MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 1 of 1
MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
PRENOSIM: http://protestanti.blog.hr/
Da li čovek ima slobodnu volju?
Dok je avgustinac i humanista Erazmo Roterdamski (Desiderius Erasmus, 1466.-1536. g.), takođe žestok kritičar mnogih crkvenih zastranjivanja, sasvim ispravno i razumno smatrao da čovek ima slobodnu volju, Luter je to tvrdokornoi slepački odbacivao: »Čovekova volja je kao zver koju jaše ili Bog ili Satana, i on čini ono što zapoveda onaj koji se nalazi u sedlu.« - Niti Bog može čoveka odmah obuzeti, niti Satana može čoveka odmah zaposesti. Čovek treba mnogo da greši iz ljubavi prema Zlu i Laži, da bi bio i potpuno predan Satani; i čovek mora puno u sebi da razvije i osvedoči ljubav prema Istini i Dobru, da bi Bog ovladao njegovim delima, da bi određivao njegove misli, reči i postupke: »Ja sam sa Hristom raspet na krstu. Tako ne živim više ja, nego Hristos živi u meni.« ('Galatima', 2:19-20) – Čovek je od Boga slobodan da voli Dobro ili Zlo. I u čemu nauči da uživa, u činjenju Dobra ili Zla, tome će se čovek i prikloniti. Gde je čoveku ljubav, tu mu je i volja. Čineći Dobro i izvršavajući Zakon čovek postaje slobodan u Bogu i Bogom; čineći Zlo i gazeći Božije zapovesti čovek postaje rob greha i Tame, duhovne smrti.
Buntovni pogromaš nad seljanima
Kada je se sveštenik Tomas Mincer (Thomas Münzer, 1489.-1525. g. ne.), u početku Luterov saradnik, stavio na čelo seljačkog ustanka za ukidanje eksploatatorske aristokratije i ustanovljenje prava jednakosti svih ljudi pred Bogom, Luter je stao na stranu plemstva demagoški proklamujući da ko pogine na strani seljaka odlazi u večni pakao; podsticao je da se seljaci ubijaju kao besni psi, jer po njemu nema ničeg otrovnijeg, pogubnijeg, đavolskijeg od buntovnog čoveka (aufrührischer Mensch). U borbi protiv pobunjenih seljaka papstvo, plemstvo i Luter su se našli na istoj strani, kao što već potvrđuje njegov spis ‘Protiv fanatika ipljačkaških seljačkih bandi’, gde za jurišuće i ojađene seljane iznosi: »Treba ih« - vikao je - »prštiti, daviti i klati, tajno i javno ko gde može, kao što se besni pas mora ubiti.« - Da li to može biti rečnik jednog hrišćanina koji treba da brani jednakost svih ljudi pred Bogom i u Hristu?! Klanica, između seljaštva i plemstva, u kojoj je Luter poput papske Inkvizicije pokazao svu svoju huškačku svirepost, trajala je godinama, sve do Vestfalskog mira (1525.-1648. g.).
Licemerni mrzitelj Jevreja
Ne samo prema nezadovoljnom seljaštvu već i prema jevrejskom življu ostrašćeni Luter, osnivač Evangelističke crkve, pokazuje duboku mržnju i dubok prezir, videvši u njima crne đavole. Ovaj netrpeljivi Nemac velikim delom je pripremio antisemitske Hitlerove ispade. U svom spisu 'O Jevrejima i njihovim lažima' (Von die Jüden und ihren Lügen, Wittenberg, 1543. iznosi i sledeće za Jevrejina i Jevreje koje vidi prevashodno kao zločeste lihvare: »Kad bih mogao, tako bih ga oborio i u svojoj srdžbi mačem probo. /.../ ... Da se njihove sinagoge ili škole popale a ono što neće da gori, zaspe zemljom i zatrpa, da čovek od toga ne vidi kamena ni pepela doveka. /.../ Da se njihove kuće na isti način unište i razore ... /.../ ... Te ništarije i pljačkaši nisu vredni milosti i saosećanja.« - Tako je Govorio Luter koji je u Jevrejima video kugu i đavole, koji nisu podržali njegove kvazireformatorske zahvate ... U početku, kad je poput Muhammeda, verovao da Jevreje može zadobiti za svoje projekte (ponajprije borbe protiv papstva), Luter ih je čak i branio, kao što je to učinio u svojoj knjizi ‘Isus Hrist, Jevrejin po rođenju’ (izdatoj 1523. g.): »Ove budale, pape, biskupi i monasi, sa svojim magarećim glavama, postupali su sa Jevrejima kao sa psima. Ponižavali su ih i otimali im imovinu, iako su Jevreji braća našeg Spasitelja. Bog ih je razlikovao od drugih i dao im je Sveto Pisanije.« - Koji licimer?!
I za lihvare (među kojima je bilo puno Jevreja) Luter traži da se prema njima najstrože, kao prema razbojnicima postupi: da se rastežu na točak i da im se odrube glave. Ništa manje nije milosrdniji nije ni u svom stavu prema preljubnicima, prostitutkama i 'vešticama'. – Smrt je zaustavila pomahnitalog Lutera da nastavi i okonča svoju kampanju proterivanja Jevreja.
