Events
Publications
Latest imagesEpistemska dekolonizacija
Page 1 of 1
Epistemska dekolonizacija
by prckov 13/7/2024, 12:08
Zarez
Smatram da je rasijalizacija proces kojim kapital stvara razliku između građana (građani prvog i drugog reda), ne-građana (izbjeglice, tražitelji azila) i migranata; svi su oni nasilno, ali različito diskriminirani, dok tržište rada pod globalnim kapitalizmom primjenjuje nasilne procese rasne, klasne i rodne selekcije i/migracije u Europi.
Europa je danas obnovljena kroz genealogiju koja isključuje sve one koje zapadna perspektiva smatra nevažnima (koji su kroz proces dehumanizacije konstruirani kao subhumani). O ovom procesu se još uvijek ne promišlja i zbog nove retorike u suvremenoj filozofiji i teorije posthumanog. Kako navodi Maldonado-Torres, ove dehumanizirajuće sile, logike i diskursi teško dolaze do kraja u trenutnom neokonzervativnom i neoliberalnom trenutku, ili u liberalnim i eurocentričnim radikalnim reakcijama koje ponekad generiraju. Kontinuirani maničeanski polariteti između sektora, koje se smatra humanijima od ostalih, ubrzavaju ritam kapitalističke eksploatacije tla i ljudskog rada – ponekad potaknuto, kako je Fanon dobro primijetio, od strane neokolonijalnih elita unutar skupina samih potlačenih - dok tenzije koje nastaju zbog migrantskih zahtjeva za boljim pravima od strane populacija koje se smatra patološkima, nepoželjnima ili abnormalnima – da navedemo samo nekoliko stalnih tema – pokazuju da dekolonizacija neće biti dovršena još neko vrijeme. (Maldonado-Torres, 2011., 2-3)
Epistemska dekolonizacija Tako dolazimo bliže do nešto specifičnije točke: Hladnog rata. Nikhil Pal Singh tvrdi da je hladnoratovski diskurz i naročito teorija totalitarizma (kao primarna ideologija Hladnog rata), izrođena neposredno poslije Drugog svjetskog rata, te da je zamijenila imperijalnu i kolonijalnu genealogiju nacističkog Holokausta, kao oblika industrijaliziranog ubijanja, izvan konteksta zapadne povijesti i teorije (Singh, 2009.). Stoga je period dekolonizacije ili, da budemo precizniji, antikolonijalističke borbe 1960-ih, prošao kroz sito hladnoratovskog diskurza o totalitarizmu, što je dozvolilo odricanje od kolonijalnog nasilja i njegovog neometanog kontinuiteta. To je dozvolilo pomak prema opoziciji između demokracije i fašizma koji je uskoro zamijenjen totalitarizmom. Singh navodi članak Williama Peitza The Post-Colonialism of Cold War Discourse (Peitz, 1988., navedeno prema Singh 2009., str. 68), a koji tvrdi da je “ono što se dogodilo u raspravi o Hladnom ratu i totalitarizmu pomoglo u namještanju stubokom neiskrenog razgovora o povijesti” (Singh, 2009., str. 67). Singh piše da je teorija totalitarizma “provela u djelo izmještanje fašizma izvan glavnih povijesnih struja zapadnog moralnog, političkog i intelektualnog života” (Singh, 2009., str. 67). Posljedica toga je bila da se nacizam, koji je isprva bio identificiran kao dio “obitelji zapadnih imperijalizama i kao egzemplarna moderna instanca racionaliziranog državnog terora pogonjenog tehnologijom” (Singh, 2009., str. 67), premješten negdje drugdje.
Zapravo su se antikolonijalističkim pokretima poslije Drugog svjetskog rata u Africi, Aziji i drugdje oštro protivile zapadne “demokratične” bivše kolonijalne i fašističke države (Fanon, 2005.). To se odvijalo pod zaklonom hladnoratovskog diskurza, s time da je retorika borbe antikolonijalističkih pokreta proizlazila iz marksizma i komunizma. Mnogobrojne su dekolonizacijske borbe ostale nedovršene te ih se za vrijeme Hladnog rata brutalno suzbijalo, zaustavljalo itd. u ime borbe Prvog kapitalističkog svijeta protiv komunizma. Danas je jasno da zbog koegzistencije dviju podjela u isto vrijeme u Europi, trenutno suvišne podjele Istok-Zapad i nanova aktivirane podjele Okcident-Orijent, svjedočimo pomaku u procesu podčinjavanja od strane podzapadanjačenog globalnog kapitalizma, pomak od komunizma prema islamističkom ekstremizmu.
