Re: Umrla Jadranka Stojaković

by Guest 5/5/2016, 14:57

Više o Jadranki znaju u Japanu nego u njenoj rodnoj zemlji. Sramota.

RIP

by omni 5/5/2016, 15:06

RIP, nisam je nesto posebno slusao ali je svakako bila dio jednog vremena.

by n_razbojnik 5/5/2016, 15:09

Usne Stjepana Gnječa wrote:Više o Jadranki znaju u Japanu nego u njenoj rodnoj zemlji. Sramota.

RIP

Slabo Bosanci prate estradu

by Guest 5/5/2016, 15:13

n_razbojnik wrote:
Slabo Bosanci prate estradu

Bitno da ti trolaš svaku temu pa i ovu.

by vuksadinare 5/5/2016, 15:15

Usne Stjepana Gnječa wrote:
n_razbojnik wrote:
Slabo Bosanci prate estradu

Bitno da ti trolaš svaku temu pa i ovu.

pa gdje si gnjec

by n_razbojnik 5/5/2016, 15:16

Usne Stjepana Gnječa wrote:
n_razbojnik wrote:
Slabo Bosanci prate estradu

Bitno da ti trolaš svaku temu pa i ovu.

Moram reagirati kad ti ne znaš gdje je ženska rođena...idi na klix.ba zajebavaj neznalice

by frakcija 5/5/2016, 20:43

by Guest 6/5/2016, 14:00

Pisac Goran Lazović objavio je na svom blogu emotivno pismo upućeno svojoj prijateljici Jadranki Stojaković koja je posle duge i teške bolesti preminula 4. maja

Informer.rs 06. 05. 2016. 13:21

0

Umrla Jadranka Stojaković - Page 2 86030_18-jadranka-1_f

Umrla Jadranka Stojaković - Page 2 86030_18-jadranka-1_f

Pismo prenosimo u integralnoj verziji, bez skraćivanja i intervencija.

Umrla Jadranka Stojaković - Page 2 86151_copy-of-goran-lazovic_t

Mila moja,
Danas su mi javili da si umrla i ja sam hteo da proverim koliko me lažu, pa sam okrenuo onaj tvoj tajni broj koji se završava sa nula pet dva.
Zvonilo je do kraja, zvonilo nekoliko puta tako, i, zamisli, niko se nije oglašavao, niti još ikome verujem da te više nema.
Da je bilo sreće, umesto ovog pisma, danas bih ti možda bio u gostima.
I sad mi žao što sam te poslušao, kad si rekla:-ne dolazi, ne bi me prepoznao, gasim se, moj Gorane!
Ako si zaista umrla, dopusti da u tvoje ime proleću prvi izjavim saučešće!
I svim bulevarima, i usamljenim platanima koje smo grlili posle ponoći.
Znaš da te volim izistinski, onako kako može da voli brat koji nema sestru.
Zato si ti bila moja telesna mana!
Jer, sve smo mogli mi.
Čak i one noći kad si odlazila u Japan, govoreći:- ne tuguj, bleso! Dopisivaćemo se preko Sunca!
Nismo se tada gledali u oči kao što ni sad ne smem da se pogledam u ogledalo.
Tamo bih ugledao tebe u mojim suzama, video te kako mašeš, i vičeš:-budi bar malo muško!
Ako je sve ovo istina, i ako je smrt zaista došla po tvoje haljine, danas ti se najviše raduju Duško, Arsen, Kemo, Mika i Toma!
Prvi put im zavidim, i psujem glasno, što su te prizvali, jer su znali - šta si ti meni!
Čuvam tvoja pisma i slike.
I tvoje ruke, koje su još na mom skutu.
Tršavo moje!
Sav sam se u sveću pretvorio.
I gorim za tvoju dušu, za tvoje oči, gorim tvojim glasom, koji šapće:-moj golube!
Je li ovo dan otkad nas više nema?
Ko će te sad zvati u ponoć?
Šta će meni Banjaluka bez tebe, Sarajevo, Dom sindikata, i hotel Moskva?
Odem li ikad više tamo, tražiću tišinu i ruže za tvoje ime.
Za mene ne brini, snaći ću se, ali onaj komad duše koji si mi otkinula stavi negde ispod jastuka.
Ja to govorim svima koje volim kad odu bez pozdrava.
Hoću malo da te žuljam kad me nema.

nisi ti nju voleo kao sestru,
ovako se ne pise sestri.
ljubav prema sestri se cuti,
ona se nosi u srcu i glavi,
ona je nema,
jednostavno deo nas.
pa sad,
sve koje smo voleli,
a nismo hteli,
jer nismo smeli,
da priznamo ljubav,
bile su nam sestre.
a one su cutale,
jer nas nisu volele.
da jesu,
one bi to izgovrile,
to smo kasno shvatili !

by Sponsored content