Irska: Zasto se ne ugledamo na Srbiju?

Kako je Srbija uspela, tj. TITO a mi ne?

Stvarno zašto

976 stanovnika

Šandor Winnetou wrote:Stvarno zašto

Irska:  4,757,976 stanovnika
Srbija: 6,647,003 stanovnika ....ostalo sami pronađite, a evo podatci od Irske

irska je uspjela kada je:
odjebala popove i napravila sekularnu državu
odjebala dijasporu iz SAD 
uvezla školovanu radnu snagu PLANSKI 
ukinula korupciju na nulu 


to kod nas bude NIKADA

Sora wrote:irska je uspjela kada je:
odjebala popove i napravila sekularnu državu
odjebala dijasporu iz SAD 
uvezla školovanu radnu snagu PLANSKI 
ukinula korupciju na nulu 


to kod nas bude NIKADA

Gdje kod vas? U  Srbiji?

Zato jer je Irska od najsiromašnije države europe stigla do najbogatije u dvadesetak godina, a Srbija za to vrijeme nije uspjela otvorit tri pristupna poglavlja s EU i usput je ostala čvrsto zakucana na dnu. Da nema Bosne i Makedonije bili bi najsiromašnija država Europe, faking Botswana ima bolji standard

Dobro, nije baš... Kupovna moć u Beogradu je statistički ipak 78% veća nego u Gabaroneu

Ali je kupovna moć u Zagrebu 75% veća nego u Beogradu, a kupovna moć u Zagrebu je žešća kurčina

Dakle, po standardu je Srbija ravno na pola puta između Botswane i Hrvatske

Susjedna, prijateljska i nesvrstana Botswana, jebiga... a 66. kad su izborili neovisnost imali su dvanaest kilometara asfaltiranih cesta, dvadeset i dva stanovnika s fakultetskom diplomom, i oko stotinu onih sa završenom srednjom školom. Nemaju obradive zemlje i nemaju more. Jebiga.

Eroo wrote:

Sora wrote:irska je uspjela kada je:
odjebala popove i napravila sekularnu državu
odjebala dijasporu iz SAD 
uvezla školovanje radnu snagu PLANSKI 
ukinula korupciju na nulu 


to kod nas bude NIKADA

Gdje kod vas? U Srbiji?

svkim svojim upisom to dokazuješ kako ste vi iz dijaspore HRĐA koja nagriza Hrvatsku, jednostavno zato jer niste Hrvati nego Vlasi 
oprosti, ja tebe kao čovjeka mogu cijeniti pa čak i vidim ima razloga
ali svinjarije koje je dijaspora učinila nama OVDJE ; ja sam konkretno u Velikoj Gorici, su neoprostive 
 je već onaj pok. Bušić rekao :Vidjet ćete vi kad se Hrvati vrate ..


M JEDNOSTAVNO NE DIŠEMO I NE MISLIMO ISTO, kada je riječ o hrvatskim nacionalnim interesima


hoću reči, nisam protiv različitih mišljenja ali nismo isto egzistencijalno zaniteresirani za  probleme u RH 
a vi nas UVALJUJETE U GOVNA kontstatno

Sora wrote:irska je uspjela kada je:
odjebala popove i napravila sekularnu državu
odjebala dijasporu iz SAD 
uvezla školovanu radnu snagu PLANSKI 
ukinula korupciju na nulu 


to kod nas bude NIKADA

Irska je uspjela kad je sve rasprodala strancima, otvorila širom vrata dijaspori iz SAD za ulaganja, srezala socijalu, ukinula državne subvencije, privatizirala sve što je bilo društveno.


Irska je porezna oaza.

https://www.dnevno.hr/vijesti/svijet/kako-je-nekoc-gladna-irska-postala-keltski-tigar-kljucno-je-samopostovanje-2-dio-1113163/


Irac je u medijima u Engleskoj i SAD-u još od sredine 19 stoljeća – vremena najvećeg iseljavanja u povijesti – prikazivan uglavnom kao pijani majmun sklon igranju eksplozivom. Teško je reći mogu li se takvi prikazi Iraca proglasiti “rasističkim” kako to danas rade povjesničari – jednostavno, Irci su bijeli, a prikazivani su osjetno gore od crnaca. Stereotip o Ircu je bio da je lijen, nasilan, pijan, primitivan, rasist i terorist. I, što je najgore, katolik, što je u Engleskoj i Americi onog vremena bilo možda i gore od svega ostalog navedenog. Taj stereotip je, što je najgore u najvećem broju slučajeva, u 19. stoljeću odgovarao istini. Terorizam je bio, jasno, usmjeren protiv Engleza.

No Irska se nije previše dala smesti. Za razliku od Hrvata, Irci se nikad nisu sramili toga što su Irci, uvijek su svoje irsko porijeklo s ponosom isticali, u SAD i drugdje. Nacionalni ponos Iraca je neupitan. Nikad nećete čuti Irca kako jamra kako je “ova država smeće” (Irska), a ni u vrijeme najvećeg iseljavanja nije bilo malodušnosti i defetizma kakva se u Hrvatskoj pothranjuje od neovisnosti. Irci isto tako nikada nisu imali značajnu petu kolonu, niti one koji su ikad govorili “pod Englezima nam je bilo bolje”, iako svakako jest – i to dobrih pola stoljeća nakon stjecanja neovisnosti.

Irci su također vrlo ponosni na svoju vjekovnu borbu protiv Engleza pa iako tu nije bilo borbi poput onih za Vukovar i Dubrovnik s ponosom će vam pokazati spomenik u Dublinu u kojem još stoje dva metka, ispaljena tijekom rata za neovisnost 1919-1921. Ili hotel u kojem su se par desetljeća ranije sastali irski nacionalisti kako bi dogovorili plan borbe protiv Engleza, pri čemu su se napili i nikad nisu uradili ni dogovorili ništa, ali svejedno. To je dio irske povijesti na koju su ponosni. Irci su mali narod koji nikad nije pokušavao glumiti da su finiji od Finaca, što neki Hrvati rade, niti su se ikad ikom ispričavali za to da mrze Engleze, naprotiv! Da su to radili, bili bi svima odvratni i antipatični, svi bi rekli “a za kog vraga ste onda išli u borbu za neovisnost”. Nisu ni, poput crnaca, krenuli u oputživanje svega i svakog za “rasizam” ili što već, niti svoje povijesne nedaće pravdali “opresijom” kojoj su nesporno bili izloženi jer, u krajnjoj liniji, žrtvom se ne postaje slučajno.

dakle ovo je bio image irca. Malo veći primitivac od kmice. Jebiga.

marcellus wrote:

Sora wrote:irska je uspjela kada je:
odjebala popove i napravila sekularnu državu
odjebala dijasporu iz SAD 
uvezla školovanje radnu snagu PLANSKI 
ukinula korupciju na nulu 


to kod nas bude NIKADA

Irska je uspjela kad je sve rasprodala strancima, otvorila širom vrata dijaspori iz SAD-a za ulaganja, srezala socijalu, ukinula državne subvencije, privatizirala sve što je bilo društveno.


Irska je porezna oaza.

točno je to, iako Irska je socijalna država ipak , iako možda manje nego bi si jedna bogata država to smjela dozvoliti 
ali sve to da se dogodi MORALO je nešto PRELOMITI u mentalitetu i tom javnom mišljenju , ne?
moralo je zaokrenuti krmilo
Hrvatsju jebu strane sile, strane ideologije, stranii kapital ..
ona je kolonija i kao takva zabetonirala si je RAZVOJ

Nakon ulaska u EU među prvima Ircima je samopouzdanje lagano počelo rasti. Mogli su poslovati s velikom i tada vrlo uspješnom zemljom kao partnerom i odbaciti naslijeđe svoje kolonijalne prošlosti. Samo što oni nisu uradili grešku koju je Hrvatska uradila, da se dovedu u vazalni odnos prema EU, koja doduše tada nije niti bila politička već striktno ekonomska zajednica (što je trebala i ostati!) Irske tvrtke su imale ogromno domaće tržište, nisu više bile ograničene na samo tromilijunsko ili manje irsko. Izvoz je diverzificiran, nije se više proizvodilo sve i svašta za domaće tržište, već se uvozilo sve što se nije isplatilo raditi u Irskoj, a izvozilo ono gdje se najviše moglo zaraditi, opet ne nužno sve i svašta. Irska je najviše profitirala od uvoza jeftine hrane iz EU; što je dramatično podiglo standard Iraca.

Sedamdesete su unatoč nasilju u susjednoj Sjevernoj Irskoj donijele, po prvi put, optimizam u Republici Irskoj. Prvi put od neovisnosti, zablježen je porast broja stanovnika i to od 15% u tom desetljeću. Irci su konačno prestali masovno iseljavati. No, zaposlenost je i dalje rasla dosta sporo, 1% godišnje i to na račun zapošljavanja u državnim službama, što je u godinama koje su uslijedile dovelo do financijskih problema za državu i velikog javnog duga.

IDA, Uprava za industrijski razvoj, je međutim imala ključnu ulogu u uspjehu Irske: Irci danas ubiru plodove politika posavljenih prije pola stoljeća i više. Dokaz je to da nema brzih instant-rješenja kakva Hrvati priželjkuju – potrebno je puno strpljenja i odricanja da bi buduće generacije Hrvata živjele bolje. Iako je IDA bila i dalje financirana od države tih godina, sedamdesetih je kao agencija izdvojena iz sastava ministarstva i postala je prva državna agencija u svijetu koja je poduzela veliku i dugotrajnu kampanju kako bi uspostavila modernu industrijsku bazu – privlačenjem velikih stranih ulagača. U to vrijeme druge države su se uglavnom bavile zaštitom “svojih” kompanija. Irce to nije diralo: Svatko tko ima novac je dobrodošao! Suprotno od Plenkovićeve “otkupit-ćemo-INA-u-od-Mađara” politike i pogotovo suprotno od “spašavat ćemo radna mjesta u Agrokoru po cijenu uništenja malih i velikih ulagala i dioničara.” Irska je počela štititi isključivo kapital, ne radnike i domaće male poduzetnike i kapital se odazvao i počeo se masovno slijevati u Irsku, gdje je bio zaštićen.

IDA je usvojila pragmatične metode. Ključna je bila odluka da se fokusiraju na kompanije koje predstavljaju budućnost tehnologije, koje zapošljavaju isključivo visokoobrazovanu radnu snagu i imaju velik profit. “Giganti” koji bi zapošljavali tisuće ljudi bez naročitih kvalifikacija i poslovali na rubu rentabilnosti nisu bili zanimljivi. Prvo se odazvla farmaceutska industrija, za njom informatičke industrije, potom medicinske tehnologije te međunarodni servisi od financijskih do medijskih – Amdahl, Baxter Travenol, Digital, Merck Sharpe, Wang, Warner Lambert, svi su oni počeli koristiti Irsku kao bazu za izvoz svojih proizvoda na europsko zajedničko tržište.

Valja ovdje primijetiti da su Irci sjajno iskoristili i svoj položaj između SAD-a i kontinenta i činjenicu da se u Irskoj govori engleski, što je kompanijama olakšavalo dolazak, kao i brojna irska dijaspora u SAD-u. Do sredine 75, 450 stranih kompanija je proizvodilo dvije trećine ukupnog irskog industrijskog proizvoda. Nakon hrvatske neovisnosti bilo je govora da bi Samsung i Hyundai investirali u Hrvatsku, no otjerali smo ih, a usto ih pokušali izreketariti za mito. No, kako su multinacionalne korporacije koje mi inače tjeramo donijele irskoj uspjeh, tako su manje učinkovite domaće tradicionalne kompanije propadale, što je dovelo do političkih previranja i zastoja.

Sedamdesete su donijele brz rast BDP-a, ali i brz rast javne potrošnje na socijalu, zdravstvo, edikaciju, stambeno zbrinjavanje, državnu TV i infrastrukturu te naravno državnu administraciju. U javnom sektoru je radila čak trećina Iraca do 1980., a nezaposlenost je 1977. i dalje bila visokih 9%. Zapravo, Vlada je izmišljala poslove u javnom sektoru kako bi smanjila nezaposlenost među niže obrazovanima za koje nije bilo mjesta u multinacionalkama i tako sebi povećala popularnost i izglede da dobije nove izbore.

A sve to u ozračju visoke inflacije koja je sedamdesetih bila u prosjeku 13,6%, i naftne krize. Kraj sedamdesetih je donio velika zaduživanja države i velike budžetske deficite: kriza je eksplodirala osamdesetih.

Korak unatrag

Osamdesete su nakon početnog zaleta donijele razočaranje. Visoka nezaposlenost se vratila, a s njom i emigracija, javne financije su bile u neredu nakon odlaska strogog Whitakera, vlade su se mijenjale, ali niti jedna nije imala rješenje za situaciju koja se pogoršavala. Osamdesete su više podsjećale na pedesete nego na dva desetljeća prije njih. Cijele generacije maturanata bi odlazile iz zemlje, kao danas iz Hrvatske. 200.000 ljudi je napustilo zemlju tijekom osamdesetih. U najgorim godinama, 1% stanovništva godišnje je odlazilo iz Irske (i mi smo danas tu negdje).

