UUOT! (upravo u ovom trenutku)

modra wrote:razmišljam o psihijatru, više ljudi mi preporučilo... bliskih ljudi..

 

Ti bi trebala samo iskreno porazgovarati sa nekime tko će te razumjeti. Uživo i sa suzama! A dalje je sve na tebi. Moraš prestati brinuti i biti i strahu od svega. Prije nego teške izjede.

M3tzTli wrote:

modra wrote:razmišljam o psihijatru, više ljudi mi preporučilo... bliskih ljudi..

 


ali nekako sam ispala jača bar, više gledam sebe, i pazim koje signale kome šaljem. a prije svega, razlučila sam šta želim, šta ne želim, i to pokazat jasnije.. malo čvršća bit

netko to nauči s 4, netko s 24.. ša sad   

najbolje pojest nešto..

Stvarno ? 

gle ovak, ono što ti ja mogu reći, mišljenje drugih ljudi je nebitno, uopće se ne treba time zamarati , sve su to obične gluposti
na kraju krajeva ne možeš biti prihvaćen od drugih dok sebe ne prestaneš negirati ,tek kad sebe prihvatiš i počneš poštivati
će i drugi to prepoznati i priznati
ljudi su ionako idioti kojima lijepa riječ znači više nego djelo učinjeno u sjeni bez pokazivanja

totalno.. naučila sam možda malo kasno.. al bitno da je naučeno

ljudima je zapravo  najbitnije da pričaš, nema veze šta, samo lajanje..
najgora je šutnja, ali ona iz srama, pristojnosti, suzdržnosti... treba znat šutjet sa stilom :D  šutjet jer te uistinu boli neka stvar

M3tzTli wrote:

modra wrote:

M3tzTli wrote:
Plus pročitavši ovo, opet se vraćam na odgovor, nemoj čestitati

kako da znam da mi ne želiš zlo?

Haha ....nda... ja jesam zajeban lik, definitivno, tu nema dvojbi , ali zao nisam

:P

Lady_D wrote:

modra wrote:razmišljam o psihijatru, više ljudi mi preporučilo... bliskih ljudi..

 

Ti bi trebala samo iskreno porazgovarati sa nekime tko će te razumjeti. Uživo i sa suzama! A dalje je sve na tebi. Moraš prestati brinuti i biti i strahu od svega. Prije nego teške izjede.

ne bi škodilo, da...  ovako sama sa sobom....

Ja mislim da samo pricanje i ne pomaze bas....

Meni bliska osoba je imala problema sa depresijom...tek kad vise stvarno nije mogla,otišla je doktoru...imala je sreće pa ima dobrog obiteljskog doktora koji joj je propisao neke lagane tablete koje su joj pomogle da opet bude ona stara...uzdigle su je iz crnila koje ju je vuklo dolje i preusmjerile misli....kasnije mi je rekla kako joj je najteže palo tražiti pomoc,a nakon sto ju je dobila mislila je samo kako je dobro sto je otišla i da je to i prije trebala napraviti,tek kad joj je bilo bolje vidjela je gdje je bila i koliko loše joj je bilo...

Svatko ima svoje nešto,svoj strah ili svog demona koji mu sjedi za vratom...ti sebe najbolje poznaš i znaš kako ti je najbolje boriti se sa ludilom u glavi...možda bi ti stvarno dobro došlo porazgovarati sa profesionalnom osobom...nemas sta izgubiti,a možda je to bas taj push koji ti treba....

Još nešto,kad pričaš s nekim samo mu prenosiš dio svog Bremena a osoba ne zna pomoći i ne zna sto bi rekla...a osjeća se dužnom pomoći jer si joj se povjerila....najviše sto ti bliska osoba može pomoći je da ide s tobom kao podrška i bude uz tebe...za sve ostalo su profiji tu koji znaju sta i kako....to je meni moje iskustvo pokazalo...

Uuot jedem sendvič sa pršutom,idem u banku napraviti i emili,napokon, bauspar...pa na nokte...pa kod muza na kavu,zatim zajedno po djecu....planiram i naići u Merkur kupit mami sivacu mašinu na poklon....za večeru burek....

