunistički sustavi su u međuvremenu doživjeli brodolom prije svega zbog svoga lažnog gospodarskog dogmatizma. No, previše se olako zanemaruje činjenica da su oni još temeljitije razbijeni zbog svoga preziranja ljudskih prava, zbog podvrgavanja morala prohtjevima sustava i njegovim obećanjima budućnosti. Prava i istinska propast, koju su oni ostavili iza svojih leđa, nije gospodarske naravi; ona se sastoji u otvrdnuću duša, u uništenju moralne savjesti.« [10] Tu se nadovezuje i ideja da se politika, kao revolucionarna djelatnost, shvaća isključivo kao bavljenje budućnošću, kao sanjarenje o budućem savršenom društvu, ali o budućnosti koja na koncu »proždire sadašnjost«. [11]

Sve to, prema Benediktu XVI., u konačnici dokazuje da marksistička ideologija proizlazi iz duboke mržnje prema cjelokupnoj stvarnosti. Idejna pozadina takve mržnje jest apokaliptičko-gnostička misao i njezina radikalno negativna interpretacija svijeta: svijet je zao i taman, potrebno ga je potpuno uništiti te stvoriti radikalno novi svijet. U tom smislu marksistička ideologija ne prihvaća nesavršenost i nedovršivost čovjeka, već politiku shvaća kao spasenjsku djelatnost. Na taj način politika postaje religija koja treba na revolucionaran način realizirati savršeno društvo, donijeti spasenje na zemlju. [12] Tako se u povijesti želi ostvariti nešto što je za Papu kao takvo neostvarivo. Polazeći od filozofije slobode, Papa ističe da je takva vizija nespojiva s naravi čovjekove slobode.[13] Čovjekova je sloboda u svojoj biti istodobno otvoreno nedovršiva te ugroziva stvarnost. To znači da čovjekovu slobodu ne može niti jedna ovozemaljska stvarnost privesti savršenstvu. Marksizam je bio jedan takav pokušaj ostvarenja čovjekove slobode u povijesti, ali s katastrofalnim rezultatom: usmrtio je čovjekovu slobodu.

Na koncu, Benedikt XVI. naglašava da je marksizam, premda europski proizvod, u svojoj srži antieuropski.[14] Papa govori o tri načina nijekanja Europe u njezinoj povijesti i sadašnjosti. Prvo nijekanje sastojalo se u pokušaju povratka u predeuropsko doba (fašizam, nacionalsocijalizam, veličanje neeuropskih kultura), protiv kršćanstva i grčke misli. Drugo nijekanje usmjereno je prema budućnosti, ali budućnosti koja se treba temeljiti isključivo na instrumentalnom i pozitivnom umu. Papa je mišljenja da u današnjoj Europi vlada upravo takva misao te naziva zapadno društvo posteuropskim, budući da isključuje sposobnost čovjekova uma za istinu i za Boga. Marksizam, kao treće nijekanje, spoj je jednoga i drugoga nijekanja Europe, ukoliko se nadahnjuje nekršćanskom filozofijom povijesti (židovskom strukturom nade) te kani postići savršeno društvo u budućnosti, revolucijom. Tako je marksizam »najodlučnije odbacivanje Europe u smislu onoga nutarnjeg identiteta koji je ona izgradila u svojoj povijesti«. [15]

https://www.bitno.net/academicus/teologija/ratzinger-benedikt-xvi-marksisticka-ideologija-pozitivizam/

by Guest 2/1/2017, 12:18

Drugi dan nove godine 1492. godine najveće veselje bilo je u Španjolskoj, gdje su kralj Ferdinand II i kraljica Isabella postali suvereni na cjelokupnom teritoriju, preuzevši zadnje maursko uporište koje im je predao Muhamed XI, arapski lider na Iberskom poluotoku. To je bio kraj stoljećima duge rekonkviste, borbe katoličkih Španjolaca i Portugalaca da istjeraju muslimanske osvajače s područja koje su držali okupirane stotinama godina.