Hrist dolazi 1590. godine!?
U svome delu Berechung der Jahre der Welt Luter trajanje zemaljske povesti svodi na šest milenijuma (saobrazno trajanju šest Jom-a Stvaranja): »Ove godine /= 1540./ broj godina iznosi tačno 5.550. Stoga treba očekivati /skori/ svršetak sveta, jer se šesta hiljadugodišnjica neće završiti, kao što ni Isus nije u grobu proveo cela tri dana.« No 1590. g., kao što vidimo, svetu nije donela od Lutera najavljeni eshatološki preokret. – Da će svet trajati samo šest, odnosno sedam milenijuma, stara je zabluda kojoj su robovali i drugi bogoslovi pre Lutera. Tako Jovan damaskin iznosi: »Govori se, naravno, i o sedam Vekova ovoga sveta, to jest, od stvaranja neba i zemlje do opšteg skončavanja i vaskrsenja čoveka. Jer postoji pojedinačna končina, odnosno, smrt svakoga ponaosob, a postoji i opšta končina, kada predstoji opšte vaskrsenje svih ljudi. A osmi Vek je budući Vek.« ('Tačno izloženje pravoslavne vere', pogl. 15 – prevod: Stanimir Jakšić)
Osnivač anabaptizma u Severnoj Nemačkoj i Holandiji Michael Stiefel, dok je još propovedao u baltičkim zemljama, najavljuje 1532. g. u svome spisu Ein Rechnenbüchlein vom Ende Christi da će Spasitelj doneti kraj ovome svetu 15. oktobra 1533. u 8 sati pre podne. I ovo “reformatorsko” proročanstvo donelo je razočarenje mnogima, pogotovo poljodelnicima koji su naseli pozivu, prodali svoja imanja i sakupili se da kao “siromasi” dočekaju Slavnog Gospoda. – Andreas Osiander iz Nirnberga (Nürnberg) računom je došao do zaključka da će Kraj nastupiti 1688. godine. – Teolog Johan (Johann) Bengel predvideo je kraj ovoga sveta oko polovine 1836. godine.
Protestanski pastor Miran Ask iz Kalifornije u januaru 1957. g. izjavljuje da će negde između 16. i 23. aprila 1957. Harmagedon, koji prethodi Hristovom Dolasku, očistiti svet. – Žan Leon Marko, vođa sekte ‘Vihor Davidove Zvezde’ iz Luskvila u Kanadi, predvideo je Sudnji Dan i smak sveta za 8. mart 1997. – Kalifornijska sekta zvana ‘Crkva jerihonskih truba’ je predvidela uništenje čovečanstva 14. septembra 2047. g.
Da li čovek ima slobodnu volju?
Dok je avgustinac i humanista Erazmo Roterdamski (Desiderius Erasmus, 1466.-1536. g.), takođe žestok kritičar mnogih crkvenih zastranjivanja, sasvim ispravno i razumno smatrao da čovek ima slobodnu volju, Luter je to tvrdokornoi slepački odbacivao: »Čovekova volja je kao zver koju jaše ili Bog ili Satana, i on čini ono što zapoveda onaj koji se nalazi u sedlu.« - Niti Bog može čoveka odmah obuzeti, niti Satana može čoveka odmah zaposesti. Čovek treba mnogo da greši iz ljubavi prema Zlu i Laži, da bi bio i potpuno predan Satani; i čovek mora puno u sebi da razvije i osvedoči ljubav prema Istini i Dobru, da bi Bog ovladao njegovim delima, da bi određivao njegove misli, reči i postupke: »Ja sam sa Hristom raspet na krstu. Tako ne živim više ja, nego Hristos živi u meni.« ('Galatima', 2:19-20) – Čovek je od Boga slobodan da voli Dobro ili Zlo. I u čemu nauči da uživa, u činjenju Dobra ili Zla, tome će se čovek i prikloniti. Gde je čoveku ljubav, tu mu je i volja. Čineći Dobro i izvršavajući Zakon čovek postaje slobodan u Bogu i Bogom; čineći Zlo i gazeći Božije zapovesti čovek postaje rob greha i Tame, duhovne smrti.
Buntovni pogromaš nad seljanima
Kada je se sveštenik Tomas Mincer (Thomas Münzer, 1489.-1525. g. ne.), u početku Luterov saradnik, stavio na čelo seljačkog ustanka za ukidanje eksploatatorske aristokratije i ustanovljenje prava jednakosti svih ljudi pred Bogom, Luter je stao na stranu plemstva demagoški proklamujući da ko pogine na strani seljaka odlazi u večni pakao; podsticao je da se seljaci ubijaju kao besni psi, jer po njemu nema ničeg otrovnijeg, pogubnijeg, đavolskijeg od buntovnog čoveka (aufrührischer Mensch). U borbi protiv pobunjenih seljaka papstvo, plemstvo i Luter su se našli na istoj strani, kao što već potvrđuje njegov spis ‘Protiv fanatika ipljačkaških seljačkih bandi’, gde za jurišuće i ojađene seljane iznosi: »Treba ih« - vikao je - »prštiti, daviti i klati, tajno i javno ko gde može, kao što se besni pas mora ubiti.« - Da li to može biti rečnik jednog hrišćanina koji treba da brani jednakost svih ljudi pred Bogom i u Hristu?! Klanica, između seljaštva i plemstva, u kojoj je Luter poput papske Inkvizicije pokazao svu svoju huškačku svirepost, trajala je godinama, sve do Vestfalskog mira (1525.-1648. g.).
