Denkverbot

Odo na rucak kod mame. Svima zelim dobar tek uz nedjeljni rucak. Vidimo se :-)

šta napisa :^^

šest dun tjedno te jo hronin, a ni sedmi dun ne moreš soma sebi iskuvati, nego greš okolo sponge off?

kicinjo, provoj koristiti logiku riziko-ga, unda imo više smisla

aben wrote:šest dun tjedno te jo hronin, a ni sedmi dun ne moreš soma sebi iskuvati, nego greš okolo sponge off?

Dobro, no i ja tebe šest dana u tjednu hranim dok ti odmaraš :) Valjda sam sedmi dan zaslužila odmor :)

Nedjeljni ručak nije običan obrok, već tradicija. Znaš, ipak je to nedjeljni ručak :)
Jel znaš?! :)

Evo, već sam u mislima kako sutra idem raditi da bi ti mogao uživati :D

a, nemun jo takove tradicije još od komunizma, kad bi nediljon obavezno i svečano ili pečenu kokoš:)

oka je kapitalizma i jeftine hrone, svaki dun je ko nedilja...

aben wrote:
oka je kapitalizma i jeftine hrone, svaki dun je ko nedilja...

A, kako znaš kada je ponedjeljak ili petak?!

aben wrote:a, nemun jo takove tradicije još od komunizma,

Pa to je bila lijepa tradicija, bez obzira na pečenu ili kuhanu kokoš :D :)

Kobe Bryant – pismo mlađem sebi

Dragi sedamnaestogodišnji ja,
Kada se tvoj dječački san igranja za Lakerse ostvari sutra, moraš pronaći način za investiranje u budućnost tvoje porodice i prijatelja. To zvuči jednostavno, možda misliš da nema potrebe za razmišljanjem, ali uzmi vremena.

Rekao sam INVESTIRAJ.

Nisam rekao POKLONI.

Dozvoli mi da ti objasnim.

Jednostavno poklanjanje materijalnih stvari bliskim osobama se možda trenutno čini ispravnim. Voliš ih, uvijek su bili tu za tebe dok si odrastao, pa je ispravno da oni dijele tvoj uspjeh i sve što dolazi s njim. Dakle, kupiš im veliku kuću, auto, plaćaš njihove račune. Želiš da žive divan, ugodan život, zar ne?
Ali doći će dan kada shvatiš da, bez obzira koliko ti mislio da činiš pravu stvar, sprječavaš njihov napredak.
Shvatit ćeš da si se brinuo o njima jer je činilo da se TI osjećaš dobro, da TI budeš sretan jer ih vidiš nasmijane i bezbrižne – to je bilo nevjerojatno sebično od tebe. Dok si se osjećao zadovoljno sobom, polako si uzimao djelić njihovih snova i ambicija. Dodavao si materijalne stvari u njihove živote, ali oduzimao najvrjednije poklone od svih: neovisnost i rast.

Shvati da ćeš uskoro biti vođa obitelji, što uključuje teške poteze, čak i kada ih tvoji bližnji ne razumiju svaki put.
Investiraj u njihovu budućnost, nemoj samo davati.

Koristi svoj uspjeh, bogatstvo i utjecaj da im omogućiš najbolje pozicije za ostvarivanje njihovih snova i pronalazak prave svrhe. Školuj ih, omogući im intervjue za posao i pomozi im da vode vlastite bitke. Drži ih na istom nivou truda, rada i posvećenosti koji su trebali i tebi da bi uspio.

Pišem ti ovo sada da bi mogao početi ovaj proces momentalno, da se ne bi morao nositi s boli i tjeskobom vađenja tih istih osoba iz ovisnosti koju si im prouzrokovao. Ta ovisnost vodi do bijesa, mržnje i ljubomore svih uključenih, to se tiče čak i tebe. Dok vrijeme bude prolazilo, vidjet ćeš ih kako rastu i razvijaju se, stvaraju svoje ambicije i ispunjavaju ih, a tvoj odnos sa svima će biti mnogo bolji. Postoji još dosta stvari o kojima bih ti mogao pisati, ali imaš tek sedamnaest godina, znam da ne možeš držati pažnju dovoljno dugo za dvije tisuće riječi.

Idući puta kada budem pisao, možda ću se dotaknuti izazova miješanja krvi i posla. Najvažniji savjet koji ti mogu dati jeste da roditelji ostanu RODITELJI, a ne menadžeri.

Prije nego što potpišeš taj prvi ugovor, odluči se za pravi budžet za roditelje – onaj koji će im omogućiti lagodan život, ali učiniti i da tvoj posao raste. Na taj način, tvoja djeca i unuci će biti u prilici da investiraju u vlastitu budućnost kada za to bude vrijeme.

Tvoj život će se uskoro promijeniti i mnoge stvari će krenuti na tebe nevjerojatnom brzinom. Ali pusti da se sve slegne navečer, nakon još jednog dana treninga od devet sati. Vjeruj mi, postavi stvari na pravi način od samog početka i izbjeći ćeš masu suza i boli, od kojih nešto ostane i do danas.

S ljubavlju,
Kobe

- See more at: http://nbacro.com/los-angeles-lakers/kobe-bryant-pismo-mladem-sebi-25931#sthash.0uGz5SLV.dpuf

Pratim opet ovu strahotu na tv-u . Petak izgleda nije dobar dan jer vec dva prosla
nose tugu
Pala mi je na pamet ona poslovica: moja kucica moja slobodica.
, a ja se svakim danom osjecam sve vise i vise samo stanarom
...

Ali to se nadovezuje na ono moje promisljanje o dvije vrsti umiranja. Zasto necija smrt bez smisla daje drugoj smisao? (u ovim slucajevima).

smisao kome?

kic wrote:smisao kome?

Imaš li ti u sebi osjećaj da bi dao život za nešto?

sigurno, dao bih život za obitelj bez problema.. za ostalo nisam siguran..

kic wrote:sigurno, dao bih život za obitelj bez problema.. za ostalo nisam siguran..

Vidiš, tvoj smisao, nekome ništa ne znači....

što ne smanjuje moj smisao meni :D

we give meaning to things, in the absence of observation there isn't existing anything.. mislio sam da smo to prešli već

kic wrote:što ne smanjuje moj smisao meni :D

we give meaning to things, in the absence of observation there isn't existing anything.. mislio sam da smo to prešli već

Huh, moram užuže razmišljati :D

ne daj se mativka xD

kic wrote:ne daj se mativka xD

Ne daj se Kic, ne daj se godinama..... :D

evo jedne lakše teme ajd.. čitao sam članak prema kojem, je dobar razgovor kao igra dobacivanja loptom, što znači da koliko pošalješ lopti toliko i primiš, zapravo mislim da je bolja metafora badminton, kad krene niz dodavanja čovjek počne uživati u izmjenivanju udaraca, šta ti veliš evo, nije li fora na razgovor gledati kao na igru..