Efekt ulaska u EU se ispuhao, naftna kriza je doprinijela krizi u Irskoj. Strane investicije su i dalje rasle, ali to nije bilo dovoljno da se zaposli rastuća radna snaga koja je otpadala iz starih poslova koji su propadali. Vlade su povećavale javnu potrošnju i poreze, deficit budžeta pokrivale posuđivanjem novca i državnim obveznicama. Od 1980 do 1986 ukupni izdaci države su porasli s 54 na 62% BDP-a – katastrofalna brojka, iako bolja od današnje Hrvatske. Javni dug je skočio s 87% BDP-a gdje smo i mi sad na čak 120%, a godišnji budžetski deficit je prelazio 10%. Uz visoku nezaposlenost i visoku inflaciju, izgledalo je da je tranzicija iz ekstenzivne i zatvorene u intenzivnu i otvorenu ekonomiju propala.

No, osamdesetih je IDA neovisno o vladi nastavila privlačiti strane ulagače po istom receptu – došli su IBM, Lotus, Microsoft, Bausch & Lomb i brojni drugi. Neki veliki bankroti stranih kompanija su doveli u pitanje strategiju vlade, a bilo je i istraga oko stečajeva. Istrage su pokazale da je vrijednost investicija često bila precijenjena, izgledi za zapošljavanje preuveličani, a obećane veze s domaćom ekonomijom često slabe i nikakve. To je vratilo u sedlo ljevičarske politike.

Fianna Fail, u oporbi od 1982, pobijedila je na izborima 1987. Kasnih sedamdesetih, Fianna Fail, tada partner u vladi, je bila u velikoj mjeri odgovorna za ekscesno visoku i često promašenu državnu potrošnju. No, ovog puta su odlučili krenuti posve drugim putem i na iznenađenje brojnih – pa i svojih birača, prije svega, izašli su s programom velikih rezova državne potrošnje, a usto su ponudili svima ostalima izradu konsenzusa oko budućih ekonomskih politika, kako se ne bi mijenjale s promjemana vlasti. Vrlo brzo, unutar nekoliko godina, to je dalo rezultate.

Režući potrošnju i socijalna davanja, vlada je istovremeno promovirala poslovna ulaganja. U Dublinu je, na dokovima s kojih se nekoć odlazilo u svijet, osnovan “International Financial Services Centre” (IFSC), koji se pokazao kao vrlo uspješan. Stvari koje su do tada bile pretežno državne, poput telekomunikacijskog sektora, su devedesetih privatizirane.

Manja vlada i manja potrošnja vlade su postali ključ uspjeha u kombinaciji s otvaranjem tržišta provedenim šezdesetih i sedamdestih. Prvi potez je bio znatno kresanje budžeta velikom broju vladinih agencija. Te mjere su u početku žestoko kritizirane – naročito jer su imale utjecaja na zdravstvene usluge u državnim bolnicama i institucijama te na socijalna primanja, koja su dramatično srezana.

bome Marcelko kapa dolje 
odlična analiza uspjeha Irske 
ja bum to još malo čitala ali prvo kaj mi pada na pamet je da bi trebal pročitati PLENKIMUN i njegovi ministri 
svaka čast Marcelko
još kada bi mi objasnio zašto se Hrvatska stidi svoje antifašističke prošlosti ????
i socijalističke izgradnje 
khmm khmm 
nemoj samo srati s komunizmom, pa nije ni vrag crn kak izgleda
Dakle zašto o zašto se sramotimo po svijetu sa svime pa i time ???

Dakle, Irci su u godinama kad su postali "Keltski tigar" - osamdesetima, devedesetima, i dvijetisućitima - REZALI socijalu, ŠTITILI KAPITAL A NE LJUDE, protežirali isključivo STRANO VLASNIŠTVO, PRIVATIZIRALI sve što da se dalo privatizirati, uglavnom strancima.

Sora wrote:još kada bi mi objasnio zašto se Hrvatska stidi svoje antifašističke prošlosti ????
i socijalističke izgradnje 
khmm khmm 

zato jer smo mi bili jako ponosni na svoju socijalističku izgradnju a vani su nam se smijali

jebiga slaveni u lažnom adidasu kupuju bofl u trstu