Licemerni mrzitelj Jevreja
Ne samo prema nezadovoljnom seljaštvu već i prema jevrejskom življu ostrašćeni Luter, osnivač Evangelističke crkve, pokazuje duboku mržnju i dubok prezir, videvši u njima crne đavole. Ovaj netrpeljivi Nemac velikim delom je pripremio antisemitske Hitlerove ispade. U svom spisu 'O Jevrejima i njihovim lažima' (Von die Jüden und ihren Lügen, Wittenberg, 1543. iznosi i sledeće za Jevrejina i Jevreje koje vidi prevashodno kao zločeste lihvare: »Kad bih mogao, tako bih ga oborio i u svojoj srdžbi mačem probo. /.../ ... Da se njihove sinagoge ili škole popale a ono što neće da gori, zaspe zemljom i zatrpa, da čovek od toga ne vidi kamena ni pepela doveka. /.../ Da se njihove kuće na isti način unište i razore ... /.../ ... Te ništarije i pljačkaši nisu vredni milosti i saosećanja.« - Tako je Govorio Luter koji je u Jevrejima video kugu i đavole, koji nisu podržali njegove kvazireformatorske zahvate ... U početku, kad je poput Muhammeda, verovao da Jevreje može zadobiti za svoje projekte (ponajprije borbe protiv papstva), Luter ih je čak i branio, kao što je to učinio u svojoj knjizi ‘Isus Hrist, Jevrejin po rođenju’ (izdatoj 1523. g.): »Ove budale, pape, biskupi i monasi, sa svojim magarećim glavama, postupali su sa Jevrejima kao sa psima. Ponižavali su ih i otimali im imovinu, iako su Jevreji braća našeg Spasitelja. Bog ih je razlikovao od drugih i dao im je Sveto Pisanije.« - Koji licimer?!
I za lihvare (među kojima je bilo puno Jevreja) Luter traži da se prema njima najstrože, kao prema razbojnicima postupi: da se rastežu na točak i da im se odrube glave. Ništa manje nije milosrdniji nije ni u svom stavu prema preljubnicima, prostitutkama i 'vešticama'. – Smrt je zaustavila pomahnitalog Lutera da nastavi i okonča svoju kampanju proterivanja Jevreja.
Hrist dolazi 1590. godine!?
U svome delu Berechung der Jahre der Welt Luter trajanje zemaljske povesti svodi na šest milenijuma (saobrazno trajanju šest Jom-a Stvaranja): »Ove godine /= 1540./ broj godina iznosi tačno 5.550. Stoga treba očekivati /skori/ svršetak sveta, jer se šesta hiljadugodišnjica neće završiti, kao što ni Isus nije u grobu proveo cela tri dana.« No 1590. g., kao što vidimo, svetu nije donela od Lutera najavljeni eshatološki preokret. – Da će svet trajati samo šest, odnosno sedam milenijuma, stara je zabluda kojoj su robovali i drugi bogoslovi pre Lutera. Tako Jovan damaskin iznosi: »Govori se, naravno, i o sedam Vekova ovoga sveta, to jest, od stvaranja neba i zemlje do opšteg skončavanja i vaskrsenja čoveka. Jer postoji pojedinačna končina, odnosno, smrt svakoga ponaosob, a postoji i opšta končina, kada predstoji opšte vaskrsenje svih ljudi. A osmi Vek je budući Vek.« ('Tačno izloženje pravoslavne vere', pogl. 15 – prevod: Stanimir Jakšić)
Osnivač anabaptizma u Severnoj Nemačkoj i Holandiji Michael Stiefel, dok je još propovedao u baltičkim zemljama, najavljuje 1532. g. u svome spisu Ein Rechnenbüchlein vom Ende Christi da će Spasitelj doneti kraj ovome svetu 15. oktobra 1533. u 8 sati pre podne. I ovo “reformatorsko” proročanstvo donelo je razočarenje mnogima, pogotovo poljodelnicima koji su naseli pozivu, prodali svoja imanja i sakupili se da kao “siromasi” dočekaju Slavnog Gospoda. – Andreas Osiander iz Nirnberga (Nürnberg) računom je došao do zaključka da će Kraj nastupiti 1688. godine. – Teolog Johan (Johann) Bengel predvideo je kraj ovoga sveta oko polovine 1836. godine.
Protestanski pastor Miran Ask iz Kalifornije u januaru 1957. g. izjavljuje da će negde između 16. i 23. aprila 1957. Harmagedon, koji prethodi Hristovom Dolasku, očistiti svet. – Žan Leon Marko, vođa sekte ‘Vihor Davidove Zvezde’ iz Luskvila u Kanadi, predvideo je Sudnji Dan i smak sveta za 8. mart 1997. – Kalifornijska sekta zvana ‘Crkva jerihonskih truba’ je predvidela uništenje čovečanstva 14. septembra 2047. g.
Slap-
Posts : 522
2014-09-06
Lokacija: : blizo ovog slapa
Re: MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
Ako pogledate facu od Lutera odmah će vas ona asocirati na prasca...ono ugojenog i napuhanog ko balon. Inače taj tip volio je žderati mesa puno i piti vino a na tim pijankama hvalio se dobrim prdenjem.
Zanemarite kratkotrajni mladenački teološki zanos...njegov život je u biti bio svinjski i politički...agresivni i krvoločni gad od čovjeka.
Martina Lutera su uzdigli njemački plemići koji su u njemu našli dobru priliku da se suprostave Vatikanu. Bog ga svakako nije uzdigao. Onaj koji je napao katoličku crkvu služio se istim političkim metodama uzdizanja do vlasti i moći kao i politizirani Vatikan. Preko tog satanskog blagoslova uzdigle su se sve današnje kvazikršćanske sekte koje životare na lešu katoličke crkve...
Starozavjetni savjet protiv Martina Lutera glasi ovako: "Ne družite se sa vinopijama i žderačima mesa"
Zanemarite kratkotrajni mladenački teološki zanos...njegov život je u biti bio svinjski i politički...agresivni i krvoločni gad od čovjeka.
Martina Lutera su uzdigli njemački plemići koji su u njemu našli dobru priliku da se suprostave Vatikanu. Bog ga svakako nije uzdigao. Onaj koji je napao katoličku crkvu služio se istim političkim metodama uzdizanja do vlasti i moći kao i politizirani Vatikan. Preko tog satanskog blagoslova uzdigle su se sve današnje kvazikršćanske sekte koje životare na lešu katoličke crkve...
Starozavjetni savjet protiv Martina Lutera glasi ovako: "Ne družite se sa vinopijama i žderačima mesa"
Slap-
Posts : 522
2014-09-06
Lokacija: : blizo ovog slapa
Re: MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
Otac njemačke reformacije, profesor teologije i duhovni vođa. Luther je bio učenik u latinskim školama u Mansfeldu, Magdeburgu i Eisenachu te u svojoj sedamnaestoj godini započeo studije na sveučilištu u Erfurtu, gdje je 1505. g. magistrirao. Te iste godine prišao je redu augustinaca, zaredio se, i počeo živjeti u samostanu. Godine 1512. postao je doktor teologije i dobio je profesuru na novoosnovanom sveučilištu u Wittenbergu.
Koncem 1516. g. Luter se usprotivio učenju o oprostu koje je bilo vezano za sakrament pokore. Također mu je smetalo što je Katolička crkva prodavala po Njemačkoj oproštajnice da bi skupila priloge za izgradnju crkve svetog Petra u Rimu. Zbog osobnih borbi (Anfechtung, tentatio) protiv grijeha i Božje gnjevi, Luther je počeo tražiti rješenje za sve te probleme u Svetom pismu. Došao je do zaključka da Biblija uči da spasenje dolazi jedino kroz djelovanje božanske milosti koja se prima kroz vjeru (sola fide), a ne kao nagrada za dobra djela. Ova osnovna istina postala je motivacija Lutherove teologije i potaknula njegovu želju za obnovom Crkve.
Luther je 31. listopada 1517. zakucao na vrata wittenberške dvorske [url=javascript:void(0)]crkve[/url] svojih 95 teza. Ovaj se događaj danas uzima za početak protestantske reformacije i po cijelom [url=javascript:void(0)]svijetu[/url] se slavi kao Dan reformacije.
Godine 1521. Katolička crkva je zvanično ekskomunicirala Luthera. On je 1525. oženio Katarinu von Bor, s kojom je imao šestero djece. Lutherov prijevod Biblije na njemački jezik učinio je Sveto pismo pristupačnim običnim ljudima. Njegove mnogobrojne propovjedi, biblijski [url=javascript:void(0)]komentari[/url], himne, predavanja i katekizmi bili su tiskani tijekom njegovog života i od tada su doživjeli još mnogo izdanja.
Koncem 1516. g. Luter se usprotivio učenju o oprostu koje je bilo vezano za sakrament pokore. Također mu je smetalo što je Katolička crkva prodavala po Njemačkoj oproštajnice da bi skupila priloge za izgradnju crkve svetog Petra u Rimu. Zbog osobnih borbi (Anfechtung, tentatio) protiv grijeha i Božje gnjevi, Luther je počeo tražiti rješenje za sve te probleme u Svetom pismu. Došao je do zaključka da Biblija uči da spasenje dolazi jedino kroz djelovanje božanske milosti koja se prima kroz vjeru (sola fide), a ne kao nagrada za dobra djela. Ova osnovna istina postala je motivacija Lutherove teologije i potaknula njegovu želju za obnovom Crkve.
Luther je 31. listopada 1517. zakucao na vrata wittenberške dvorske [url=javascript:void(0)]crkve[/url] svojih 95 teza. Ovaj se događaj danas uzima za početak protestantske reformacije i po cijelom [url=javascript:void(0)]svijetu[/url] se slavi kao Dan reformacije.
Godine 1521. Katolička crkva je zvanično ekskomunicirala Luthera. On je 1525. oženio Katarinu von Bor, s kojom je imao šestero djece. Lutherov prijevod Biblije na njemački jezik učinio je Sveto pismo pristupačnim običnim ljudima. Njegove mnogobrojne propovjedi, biblijski [url=javascript:void(0)]komentari[/url], himne, predavanja i katekizmi bili su tiskani tijekom njegovog života i od tada su doživjeli još mnogo izdanja.
Patriot_1- Posts : 2066
2014-04-30
Re: MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
Njemački teološki i vjerski reformator, začetnik protestantske reformacije. Njegova vjerska [url=javascript:void(0)]reformacija[/url] duboko je utjecala na političke, ekonomske, obrazovne i jezičke prilike u svijetu što ga je učinilo jednom od važnih figura europske povijesti. Rođen je 10. studenog 1483. u mjestu Eisleben. Osnovno i srednje obrazovanje stjecao je u Mansfeldu, Magdeburgu i Eisenachu. U dobi od 17 godina (1501.) upisuje se na sveučilište u Erfurtu. Njegov otac Hans Luther, porijeklom iz seljačke obitelji, bio je rudar u rudniku bakra u podrčju Mansfelda.
Namjeravao je studirati pravo, što je bila i očeva želja, ali u ljeto 1505. napušta studij, prodaje knjige i pristupa augustinskom redu u Erfurtu. Ta je odluka iznenadila njegove prijatelje i zgrozila njegova oca. Kasnije će taj svoj potez objašnjavati rekacijom na neke događaje iz svog života koji su ga učinili svjesnim prolaznosti života. U samostanu je promatrao pravila koja se nameću novacima ali nije našao vlastiti mir kako je očekivao. Ipak 1507. je zaređen, a nešto kasnije [url=javascript:void(0)]ponu[/url]đeno mu je da studira teologiju kako bi postao profesor u nekom od novoosnovanih sveučilišta koje su utemeljili redovnici. U službu Johanna von Staupitza, vice-generala augustinskog reda, na novom sveučilištu u Wittenbergu (osnovano 1502.) stupa 1508. godine. Teologiju je diplomirao već naredne godine (1509.) i vratio se u Erfurt gdje boravi do 1511.
U [url=javascript:void(0)]studenome[/url] 1510., zbog poslova svoga reda, posjetio je Rim gdje je obnašao dužnosti uobičajene za svećenika-gosta. Tu je bio šokiran raskošnim i razuzdanim životom rimskog sveć[url=javascript:void(0)]enstva[/url]. Godinu dana kasnije (1511.) postaje profesorom biblijske egzegeze u Wittenbergu. Iako još uvijek nesiguran u vlastiti spas postao je aktivni propovjednik, učitelj i administrator. Negdje u vrijeme proučavanja Novog Zavjeta u pripremama za svoja predavanja počeo je vjerovati kako kršćani nisu spašeni zahvaljujući vlastitim naporima već darom božje slave, koju oni prihvaćaju u vjeri. U to vrijeme razgranalo se trgovanjem indulgencijama (oprostima). Duboko [url=javascript:void(0)]ogor[/url]čen takvim načinom davanja oprosta 31. listopada 1517. na vrata crkve u Wittenbergu izvjesio je na javnu raspravu svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju crkve. Sam [url=javascript:void(0)]Luther[/url] kasnije ovaj događaj niti jednom riječju nije spomenuo ni u jednom svom djelu iako je tim događajem obilježen početak vjerske reformacije. Proglas je izazvao veliko zanimanje javnosti i veoma brzo je preveden na njemački jezik (izvorno ga je Luther napisao na latinskom jeziku) te proširen diljem Njemačke. Rasprava o oprostu brzo se pretvorila u napad na papinstvo, a zatim i na čitavu tradicionalnu crkvenu organizaciju. Unatoč nalogu pape (1518.) da se opravda pred njegovim izaslanikom, kardinalom Cajetanom, ostao je čvrsto pri svojim tezama.
Kada je 1920. papa osudio njegovo učenje Luther mu je odgovorio s tri spisa (An den christlichen Adel deutscher Nation; Von der babylonischen Gefangenschalf der Kirche i Von der Freiheit eines Christenmensehen) u kojima je iznio vlastite osnovne koncepcije. Prema Lutheru spas kršćaninu donosi vjera u Kristovu žrtvu iskupljenja, a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja nego Sveto pismo; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutarnju religioznost daje neposredno sam Bog. U svojim istupima težio je i ka jeftinijoj crkvi. Pored stavova koje je zastupao njegovoj popularnosti doprinijela je i njegova vještina govorništva jer je njegovao humorističan, grub i vulgaran stil. Krajem 1520. javno spaljuje papinu bulu, a u siječnju 1521. papa ga je zauzvrat izopćio iz Crkve svojom bulom Decet Romanum Pontificem. Car Karlo V, kao izvršitelj papinske ekskomunikacije pozvao je [url=javascript:void(0)]Luthera[/url] da dođe na sabor u Worms (u travnju 1521.) kako bi tu Luther opozvao svoje učenje. Luther se pojavio na saboru ali je odbio opozvati svoje učenje tvrdeći kako ne može ići protiv svoje savjesti pa je protiv njega i njegovih sumišljenika izrečena kazna progona iz države (Reichsascht). Tada mu je njegov simpatizer saski knez-izbornik Fridrich pružio tajno utočište u dvorcu Wartburg. U Wartburgu počinje prevoditi Novi zavjet s originalnog grčkog na njemački jezik, što je bio njegov doprinos stvaranju jedinstvenog njemačkog književnog jezika. U to doba Lutherov radikalizam počinje iščezavati te on sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a službenim osloncem Reformacije proglašava kneževu feudalnu vlast.
Vjenčao se 1525. Katharinom von Bora, bivšom časnom sestrom. Brak je bio uspješan, a supruga mu je postala važan oslonac u životu. Na vjerskom planu međutim doživljavao je sukobe i unutar svoga pokreta te se tako razišao s revolucionarnim Münzerom, kao i sa drugim velikim reformatorima svoga vremena - Erazmom Roterdamskim i Zwinglijem. Oštro je istupio i protiv anabaptista tražeći za njih progon i smrtnu kaznu. Njegov vjerni pristaša bio je Melanchthon koji je bio njegov zastupnik na saboru u Augusburgu 1530., a na koji Luther nije mogao doći jer je prognan. Godinu dana ranije (1529.) objavio je svoju najpopularniju knjigu - Mali katekizam, u kojoj objašnjava teologiju evangeličke reformacije jednostavnim i slikovitim jezikom. Stari Zavjet s originalnog hebrejskog jezika na njemački prevodi 1532, a iste je godine djelo i objavljeno. U međuvremenu njegov se utjecaj raširio diljem sjeverne i istočne Europe. Razlog tome bio je taj što je branio nezavisnosti vladara od crkvenog nadleštva (kasnije će taj njegov stav biti intepretiran na načine suprotne njegovoj prvotnoj namjeri). Kada je 1525. planuo Seljački ustanak u krajevima gdje su kneževi i plemići bili mahom katolici Luther je pokušao posredovati svojim autoritetom. Međutim kada je ustanak zahvatio i protestantska područja izrazito oštro je istupio protiv ustanika i čak pozivao da pobunjenike treba "daviti, klati, tajno i javno, tko gdje može, kao što se bijesni psi moraju ubijati".
Do 1537. njegovo je zdravlje bilo ozbiljno načeto. Istovremeno sve ga više zabrinjava preporod painskog utjecaja, kao i oni potezi koje je on smatrao pokušajem Židova da iskoriste konfuziju među kršćanima i ponovo otvore pitanje Isusova poslanstva. Smatrajući i sebe odgovornim za nastalu situaciju napisao je oštru polemiku protiv Židova, kao i polemike protiv papinstva i radikalnog krila reformista - anabaptista. U zimu 1546. zamoljen je da razriješi spor između dva mlada grofa koja su vladala u području Mansfelda, gdje se rodio. Iako star i bolestan, krenuo je na put, razriješio spor i umro 18. veljače 1546. u Eislebenu.
Namjeravao je studirati pravo, što je bila i očeva želja, ali u ljeto 1505. napušta studij, prodaje knjige i pristupa augustinskom redu u Erfurtu. Ta je odluka iznenadila njegove prijatelje i zgrozila njegova oca. Kasnije će taj svoj potez objašnjavati rekacijom na neke događaje iz svog života koji su ga učinili svjesnim prolaznosti života. U samostanu je promatrao pravila koja se nameću novacima ali nije našao vlastiti mir kako je očekivao. Ipak 1507. je zaređen, a nešto kasnije [url=javascript:void(0)]ponu[/url]đeno mu je da studira teologiju kako bi postao profesor u nekom od novoosnovanih sveučilišta koje su utemeljili redovnici. U službu Johanna von Staupitza, vice-generala augustinskog reda, na novom sveučilištu u Wittenbergu (osnovano 1502.) stupa 1508. godine. Teologiju je diplomirao već naredne godine (1509.) i vratio se u Erfurt gdje boravi do 1511.