Rekonkvista (španj. reconquista = ponovno osvajanje) pokret je Španjolaca i Portugalaca s ciljem protjerivanja osvajača Maura (islamskih Arapa) s Pirinejskog poluotoka, odnosno s ciljem njegova ponovnog osvajanja. Uzrok rekonkviste bio je prodor muslimanskih Maura, nošenih islamskom ekspanzijom, u Europu koji su 714. zauzeli veći dio poluotoka, a njihov dalji prodor zaustavlja tek Karlo Martel kod Toursa 732 u današnjoj Francuskoj. Sama rekonkvista počinje 718. oslobođenjem Galicije i Leona, odnosno Pelayovom pobjedom kod Covadonge 722., a okončava se 1492. godine kada je osvojen Granadski emirat, zadnje maursko uporište u Europi.
Rekonkvista – u vjerskom pogledu – predstavlja sukob između kršćanstva, odnosno katoličanstva s jedne i islama s druge strane, koji se okončao potpunim nestankom osvajačkog islama s prostora zapadne Europe.

http://narod.hr/kultura/2-sijecnja-1492-kraj-rekonkviste-sto-sukob-krscana-muslimana-tlu-europe-trajao-vise-700-godina

by Guest 3/1/2017, 01:37

Tijekom 2016. godine ubijeno je 28 katoličkih pastoralnih djelatnika, a već osmu godinu zaredom najviše ih je ubijeno u Americi – objavila je agencija Fides u izvješću na svršetku godine. Dramatično je pak porastao broj ubijenih redovnica, ubijeno ih je devet, duplo više dakle nego u 2015. godini.

Prema pisanju The Christian Posta, najveći broj ljudi ubijenih radi vjere su kršćani – širom svijeta zbog pripadnosti kršćanskoj veri ubijeno je preko 90.000 vjernika i sljedbenika Kristovih, prema prvim procjenama sociologa Massimo Itrovognea. To znači da je svakih šest minuta ubijen jedan Kristov svjedok.

Većina je ubijena u religijskim i etničkim sukobima u Africi kao Nigerija, Kongo, Sudan i drugdje (oko 70 posto), a ostalih 30 posto u terorističkim aktima, progonima vlasti ili napadima na kršćane diljem svijeta.
Taj broj je ipak manji nego 2015. kada je iznosio 105.000.

Ove je godinu ubijeno 14 svećenika, devet časnih sestara, jedan sjemeništarac i četiri laika. Dvanaest ih je ubijeno na američkom kontinentu, a jedan u Europi, točnije u Francuskoj, gdje su džihadisti ubili velečasnog Jacquesa Hamela dok je slavio svetu misu. Većina je pastoralnih djelatnika nastradala u pokušajima otmice ili krađe, u kontekstima zapuštenosti i siromaštva. Svećenici, redovnice i ubijeni laici su u tim kontekstima u ime Evanđelja odlučno osuđivali nepravdu i korupciju. Radili su s potrebitima, a neke su od njih ubili baš oni kojima su pomagali.

http://narod.hr/svijet/mucenicka-crkva-2016-ubijeno-cetrnaest-svecenika-devet-redovnica-90-000-krscana

by Guest 3/1/2017, 18:16

novi svjetski poredak :blj

http://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/kalifornija-dekriminalizira-djecju-prostituciju-988016/#axzz4SvJhqIQ4

by Guest 4/1/2017, 17:06

Danas rijetko čitamo pozitivne vijesti. Mediji su usmjereni na bizarnosti, nesreće, skandale. No, ovo što ćete pročitati je predivna vijest, znak da je Bog prisutan među nama i djeluje kroz ovakve duše.

Vijest stiže iz američkog grada Phoneix. Kako prenosi CNN, Sarah Clark, koja radi kao konobarica u lokalnom restoranu, ostala je šokirana primivši napojnicu od 900 dolara (nešto više od 6 500 kuna) i to na račun od 61 dolara.

“Isprva nisam mogla vjerovati svojim očima jer se radi o tako velikoj svoti”, izjavila je Sarah Clark za CNN. “900 dolara je puno novaca. Trebalo mi je neko vrijeme da dođem k sebi, a potom sam počela plakati.”, kazala je.