Aimé Césaire u svojoj knjizi Discourse on Colonialism (Césaire, 2000., izvorno objavljena 1955. godine), jasno je iznio teoriju da je “Hitler primjenjivao u Europi kolonijalističke procedure koje su do tog trenutka bile ograničene isključivo na Arape u Alžiru, indijske ‘kulije’ i afričke crnce” (Césaire 2000., citirano prema: Singh 2009., str. 67). Kao što Singh tvrdi, “teorija totalitarizma (kao važne ideoločke točke Hladnog rata), ne samo da je povezala fašističku uništenje sa Sovjetskim režimom, već je također naznačila prošireni lanac argumenata o ‘terorističkoj uporabi’ tehnologije, od strane onih kojima nedostaje odgovarajućeg filozofskog kondicioniranja i povijesne pripreme za vršenje državne moći” (Singh 2009, 67).
Posljedica toga je pomak u raspravi o sistematskim procedurama smrti koje se vrše u kolonijama daleko od sistematskih procedura smrti u koncentracijskim logorima u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata. U ovom trenutku moramo postaviti pitanje koje se tiče radikalnog teorijskog zaokreta koji bi dozvolio razdvajanje od takvog konteksta izrabljivanja, hegemonijskih odnosa i rasizma.
Važno je naglasiti, prema Maldonado-Torres, da diskurz dekolonizacije, kako bi se izveo relevantan politički zaokret, “prelazi dijalektiku identiteta i oslobođenja, priznavanja i distribucije” (Maldonado-Torres, 2011., str. 4) i umjesto toga provesti “epistemijsku dekolonizaciju i ustrajnu dekolonizaciju ljudske stvarnosti” (Maldonado-Torres, 2011., str. 4).
U posljednjem slučaju nadovezujući dekolonijalistički zaokret na bitan način uspostavlja poveznice između kolonijalizma, kolonijalnosti, kapitala, moći, biopolitike i nekropolitike, rasizma i drugih oblika rasističke dehumanizacije uključujući izrabljivanja, izvlačenje i izvlaštenje s jedne strane, te s druge pozicije subjektivnosti, djelovanja i osnaženja. Time se otvara mogućnost za drugačije ulančavanje dekolonijalalističkih transmigrantskih i transfeminističkih koncepata povijesti, života i djelovanja kako bismo rastavili ono što bi se moglo nazvati dubokim proturječjima i antagonizmima između ekonomskih, socijalnih, kulturnih i političkih normi, te oblika globalnog nekrokapitalizma.
Dekolonizacija u kapitalizmu Što da se radi? Aigul Hakimova, aktivistkinja Društvenog centra “Rog” u Ljubljani, sasvim je jasna kada dalje razrađuje to pitanje. Ona tvrdi: “Moramo ponovno otvoriti pitanje migracije, mobilizirati, početi raditi na alternativnim ekonomijama, poput kooperativa. Ustvari moramo stvarati saveze; moramo puno putovati, učiti, nekako biti dio širog pokreta – ne političke stranke ili sindikata – nego prostih društvenih pokreta odozdo, tzv. grassroots pokreta.
Dekolonijalistički zaokret je moguće pokrenuti tako da se upustimo u analizu usuglašenosti između kapitala, rasizma, eurocentrizma i nas samih ne bismo li unaprijedili proces dekolonizacije ne samo u velikoj mjeri pozapadnjačenog okcidentalnog gledišta (obratite pozornost na hiperhegemonijski pleonazam koji koristim za zapadne i zapadnjačke odnose moći, kapitala i znanja koji su ključni za navodno “bezgraničan” globalni kapitalizam) i njegove teorije, diskurze i znanosti; no kako bismo proveli dekolonizaciju imperijalnih načina života u globalnom kapitalizmu koji su zasnovani na nasilnom koloniziranju načina kapitalističke reprodukcije.
Smatram da je rasijalizacija proces kojim kapital stvara razliku između građana (građani prvog i drugog reda), ne-građana (izbjeglice, tražitelji azila) i migranata; svi su oni nasilno, ali različito diskriminirani, dok tržište rada pod globalnim kapitalizmom primjenjuje nasilne procese rasne, klasne i rodne selekcije i/migracije u Europi.
Europa je danas obnovljena kroz genealogiju koja isključuje sve one koje zapadna perspektiva smatra nevažnima (koji su kroz proces dehumanizacije konstruirani kao subhumani). O ovom procesu se još uvijek ne promišlja i zbog nove retorike u suvremenoj filozofiji i teorije posthumanog. Kako navodi Maldonado-Torres, ove dehumanizirajuće sile, logike i diskursi teško dolaze do kraja u trenutnom neokonzervativnom i neoliberalnom trenutku, ili u liberalnim i eurocentričnim radikalnim reakcijama koje ponekad generiraju. Kontinuirani maničeanski polariteti između sektora, koje se smatra humanijima od ostalih, ubrzavaju ritam kapitalističke eksploatacije tla i ljudskog rada – ponekad potaknuto, kako je Fanon dobro primijetio, od strane neokolonijalnih elita unutar skupina samih potlačenih - dok tenzije koje nastaju zbog migrantskih zahtjeva za boljim pravima od strane populacija koje se smatra patološkima, nepoželjnima ili abnormalnima – da navedemo samo nekoliko stalnih tema – pokazuju da dekolonizacija neće biti dovršena još neko vrijeme. (Maldonado-Torres, 2011., 2-3)
Epistemska dekolonizacija Tako dolazimo bliže do nešto specifičnije točke: Hladnog rata. Nikhil Pal Singh tvrdi da je hladnoratovski diskurz i naročito teorija totalitarizma (kao primarna ideologija Hladnog rata), izrođena neposredno poslije Drugog svjetskog rata, te da je zamijenila imperijalnu i kolonijalnu genealogiju nacističkog Holokausta, kao oblika industrijaliziranog ubijanja, izvan konteksta zapadne povijesti i teorije (Singh, 2009.). Stoga je period dekolonizacije ili, da budemo precizniji, antikolonijalističke borbe 1960-ih, prošao kroz sito hladnoratovskog diskurza o totalitarizmu, što je dozvolilo odricanje od kolonijalnog nasilja i njegovog neometanog kontinuiteta. To je dozvolilo pomak prema opoziciji između demokracije i fašizma koji je uskoro zamijenjen totalitarizmom. Singh navodi članak Williama Peitza The Post-Colonialism of Cold War Discourse (Peitz, 1988., navedeno prema Singh 2009., str. 68), a koji tvrdi da je “ono što se dogodilo u raspravi o Hladnom ratu i totalitarizmu pomoglo u namještanju stubokom neiskrenog razgovora o povijesti” (Singh, 2009., str. 67). Singh piše da je teorija totalitarizma “provela u djelo izmještanje fašizma izvan glavnih povijesnih struja zapadnog moralnog, političkog i intelektualnog života” (Singh, 2009., str. 67). Posljedica toga je bila da se nacizam, koji je isprva bio identificiran kao dio “obitelji zapadnih imperijalizama i kao egzemplarna moderna instanca racionaliziranog državnog terora pogonjenog tehnologijom” (Singh, 2009., str. 67), premješten negdje drugdje.
Zapravo su se antikolonijalističkim pokretima poslije Drugog svjetskog rata u Africi, Aziji i drugdje oštro protivile zapadne “demokratične” bivše kolonijalne i fašističke države (Fanon, 2005.). To se odvijalo pod zaklonom hladnoratovskog diskurza, s time da je retorika borbe antikolonijalističkih pokreta proizlazila iz marksizma i komunizma. Mnogobrojne su dekolonizacijske borbe ostale nedovršene te ih se za vrijeme Hladnog rata brutalno suzbijalo, zaustavljalo itd. u ime borbe Prvog kapitalističkog svijeta protiv komunizma. Danas je jasno da zbog koegzistencije dviju podjela u isto vrijeme u Europi, trenutno suvišne podjele Istok-Zapad i nanova aktivirane podjele Okcident-Orijent, svjedočimo pomaku u procesu podčinjavanja od strane podzapadanjačenog globalnog kapitalizma, pomak od komunizma prema islamističkom ekstremizmu.