U [url=javascript:void(0)]studenome[/url] 1510., zbog poslova svoga reda, posjetio je Rim gdje je obnašao dužnosti uobičajene za svećenika-gosta. Tu je bio šokiran raskošnim i razuzdanim životom rimskog sveć[url=javascript:void(0)]enstva[/url]. Godinu dana kasnije (1511.) postaje profesorom biblijske egzegeze u Wittenbergu. Iako još uvijek nesiguran u vlastiti spas postao je aktivni propovjednik, učitelj i administrator. Negdje u vrijeme proučavanja Novog Zavjeta u pripremama za svoja predavanja počeo je vjerovati kako kršćani nisu spašeni zahvaljujući vlastitim naporima već darom božje slave, koju oni prihvaćaju u vjeri. U to vrijeme razgranalo se trgovanjem indulgencijama (oprostima). Duboko [url=javascript:void(0)]ogor[/url]čen takvim načinom davanja oprosta 31. listopada 1517. na vrata crkve u Wittenbergu izvjesio je na javnu raspravu svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju crkve. Sam [url=javascript:void(0)]Luther[/url] kasnije ovaj događaj niti jednom riječju nije spomenuo ni u jednom svom djelu iako je tim događajem obilježen početak vjerske reformacije. Proglas je izazvao veliko zanimanje javnosti i veoma brzo je preveden na njemački jezik (izvorno ga je Luther napisao na latinskom jeziku) te proširen diljem Njemačke. Rasprava o oprostu brzo se pretvorila u napad na papinstvo, a zatim i na čitavu tradicionalnu crkvenu organizaciju. Unatoč nalogu pape (1518.) da se opravda pred njegovim izaslanikom, kardinalom Cajetanom, ostao je čvrsto pri svojim tezama.
Kada je 1920. papa osudio njegovo učenje Luther mu je odgovorio s tri spisa (An den christlichen Adel deutscher Nation; Von der babylonischen Gefangenschalf der Kirche i Von der Freiheit eines Christenmensehen) u kojima je iznio vlastite osnovne koncepcije. Prema Lutheru spas kršćaninu donosi vjera u Kristovu žrtvu iskupljenja, a ne dobra djela koja čini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja nego Sveto pismo; Crkva nije posrednik između čovjeka i Boga, jer unutarnju religioznost daje neposredno sam Bog. U svojim istupima težio je i ka jeftinijoj crkvi. Pored stavova koje je zastupao njegovoj popularnosti doprinijela je i njegova vještina govorništva jer je njegovao humorističan, grub i vulgaran stil. Krajem 1520. javno spaljuje papinu bulu, a u siječnju 1521. papa ga je zauzvrat izopćio iz Crkve svojom bulom Decet Romanum Pontificem. Car Karlo V, kao izvršitelj papinske ekskomunikacije pozvao je [url=javascript:void(0)]Luthera[/url] da dođe na sabor u Worms (u travnju 1521.) kako bi tu Luther opozvao svoje učenje. Luther se pojavio na saboru ali je odbio opozvati svoje učenje tvrdeći kako ne može ići protiv svoje savjesti pa je protiv njega i njegovih sumišljenika izrečena kazna progona iz države (Reichsascht). Tada mu je njegov simpatizer saski knez-izbornik Fridrich pružio tajno utočište u dvorcu Wartburg. U Wartburgu počinje prevoditi Novi zavjet s originalnog grčkog na njemački jezik, što je bio njegov doprinos stvaranju jedinstvenog njemačkog književnog jezika. U to doba Lutherov radikalizam počinje iščezavati te on sve više zalaže za miran razvitak i nenasilna sredstva, a službenim osloncem Reformacije proglašava kneževu feudalnu vlast.
Vjenčao se 1525. Katharinom von Bora, bivšom časnom sestrom. Brak je bio uspješan, a supruga mu je postala važan oslonac u životu. Na vjerskom planu međutim doživljavao je sukobe i unutar svoga pokreta te se tako razišao s revolucionarnim Münzerom, kao i sa drugim velikim reformatorima svoga vremena - Erazmom Roterdamskim i Zwinglijem. Oštro je istupio i protiv anabaptista tražeći za njih progon i smrtnu kaznu. Njegov vjerni pristaša bio je Melanchthon koji je bio njegov zastupnik na saboru u Augusburgu 1530., a na koji Luther nije mogao doći jer je prognan. Godinu dana ranije (1529.) objavio je svoju najpopularniju knjigu - Mali katekizam, u kojoj objašnjava teologiju evangeličke reformacije jednostavnim i slikovitim jezikom. Stari Zavjet s originalnog hebrejskog jezika na njemački prevodi 1532, a iste je godine djelo i objavljeno. U međuvremenu njegov se utjecaj raširio diljem sjeverne i istočne Europe. Razlog tome bio je taj što je branio nezavisnosti vladara od crkvenog nadleštva (kasnije će taj njegov stav biti intepretiran na načine suprotne njegovoj prvotnoj namjeri). Kada je 1525. planuo Seljački ustanak u krajevima gdje su kneževi i plemići bili mahom katolici Luther je pokušao posredovati svojim autoritetom. Međutim kada je ustanak zahvatio i protestantska područja izrazito oštro je istupio protiv ustanika i čak pozivao da pobunjenike treba "daviti, klati, tajno i javno, tko gdje može, kao što se bijesni psi moraju ubijati".
Do 1537. njegovo je zdravlje bilo ozbiljno načeto. Istovremeno sve ga više zabrinjava preporod painskog utjecaja, kao i oni potezi koje je on smatrao pokušajem Židova da iskoriste konfuziju među kršćanima i ponovo otvore pitanje Isusova poslanstva. Smatrajući i sebe odgovornim za nastalu situaciju napisao je oštru polemiku protiv Židova, kao i polemike protiv papinstva i radikalnog krila reformista - anabaptista. U zimu 1546. zamoljen je da razriješi spor između dva mlada grofa koja su vladala u području Mansfelda, gdje se rodio. Iako star i bolestan, krenuo je na put, razriješio spor i umro 18. veljače 1546. u Eislebenu.
Patriot_1- Posts : 2066
2014-04-30
Re: MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
Uz sve dobre osobine i duhovnu pronicljivost , nažalost imao je dosta pogrešaka,antisemitizam kao prvo i vrlo oštar napad na seljake!
Navodno je izjavio da sve sinagoge treba srušiti i na tom mjestu napraviti smetlišta!
Vrlo čudno za jednog teologa i svećenika!
No,kakvih je sve Papa bilo u povjesti,on je mila majka u odnosu na njih!
Navodno je izjavio da sve sinagoge treba srušiti i na tom mjestu napraviti smetlišta!
Vrlo čudno za jednog teologa i svećenika!
No,kakvih je sve Papa bilo u povjesti,on je mila majka u odnosu na njih!
Patriot_1- Posts : 2066
2014-04-30
Re: MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
Patriot_1 wrote:Uz sve dobre osobine i duhovnu pronicljivost , nažalost imao je dosta pogrešaka,antisemitizam kao prvo i vrlo oštar napad na seljake!
Navodno je izjavio da sve sinagoge treba srušiti i na tom mjestu napraviti smetlišta!
Vrlo čudno za jednog teologa i svećenika!
No,kakvih je sve Papa bilo u povjesti,on je mila majka u odnosu na njih!
Bitno je to da sve to ukazuje da nije od Boga poslan i od Boga "zaštićen", od sasblaznih djela i ludovanja, ,da je Satanom inspiriran ("vuk u jagnjećem krznu") ...dakle da Duhom nije nošen i inspiriran /inače ne bi pravio gluposti/ i da je samim time sve njegovo učenje SRANJE U BOJI ili dijamant na kobrinoj glavi.
Slap-
Posts : 522
2014-09-06
Lokacija: : blizo ovog slapa
Re: MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
Slap wrote:Patriot_1 wrote:Uz sve dobre osobine i duhovnu pronicljivost , nažalost imao je dosta pogrešaka,antisemitizam kao prvo i vrlo oštar napad na seljake!
Navodno je izjavio da sve sinagoge treba srušiti i na tom mjestu napraviti smetlišta!
Vrlo čudno za jednog teologa i svećenika!
No,kakvih je sve Papa bilo u povjesti,on je mila majka u odnosu na njih!
Bitno je to da sve to ukazuje da nije od Boga poslan i od Boga "zaštićen", od sasblaznih djela i ludovanja, ,da je Satanom inspiriran ("vuk u jagnjećem krznu") ...dakle da Duhom nije nošen i inspiriran /inače ne bi pravio gluposti/ i da je samim time sve njegovo učenje SRANJE U BOJI ili dijamant na kobrinoj glavi.
Od tebe smo navikli da vjeruješ svašta i pišeš često bezvezarije.Tako da ovo uvodno što je netko napisao je obično sranje,no eto,tebi je to istina!
neki kreten bi isto tako mogao okarakterizirati Petra,jer,triput se odrekao Krista,u smrt poslao Ananiju i Safiru i izmotavao se pri blagovanju sa kršćanima nežidovskih korjena pa ga Pavao morao ukoriti!
Ovo o Lutheru vrvi lažima i podmetanjima.
Patriot_1- Posts : 2066
2014-04-30
Re: MARTIN LUTER luđak a ne reformator ?
Patriot_1 wrote:Uz sve dobre osobine i duhovnu pronicljivost , nažalost imao je dosta pogrešaka,antisemitizam kao prvo i vrlo oštar napad na seljake!
Navodno je izjavio da sve sinagoge treba srušiti i na tom mjestu napraviti smetlišta!
Vrlo čudno za jednog teologa i svećenika!
Ma nemoj se zajebavat sa tim zaključcima, ta možda nije ni istina...jer "sve vrvi od laži i podmetanja" ,,,
Slap-
Posts : 522
2014-09-06
Lokacija: : blizo ovog slapa
Similar topics
» Zoki žestoko bocnuo Plenkija:'On nikad ništa ne zna.Martin u Brisel.Martin iz Brisela.Dajte mu šećer'
» LUĐAK HAHAAH
» Luđak upao naoružan u školu nastavnik ga svladao
» ako luđak vrhovni političar prstom ,,,odgovor je kalašnjikovom ?
» NAJLUĐI PAPA IKADA.. JEBENO NAJVEĆI LUĐAK HAHAHA
» LUĐAK HAHAAH
» Luđak upao naoružan u školu nastavnik ga svladao
» ako luđak vrhovni političar prstom ,,,odgovor je kalašnjikovom ?
» NAJLUĐI PAPA IKADA.. JEBENO NAJVEĆI LUĐAK HAHAHA
ex-iskon-pleme :: Društvo :: Religija
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum