Hribar, sto reci???

Hrvoje Hribar je danas u kinu Europa predstavio izvještaj o radu HAVC-a za prošlu godinu. HAVC je u javnosti zadnjih godina često prozivan zbog "pajdaškog" financiranja projekata i sukoba interesa, te financiranja filmova koji Hrvatsku predstavljaju u lošem svjetlu pa i povijesnog revizionizma u vezi Domovinskog rata. Predstavljanje je prošlo u ozračju zabrinutosti oko toga hoće li se HAVC i dalje financirati na isti način, i uz jedan manji incident.

HAVC je zato želio prikazati da oni novac troše transparentno. “Što su uspjesi veći, to je novca manje”, rekao je Hrvoje Hribar pri početku svog izlaganja, rekavši kako se napadi na njih pojačavaju, i kako su rezultati plod uloženog novca. A taj novac nije malen: 34 milijuna kuna izravno iz proračuna, to jest od poreznih obveznika, preko ministarstva kulture, i još 25 milijuna od “obveznika” – HRT-a, nacionalnih i gradskih televizija, kinoprikazivača, i tako dalje, koji imaju, od 2008., zakonsku obvezu davati dio prometa HAVC-u. Od toga najviše otpada na HRT, koji mora dva posto svojih prihoda prenamijeniti HAVC-u, što je lani iznosilo oko 16milijuna kuna, tako da se opet svodi na to da HAVC plaćaju porezni obveznici, obzirom da je TV pretplata de facto porez, samo se tako ne zove. 2014. su prihodi HAVC-a bili i osjetno veći – 33 i pol milijuna kuna od “obveznika”, od čega je HRT dao 25 milijuna.

Izlaganje je započeo pričom o Ivi Škrabalu i njegovoj knjizi “Hrvatska filmska povijest ukratko”, gdje se spominje “negativac” Aleksandar Ranković i “pozitivka” Savka Dabčević, podsjetivši kako je u pet godina između pada Rankovića i pada Savke hrvatska kinematografija postigla najveće uspjehe, poput “Breze”, “Lisica”, i, kako je rekao “velefilma” Neretva i – kako bi pojasnio da, kad je politika liberalna, kinematografija uspijeva. Lisice i naročito Breza su, nesporno, odlični filmovi, no osobno ne bih hagiografiju Josipa Broza – film koji je snimljen državnim novcem kako bi veličao tada još živog velikog vođu, u propagandne svrhe – nazvao velefilmom. Ali bih ga nazvao remek-djelom propagande, a to je ono čemu filmovi, u osnovi, služe – promicanju neke kulture, interesa, ili svjetonazora. Kad države financiraju filmove, logično je da očekuju da filmovi promiču državne interese i kulturu iz koje dolaze, u protivnom je to bacanje novca. A tu hrvatski film ostaje kratak. I upravo je u tome dobar dio problema s HAVC-om.

Škrabalo je, prema Hribaru, sedamdesete proglasio godinama autocenzure, osamdesete nazvao umornim, za devedesete je rekao kako nisu imale koncept kinematografije. No, za ostala desetljeća Škrabalo nije rekao ništa – jer je umro, no Hribar se nadovezao na njega rekavši da su dvijetisućite bile godine uspjeha i kontinuiteta. A otkrio nam je i zašto to misli: jer je 2008. donesen zakon kojim država obilno financira HAVC. I upravo je to bila tema većeg dijela izlaganja i Hribara i ostalih sudionika: evo, dok nas država financira, mi postižemo uspjehe, proizvodnja ne staje, snimili smo 59 kratkometražnih filmova lani, 16 igranih filmova i 11 dugometražnih dokumentaraca, sudjelovali na 250 festivala, dobili i brojne nagrade.

“To znači da naši filmovi nešto i vrijede”, rekao je, i time me prosvijetlio – ja sam mislio da se filmovi rade za publiku, ne za domaće festivale na kojima se nagrade ionako dijele po sistemu “Ja tebi nagradu, ti meni drugi put pare za film”. Iako, valja priznati, jedan film, Matanićev “Zvizdan”, najuspješniji prošlogodišnji domaći film, je dobio i nagradu žirija u Cannesu. I taman kad me je izlaganje o broju snimljenih filmova počelo podsjećati na socijalističko hvaljenje tonama žita i čelika, rekao je i kako im festivalski uspjesi podižu kreditni rejting i kako su od europskih filmskih fondova, prvenetveno Eurimagesa, uspjeli “ostvariti priljeve” od 1.212.914 eura. Ukratko – još nešto što je platila država, ovaj put EU. No mene je to i dalje podsjećalo pomalo na priče o uspjesima petoljetke, o pričama koje sam na TV slušao kao klinac o metričkim tonama proizvedenog ovog i vagonima proizvedenog onog, da bi se na kraju Dnevnika stidljivo spomenulo kako “gubici privrede nisu veći od planiranih”. Naime – nigdje nije bilo niti riječi o tome gleda li tko te filmove u kinima, prodaju li se oni komercijalnim TV stanicama, vraćaju li oni ikako uloženi novac? Jer, filmovi se snimaju za publiku: ako ih nitko ne gleda, ne treba ih niti snimati, jer nema učinka. Istina, ne mora svaki film biti komercijalno isplativ – ali tada mora biti isplativ neizravno, kao propaganda zemlje. Krajem Hribarovog izlaganja desio se manji incident, kad je jedna djevojka iz publike ustala i rekla Hribaru kako je sve to korupcija i lopovluk, pitala ga “Zar mislite da je javnost toliko glupa” i pitala ga nije li ga sram da je Ogresta kraj njega. Naime, Ogresta je u vijeću HAVC-a koje odlučuje o dodjeli sredstava, pa je tako nedavno sam sebi odobrio 3.700.000,00 kn za igrani film “S one strane”. Tu se radi o očitom sukobu interesa. Nešto kasnije još jedan muškarac je ustao, zapitao “kako vas nije stid dijeliti novce između sebe”, i izašao.

Mario Kozina se u nastavku pohvalio kako oni novac uglavnom troše u Hrvatskoj i kako time potiču razvoj lokalnih poslova, odnosno kako novac koji oni troše na produkcije – 326 milijuna kuna u zadnje tri godine – ostaje u Hrvatskoj i kako to pomaže razvoju domaće ekonomije. To je inače tipična “Broken window fallacy”, poznata ekonomska logička pogreška: ako potrošite novac, netko će zaraditi, ljudi će nešto zaraditi radeći za filmsku industriju. Istina, no taj novac je uzet nekom tko ga tako neće moći sam potrošiti, pa je time i oduzet posao nekom drugom kod kog bi ga on potrošio. Dr. Nine Obuljen iz upravnog odbora HAVC-a je govorila kako je sve transparentno i čisto, a nakon nje je govorio i Zrinko Ogresta – koji je iz nekog razloga odlučio govoriti sjedeći. Zanimljivo je da nitko nije spomenuo Hasanbegovića, niti napao “ustašku vlast”, kako je to zadnje vrijeme običaj među kulturnjacima. Ali svi su hvalili ovaj sustav financiranja filmova, očito u strahu da bi tu moglo doći do promjena. Zapravo, cijelo predstavljanje se svodilo na priču “Ovaj sustav je odličan, mi smo jako zadovoljni novcem koji dobivamo, i mi za taj novac proizvodimo jako puno dobrih filmova”. Situacija je, kažu iz HAVC-a, odlična, rade se koprodukcije i to ljeti u Dubrovniku (gdje ćeš boljeg!), a sustav poticaja omogućava velik broj projekata.

Ogresta je rekao kako u drugim zemljama filmaši zavide našima, jer u Portugalu se, recimo, godišnje financiraju tek dva ili tri filma, od čega jedan dugometražni, a slično je, kaže, i u Norveškoj “gdje dvije kave koštaju kao budžet kratkog filma” (što je istina, jer šalica apsolutno odvratne kave u Norveškoj košta oko sto kuna, preračunato). Mi smo, eto, postali “uzor zapadnoj Europi kojoj težimo i spram koje imamo komplekse”.

