Kultura Srca

Ovdje živimo

...
Volim sve stvari
i među svim vatrama
ljubav se jedina ne troši,
zato idem od života do života,
od gitare do gitare,
i ne plašim se
ni svjetlosti ni sjene
i jer sam gotovo od čiste zemlje
imam žlicu za beskonačnost...


Pablo Neruda

Podrška temi kao i poštovanoj kolegici   

bolja mi je ona od Nerude..."..i ruje te moje tijelo divljeg ratara..." Profesorica u Srednjoj mi je dala 4 bez da sam joj morao recitirati tu pjesmu..Valjda joj neugodno bilo   

Izvrsna pjesma, ne sumnjam da je profesorici bilo neugodno ;) : ... "i sin iskače iz dubine zemlje..."

Pa evo,u 4. skupini ikon su ti alati za hostanje slike,ubacivanje,linkanje,i videa sa jutjuba... samo držiš kursor na ikoni,bez da klikaš,i pojavi se objašnjenje...zamisli kao dugmadi u Wordu

Aha, probala sam što se dogodi kad kliknem merci i +. Sad imaš od mene merci za upute i reputacija ti je skočila na 2.   

-da pridonesem-
davno napisano
--------------------------------------------------------------------------------------------------

Kad sam bio maleno dijete,
Puno sam se smijao i bezbrižno igrao, nisam mario za sutra,
Kao da ga nema...kao da ništa nije bitno
Kad sam bio maleni, svijet se činio pun ljubavi, povjerenja...
Siguran u naručju majke, bez crnih oblaka, u trenu otjeranih ...

A sada kad se osvrnem, obeshrabren, slomljen
Gledam unazad, sad jasno vidim tamnije nijanse boja na nebu
Jasno vidim skretanja na putu koja vode u ništavilo
U debeli mrak, ravno do sveprisutne, zaglušujuće tišine...
Gdje ono što je ostalo od djeteta može osjetiti pod mrtvim prstima
Samo hladne zidove, ne prepoznajući im boju, ne nalazeći put nazad...
Magla je već pregusta dok idemo preslabim koracima naprijed...
Sve glasnije se čuje predaja u preteškom hodu...

Nerado se sjetim ljubavi, povjerenja...nevinih osmjeha
Sada tako dalekih, kao da sam to gledao na nekom stranom filmu..
Kao da to nikada nisam doživio, samo nijeme slike, a osjećaja više nema..

Kad sam bio dijete, nikada se nisam bojao se da je moguće biti sam
Da neću imati dom za teške misli...
I sada kada smrt kiti srebrno nebo, usiše zrak iz zapuštene prašnjave sobice,
Sam u naslonjaču, miran, gledam u daljinu, sivih praznih očiju i
jedva vidljivim, sjetnim osmjehom.
Oko se suzom zacaklilo, neki novi osjećaj, sa zadnjim dahom u sebi sjećam se,
Nevinog smijeha i bezbrižne dječje igre, majčinog naručja, sigurnosti i ne, nisam te zaboravio, tebe...
Sad sjedim sam kao i kuća na brežuljku, trula, prašnjava, prazna, kad osjeti nalet konačnog, zadnjeg vjetra...
Nisam nikad mislio da ću umrijeti sam, daleko od očiju, samo vjetar hladan, nikoga u blizini, da mu uputim zadnje riječi pozdrava, da vidi beznačajnu kap jednog nebitnog života u vječnosti vremena...

metilda wrote:Aha, probala sam što se dogodi kad kliknem merci i +. Sad imaš od mene merci za upute i reputacija ti je skočila na 2.   

nema na čemu,hvala i tebi  

Tin..pametan dečko

henok wrote:

Guest wrote:
Čovjek je jedino biće
koje može izmijeniti samo sebe.


 Phil Bosmans

 i to uvijek na gore (ne mislim na više, pa bi prava riječ trebala biti 'na dolje')

Bosmans je vrlo pitak za moderne duhovnjake, zato jer im podilazi
i zato je i plitak

jer, samo Bog može izmijeniti čovjeka na bolje,
stoga odgovor na to je izjava sv.Augustina (koji se nije nikako uspijevao obratiti bez Božjeg milosrđa):
'daj milost, a onda zapovijedi što god želiš'

A eto i tebe. Posvađen sam sa sobom i sa Crkvom uvijek ćeš ići prema dolje. Uostalom, sad imaš prijatelja jung-fua (mogla sam ovdje napisati dvosmislicu u najboljoj jung-fuovoj maniri) pod nickom aben pa možete u duetu pljuvati po Katoličkoj Crkvi.

razlicak wrote:
Uostalom, sad imaš prijatelja jung-fua

A pri ruci mu je na ovom forumu i ona nakaza od aganora.