Macron: Europa se suočava s tri egzistencijalne prijetnje

Moderna Europa suočava se s trostrukom egzistencijalnom prijetnjom; potrebna je nova paradigma kako bi se tome suprotstavila, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron u intervjuu za britanski tjednik The Economist.

“To je trostruki egzistencijalni rizik za našu Europu: vojni i sigurnosni rizik; ekonomski rizik za naš prosperitet; egzistencijalni rizik unutarnje nepovezanosti i poremećaja u funkcioniranju naših demokracija”, rekao je francuski predsjednik.

“Dakle, ovo su tri rizika koja su se ubrzala posljednjih godina, bez sumnje vrlo snažno. Nadalje, nakon pandemije podcijenili smo te napetosti, iako je Europa počela reagirati na njih, ali presramežljivo ili ponekad malo prekasno”, dodaje.

Prema Macronu, potrebna je “nova geopolitička, gospodarska i društvena paradigma za Europu” kako bi se odgovorilo na te izazove. Prije svega, kako smatra predsjednik, Europa se mora pobrinuti za vlastitu sigurnost. Osim toga, treba osigurati svoju stratešku autonomiju “u pogledu energije, materijala i rijetkih resursa, ali i u smislu ključnih vještina i tehnologija”.

Među ostalim, riječ je o aktivnom sudjelovanju njezinih tvrtki u razvoju naprednih tehnologija poput umjetne inteligencije i kvantnog računalstva, gdje SAD i Kina mogu dobiti dugoročnu prednost. Naposljetku, Europa se treba pozabaviti ranjivostima “koje stvaraju društvene mreže uz digitalizaciju naših društava i načine na koji demokracija funkcionira”, rekao je dalje.

Odgovarajući na pitanje hoće li to dovesti do postupne smrti ili će to biti iznenadna smrt, Macron je rekao: “Stvari se mogu raspasti vrlo brzo. U Europi i svugdje drugdje stvaraju porast bijesa i ogorčenosti.”

Ponovio mogućnost slanja vojske u Ukrajinu

“Ne isključujem ništa jer se suočavamo s nekim (Rusijom) tko ne isključuje ništa”, rekao je Macron na pitanje je li i dalje stoji iza mogućeg slanja trupa u Ukrajina. Ponavljajući da Rusija ne smije pobijediti u Ukrajini, dodao je: “Ako Rusija pobijedi u Ukrajini, u Europi neće biti sigurnosti. Tko se može pretvarati da će se Rusija tu zaustaviti? U tom kontekstu ne treba ništa isključiti kako se Rusiji ne bi dopustila pobjeda u Ukrajini”, smatra Macron.

Na pitanje slažu li se ostali saveznici Ukrajine s njim o slanju trupa u Ukrajinu kao sredstvo odvraćanja od Rusije, primijetio je: “Ako bi Rusi probili prve linije, ako bi postojao ukrajinski zahtjev — što nije slučaj danas — opravdano bismo si svi morali postaviti ovo pitanje.”

Macron: Europa se suočava s tri egzistencijalne prijetnje

“Ako Rusija pobijedi u Ukrajini, u Europi neće biti sigurnosti. Tko se može pretvarati da će se Rusija tu zaustaviti? U tom kontekstu ne treba ništa isključiti kako se Rusiji ne bi dopustila pobjeda u Ukrajini”, smatra Macron.


Pa već su pobijedili: Ukrajina ne može povratiti zauzete teritorije a njemu se isplati ratovat jer mu rat sad pokreće i ekonomiju.

Putinu se komplicira situacija, rat ne smije završiti sve i da hoće: ‘To bi značilo kolaps!‘

Ne samo ograničene sposobnosti ruskih snaga na terenu, nego i rastuća strukturna militarizacija ruskog gospodarstva, u sve većoj mjeri komplicira kremaljske napore da se okonča rat u Ukrajini. Suprotno očekivanjima da će ekonomska ograničenja osujetiti sposobnosti Rusije da održi svoj rat u Ukrajini i uporno nastavlja s borbama, upravo opasnost od ekonomskog kolapsa mogla bi natjerati Vladimira Putina i njegove dužnosnike da još udvostruče militarizaciju i potraže načine za daljnju konfrontaciju, čak i ako agresija na Ukrajinu završi.

Naime, kako za Financial Times analizira Elina Ribakova, viša suradnica na Institutu za međunarodnu ekonomiju Peterson i direktorica programa za međunarodne odnose na Kijevskoj školi ekonomije, rusko gospodarstvo poraslo je za 3,6 posto prošle godine, a predviđa se da će ojačati za više od tri posto u 2024. Unatoč opsežnim sankcijama i ograničenju izvoza, za koje se očekuje da će dugoročno spriječiti ulaganja i potencijalni rast, ruske vlasti hvale se kratkoročnim uspjehom u izbjegavanju duboke recesije u 2022. godini i postizanjem kasnijeg snažnog rasta.

Velik dio ovog uspjeha oslanja se na širenje vojno-industrijskog kompleksa. Zakašnjelo i neučinkovito uvođenje ograničenja cijena nafte omogućilo je Moskvi da poveća fiskalne prihode i iskoristi ih za poticanje domaćeg gospodarstva. I dok ograničenja izvoza ometaju rusku vojnu proizvodnju i poskupljuju je, ona još nisu rezultirala dosezanjem točaka gušenja gospodarstva ili prekidima u opskrbnim lancima.

Rast na sve strane

Fiskalna potrošnja usmjerena je na potporu proizvodnji vezanoj uz rat. Izravna vojna potrošnja se više nego utrostručila, na više od 100 milijardi dolara, odnosno šest posto BDP-a, u odnosu na razdoblje prije pokretanja invazije na Ukrajinu. Budući da je više od četvrtine državnih rashoda Rusije skriveno od javnosti, stvarna potrošnja povezana s ratom vjerojatno je znatno veća.

Rusija sada raspolaže sa 6.000 vojno-industrijskih tvrtki, što je golemo povećanje u odnosu na predratnu brojku od manje od 2.000. Ova poduzeća zajedno zapošljavaju više od 3,5 milijuna ljudi koji rade 24 sata dnevno u tri smjene i sa šestodnevnim radnim tjednom, što postaje norma.

Od početka ruske invazije punog opsega na Ukrajinu, radna snaga u ovom se sektoru značajno povećala - novih je najmanje pola milijuna zaposlenika. Također, plaće su od početka rata porasle za 20 do 60 posto, a mnoge tvrtke nude izuzeće od služenja vojnog roka i službe. Ta povećana potražnja u vojnom sektoru, zajedno s velikim gubicima ljudstva na ukrajinskom bojištu, dovela je stopu nezaposlenosti u Rusiji na dosad najnižu razinu od 2,8 posto.

Industrijska proizvodnja također je u porastu, potaknuta sektorima kao što su industrija metala, izgradnja strojeva i kemijska proizvodnja. To se barem djelomično može pripisati vojno-industrijskom kompleksu. Nova zapošljavanja, rast dohotka i povećano prikupljanje poreza također su posljedica ratnog ‘booma‘. Regionalne vlade izvještavaju da je ovaj rast postignut "uspostavom novih proizvodnih pogona, što uključuje izgradnju industrijskih kompleksa, razvoj poduzeća i stvaranje značajnog broja novih radnih mjesta".

Štoviše, regije koje su godinama jedva ‘spajale kraj s krajem‘, sada doživljavaju gospodarski uzlet zbog preusmjeravanja proizvodnje na ratne napore. Za ruske građane, odluka da podrže rat više see ne donosi samo pod utjecajem političke retorike i propagande - sada se radi o pragmatizmu.

Istovremeno, pomak prema gospodarskim aktivnostima vezanim uz rat više nije samo ciklička, kratkoročna politička mjera, već se radi o strukturalnom pomaku. Iako bi se upravljanje cikličkom prilagodbom moglo pokazati izazovnim, Banka Rusije ulaže određene napore u ‘hlađenje‘ zahuktalog gospodarstva održavajući kamatne stope na 16 posto, što je znatno iznad trenutačne stope inflacije od 7,7 posto.

No, ponovni zaokret od strukturnih ulaganja tijekom rata bio bi i bit će golem izazov. Desetljećima se Rusija borila s nedovoljnim ulaganjima i regionalnom nejednakošću, pri čemu je tek nekolicina regija u kojima se prvenstveno proizvodi uobičajena roba široke potrošnje doprinosila sustavu proračunskih transfera.

Činilo se da raniji nacionalni projekti i predsjednički dekreti nisu to mogli promijeniti, no onda se dogodio rat. Pokušaju li ruske vlasti zaustaviti militarizaciju, tvrdo gospodarsko prizemljenje moglo bi povećati pritisak na vlasti u Kremlju, koje već pribjegavaju pojačanoj represiji kako bi zadržale vlast. Također, moglo bi doći do eskalacije unutarnjih sukoba oko ograničenih resursa.

Uzimajući u obzir te izazove, za ruske vlasti bi mogao biti pragmatičniji izbor da nastave s militarizacijom. Umjesto da predstavlja ograničenje, zaključuje Ribakova, rusko bi gospodarstvo na kraju moglo postati dodatni poticaj za produljenje rata u Ukrajini.


Putinu se komplicira situacija, rat ne smije završiti sve i da hoće: ‘To bi značilo kolaps!‘

Njemački kancelar Scholz odgovorio je na pitanje o razlozima svoje nevoljkosti da prebaci rakete dugog dometa Taurus u Ukrajinu:

"Postoje oružja koja se mogu nabaviti samo ako postoji kontrola nad svime što se s njima radi. I ovdje ne možete voditi raspravu, kao između prijatelja, "Zar mi ne vjeruješ?" Naravno da vjerujem svojim prijatelju. Ali ipak ne bih dao sve oružje svima", rekao je Scholz.

Oružje nam spašava živote i približava kraj rata u Europi.
Kašnjenje, djelomična pomoć i odugovlačenje izgubljeni su životi Ukrajinaca.
A dugoročno to znači dalje širenje rata, tisuće novih žrtava i izgubljenih života.

Znam da je Njemačka pravi prijatelj Ukrajine. Njemačka je nedavno dala Ukrajini još jednog Patriota kao i toliku drugu vojnu pomoć. Stoga vjerujem da će Ukrajina dobiti projektile Taurus u trenutku kada doista može napraviti razliku na bojnom polju.

Znači Šolz kaže ovo: To nije moj rat, vi se tamo tucite pa kad se iscrpite mi ćemo nastaviti trgovati s Rusijom jer je samo njemačka ekonomija važna.

Mislim jel on to ozbiljno ili stvarno misli da se ovaj ima namjeru zaustaviti ?

najveća prijetnja europi su političari na vlasti u većini europskih zemalja...

Pa da... Veli lik koji jebe djeda koji se oblači kao baba

Njemačka oporba izrazila je iritaciju smijehom kancelara Olafa Scholza nakon odgovora na pitanje o opskrbi Ukrajine projektilima Taurus.

"Naravno, vjerujem svojim prijateljima. Ali ne bih svima dao svo oružje", rekao je Scholz nakon čega se počeo smijati.

Oštre kritike stižu iz CDU-a: "Apsolutno je sramotno da se kancelarka hihoće i smije na račun Ukrajine. Kancelarka koja se hihoće vrijeđa ljude koji su se borili za svoj opstanak u Ukrajini, ali i za našu slobodu", glavni tajnik CDU-a Carsten Linnemann rekao je.

Psiholozi i političari objasnili su ponašanje njemačkog kancelara Olafa Scholza kada se javno rugao Ukrajini zbog zahtjeva za isporukom raketa Taurus.

O tome piše njemačka publikacija BILD.

Konkretno, glavni tajnik oporbene stranke CDU Karst Linnemann Scholzovo ponašanje smatra sramotnim.

"Apsolutno je sramotno da se kancelarka hihoće i smije na račun Ukrajine. Kancelarka koja se smije vrijeđa ljude koji su se u Ukrajini borili za svoje živote i našu slobodu", rekla je političarka.

I psiholog i pisac Torsten Havener ustvrdio je da je kancelarka bila pod stresom i pokušala ga je ublažiti smijehom.

"Sholz se ne smije zato što se ruga drugima, već zato što je u stanju stresa i sumnje u sebe. Smijeh je zaštitna maska ​​koja vam omogućuje da smanjite ili ublažite napetost u takvoj situaciji", rekla je psihologinja.

Njemački poslovni trener i stručnjak za govor tijela Christian Galves rekao je da je kancelarka, koju su svi vidjeli kao uravnoteženu, podbacila.

"Scholz se smatra pažljivim, preciznim, uravnoteženim, promišljenim, formalistom i analitičnim, no takvi se pojedinci oslanjaju na distancu, a ne na bliskost. A susreti s građanima upućuju na blisku komunikaciju i ekstrovertirano ponašanje, što uzrokuje nesigurnost i stres. Do spontanog nekontroliranog oslobađanja napetosti dolazi zbog oslobađajućem smijehu mnogima je to poznato iz svakodnevnog života: iznenada se nasmiju na sprovodu ili u drugim neizvjesnim situacijama“, kaže poslovni trener.

Podsjetimo, Olaf Scholz se grubo narugao zahtjevu Ukrajine za raketama Taurus.

"Postoje oružja koja se mogu nabaviti samo ako se održava kontrola nad svime što se s njima radi. I ovdje ne možete voditi raspravu, kao između prijatelja: 'Ne vjeruješ mi?' Naravno da vjerujem svome.' prijatelju. Ali ne bih svima počeo davati svo oružje", rekao je Scholz i nasmijao se.

Kolumnist Bilda Yulian Lovenych nazvao je Scholzov odgovor "neukusnom šalom na račun Ukrajinaca".

Macron je traumatizirana žrtva pedofilije.