Možda zapadnoeuropskim kulturnjacima: Njemačka je davno ukinula ministarstvo kulture! No, kako ja baš nemam kompleksa spram zapada, a inače sam “truli liberal” koji smatra da državne troškove treba minimizirati i sve osim infrastrukture, pravosuđa, vojske i policije prepustiti tržištu, zapitao sam postoje li podaci o tome koliko je bilo gledatelja s kupljenom kino kartom, koliki su prihodi ostvareni prodajom filmova komercijalnim TV stanicama, od prikazivanja na internetu (i Youtube plaća reklame), od plasmana na video, u inozemstvu, gleda li zapravo uopće tko te filmove? Jer, i socijalizam je prozvodio, istina, samo uglavnom za skladište: poznata je priča o uspješnom ruskom direktoru tvornice televizora koji je svake godine dobivao Lenjinovu nagradu, jer je u uvjetima nestašica i nedostatka repromaterijala te problema s kooperantima i prijevozom jedini uvijek uspijevao ispuniti plan proizvodnje. Na kraju se u “Perstrojci” otkrilo kako su televizori izlazili iz tvornice nedovršeni, bez pola dijelova, i odande išli ravno na smetlište – ali, hej, plan proizvodnje je ispunjen, koga briga gleda li tko te televizore!

Na to nisam dobio konkretan odgovor – tek malo čuđenja pitanjem i nešto izmotavanja. “Prati se plasman i put filma, proučite crnu knjižicu”, rekao mi je Hribar. A kasnije je jedna suradnica HAVC-a koja je sjedila u publici ljubazno objasnila kako se u svijetu inače sustavno prati jedino box office. “To je komplicirano”, rekla je na moje pitanje o tome koliki su u konačnici prihodi od prodaje filmova. Ukratko, filmovi se snimaju – a gdje završe kad se snime, pogleda li ih itko, vrate li išta od uloženog novca, baš i nije prva briga HAVC-a: svakako, suradnici, scenaristi, režiseri dobiju plaću iz državne blagajne, i s tim, reklo bi se, ekonomski dio priče za HAVC završava.

Pogledao sam kasnije u redakciji crnu knjižicu koja je, valja priznati, odlično dizajnirana, a naglasak je na – brojkama. Brojkama o ostvarenim donacijama, o broju festivalskih nagrada i nastupa, pa i s urednim tabelarnim pregledom toga što je sve financirano, u kolikom iznosu. Sve je transparentno, osim što nisam vidio koliki je povrat novca, a na predstavljanju nisam uspio saznati – kome taj novac uopće ide, ako HAVC nema evidenciju o tome?

Jednu brojku sam ipak pronašao u knjižici – 11 ovogodišnjih dugometražnih filmova, prikazanih u kinima, skupilo je ukupno 143.378 gledatelja, s tim da su samo tri imala više od deset tisuća gledatelja. A od tih 143.000, gotovo 90.000 otpada na dva filma – “Narodni heroj Ljiljan Vidić”, koji se bavi prežavakanom temom Drugog svjetskog rata, inače osrednje ocijenjen (6,4 na IMDB-u), i Zvizdan, ocijenjen od gledatelja s razmjerno visokih 7.2, ali i samo 43.000 gledatelja u domaćoj distribuciji. Cijelo drugo poglavlje crne knjižice je posvećeno distribuciji filmova – ali o financijskim aspektima distribucije nisam pronašao konkretne brojke. Tek nešto priče o “prednostima snimanja u Hrvatskoj”, “Filmskom turizmu”, i “Gospodarskim učincima projekata iz 2015.” Ono što bi mene prvo zanimalo, da se bavim filmom, je broj gledatelja i financijski učinak.

Ovako, ispada da HAVC godišnje potroši, iz raznih izvora, stotinjak milijuna kuna, da bi se snimili filmovi od kojih veliku većinu neće vidjeti niti tisuću ljudi s plaćenom ulaznicom. Dakle, svakog gledatelja država financira u iznosu od nekoliko stotina kuna. A kod većine filmova, i s nekoliko tisuća. Taj sustav financiranja je možda dobar iz perspektive filmskih djelatnika, ali baš i ne iz perspektive nas koji to plaćamo.

Na kraju, Hribaru su potsavljena još dva pitanja – jedno o propadanju fonda Kinoteke, i drugo, o tome kako bi možda ipak trebalo osmisliti bolji sustav, da se financira “jedan gay film pa jedan braniteljski”. To spada u kronike hrvatske naive – “jednog sina ćemo dati u ustaše, drugog u partizane, naša familija ovaj rat zgubila ne bu”. Problem nisu teme – problem je ono iz čega se Hribar na kraju pokušao vaditi, kronizam i nepotizam. On je rekao kako se, eto, svi oni u tom poslu međusobno znaju, Hrvatska je mala zemlja, pa je nad njima zato stalno oblak sukoba interesa. No, upravo u tome jest problem – jer u upravnom odboru HAVC-a često sjede ljudi iz struke, koji ujedno i snimaju filmove, i čiji se filmovi i financiraju od HAVC-a. Upravo zato bi ipak bilo bolje da o financiraju filmova, ako ga već treba biti, odlučuje tijelo – izvan struke, ljudi koji nisu izravno dio kulturnjačkog miljea. Cijeli problem s HAVC-om je, naime, u tome što je blagajna kod onih koji se iz te blagajne i – financiraju.

Autor: Marcel Holjevac

Razumijem da je tribina bila javna i da se ima dosta gosina na ledjima i da se ima kucni odgoj i sl. Razumijem da se zvizdanje zvizdaljkama i mahanje bandarolama smatra metodama nekih proslih vremena i da ih danas koriste ljudi sa specijalnim potrebma. Razumijem mnogo toga ali ne razumijem mekocu i finocu prema Hribaru. Autocenzura??? Par jednostavnih pitanja se moralo postaviti. Naime tko je dodijelio sredstva Hribarovoj kcerci?? Tko je odobrio sredstva za prvijenac covjeku u 50i nekoj godini a istovremeno sa akademije izlazi 3-5 reditelja svake godine??? Tko je dodijelio novce maloj Pusicki i po kojim kriterijima?? S druge strane Hribar i 40 hajduka su tipicana preslika hrvatskog drustva. Mamic hrvatske kulture. Problem je sta Mamic nije nas iako za razliku od Hribara ima rezultate za kojima ce se kroz koju godinu sanjati. Bilo kako bilo Hribar je nas. Ostati ce gdje je i biti gubernator hrvatske filmske price. Kila mozga......

kolega @marc , bio sam tamo jucer i pola stvari koje ti spominjes nisam vidio
recimo ne iznosis HAVC pun pogodak s financiranjem/pracenjem stranih koprodukcija
osim pune uposlenosti gomile film. djelatnika ( dakle ne rada za 3 000kn ) broja nocenja van sezone i novca u + za drzavni proracun ( HAVC ne uzima taj novac sebi )
to bitan dio izlaganja

tako spominjes ti govor ogreste no ne i ono sto je on govorio , o sustavu i kako je to izgledalo prije HAVCA
isto znakovito

i onih 3-4 provokatora sto se zbijah zajedno ( valjda si i ti bio zajedno s onom grlatom babao s pocetka price ) su znaci prva postava dnevno hr
ispratise vas HAVC uhljebi velikim pljeskom na otvorenoj sveni europe

Mamic je manga.

debotoijusto wrote:kolega @marc , bio sam tamo jucer i pola stvari koje ti spominjes nisam vidio
recimo ne iznosis HAVC pun pogodak s financiranjem/pracenjem stranih koprodukcija
osim pune uposlenosti gomile film. djelatnika ( dakle ne rada za 3 000kn ) broja nocenja van sezone i novca u + za drzavni proracun ( HAVC ne uzima taj novac sebi )
to bitan dio izlaganja

tako spominjes ti govor ogreste no ne i ono sto je on govorio , o sustavu i kako je to izgledalo prije HAVCA
isto znakovito

i onih 3-4 provokatora sto se zbijah zajedno ( valjda si i ti bio zajedno s onom grlatom babao s pocetka price ) su znaci prva postava dnevno hr
ispratise vas HAVC uhljebi velikim pljeskom na otvorenoj sveni europe

sve to piše pod "broken window fallacy" i navedeno je, spomenuo sam koprodukcije (ljetovanje u dubrovniku za cijelu ekipu u sezoni)

naveo sam i da su rekli da "zapošljavaju" samo zašto bi oni imali plaću od mene ako je ne zarade

filmski turizam sam isto spomenuo, to je isto kurac na biciklu i magla

prouči pojam "broken window fallacy"

onu žensku ne znam, baba nije svakako pače je atraktivna

gdje sam ja bio si vidio kad sam postavio pitanje hribaru

debotoijusto wrote:
tako spominjes ti govor ogreste no ne i ono sto je on govorio , o sustavu i kako je to izgledalo prije HAVCA
isto znakovito

tekst je jebeno predugačak i ovako a ono što je ogresta govorio je manje više nebitno

spomenuo sam koprodukcije (ljetovanje u dubrovniku za cijelu ekipu u sezoni)

ovo je glupost i brojke/zarada/uposlenost su lako dostupne i vise puta sam stavio iste na forum

naveo sam i da su rekli da "zapošljavaju" samo zašto bi oni imali plaću od mene ako je ne zarade

zaposljavaju se ljudi u koprodukcijama , to placa strani producent na trzisnim osnovama
trebao bi to malo pojasnit , ovako bi neupuceni citac tvoga teksta stekao dojam da hribar uhljebljuje 574 ljudi na drzavne jasle

filmski turizam sam isto spomenuo, to je isto kurac na biciklu i magla

Država u HAVC na godišnjoj razini ulaže  32 milijuna kuna, a sudioničari ulože u fond dodatnih 25,26 miljuna, ovisno o svojim godišnjim prihodima. Količina novca koju država ulaže u HAVC osigurava proračunu povrat svih uloženih sredstava, jer se praktički na jednu uloženu proračunsku kunu na proizvodnju audiovizualnog djela kod nas potroši još četiri kune iz drugih izvora, od čega se 25% PDV-a vraća nazad u proračun. Ne zaboravimo da u HAVC-u postoji i druga linija financiranja, poticaji za izvoz filmskih usluga koja je Hrvatskoj ove godine donijela 167 miljuna izravnih ulaganja. Odnosi se to na financijski promet napravljen kroz strane ekipe koje su izvana donijele novac te ga potrošile na hrvatske djelatnike, tehniku, hotelske, transportne usluge.


meni ovo nije obrezani kurac
sad iznesi podatak koliko se zaradjivalo prije HAVCA

tekst je jebeno predugačak i ovako a ono što je ogresta govorio je manje više nebitno

je tebi jer ti nije odgovaralo ono sto je govorio a kao desnicar je 

a što je to govorio prosvijetli me? Lamentirao je o zadnjem festivalu u puli u jugi, prvom u rh, svojoj karijeri od 25 godina, itd.

nisam primijetio da je rekao išta važnog što bi valjalo spomenuti ionako kažem tekst je duplo dulji od onog što se još donekle čita, ovako dug tekst ljudi kad vide ne čitaju

cijela poanta teksta je da se iz njihovog izvješća NE VIDI koliko oni zarađuju, vidi se koliko troše, ne vidi se koliko zarađuju

ovo s filmskim turizmom i zapošljavanjem filmskih djelatnika ona cura je isto pričala kak je super ovaj sistem jer ima veliki kredit pa joj super dođe da ima veliku plaću i da može radit na scenariju bez da mora radit još tri posla ta tane

ma kužim ja da je to njoj super ali gdje je lova od tog filma po tom scenariju?

sto milijuna kuna za filmove koje pogleda sto tisuća ljudi?

tisuću kuna po gledatelju plaća država, čestitam

a ti krelac i dalje pilaš o posrednoj zaradi od noćenja filmskih ekipa itd

pročitaj ovo

http://www.investopedia.com/ask/answers/08/broken-window-fallacy.asp

naime ti možeš zaposliti ljude i da nose vreće s jednog kraja grada na drugi

pa ih vraćaju nazad idući dan

samo je pitanje financijskog učinka takvog posla, ali uvijek možeš reći "pa dobro vi ste nam dali novac a mi smo zaposlili ljude"

socijalistička posla