Inače Sarah je u trenutku primitka napojnice bila u devetom mjesecu trudnoće, termin joj je 8. siječnja te se spremala na odlazak na neplaćeni porodiljni. Uz sve to i njezinog zaručnika čeka operacija koljena zbog koje će izbivati s posla. Dakle, novac koji su primili zaista im je prijeko potreban.

Clark je također poručila kako je žena koja joj je ostavila napojnicu već dolazila u restoran te kako su nekoliko puta i razgovarale. Ono što ih zapravo povezuje je činjenica kako je spomenuta žena također trudna.

Uz napojnicu, ono što je taknulo Sarah je i poruka koju je ostavila gošća restorana: “Ovo je Božji novac – on ga je dao nama kako bismo ga mi mogli dati tebi. Božji blagoslov.”

Vjerujte u Božju providnost.

by Guest 6/1/2017, 14:42

Uz svetkovinu Sveta tri kralja, kao i uz čitavo predbožićno i božićno razdoblje vezuje se bogata glazbena baština. Hrvati imaju najbogatiju glazbenu baštinu vezanu uz blagdan Božića, s čime se naš narod može vrlo ponositi. Hrvatske božićne pjesme kroz brojne se generacije prenose kao sastavni dio kulture našeg naroda.
Na današnju svetkovinu Sveta tri kralja prisjetit ćemo se dobro poznate hrvatske božićne pjesme “Tri kralja jahahu”. To je jedna od poznatijih božićnih pjesama te se vrlo često izvodi na raznim božićnim koncertima, a zbog svoje popularnosti doživjela je različite obrade i izvedbe.
Pjesma je nastala na području Istre, točnije u gradiću Kastvu koji se nalazi u Primorsko – Goranskoj županiji, u neposrednoj blizini Rijeke i Opatije. Tijekom svoje povijesti Kastav je bio upravno, ekonomsko i kulturno središte Istre i Primorja, a stanovnici Kastva čuvali su uvijek narodnu hrvatsku svijesti, autonomiju, jezik i običaje. Dio običajne baštine Kastva svakako je i ova Hrvatima omiljena božićna pjesma.

http://narod.hr/kultura/video-tri-kralja-jahahu-hrvatska-bozicna-pjesma-potekla-iz-istre-primorja

by Guest 20/1/2017, 12:08

Ravnatelj Belamarić: Što je s Bleiburgom i golim otokom?

http://narod.hr/kultura/izlozba-sibenskoj-skoli-izazvala-pozornost-medija-ravnatelj-odbio-prikazati-ustase-zlocince-a-partizane-cvijece

by Guest 21/1/2017, 11:47

Istanbulska konvencija je međunarodni ugovor koji je donesen s ciljem da se ženama i članovima obitelji, žrtvama nasilja, omogući ista razina zaštite u svim europskim državama. Iako donosi mnoge poželjne odredbe o pružanju pomoći žrtvama nasilja, kao što su odredbe o skloništima, pružanju pravne pomoći i potpore žrtvama te o nalogu za udaljenje ili zabranu pristupa žrtvi, Istanbulska konvencija sadrži definiciju pojma „rod“ koja bi u slučaju da Konvenciju ratificira Hrvatski sabor postala pravno obvezujuća za Hrvatsku, čime bi se Hrvatskoj i svim njenim građanima nametnula rodna ideologija.

Prema Konvenciji (čl. 3. c) , “’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”. Takva definicija unosi oprečnost između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije – rodne ideologije.

Kada bi Hrvatski sabor ratificirao Istanbulsku konvenciju, to bi omogućilo daljnje nametanje rodne ideologije i dovelo do sljedećih posljedica:

1. Nametanja znanstveno nepotvrđenih teza (rodne ideologije) u obrazovni sustav izmjenom kurikula,

2. Ograničavanja primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece, u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima,

3. Ugroženosti slobode savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja zbog netrpeljivosti prema onima koji se protive rodnoj ideologiji, kao i prema vjerskim zajednicama

4. Pojave kampanja i programa koji za cilj imaju podizanje svijesti o “rodu”, odnosno promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.

