Orešković: razmatramo korištenje drugog mirovinskog stupa za smanjivanje duga autocesta i IPO kroz koji bi se građanima ponudilo da investiraju u njih.

preko_vode_do_slobode wrote:
http://www.poslovni.hr/trzista/u-sto-ulagati-dok-su-kamate-blizu-nule-309100

evo ti članak

Neki pak radije novac čuvaju u madracima. Novac koji se tako drži kod kuće ili u trezorima u eurozoni je premašio iznos od 1.000 milijardi eura, većinom u novčanicama od po 500 eura.

Evo zadnjih dana ECB se sprema da ukine te novčancie.

http://www.zerohedge.com/news/2016-02-15/war-paper-currency-begins-ecb-votes-scrap-500-euro-bill

[size=39]KAPITAL, VREMENSKA PREFERENCIJA I ROBINSON CRUSOE[/size]

Ukoliko pitate prosječnog simpatizera ljevičarskih ideja što misli o kapitalu, velika je vjerojatnost da ćete čuti nekakva nepovezana i besmislena lupetanja popraćena grimasama koje odavaju najgori prezir i gađenje. Također je vrlo velika vjerojatnost da ćete čuti pojmove kao što su eksploatacija i buržoazija.
No, ako vas stvarno zanima što je to kapital, kako nastaje i kako se akumulira, te čemu nam zapravo služi, nećete odgovor tražiti kod ljevičarskih piskarala.
Kapital je proizvedeno sredstvo za proizvodnju. Za razliku od potrošačkih dobara (consumer goods) kapitalna dobra ne zadovoljavaju izravno potrošačeve potrebe, već se koriste u proizvodnji dobara koja će u konačnici zadovoljiti stvarne potrebe potrošača. Na primjer, hrana koju jedemo je potrošačko dobro s obzirom da ona izravno zadovoljava našu potrebu za hranom, dok su sva ona sredstva uložena u proizvodnju hrane kapitalna dobra. Svako kapitalno dobro je proizvedeno kombinacijom rada i prirodnih resursa (ili prethodno proizvedenog kapitala).
Formiranje kapitalnih dobara se naziva investicija. Da bi se formirao kapital, odnosno, da bi došlo do investicije, potrebno je prethodno se odreći potrošnje, odnosno – štedjeti.
Kako to izgleda i što to znači u praksi, može se slikovito prikazati jednostavnim modelom.
Zamislimo legendarnog Robinsona Crusoea na pustom karipskom otoku. Na otoku, jasno, nema nikakve proizvodnje, pa tako ni kapitala. Robison Crusoe je prepušten sam sebi u borbi za preživljavanje i opstanak. Da bi preživio, on se mora prehraniti, a jedina hrana koju nalazi na otoku su kokosi.
Pretpostavimo sada, jednostavnosti radi, da je Robinsonu da utaži glad dovoljno pojesti 10 komada kokosa za jedan dan, a da bi skupio toliko, potrebno mu je raditi 10 sati dnevno. Dakle, Robinson skuplja kokose 10 sati, a ostatak dana se odmara.
S vremenom, Robinsonu takav način života postaje prilično nelagodan. Svaki dan se mora kilaviti skupljajući kokose, kojih onda skupi jedva da preživi do idućeg dana. Svjestan je, ako se razboli ili ozlijedi, neće moći skupljati taj dan i ostat će gladan, možda neće ni doživjeti sutra.
Robinsonu tada pada ideja na pamet. Umjesto da se penje po stablima i skuplja kokose rukama, može od otpalih grana s drveća i lijana načiniti motku koja će mu olakšati posao pa će za isto vrijeme rada biti u stanju skupiti više, ili za manje vremena skupiti isto, a više se odmarati. Drugim riječima, njegova produktivnost će porasti.
Međutim, da bi Robinson sastavio svoju motku (kapital) potrebno je utrošiti neko vrijeme (primjerice, 4 sata). Za to vrijeme Robinson se mora ili odreći planiranog odmora, ili smanjiti obroke za jedan dan (ili kombinaciju to dvoje). Pretpostavimo da se ipak odluči odreći 4 sata odmaranja. Dakle, Robinson žrtvuje 4 sata odmora (imajmo na umu da je odmor ustvari jedna vrstapotrošačkog dobra) da bi sastavio motku kojom će povećati proizvodnost svog rada. Kada napravi motku, u 10 sati rada može skupiti 30 komada kokosa, što mu je i više nego dovoljno da se najede, pa tako Robinson može smanjiti svoje radno vrijeme na, primjerice, 5 sati dnevno (za koje skupi 15 komada kokosa) i povećati vrijeme odmora ili iskoristiti to vrijeme za ispunjavanje nekih drugih potreba, koje su nešto niže na njegovoj vrijednosnoj skali potreba (npr. izgradnja kolibe ili šatora, proizvodnja odjeće i sl.).
Dakle, kao što smo vidimo, odricanje od trenutne potrošnje (štednja) omogućuje investicije (formiranje kapitala) koje povećavaju produktivnost rada (manje vremena je potrebno da se proizvede ista količina) i time se povećava i životni standard, znači više slobodnog vremena.

Primjer pojedinca na pustom otoku je vrlo pojednostavljen, ali isti tržišni zakoni i principi koji vrijede u slučaju gospodarstva Robinsona Crusoea na izoliranom otoku, vrijede i u uvjetima moderne globalne ekonomije. Gospodarstvo u stvarnom svijetu se sastoji od tisuća i milijuna Robinsona koji, nastojeći ispuniti vlastite želje i potrebe, surađuju s drugima i razmjenjuju proizvode i usluge. U svakom slučaju, da bi došlo do investicija, potrebna je štednja. Netko negdje mora uštediti nešto suzdržavajući se od potrošnje, odgađajući užitak za budućnost. Jako dobru ilustraciju razvoja ovih odnosa opisuje Irwin Schiff u simpatičnom stripu dostupnom ovdje.
Investicije povećavaju kapitalnu opremljenost rada, ljudi rade s boljim alatima, strojevima, računalima, pa produktivnost rada raste, a s time rastu i visine plaća.Visina plaća ovisi izravno o produktivnosti samog rada, o graničnom prihodu tog konkretnog rada.
Naravno, nisu sve investicije profitabilne. Profitabilne investicije dovode do akumulacije kapitala, dok neprofitabilne dovode do trošenja kapitala, a trošenje kapitala dovodi do smanjenja proizvodnosti rada i nižih realnih plaća. Svaka investicija sa sobom nosi rizik koji investitor mora uzeti u obzir.
Ono što je svakako ključan koncept u odnosu štednje, investicija i akumulacije kapitala jest vremenska preferencija koju možemo definirati kao vrijednost dobra u budućnosti izraženu u sadašnjoj vrijednosti. Prirodna je čovjekova osobina da preferira uživanje nekog dobra u sadašnjosti u odnosu na uživanje istog dobra u budućnosti* i ta sklonost sadašnjosti u odnosu na budućnost je prisutna kod svakoga, međutim, “intenzitet” te sklonosti nije kod svih pojedinaca jednak. Različiti pojedinci imaju različite stope vremenske preferencije, odnosno, različito vrednuju uživanje nekog dobra danas u odnosu na sutra.
Na primjer, osoba A će se biti voljna odreći 5 riba za ručak danas, ako će sutra moći imati 6, dok se osoba B neće htjeti odreći današnje potrošnje, ukoliko sutra neće dobiti barem 8 riba. Ako će dobit manje, npr. 6 ili 7, radije će danas uzeti 5. Prema tome, osoba B ima višu vremensku preferenciju, tj. više vrednuje potrošnju danas u odnosu na sutra nego što je to slučaj kod osobe A.
Pojednostavljeno, oni pojedinci koji su štedljivi i više orijentirani ka budućnosti imaju relativno niske vremenske preferencije, dok oni koji se ponašaju rastrošno i hedonistički “kao da sutra ne postoji” imaju visoke vremenske preferencije.
Kakve sve to ima veze s kapitalom i investicijama?
Vremenska preferencija pojedinaca utječe na njegovu potrošnju. Što je vremenska preferencija viša, pojedinac će više trošiti danas, a manje ostavljati za sutra. S druge strane, što je vremenska preferencija niža, pojedinac će se više odricati potrošnje danas i štediti za sutra.
U društvima u kojima je društvena vremenska preferencija visoka, vrlo malo ljudi je voljno štedjeti, te je malo sredstava dostupno za investiranje i kamatne stope su visoke (pojedincima je potrebna puno veća kompenzacija u budućnosti za odricanje od potrošnje u sadašnosti). Ako nema dovoljno štednje i investicija, ne dolazi do akumulacije kapitala, produktivnost rada ostaje na niskim razinama, i građani moraju više raditi za istu količinu outputa.
Analogno, u društvima u kojima je društvena vremenska preferencija niska, ljudi su skloni štednji, kapital je relativno dostupan i kamatne stope su niske, dolazi do više investicija koje povećavaju produktivnost rada, tj. radnici u istom vremenskom intervalu proizvode više, rastu im realne plaće i životni standard.
Vremenska preferencija je, stoga, jedan od najvažnijih faktora u akumuliranju kapitala na slobodnom tržištu isastavni dio kamatne stope. Na razinu vremenske preferencije kod pojedinaca utječe više faktora, od kojih su neki čak i biološki, ali bitno je razumjeti da se sve što utječe na povećanje društvene vremenske preferencije (kao npr. narušavanje vlasničkih prava) odražavanegativno na akumulaciju kapitala, te da sve ono što smanjuje vremensku preferenciju povećava akumulaciju kapitala, ceteris paribus.

Novac i kokosi nisu ista stvar, autor teksta je budala koja nema pojma o čemu piše. Zamisli zaposliti neku takvu budalu u firmu ili u državu da ti vodi financije, kakvu štetu imbecil može napraviti.

Nit ne piše da jesu,   šoldi i šćop jesu isti.

aben wrote:šoldi i šćop jesu isti.

Nisu, novac nije roba nikakve vrste. A kapital nema definiciju, jer je to apstraktan pojam koji može obuhvaćati sve i svašta, a da to sve i svašta nema znak jednakosti među sobom.

Tebi treba neka slikovnica gdje će ti se u sličicama kokosa i riba objasniti osnove, jer drugačije ne razumiješ, zato i tražiš po internetu bajke koje nemaju veze s ničim. Ti knjige u životu nisi otvorio a kamoli pročitao. Slično ko onaj drugi redikul tu na forumu, ezekijel, meljete gluposti.

Ili možda nađi neku slikovnicu sa pčelama i cvijećem, one su isto informativne.

Ako si u tropskoj klimi i štediš ulovljenu ribu, riba ti je sutra trula, štednja ribe ima smisla samo u polarnoj klimi, gdje je i sutra friška zbog hladnoće.

No svi ti primjeri su tzv. logičke pogreške, prelazak u drugi rod. Jer se iz teme o novcu, prelazi u temu o konzumiranju ribe, koja nema veze s prvotnom temom, tj. nema veze sa zdravim mozgom, no zdravog mozga na ovom forumu a općenito i u Hrvatskoj odavno manjka.

I stol more biti svakakav,  i imati jednu ili pet noga,  pa isto ima definiciju.  
Irelevantno je ča more biti svakakov,  funkcija mu je uvika ista. 
Za nešto ča uopće ni roba,  prilično se puno trgune tom nerobom. 

Uglavnom,  potroši svu svoju ušteđevinu,  al nemoj posli dojti plakati i reći da ti nis hoti pomoći:(

deda na aparatima wrote:Ako si u tropskoj klimi i štediš ulovljenu ribu, riba ti je sutra trula, štednja ribe ima smisla samo u polarnoj klimi, gdje je i sutra friška zbog hladnoće.

No svi ti primjeri su tzv. logičke pogreške, prelazak u drugi rod. Jer se iz teme o novcu, prelazi u temu o konzumiranju ribe, koja nema veze s prvotnom temom, tj. nema veze sa zdravim mozgom, no zdravog mozga na ovom forumu a općenito i u Hrvatskoj odavno manjka.

Prečitoj text,  lupaš. 

I riba se konzervira bez jebenti,  kurbo bože

aben wrote:
I riba se konzervira bez jebenti,  kurbo bože

I vidiš, kakve to ima veze sa novcem i ekonomijom?
Spominjemo ribe i kokos jer osobe poput tebe i autora teksta nisu sposobne razumjeti neke osnovne pojmove, a kamoli nešto jednostavno poput knjigovodstva, na što se svodi monetarni sustav.

Ti pokušavaš ribama i kokosom, koje spadaju u područje mikroekonomije, objasniti makroekonomske pojave. To rade idijoti koji ne mogu koristiti mozak za racijonalno i logičko razmišljanje, koji ne shvaćaju razliku između krušaka i jabuka jer njima je to sve voće, koji nisu sposobni vidjeti cjelokupnu sliku.

Drobiš gluposti koje nemaju veze ni sa čim, a tebi imaju smisal jer nisi baš bistar.

deda na aparatima wrote:

aben wrote:
I riba se konzervira bez jebenti,  kurbo bože

kakve to ima veze sa novcem i ekonomijom?
Spominjemo ribe i kokos jer osobe poput tebe i autora teksta nisu sposobne razumjeti neke osnovne pojmove, a kamoli nešto jednostavno poput knjigovodstva, na što se svodi monetarni sustav.

Ti pokušavaš ribama i kokosom, koje spadaju u područje mikroekonomije, objasniti makroekonomske pojave. To rade idijoti koji ne mogu koristiti mozak za racijonalno logičko razmišljanje, koji ne shvaćaju razliku između krušaka i jabuka jer njima je to sve voće, koji nisu sposobni vidjeti cjelokupnu sliku.

Drobiš gluposti koje nemaju veze ni sa čim, tebi imaju smisal jer nisi baš bistar.

Ne zun,  ti si spomenu očuvanje ribe u tropima. 

Postoji nešto ča se zove model. Proguglaj. 

Kokos na pustom otoku je makroekonomija. Gubiš se,  ne mogu shvatiti nešto osnovno,  a kamoli jednostvno? 
Ništa,  pustit ću te i nastaviti razbijati to fašističko magično monetarno stablo kad se malo naspavaš.

aben wrote:I stol more biti svakakav,  i imati jednu ili pet noga,  pa isto ima definiciju.  
Irelevantno je ča more biti svakakov,  funkcija mu je uvika ista. 
Za nešto ča uopće ni roba,  prilično se puno trgune tom nerobom. 

Uglavnom,  potroši svu svoju ušteđevinu,  al nemoj posli dojti plakati i reći da ti nis hoti pomoći:(

Koncepte poput ljubavi ili kapitala nije moguće definirati, jer su apstraktni.

Stol nije apstraktan. No gdje bi ti to razumio, prekomplicirano je to za tebe.
Tebi evo nije ni jasno da se novcem ne trguje nego je novac sredstvo razmjene, ne trguješ 10 kuna za drugih 10 kuna, no tebi to valjda ima smisla.

Rzličite vrste kapitala nemaju istu funkciju, nisu jadnako likvidne i još štošta.

aben wrote:
Ništa,  pustit ću te i nastaviti razbijati to fašističko magično monetarno stablo kad se malo naspavaš.

Naravno jer nemaš mentalnog kapaciteta shvatiti išta, tebi su doseg teorije zavjere sa kojekakvih blogova jednako nepismenih i zatucanih budala poput tebe.

Fašizam je bio državni oblik spašavanja kapitalizma prije nego se pojavilo kreditiranje potrošnje građana putem privatnih banaka. Jer tvornice jednostavno nisu mogle plasirati svoje proizvode na tržište građanima koji nisu imali novca da ih kupe pa je tu onda uskočila država da spasi proizvodne kapacitete od propasti.

Eto kad ne bi bio neuk ne bi izmišljao nepostojeća magična monetarna stabla, jer u njih vjeruju samo budale sa kojima se asociraš, ko što je Don Qihote vjerovao u svoje vjetrenjače, niti bi spominjao fašizam aludirajući pri tome na Hitlera kao nešto negativno.

deda na aparatima wrote:

aben wrote:I stol more biti svakakav,  i imati jednu ili pet noga,  pa isto ima definiciju.  
Irelevantno je ča more biti svakakov,  funkcija mu je uvika ista. 
Za nešto ča uopće ni roba,  prilično se puno trgune tom nerobom. 

Uglavnom,  potroši svu svoju ušteđevinu,  al nemoj posli dojti plakati i reći da ti nis hoti pomoći:(

Koncepte poput ljubavi ili kapitala nije moguće definirati, jer su apstraktni.

Stol nije apstraktan. No gdje bi ti to razumio, prekomplicirano je to za tebe.
Tebi evo nije ni jasno da se novcem ne trguje nego je novac sredstvo razmjene, ne trguješ 10 kuna za drugih 10 kuna, no tebi to valjda ima smisla.

Rzličite vrste kapitala nemaju istu funkciju, nisu jadnako likvidne i još štošta.

Ako ga je tebi teško definirati,  ne moroš to proicirati na druge. 
Ne, ali trguješ kune za euri. Sve ča ljudi želu imati,  a mogu imati ili samo misliti da imaju-roba je.  Moreš hotiti auto,  znanje,  ljubav ili pun armerun šoldi, isto je. 

Različite. Rste kapitala su rzličite,  mislin,  ča ti je segutra? Nihi će biti rzočaran ute.

deda na aparatima wrote:

aben wrote:
Ništa,  pustit ću te i nastaviti razbijati to fašističko magično monetarno stablo kad se malo naspavaš.

Naravno jer nemaš mentalnog kapaciteta shvatiti išta, tebi su doseg teorije zavjere sa kojekakvih blogova jednako nepismenih i zatucanih budala poput tebe.

Fašizam je bio državni oblik spašavanja kapitalizma prije nego se pojavilo kreditiranje potrošnje građana putem privatnih banaka. Jer tvornice jednostavno nisu mogle plasirati svoje proizvode na tržište građanima koji nisu imali novca da ih kupe pa je tu onda uskočila država da spasi proizvodne kapacitete od propasti.

Eto kad ne bi bio neuk ne bi izmišljao nepostojeća magična monetarna stabla, jer u njih vjeruju samo budale sa kojima se asociraš, ko što je Don Qihote vjerovao u svoje vjetrenjače, niti bi spominjao fašizam aludirajući pri tome na Hitlera kao nešto negativno.

Reko san ti fašizam jer ti želiš zakonski natirati ljude da ne štedu,  da se ponašaju kako timisliš da je ekonomski najefikasnije.  
Država i kapitalizam ne mogu stajati u istoj rečenici jer država i dobrovoljnost ne mogu stajati u istoj rečenici. Čoviče božji pa ezekijel cilo vrime slično govori,  trgni se malo.

U biti Tim je odabran od UniCredita i ostalih banaka da brine o njihovim akvizicijama i potraživanjima (isto je odabran ministar financija koji je u biti ministar Agrokora), a njega osobno boli kurac za sve resore, I i II mirovinski stup, a posebice ovaj narod, a ova cijela ideološka tkz. bitka je zapravo samo dokaz potpune maloumnosti naroda, ali i također da smo mi u ogromnoj kurčini...

...jok..izletili ste iz njega i sad ste u slobodnom padu...

bogomdani wrote:...jok..izletili ste iz njega i sad ste u slobodnom padu...

no, trenutni simbolički položaj je nebitan, bit je slaboumnost naroda oni se svađaju u vezi NDH-a a nemaju ništa protiv da službenik Uncerdita naređuje premijeru i guverneru što moraju činiti odnosno ne činiti hahaha pa Burundi ima samostalnuju politiku i pametniji narod