Aimé Césaire u svojoj knjizi Discourse on Colonialism (Césaire, 2000., izvorno objavljena 1955. godine), jasno je iznio teoriju da je “Hitler primjenjivao u Europi kolonijalističke procedure koje su do tog trenutka bile ograničene isključivo na Arape u Alžiru, indijske ‘kulije’ i afričke crnce” (Césaire 2000., citirano prema: Singh 2009., str. 67). Kao što Singh tvrdi, “teorija totalitarizma (kao važne ideoločke točke Hladnog rata), ne samo da je povezala fašističku uništenje sa Sovjetskim režimom, već je također naznačila prošireni lanac argumenata o ‘terorističkoj uporabi’ tehnologije, od strane onih kojima nedostaje odgovarajućeg filozofskog kondicioniranja i povijesne pripreme za vršenje državne moći” (Singh 2009, 67).
Posljedica toga je pomak u raspravi o sistematskim procedurama smrti koje se vrše u kolonijama daleko od sistematskih procedura smrti u koncentracijskim logorima u Europi za vrijeme Drugog svjetskog rata. U ovom trenutku moramo postaviti pitanje koje se tiče radikalnog teorijskog zaokreta koji bi dozvolio razdvajanje od takvog konteksta izrabljivanja, hegemonijskih odnosa i rasizma.
Važno je naglasiti, prema Maldonado-Torres, da diskurz dekolonizacije, kako bi se izveo relevantan politički zaokret, “prelazi dijalektiku identiteta i oslobođenja, priznavanja i distribucije” (Maldonado-Torres, 2011., str. 4) i umjesto toga provesti “epistemijsku dekolonizaciju i ustrajnu dekolonizaciju ljudske stvarnosti” (Maldonado-Torres, 2011., str. 4).
U posljednjem slučaju nadovezujući dekolonijalistički zaokret na bitan način uspostavlja poveznice između kolonijalizma, kolonijalnosti, kapitala, moći, biopolitike i nekropolitike, rasizma i drugih oblika rasističke dehumanizacije uključujući izrabljivanja, izvlačenje i izvlaštenje s jedne strane, te s druge pozicije subjektivnosti, djelovanja i osnaženja. Time se otvara mogućnost za drugačije ulančavanje dekolonijalalističkih transmigrantskih i transfeminističkih koncepata povijesti, života i djelovanja kako bismo rastavili ono što bi se moglo nazvati dubokim proturječjima i antagonizmima između ekonomskih, socijalnih, kulturnih i političkih normi, te oblika globalnog nekrokapitalizma.
Dekolonizacija u kapitalizmu Što da se radi? Aigul Hakimova, aktivistkinja Društvenog centra “Rog” u Ljubljani, sasvim je jasna kada dalje razrađuje to pitanje. Ona tvrdi: “Moramo ponovno otvoriti pitanje migracije, mobilizirati, početi raditi na alternativnim ekonomijama, poput kooperativa. Ustvari moramo stvarati saveze; moramo puno putovati, učiti, nekako biti dio širog pokreta – ne političke stranke ili sindikata – nego prostih društvenih pokreta odozdo, tzv. grassroots pokreta.
Dekolonijalistički zaokret je moguće pokrenuti tako da se upustimo u analizu usuglašenosti između kapitala, rasizma, eurocentrizma i nas samih ne bismo li unaprijedili proces dekolonizacije ne samo u velikoj mjeri pozapadnjačenog okcidentalnog gledišta (obratite pozornost na hiperhegemonijski pleonazam koji koristim za zapadne i zapadnjačke odnose moći, kapitala i znanja koji su ključni za navodno “bezgraničan” globalni kapitalizam) i njegove teorije, diskurze i znanosti; no kako bismo proveli dekolonizaciju imperijalnih načina života u globalnom kapitalizmu koji su zasnovani na nasilnom koloniziranju načina kapitalističke reprodukcije.
_________________
It was always the women, and above all the young ones, who were the most bigotet adherents of the party, the swallowers of slogans, the amateur spies and nosers-out of unortodoxy.
Orwell 1984
prckov- Posts : 34425
2014-04-19
Re: Epistemska dekolonizacija
by prckov 13/7/2024, 12:20
Marina Grzinic (filozof 
)
)_________________
It was always the women, and above all the young ones, who were the most bigotet adherents of the party, the swallowers of slogans, the amateur spies and nosers-out of unortodoxy.
Orwell 1984
prckov- Posts : 34425
2014-04-19
Page 1 of 1
Permissions in this forum:
You cannot reply to topics in this forum