Ukrajinska ofenziva - rikverc faza II

RayMabus wrote:
Sad mu gađajte rafinerije jer u protivnom će nastavit grickat i osvajat teritorij.

Ljeto je vrijeme za ofenzivu a meni su neki izbori tamo u Austriji na jesen pa mi treba inflacija kako bi pogurao krajnju desnicu.

Bidena ne morate više slušat. Prikaš Bajden vam stoji slabo na kladari.

Lozuvatske

Sjeverno od Avdiivke, Rusi su napredovali unutar Lozuvatske i nastavili napredovanje sjeverno od Novooleksandrivke. Na temelju novih geolociranih snimaka, unutar Lozuvatske sada počinju teške borbe.



Vuhledar

Još gore vijesti stižu iz smjera Vuhledara. Sjeverno od Volodimirovke, Rusi su očito uspjeli napredovati do autoceste O0532. Na kraju su odbijeni, ali to pokazuje da su Rusi pozicionirani mnogo bliže nego što se isprva mislilo, potvrđujući nedavni napredak.

Šta je ba ovo Safete, kad god pročitam vijesti iz Ukrajine, ono ukro-nacisti i NATO nacisti dobivaju po pički. I NATO neka sila?

AlfaOmega wrote:Šta je ba ovo Safete, kad god pročitam vijesti iz Ukrajine, ono ukro-nacisti i NATO nacisti dobivaju po pički. I NATO neka sila?

Čakaj kad dođu leopard tenkovi. Rusi će se razbježati ko zečevi.

FPV dron pogodio je novi ruski samohodni topnički sustav 2S43 "Malva" u smjeru Harkova. Napad je izvela postrojba "Ahil" 92. jurišne brigade.

https://x.com/NOELreports/status/1813945969194762366

crvenkasti wrote:

AlfaOmega wrote:Šta je ba ovo Safete, kad god pročitam vijesti iz Ukrajine, ono ukro-nacisti i NATO nacisti dobivaju po pički. I NATO neka sila?

Čakaj kad dođu leopard tenkovi. Rusi će se razbježati ko zečevi.

kolko čitam i rusi su nešto tanki sa opremom kad moraju jurišati i na motociklima.Rat koji je trebao trajati dva-tri tjedna sad traje treću godinu,nešto se opako izjalovilo.

Pavel Luzin, stručnjak za ruske vojne kapacitete u Centru za analizu europske politike sa sjedištem u Washingtonu, procjenjuje da samo dvije tvornice u Rusiji posjeduju napredne rotacijske strojeve austrijske proizvodnje potrebne za proizvodnju topničkih cijevi.

Ovi strojevi, od kojih su posljednji uvezeni 2017., sposobni su proizvesti približno 100 cijevi godišnje. Povijesno gledano, Rusija se oslanjala na uvezenu tehnologiju za svoju proizvodnju topničkih cijevi. Tijekom 1930-ih, zemlja je uvezla strojeve za kovanje iz Sjedinjenih Država, a kasnije je nabavila dodatnu opremu iz Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Ova ovisnost o stranim strojevima učinila je Rusiju ranjivom.

Kao odgovor na nestašicu, Rusija je pribjegla “kanibalizaciji” cijevi iz starijih vučnih topničkih sustava i njihovoj naknadnoj prenamjeni u samohodne haubice. Analitičar Richard Vereker procjenjuje da je oko 4800 cijevi zamijenjeno do početka ove godine. Održivost ove prakse ovisi o preostalom stanju od približno 7000 cijevi, uglavnom sovjetske proizvodnje, koje bi još mogle biti upotrebljive.

Rusija reciklira sovjetske topničke cijevi jer ih slabo proizvodi

Ne treba to bit baš novi stroj za napravit cijev topa. Bitno je da radi taj stroj šta triba radit. Topovi se rade takvi ima više od pola stoljeća najmanje pa prema tome ni taj stroj ne mora bit novi nego samo da radi to šta triba radit tj tu topovsku cijev itd.

Sad neke haubice 130 mm vade. To se ne koristi odavno uopće.

Haubica M-46 iz 1950-ih godina. Težak 8,5 tona, ovaj top s osam članova posade može ispaliti granate kalibra 130 milimetara na udaljenost do 27 kilometara brzinom od pet granata u minuti. Iako je moćna, M-46 je teška za transport i zahtijeva mnogo radne snage, zbog čega ju je sovjetska vojska 1970-ih godina zamijenila učinkovitijim haubicama kalibra 152 milimetra.

Do veljače 2024. oko 65 ovih topova izvučeno je iz skladišta, a tempo njihove reaktivacije se povećava. Analitičar poznat po nadimku @highmarsed, koji proučava satelitske snimke ruskih skladišta, izvijestio je da su Rusi vjerojatno izvadili oko polovice pohranjenih M-46 iz skladišta, što znači oko 330 tih starijih topova.

Ovaj potez pokazuje koliko je ruska vojska očajna i u potrazi za teškom vatrenom moći. Budući da ruske tvornice više ne proizvode granate kalibra 130 milimetara, Kremlj se okrenuo novom savezniku – Sjevernoj Koreji.

Međutim ruska vojska suočava se s logističkim izazovima u transportu i podršci velikim topovima duž 1100 kilometara duge bojišnice u Ukrajini. Rusija je izgubila toliko vozila u Ukrajini, uključujući tenkove, oklopne transportere, kamione i traktore za artiljeriju, da je počela opremati pukovnije i brigade civilnim terenskim vozilima i motokros motorima. Jasno je da ATV vozilo težine 1,5 tona ne može vući haubicu M-46 tešku 8,5 tona.

Ovisnost o stranoj pomoći za municiju još je jedan problem za ruske artiljerce. Sjeverna Koreja i Iran jedini su veliki proizvođači granata kalibra 130 milimetara te da bi održala svoje nove stare haubice u akciji, Moskva će morati održavati dobre odnose s Pjongjangom i Teheranom.

CIA ih je nahvalila: Rusi u Ukrajinu dovukli monstruozne sovjetske haubice


M-46 razvijen je iz mornaričkog topa M-36 kalibra 130 mm koji se koristio na brodovima i za obranu obale. To je pravi pištolj , jer ne može pucati puno iznad 45°. On je ili je bio u službi s najmanje 25 zemalja i licencno je proizveden u Kini kao Type 59. 

Hrvatska - 19 jedinica 2017., prebačeno u Ukrajinu.
Ukrajina  - 15 topova M-46 Hrvatska je prebacila u ljeto 2022. tijekom ruske invazije na Ukrajinu.

Od 2016. ruske oružane snage imaju najmanje 650 poljskih topova M-46 u skladištu.

https://en.wikipedia.org/wiki/130_mm_towed_field_gun_M1954_(M-46)#Operators

Hrvatska je Ukrajini predala petnaest hladnoratovskih topova M-46

Haubice m46 130mm imaju domet sa standardnim streljivom veći nego haubica M777. Streljivo iz Koreje i Irana. 
S novom generacijom streljiva domet ide preko 40km

Iduća generacija branitelja. Lijepo je viditi dicu kako se zabavljaju bez mobitela

Izgleda da Ukrajina uopće nije imala tih 130 mm kalibar jer oni navode samo 15 komada a to su te šta su dobili od nas 2022 godine. Navodno Finska isto poslala nešto al se ne navodi brojka pa možda to za rezervne dijelove il stavili sa strane negdje al nisu uključili u borbu nit ih vode službeno kao dio svoje tehnike.

Ima Ukrajina znači službeno samo ovih 15 iz Hrvatske al te granate od 130 mm jedino Iran i sjeverna Koreja proizvede pa valjda ovi to preko tko zna koga najvjerovatnije to iz Irana prošvercaju.

Ukrajinske snage u regiji Donjecka pucaju iz vučenog poljskog topa M-46 kalibra 130 mm, doniranog od Hrvatske tijekom ruske invazije na Ukrajinu 2022.

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_equipment_of_the_Armed_Forces_of_Ukraine#Towed_artillery

Hoholo Mudovski wrote:Haubice m46 130mm imaju domet sa standardnim streljivom veći nego haubica M777. Streljivo iz Koreje i Irana. 
S novom generacijom streljiva domet ide preko 40km

To je možda priča 50-ih godina bila aktualna kad se ovo pravilo al u međuvremenu je i sam SSSR prešao na novije neke haubice al kalibra 152 mm. Valjda kako je ova od 130 mm izvedena iz brodskog topa a može pucat samo do 45 stupnjeva nagibom onda nije nešto valjda toliko ni precizna ( gađa brodove a brodovi nisu male mete pa onda par metara vamo tamo nije bitno ) te je teška i u međuvremenu su se pojavile poboljšane granate s dodatnim dometom i tako to pa zato ni SSSR to kasnije nije koristio ni proizvodio.

Ovo je teško dosta pa onda doleti ti dron i to ti je to i čao bao.