Preporučila sam Modri blisku osobu jer mi i ne izgleda da joj treba stručna pomoć, bar po onome sto smo ja i ona pričale. Ona je jednostavno zatvorena osoba koja ne pokazuje emocije i to je ono sto je muci. Šuti i trpi, to radi. Mislim, ne moraš biti da tako kažem lud da ideš psihijatru. Super je to sto te psihijatar u biti ne zna pa nema te emocionalne veze među vama, ne znam kako da točnije objasnim. 

Ono, popričati sa kolegicom o svemu nije lose. Za početak. Jer imam dojam da samo mi sa foruma znamo sve o tebi, dobro ne sve, ali vidimo puno toga,a pred drugima se sakriješ, iz nekog straha, neugode da te vide ranjenu :/

Ako vidis da ne ide, da si lose, gore, Odi psihijatru. Neće škoditi. Gledaj, ako imaš novaca da ipak bude privatan. Jer državni uglavnom imaju nabacane termine pa ni ne mogu izdvojiti kvalitetno vrijeme sa tobom.

Cijena ti je minimalno 300kn po satu.

Ja se jednostavno užasavam promjena, kreće fakultet, a ja sam sva usrana. Nekako sam se i sa vremenom naučila na to, no ipak me najviše muci sto nemamo love pa fulam li fakultet ostajem bez njega. :/ da imam čvrstu pozadinu sve bi mi lakše bilo...

Za sta sve lovu daje,ne treba joj biti zao...ovo sebi sama isto mogu reci jel...:D

Kako misliš fulas li fakultet?

Zagy wrote:Kako misliš fulas li fakultet?

A uzela sam bila tu godinu pauze, zbog zdravlja. Sad mi se opet svašta počelo događat. Imam neku cistu na jajniku od 4.5cm...ja mislim cm...uglavnom ogromna je, stvara probleme, dođe li do 5 mogu Ostat bez jajnika. Čeka me i neurolog... Ma nije ni bitno. Da ti odg na pitanje, a ne pišem eseje :D 
Dogodi li se nešto, nedajbože, moji bi me objesili. Bilo sto, zdravlje ili popizdim do kraja. :D a za vanredno krenuti treba novaca. 5000 kosta godina i ne može se u ratama plaćati, nego odjednom. S obzirom da brata plaćaju po 3500 mjesečno i tako, to bi bilo teško izvedivo. 

Nemam neki oslonac u pozadinu, ne znam kako da se izrazim. Nemam podršku. Sve živo radim sa strahom i živim u strahu. Voljela bih da su roditelji malo drukčiji prema meni. Ne želim da me gnjave kao malo dijete, ali voljela bih da mi kažu da se ne brinem i sto GOD da se dogodi da će mi omogućiti školovanje. 
Ono....ionako sam ponosna na sebe jer eto, uvijek sam se trudila, bila odlična ucenica. Tata uvijek sluša savjete drugih o odgoju djece, to mu je najveća mana i zbog toga nisam ni bliska sa njime.

Onako kako roditelji inače rade. Trude se za dijete bez obzira na sve... Ja osjećam da su ljuti na mene...to me izjeda. Možda nisu ljuti, ali su nezadovoljni.

A mami sto GOD da kažem, rijetko mi odgovori pozitivno, mislim na neke svoje planove u budućnosti. Uvijek je komentar da to neće biti tako kako sam zamislila.

Godina se može i zamrznuti....

Problem je sto roditelji žele da im djeci bude bolje nego njima i od toga zaborave na ostalo...
Nauci im reci sta misliš...

Znam da, da se moze zamrznut, ali ipak mi opcija da krenem vanredno vise pase :/ jer ovako samo gubim puno godina :/

Rekla sam im ja to, ali uzalud...brat im svakakve ruzne rijeci govori, ipak su sa njime blizi nego samnom.
Sto god rekla da me muci odgovor je isti.

brat je šupak lol.

A da van odes studirati?
Znas njemacki,imas pravo 20 sati tjedno raditi...

Zagy wrote:Još nešto,kad pričaš s nekim samo mu prenosiš dio svog Bremena

Damn..... nisam znao da pojedinci posjeduju dio njemačkih gradova

THOSE EYES ....
:<heart: