Re: Smokvin list od Janice, ministrove pomoćnice s malom maturom i poreznom oazom

by Regoč 27/4/2016, 14:36

metilda wrote:
darla wrote:Blago rudlavome, boli njega kikiriki i za znanost, a bogme i sport, ne zna se tko mu je od pomocnika kompetetniji .

darlinjo postala moderator, možebit i administrator; nije lako oduprijeti se zovu moći...

Za šaku dukata!

by Regoč 27/4/2016, 14:36

dawson wrote:
Regoč wrote:A i dalje je ljepša!

Ma je, to ja jalnušici, nije vezano uz temu.

by Guest 27/4/2016, 14:51

debotoijusto wrote:"JANICA je iznad svih naših prijepora, rasprava i dnevnih politika. Ona je osoba koja nudi to zajedništvo." Tako je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar obrazložio zašto je Vladi uputio prijedlog imenovanja Janice Kostelić na mjesto pomoćnice ministra za sport.

by crvenkasti 27/4/2016, 14:58

Janica je četnik.

Smokvin list od Janice, ministrove pomoćnice s malom maturom i poreznom oazom - Page 7 Images?q=tbn:ANd9GcRTkHUE08XXc2O7CGmOG9LtNYmi-z3Os0DshXLXPssyw8oysMJFiQ

Smokvin list od Janice, ministrove pomoćnice s malom maturom i poreznom oazom - Page 7 Images?q=tbn:ANd9GcRTkHUE08XXc2O7CGmOG9LtNYmi-z3Os0DshXLXPssyw8oysMJFiQ

by Guest 27/4/2016, 15:05

S obzirom da mi je u zadnja 24 sata najmanje 30 ljudi reklo kako se "od mene očekivala barem nekakva reakcija na Janičino imenovanje, ali da očito nemam muda", ja sam, prateći trendove naših (tragikomičnih) političara, napisao par redaka o problematici upravo ovdje, na facebooku. Da, znam, tko se usudi napisati nešto protiv Janice, taj ne voli Hrvatsku. Ali ovo i nije tekst protiv nje.
Kako u Hrvatskoj ima vrlo malo osoba koje su imale sreću od prvih dana pratiti uspon Kostelića na svjetskoj skijaškoj sceni, ali pratiti ne iz prvog reda, nego sa same pozornice, putujući s njima po svijetu od Janičine 10. godine, vjerujem da sam o toj neobičnoj, a istovremeno i posve običnoj obitelji naučio puno.
Janica i Ivica su svjetsko čudo. I do svojih su uspjeha došli prije svega sami, naravno, pod paskom čudljivog ali vrhunskog trenera Ante. Bila je tu i cijela paleta kvalitetnih trenera, servisera, pomoćnog osoblja, a pojavio se, srećom, i supersnalažljivi direktor "svega što u Hrvatskoj sa skijanjem veze ima", Vedran Pavlek.
I ta je ekipa, uz dosta turbulencija i čestih sudara teških karaktera, polako osvajala ono što se samo nekoliko godina ranije činilo nemogućim. Otprilike kao što se nemogućim čini da za pet godina imamo pobjednika Formule 1.
Ostalo je povijest. Dobili smo najbolje sportaše u državi, dobili smo i jednu od najboljih sportašica svijeta tih godina.
Janica je imala upravo nestvarne šampionske predispozicije i da nije skijašica, bila bi jednako vrhunska u nekom drugom sportu. Jer ona je to. Pobjednica.
Problem nastaje kad se od nje pokušava stvoriti ono što ona nije.
A Janica Kostelić nije osoba koja bi mogla voditi sport u državi. Ministar ionako u sportu "nije baš doma" i pomoćnica za sport treba mu kao zrak i voda. Ovakvim izborom nije si olakšao. Ali je Janici otežao.
Iako smo čuli drugačije reakcije "iz stožera", ovo u stvari nije dobro niti za hrvatsko skijanje - za sport koji beskrajno volim i mislim da je najljepši od svih - nije dobro za skijaški savez, rijetko uspješnu sportsku organizaciju, nije, u stvari, dobro čak niti na Karamarka, čija je ideja i bila da se dovede Janicu Kostelić kako bi se pokazalo da, eto, ova vlada može privući i takve veličine kakva Janica nedvojbeno jest. Još jedan krivi odabir, prvi dopredsjedniče...
Pritom je možda najmanje važna nesretna matura, premda se ta formalnost mogla i morala davno riješiti, ne samo zbog ovakvih neugodnih situacija. Na stranu i račun u Monacu, razlog mnogih mojih prepirki s Antom Kostelićem. Nije problem ako imaš račun tamo gdje ti je to jeftinije, problem nastaje onda kada se u hrvatstvo javno i glasno busaš, kada istovremeno konstantno važeš tuđu ljubav prema Hrvatskoj, a svoju pretpostaviš manjem porezu, onom monegaškom.
Pa opet, kažem, nije niti to problem u ovoj priči o novoj pomoćnici ministra. Problem je što vlada imenovanjem Janice Kostelić (nesvjesno) potamnjuje sjaj njeziinog zlata i kristala, veličanstvenost njezinih pobjeda, nastavljajući taj neshvatljivi niz lošeg kadroviranja. A mi bismo je željeli pamtiti po svjetskim kupovima i zlatnim medaljama sa svjetskih prvenstava, po olimpijskim pobjedama, poput onih senzacionalnih u Salt Lake Cityju, gdje je ostvarila što nikad nitko u skijanju nije.
Ne bismo je željeli pamtiti po nesnalaženju među papirima, aktima, pravilnicima i svemu onome zbog čega i jest uvijek radije bila u planinama.

________________________________________________________________________________________________________________________

Ovo je osvrt dugogodišnjeg prijatelja i suradnika obitelji Kostelić.
Rekao je sve.

by Guest 27/4/2016, 15:15

Možda se Janica još predomisli. Njoj taj posel i ne treba.

by Ero 27/4/2016, 15:24

Baš je neka, umjesto da je držala lovu u HR i tako pomagala neprofitne, kao i Radmanove i Milanovićeve uhljebe.

by Guest 27/4/2016, 15:30

Zakaj? Pa svatko gleda di mu je bolje. Jedino kaj onda ne treba, poput naših domoljuba, glumit Hrvatine, kad im je novac ispred svega. Kolinda je napustila, potajice i poskrivećki dogovorivši si radno mjesto u NATO-u, mjesto veleposlanice SAD-a i sve 5. Ali, je onda totalno gadljivo u kampanji srat kak si plakala i stavljala ruku na srce dok svira himna. A boli te pizda kaj je HR bila 9 mjeseci bez veleposlanika u SAD jer si si ti dogovorila bolju plaću. Mislim kome laže?

by abraham 27/4/2016, 15:40

Je, oce jugosvabe/austrijanci solit pamet.

by L'âme 27/4/2016, 15:47

Haha,ne znam koji je to blizak suradnik Janice,navodno,napisao,ali tekst isijava zaviscu,besmislenoscu,nepotrebnim dociranjem..

by Guest 27/4/2016, 15:48

Veleposlanica Kitarović htjela je isprovocirati međunarodnu špijunsku aferu kako bi prikrila svoje zloupotrebe položaja u Washingtonu. Suočena s osvetom Šarića, povukla je nesmotrene korake

ZAGREB - Veleposlanica Kolinda Grabar-Kitarović nanijela je štetu ugledu Hrvatske i zato bi mogla biti povučena iz Washingtona, zaključeno je u žurnoj istrazi Ministarstva vanjskih poslova, provedenoj nakon što je izbio špijunski skandal u Veleposlanstvu.
VEZANE VIJESTI
Vijesti

Tajne snimke muža objavio na YouTubeu jer mu je dala otkaz

- Htjela je sebe prikazati žrtvom velike međunarodne špijunske afere. Angažirala je američku i njemačku tajnu službu da bi prikrila zloupotrebu položaja. O svojim akcijama nije obavijestila nikoga u Zagrebu! - doznajemo.
Namještena spletka

Spletka koja joj je namještena mogla bi je, zbog njezine pogrešne strategije obrane, stajati veleposlaničkog mandata s neizvjesnom političkom budućnosti u Vladi.

Kolindu Grabar-Kitarović zapazio je njezin prvi šef, tadašnji zamjenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader. Kad je formirao prvu Vladu 2003., zanosna diplomatkinja preuzela je mjesto ministrice europskih integracija. Nakon smjene Miomira Žužula postala je šefica MVP-a. U to vrijeme u hodnicima secesijske palače na Zrinjevcu upoznala je Ivana Šarića, mladog zaposlenika MVP-a.
Ogovaranje Sanadera

- Poslala ga je u Washington mimo natječaja i svake procedure! On nije bio zaposlen u Sedmoj upravi, a ona ga je u Veleposlanstvo u SAD-u poslala kao djelatnika sigurnosne službe - doznajemo na Zrinjevcu. U međuvremenu je došla na zao glas u najužem krugu Ive Sanadera. Jedna od njenih ozbiljnijih grešaka, kažu sugovornici iz vrha HDZ-a, bilo je ogovaranje Sanadera dok je bio na vrhuncu moći. On joj to nije mogao oprostiti, pa ju je smijenio. Navodno na uporni nagovor supruge Mirjane koja, kruži politička legenda, nije podnosila veliku ambiciju plavokose šefice diplomacije. Ipak, imenovanje veleposlanicom u Washingtonu nije bilo tako loše za nju. Hrvatska je očekivala ulazak u NATO, odnosi s Washingtonom su odlični, a Kolinda je barem mogla biti novo, lijepo, lice hrvatske diplomacije u središtu svjetske moći.
Objava na YouTubeu

Tu se drugi put spajaju poslovni putovi Kolinde Grabar-Kitarović i Ivana Šarića. Nakon korektnog odnosa između njih dvoje veze pucaju: veleposlanica odbija produljiti mandat Šariću i želi ga poslati u Zagreb. On kreće u osvetu.

Kao zaposlenik sigurnosne službe u Veleposlanstvu neko je vrijeme pratio i snimao njenog muža. Na YouTubeu je potom i objavio rezultate svog tajnog špijunskog rada: kratke filmiće koji pokazuju da je muž veleposlanice privatno koristio automobil ambasade.

- U istrazi MVP-a utvrđeno je da je veleposlanica Kitarović zloupotrijebila položaj: službeni automobil dala je mužu koji je razvozio djecu i koristio ga za privatne potrebe. Prešao je 50.000 kilometara a amortizaciju i benzin platili su hrvatski porezni obveznici.

Suočena s osvetom Šarića, veleposlanica je povukla je nesmotrene korake. Umjesto da se obrati Zagrebu i sigurnosnoj službi da riješe problem nezakonitog praćenja, ona zove upomoć Amerikance i Nijemce. - Nijemci su shvatili da je to naša unutarnja stvar i nisu se dali uvući. Amerikanci su započeli istragu - kaže jedan od naših sugovornika i dodaje: - Očito, htjela je isprovocirati međunarodnu špijunsku aferu da bi prikrila svoje zloupotrebe.
Šarić povučen u Zagreb i ne vraća se

Kolinda Grabar-Kitarović i Ivan Šarić mogli bi se opet, treći put sresti. Ovaj put u Zagrebu.

- Ivan Šarić već je povučen u Zagreb i on se više ne vraća u Washington. O sankcijama protiv veleposlanice odlučit će se nakon što završi istraga MVP-a - kaže naš izvor.

Odluka o povlačenju Kolinde Grabar-Kitarović, doznajemo, ovisit će o visini utvrđene štete državnom proračunu i ugledu Hrvatske.

- Naravno da ima slučajeva kada veleposlanici povezu službenim automobilom dijete u školu ili krenu negdje sa supružnikom, ali ovakav slučaj, da se supružniku jednostavno dade automobil MVP-a, to još nije zabilježeno!

Također, još se nismo susreli s tako specifičnom vrstom aktivnosti veleposlanika koji podigne na noge međunarodne tajne službe da bi prikrila štetu - kažu na Zrinjevcu.

Zanimljivi će biti i zaključci interne istrage o povlaštenom statusu Šarića. Veleposlanici će biti jako teško objasniti po kojem je to profesionalnom kriteriju odabrala spomenutog Šarića za osjetljivi posao službenika sigurnosti u ambasadi.
http://www.jutarnji.hr/skandal-na-zrinjevcu--kolinda-pred-opozivom/618861/

by L'âme 27/4/2016, 15:49

Eva,moramo se otic upoznat s kolicom..pa ti to njoj sve u brk..ja cu razgledavat uokolo :D

by Guest 27/4/2016, 15:49

abraham wrote:Je, oce jugosvabe/austrijanci solit pamet.

Uvijek, moj alturizam nema granica.

by Guest 27/4/2016, 15:51

IvyTeasdale wrote:Eva,moramo se otic upoznat s kolicom..pa ti to njoj sve u brk..ja cu razgledavat uokolo :D

Može, dogovori.

by Guest 27/4/2016, 17:49

IvyTeasdale wrote:Haha,ne znam koji je to blizak suradnik Janice,navodno,napisao,ali tekst isijava zaviscu,besmislenoscu,nepotrebnim dociranjem..

Nebitno. Onaj tko treba i razumije tekst...zna.

by Guest 27/4/2016, 18:18

Noor wrote:
IvyTeasdale wrote:Haha,ne znam koji je to blizak suradnik Janice,navodno,napisao,ali tekst isijava zaviscu,besmislenoscu,nepotrebnim dociranjem..
Nebitno. Onaj tko treba i razumije tekst...zna.

Ifka..naj puno ni razmišljat ;)

by Guest 27/4/2016, 18:37

(Excerpted from the book Rule Zero: How Things Really Work, by D. Dolson Dolson, (ISBN 978-1-4507-9914-0), available free here. All content Copyright © by D. Dolson Dolson; All rights reserved.)

THE DOLSON PRINCIPLE: The Higher the Management Level, the Easier the Job

Smokvin list od Janice, ministrove pomoćnice s malom maturom i poreznom oazom - Page 7 UYm3UQO

Smokvin list od Janice, ministrove pomoćnice s malom maturom i poreznom oazom - Page 7 UYm3UQO

A more serious criticism of the Peter Principle, or at least of its popular application through the years, is that it is based on a fundamentally flawed assumption: that successively higher levels in a hierarchy require increasing levels of competence. In fact, the dirty open secret of all organizations is that the higher one rises in management, the easier the job gets. This is the Dolson Principle.

Non-management positions require technical knowledge and are judged by harsh standards. Lower-level management positions are often transitional in nature; some detailed knowledge is still required and standards can also be exacting. Once one enters upper management, the level of useful knowledge demanded decreases continuously. When one arrives at the position of CEO, it is essentially zero.

When you work at the lower levels, you have to know something because you are the product. When you work at the higher levels, you have to know very little, because you effectively own the product. The nebulous “relationship building” that consumes so much time at the upper echelons is mostly make-work. The great captains liaise with each other and talk football. Each is necessary only because the other is there. It is quite possible that those who are promoted to very high levels may find themselves in positions for which they are grossly overqualified. Thus it is difficult to envision someone being promoted to his “level of incompetence.” One should rather worry about being demoted to one’s “level of incompetence.”

However, do not expect that all the executives in the upper echelons are actually overqualified for their easy jobs. There are a number of mechanisms that operate to keep those positions from being filled by overly competent people. For example, there is an organizational incentive to keep able individuals down at the lower levels. There they can do the work that ultimately enriches shareholders and executives. Such able individuals are typically branded as “valuable assets” who nevertheless do not have the “broad view,” “relationship skills,” or “business vision” necessary for the exalted top jobs. At some point, someone—somewhere—has to do some real work, and even the executives know it. In many cases, productive lower-level people may actually be paid well, at least temporarily, but they will never achieve the riches of the executive class, and will rarely be allowed entry into it.

Another mechanism that serves to keep good people out of the top jobs has its roots in specialization. People doing real work will invariably be identified with a particular specialty, however broad their real talents may be. Such individuals will also tend to be linked to particular programs, product lines, and points of view, all of which may go in and out of fashion. Mortality rates are high. Executive management, on the other hand, is eternal and above the fray. The executive suite will tend to fill up with people who transcend particular specialties, product lines, and points of view[2]. There are two ways to transcend: one is to know everything, and the other is to know nothing at all. In the executive suite, the latter seems to be the preferred route.

https://sites.google.com/site/rulezerorules/the-dolson-principle

by udba 27/4/2016, 20:47

ja bi dao Janici tu vunkciju, kad vidim kako leta ko metak na one dve letve nizbrdo bez da se razleti, aj probaj vi neko to? Kolinda sa svojih 120 kila? Pa to bi stazu morali produljit od Sljemena na Turopolje.

by marcellus 27/4/2016, 21:13

što ubi eskapeda, kic?

by Guest 27/4/2016, 21:16

crvenkasti wrote:Janica je četnik.

SIRA I KAJMAKA...

by n_razbojnik 27/4/2016, 22:04

Noor wrote:S obzirom da mi je u zadnja 24 sata najmanje 30 ljudi reklo kako se "od mene očekivala barem nekakva reakcija na Janičino imenovanje, ali da očito nemam muda", ja sam, prateći trendove naših (tragikomičnih) političara, napisao par redaka o problematici upravo ovdje, na facebooku. Da, znam, tko se usudi napisati nešto protiv Janice, taj ne voli Hrvatsku. Ali ovo i nije tekst protiv nje.
Kako u Hrvatskoj ima vrlo malo osoba koje su imale sreću od prvih dana pratiti uspon Kostelića na svjetskoj skijaškoj sceni, ali pratiti ne iz prvog reda, nego sa same pozornice, putujući s njima po svijetu od Janičine 10. godine, vjerujem da sam o toj neobičnoj, a istovremeno i posve običnoj obitelji naučio puno.
Janica i Ivica su svjetsko čudo. I do svojih su uspjeha došli prije svega sami, naravno, pod paskom čudljivog ali vrhunskog trenera Ante. Bila je tu i cijela paleta kvalitetnih trenera, servisera, pomoćnog osoblja, a pojavio se, srećom, i supersnalažljivi direktor "svega što u Hrvatskoj sa skijanjem veze ima", Vedran Pavlek.
I ta je ekipa, uz dosta turbulencija i čestih sudara teških karaktera, polako osvajala ono što se samo nekoliko godina ranije činilo nemogućim. Otprilike kao što se nemogućim čini da za pet godina imamo pobjednika Formule 1.
Ostalo je povijest. Dobili smo najbolje sportaše u državi, dobili smo i jednu od najboljih sportašica svijeta tih godina.
Janica je imala upravo nestvarne šampionske predispozicije i da nije skijašica, bila bi jednako vrhunska u nekom drugom sportu. Jer ona je to. Pobjednica.
Problem nastaje kad se od nje pokušava stvoriti ono što ona nije.
A Janica Kostelić nije osoba koja bi mogla voditi sport u državi. Ministar ionako u sportu "nije baš doma" i pomoćnica za sport treba mu kao zrak i voda. Ovakvim izborom nije si olakšao. Ali je Janici otežao.
Iako smo čuli drugačije reakcije "iz stožera", ovo u stvari nije dobro niti za hrvatsko skijanje - za sport koji beskrajno volim i mislim da je najljepši od svih - nije dobro za skijaški savez, rijetko uspješnu sportsku organizaciju, nije, u stvari, dobro čak niti na Karamarka, čija je ideja i bila da se dovede Janicu Kostelić kako bi se pokazalo da, eto, ova vlada može privući i takve veličine kakva Janica nedvojbeno jest. Još jedan krivi odabir, prvi dopredsjedniče...
Pritom je možda najmanje važna nesretna matura, premda se ta formalnost mogla i morala davno riješiti, ne samo zbog ovakvih neugodnih situacija. Na stranu i račun u Monacu, razlog mnogih mojih prepirki s Antom Kostelićem. Nije problem ako imaš račun tamo gdje ti je to jeftinije, problem nastaje onda kada se u hrvatstvo javno i glasno busaš, kada istovremeno konstantno važeš tuđu ljubav prema Hrvatskoj, a svoju pretpostaviš manjem porezu, onom monegaškom.
Pa opet, kažem, nije niti to problem u ovoj priči o novoj pomoćnici ministra. Problem je što vlada imenovanjem Janice Kostelić (nesvjesno) potamnjuje sjaj njeziinog zlata i kristala, veličanstvenost njezinih pobjeda, nastavljajući taj neshvatljivi niz lošeg kadroviranja. A mi bismo je željeli pamtiti po svjetskim kupovima i zlatnim medaljama sa svjetskih prvenstava, po olimpijskim pobjedama, poput onih senzacionalnih u Salt Lake Cityju, gdje je ostvarila što nikad nitko u skijanju nije.
Ne bismo je željeli pamtiti po nesnalaženju među papirima, aktima, pravilnicima i svemu onome zbog čega i jest uvijek radije bila u planinama.

________________________________________________________________________________________________________________________

Ovo je osvrt dugogodišnjeg prijatelja i suradnika obitelji Kostelić.
Rekao je sve.

identitet poznat redakciji

by Sponsored content