Od početka ove godine to koriste pa valjda par desetaka izvukli iz skladišta i tako ta priča pa sad pucaju iz toga.

Haubica M-46 iz 1950-ih godina. Težak 8,5 tona, ovaj top s osam članova posade može ispaliti granate kalibra 130 milimetara na udaljenost do 27 kilometara brzinom od pet granata u minuti. Iako je moćna, M-46 je teška za transport i zahtijeva mnogo radne snage, zbog čega ju je sovjetska vojska 1970-ih godina zamijenila učinkovitijim haubicama kalibra 152 milimetra.

Do veljače 2024. oko 65 ovih topova izvučeno je iz skladišta, a tempo njihove reaktivacije se povećava.

Ovdje kod ove haubice 130 mm ima još jedna priča a to su granate tj proizvodnja istih jer Rusima treba granata a sjeverna Koreja i Iran proizvode granate 130 mm.

A šta ti to vridi ako ti ne koristiš taj kalibar na bojištu ? I onda daj vidi šta ima tamo pa u kakvu je stanju pa jel se može iz tog još pucat ? I onda kad su vidili da se iz nekih još može onda šalji na bojište u Ukrajinu.

Jbga nema ni granata. Šta ti vridi da sjeverna Koreja i Iran imaju proizvodnju granata od 130 mm ako ti to uopće ni ne koristiš ? A treba im granata i onda daj taj top od 130 mm pa nek roka i on.

Zašto Rusiji treba 'rijetko' obalno topništvo A-222 Bereg od 130 mm

Braneći svoje goleme obale, ruska vojska raspoređuje niz najsuvremenijih vojnih oružja. Osim poznatih raketnih sustava obalne straže 3K55 “Bastion” i 3K60 “Bal” , postoji skriveni dragulj u njihovom arsenalu – obalni topnički sustav A-222 “Bereg” . Ovaj članak otkriva snagu ovih posebnih topničkih sustava, crpeći uvide iz otvorenih izvora.

S velikim kalibrom od 130 mm, 'Bereg' je nevjerojatno svestran. Cilja i površinske i kopnene neprijatelje i može ispaljivati ​​različite projektile određenog kalibra. Nadalje, nudi različite načine rada i povećanu brzinu paljbe. 

Preko 40 kompleksa 'A-222 Bereg' trenutno popunjava arsenal ruske vojske. Vrijednost ovih sustava je nezamjenjiva jer dopunjuju funkcionalnost obalnih raketnih sustava. Ovi raketni sustavi često se mogu suočiti s ograničenjima upotrebe u obalnim područjima ili kada su prisutni neprijateljski sustavi za radio-elektroničko ratovanje. Zanimljivo, Rusija je jedina nacija koja kapitalizira tako moćne i svestrane obalne obrambene topničke sustave. Tehnologija proizvodnje i postavljanja A-222 Bereg doista je bez premca u svojoj jedinstvenosti.

Korištenjem sigurnog radijskog kanala, naredbe se glatko prenose u ACS. To uključuje način središnjeg ciljanja, izračun udaljenosti od procesora i potrebne korekcije tijekom paljbe. Topnički kompleks također ima 4 do 6 samohodnih topova. Ove se zvijeri voze na šasiji MAZ-543M [8×8], s instalacijama kalibra 130 mm. Mogu raditi u automatskom i poluautomatskom načinu ciljanja i mogu postići brzine do 60 km/h. 

Kad je riječ o topničkom oružju, stručnjaci neprestano razmišljaju o tome kako dodatno poboljšati mogućnosti kompleksa. Jedan takav prijedlog uključuje promjenu kalibra samohodnih topova na 152 mm. Ova modifikacija ne samo da bi povećala vatrenu moć, već bi također omogućila korištenje vođenih ili čak taktičkih nuklearnih bojevih glava. 

https://bulgarianmilitary.com/2023/06/30/why-russia-needs-the-rare-130mm-a-222-bereg-coastal-artillery/

A -222 Bereg je ruski samohodni obalni topnički top kalibra 130 mm, koji je razvijen 1980-ih (ušao u službu 1988.) i prvi put je prikazan javnosti 1993. na naoružanju sajam u Abu Dhabiju. Od 2003. jedini operater sustava bio je 40. BRAP u bazi ruske mornarice u Novorossiysku , dijelu Crnomorske flote.

Bez obzira smatrate li logistiku u ratu zanimljivom ili dosadnom, ona je uz požrtvovnost, moral i političku pamet jedan od presudnih - ako ne i odlučujući - element u ratu. Rusiji jako nedostaju sve te komponente i to pokušava izbalansirati čistim ruskim mesom. Ovog drugog nedostaje i Rusiji, ali to je već druga priča.

Međutim, ono što je ključno u ovom postu jest to da je previše bilo usredotočeno na streljivo i proizvodnju. To je svakako važan element rata, ali je opet samo jedan u dugom lancu. Ako imate puno streljiva, onda su cijevi pušaka i njihova istrošenost sljedeća glavobolja. Već znamo da Rusi prazne svoje zalihe samo kako bi kanibalizirali puščane cijevi, zbog nedostatka proizvodnih kapaciteta novih cijevi.

Životni vijek topničkih cijevi ovisi o nekoliko čimbenika (kvaliteta topničke granate, količina iskorištenog punjenja, brzina paljbe itd.), ali pravilo je da možete ispaliti 3.000-5.000 hitaca prije nego što budete prisiljeni potpuno je zamijeniti. S obzirom na to da Rusija ispaljuje 30.000-50.000 granata dnevno, to znači da Rusija gubi 10-16 topničkih cijevi dnevno bez ikakvog uplitanja neprijatelja, vjerojatno daleko više kada se odražava niska kvaliteta sjevernokorejskih granata.

S obzirom na to da Rusija može proizvesti samo 100-200 topničkih cijevi godišnje (!), to nije ni blizu izbalansirati. To znači da već znamo da je kritični put segmenta topništva samo ono što je Rusija naslijedila od Sovjetskog Saveza i te zalihe brzo izgaraju. Ovisno o analitičaru, kraj će doći za 2-3 godine. Tada Rusi moraju ili smanjiti količinu ispaljenih granata (vjerojatno mnogo ranije), ili pronaći druge načine da nadoknade svoj jaz.

U svakom slučaju, to već predstavlja veliku glavobolju za Moskvu i objašnjava zašto Rusi sada ulažu sve svoje napore kako bi postigli strateški proboj, bilo politički ili vojni. Vrijeme nije na njihovoj strani. Oni moraju što prije zaustaviti ovaj rat i to u političke svrhe moraju učiniti pod povoljnim uvjetima, kako bi mogli obnoviti svoju ratnu industriju.

To je razlog zašto su manji ruski miljenici na Zapadu toliko žestoki da uspostave prekid vatre. Oni ispravno pretpostavljaju da Rusija ne može izdržati dugotrajnu borbu i pokrivaju tu činjenicu mirovnom pričom (što bi drugo uopće trebali reći). Ako Rusi ne mogu postići prekid vatre, onda njihova cijela "strategija" pada u vodu. Zapadni, a posebno europski pristaše ukrajinske borbe za slobodu trebaju projektirati kako održati Ukrajinu sposobnom za borbu za ovo vremensko razdoblje, plus neko dodatno vrijeme.

Trajni mir može se uspostaviti samo kada strana koja se brani pobijedi pobjednički. Dostupna su sredstva za uspostavljanje ove osnove. Industrijski kapaciteti, čak i samo u Europi, su dostupni. Potrebna je samo politička volja kao i duboka geostrateška vizija, posebno u Berlinu, da bi se ovaj ishod materijalizirao. U našim je rukama.

Pavel Luzin, stručnjak za ruske vojne kapacitete u Centru za analizu europske politike sa sjedištem u Washingtonu, procjenjuje da samo dvije tvornice u Rusiji posjeduju napredne rotacijske strojeve austrijske proizvodnje potrebne za proizvodnju topničkih cijevi.

Ovi strojevi, od kojih su posljednji uvezeni 2017., sposobni su proizvesti približno 100 cijevi godišnje. Povijesno gledano, Rusija se oslanjala na uvezenu tehnologiju za svoju proizvodnju topničkih cijevi. Tijekom 1930-ih, zemlja je uvezla strojeve za kovanje iz Sjedinjenih Država, a kasnije je nabavila dodatnu opremu iz Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Ova ovisnost o stranim strojevima učinila je Rusiju ranjivom.

Životni vijek topničkih cijevi ovisi o nekoliko čimbenika (kvaliteta topničke granate, količina iskorištenog punjenja, brzina paljbe itd.), ali pravilo je da možete ispaliti 3.000-5.000 hitaca prije nego što budete prisiljeni potpuno je zamijeniti. S obzirom na to da Rusija ispaljuje 30.000-50.000 granata dnevno, to znači da Rusija gubi 10-16 topničkih cijevi dnevno bez ikakvog uplitanja neprijatelja, vjerojatno daleko više kada se odražava niska kvaliteta sjevernokorejskih granata.

S obzirom na to da Rusija može proizvesti samo 100-200 topničkih cijevi godišnje (!), to nije ni blizu izbalansirati. To znači da već znamo da je kritični put segmenta topništva samo ono što je Rusija naslijedila od Sovjetskog Saveza i te zalihe brzo izgaraju. Ovisno o analitičaru, kraj će doći za 2-3 godine. Tada Rusi moraju ili smanjiti količinu ispaljenih granata (vjerojatno mnogo ranije), ili pronaći druge načine da nadoknade svoj jaz.

---

No stvar je u tome šta se topničke cijevi ovakve kakve su grade ima više od 50 godina najmanje i imaju tvornice iz SSSR-a koje su raspuštene itd al mogu nešto uvest, popravit neke strojeve od prije ako ih imaju i sasvim sigurno za te dvije tri godine podignit proizvodnju tih topničkih cijevi na najmanje oko 500 komada godišnje.

Nije bilo neke potrebe za masovnom proizvodnjom topničkih cijevi kad su imali gomilu oružja naslijeđenog iz SSSR-a i to toliko da nisu ni znali di će s istim pa onda su se onda te tvornice gasile a ostalo ovo nešto s uvezenijim strojevima novijeg datuma i to je sve i zato oni sad nemaju veliku proizvodnju topničkih cijevi no treba gledat da će kroz dvije tri godine ipak to dignit na jedan veći nivo jer će reaktivirat stare tvornice iz vremena SSSR-a ili izgraditi potpuno nove i popraviti il uvest strojeve od nekud i povećati proizvodnju topničkih cijevi u godinama koje dolaze.

Ne možeš se zaebavat s njim, vidiš da je zaradio bijelu Ladu...

Gledam šta Iran ima od topova jer oni proizvode granate 130 mm al izgleda da ne proizvode i topove od 130 mm jer ovo šta imaju su oni nabavljali iz Rusije i Kine.

Iran je 2002. imao 1100 M-46 u uvjetnoj uporabi. Do 2012. ovaj broj je pao na 985.

https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_equipment_of_the_Iranian_Army#Artillery

Sve dok novi top od 152 mm nije ušao u službu 1970-ih, M-46 je bio glavno topništvo dugog dometa sovjetske vojske.

Godine 1959. kineska tvornica uvela je tehnologiju i uspješno proizvela top Type 59 130 mm. Top Type 59-1 od 130 mm kasnije je prebačen na nosač za tegljeni top Type 60 od 122 mm i dovršen je 1970. Ukupna težina smanjena je za 2,1 tonu, a brzina paljbe povećana je na 8-10 metaka u minuti. Zatvarač je promijenjen u poluautomatski vertikalni klinasti tip. Stroj za preokret i povratni stroj su promijenjeni tako da su raspoređeni lijevo i desno iznad tijela topa. Postolje je promijenjeno iz tipa okvira u tip cijevi; Ispušna kočnica promijenjena je u dvokomorni udarni tip. Dodajte veliki repni valjak. Otkažite potiskivač cijevi pištolja i prednja kola tijekom marša.

Egipatska vojska uvela je tehnologiju proizvodnje M-46 iz Kine. Rumunjska je uvela topničku tehnologiju 59-1 i proizvela vučeni top A412 M1982 130 mm, koji se izvozio u Bosnu i Hercegovinu, Kamerun, Gvineju i Nigeriju.

Kineska proizvodnja haubice 130 mm: 
[th]Datum proizvodnje[/th]

1954-1980

Vučni terenski topovi M-46 proizvodili su se u Rusiji od 1946. do 1950. godine, imaju nestandardni kalibar od 130 mm za kopnene snage ruske vojske.

Kina ih je proizvodila od 1954 do 1980 i uglavnom oni snadbjevaju sjevernu Koreju i Iran i druge koji to koriste a to je u osnovi imaju neku industrijsku bazu za to al ne proizvode ni oni same cijevi od 1980 godine nego sa svojih zaliha dok dana s u vojsci imaju samo oko 100 takvih haubica od 130 mm a sve drugo su im neki korišteniji kalibri a ne taj 130 mm.

Uglavnom ni Iran ni sjeverna Koreja ne proizvode top od 130 mm nego samo granate od 130 mm jer su oni toga dosta uvezli iz SSSR-a i Kine plus Kina radi tehničku podršku korisnicima istih tko zatraži.