SDP-ova Vlada Zorana Milanovića započela je proces pristupanja Istanbulskoj konvenciji kada je 20. 12. 2012. donijela odluku o potpisivanju Konvencije, čime je ispred hrvatskih građana izrazila da se Republika Hrvatska slaže sa svim sadržajima u Konvenciji, uključujući i s rodnom ideologijom.

HDZ-ov premijer Andrej Plenković otišao je korak dalje i 25. 11. 2016. najavio da će Hrvatski sabor ratificirati Konvenciju, dakle uvesti rodnu ideologiju kao obvezujuću u hrvatski pravni poredak.

Prema Vladinom planu normativnih aktivnosti za 2017., ratifikacija je najavljena za četvrto tromjesečje 2017. Podsjećamo, HDZ je dva i pol mjeseca prije Plenkovićeve izjave tvrdio u odgovoru na upitnik za parlamentarne izbore 2016.: “Protivimo se nametanju bilo kakve, pa i rodne ideologije.“

http://narod.hr/hrvatska/istanbulska-konvencija-zastitu-zena-sverca-nametanje-rodne-ideologije

.. ili kako nas je Plenković nasamario

by Guest 21/1/2017, 14:30

HNiP: Sudjeluju li u kreiranju hrvatskog javnog mijenja suradnici stranih obavještajnih organizacija?

Sustavno relativiziranje događaja i krivotvorenje autentičnih povijesnih činjenica iz vremena Domovinskog rata, s nacionalno odgovornog motrišta djeluju kao lako vidljiva propaganda velikosrpskih strateških interesa, poručuju iz HNiP-a te dodaju da bi bilo iznimno bitnim institucionalno istražiti sudjeluju li u kreiranju hrvatskog javnog mijenja osobe koje su sudjelovale u agresiji na RH ili su bili ili jesu suradnici stranih obavještajnih organizacija.

Priopćenje Hrvatskih Novinara i Publicista prenosimo u cijelosti:

-HNiP osuđuje svaku diskriminaciju osoba na osnovi podrijetla, nacionalne, rasne ili spolne orijentacije. Jednako tako držimo da je širenje dezinformacija ili poluinformacija krajnje štetno za javni prostor RH.

No u svijetlu intenzivirane, kako unutarnje tako i međunarodne agresije na institucije Republike RH: Predsjednicu i Vladu, izražavamo zabrinutost događanjima u hrvatskom medijskom prostoru tijekom i nakon posjete Predsjednice RH Sjedinjenim američkim državama.

Neobjektivnost i senzacionalizam, odnosno neodgovornost medija za demokratski i sveukupni napredak RH, u trenutnim uvjetima nestabilnih međunarodnih okolnosti više ne predstavljaju samo problem nedovoljne pluralnosti hrvatske javnosti, nego i stvarnu: vojnu, političku i ekonomsku ugrozu RH.

Također, sustavno relativiziranje događaja i krivotvorenje autentičnih povijesnih činjenica iz vremena Domovinskog rata, s nacionalno odgovornog motrišta djeluju kao lako vidljiva propaganda velikosrpskih strateških interesa: relativizacija krivice za Domovinski rat, odnosno izjednačavanje agresora i žrtve.

S obzirom na više puta očitovani stav nadležnih institucija o nužnosti definiranja i reguliranja minimalnih standarda novinarske profesije u hrvatskim medijima, za hrvatsku javnost držimo iznimno bitnim institucionalno istražiti sudjeluju li u kreiranju hrvatskog javnog mijenja osobe koje su sudjelovale u agresiji na RH ili su bili ili jesu suradnici stranih obavještajnih organizacija.

U vrijeme kad se ponovo zvecka oružjem prema RH, a istovremeno se demonstrira i nečuven bezobrazluk tijekom službenih posjeta srpskih političara i javnih osoba, odgovor nadležnih institucija na ova pitanja i stvaranje kvalitetnijeg medijskog zakonodavstva držimo najvišim državnim prioritetima - stoji u priopćenju HNiP-a.

http://hrsvijet.net/index.php/magazin/13-tv/45611-hnip-sudjeluju-li-u-kreiranju-hrvatskog-javnog-mijenja-suradnici-stranih-obavjestajnih-organizacija

by Sponsored content

Acta Diurna

Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna

Re: Acta Diurna