"Heroina" na Kosovu- Seksualno nasilje agresora u Republici Kosovo

.
Kao primjer događaja u Republici Kosovo, 
seksualno nasilje agresora pravno je opravdano kao ratni zločin
23. listopada 2023., 23:03


638


Tema seksualnog nasilja tijekom vojnih sukoba i njegovih pravnih posljedica rođena je na Kosovu: nakon tragičnih događaja s početka 90-ih godina prošlog stoljeća u ovoj maloj balkanskoj državi, svjetska se zajednica konačno pozabavila ovim pitanjem na međunarodnoj razini. 
O ovoj iznimno važnoj i osjetljivoj temi Rayon.Busk je doznao od Volodymyra Martynova,  koji se trenutno nalazi u Republici Kosovo u sklopu ukrajinske delegacije zahvaljujući međunarodnom projektu podrške novinarima „Residence of Journalists“.
U samom središtu  Prištine  stoji izvanredan spomenik nazvan  "Heroina" . Njen autor, kipar  Imir Blakčori,   posvetio ju je ženama Republike Kosovo, žrtvama seksualnog nasilja u ratu protiv Srba. Ovo remek-djelo napravljeno je od 20.000 čavala, koji su formirali originalnu skulpturalnu kompoziciju koja nema analoga u cijelom svijetu. Ali ovaj materijal nije o vještini kipara. Cilj nam je povući analogiju između događaja u Republici Kosovo i onih koji su se dogodili i sada se odvijaju u našoj mnogonapaćenoj Ukrajini.




Prije svega, treba naglasiti da je tema seksualnog nasilja tijekom vojnih sukoba i njegovih pravnih posljedica rođena na Kosovu: svjetska se zajednica konačno pozabavila ovim pitanjem nakon tragičnih događaja ranih 90-ih godina prošlog stoljeća u ovoj maloj balkanskoj državi. pitanje na međunarodnoj razini. 
Kosovari su doživjeli vrlo bolno poglavlje svoje povijesti. Ovi događaji ostavili su traga ne samo na njihovu sudbinu, već i na sudbinu cijelog Balkanskog poluotoka. Međutim, pokazalo se da su isti problemi koji su nastali tijekom borbe za oslobođenje Kosova ubrzo postali aktualni i u središtu Europe, nakon početka ruske agresije na Ukrajinu.
Dakle, sada nitko ne može poreći da rat i zločini, uključujući zločine povezane sa seksualnim nasiljem, uvijek idu ruku pod ruku. Jer pravo jačeg muti mozak i promiče nekažnjivost. Nekažnjivost pak dovodi do porasta bezakonja. Upravo ti čimbenici stvaraju uvjete za potpuno kršenje ljudskih prava. No, ako govorimo o slučajevima seksualnog nasilja i zašto se o ovoj osjetljivoj temi toliko dugo šutjelo, vrijedi ovu pojavu sagledati s dvije strane koje mogu dati pravu ocjenu njezine pojave. Dakle, te događaje promatramo s dva aspekta – etičkog i ekonomskog. A evo i zašto.
Prvo, pogledajmo etičku stranu problema. Čak iu današnjem svijetu, s najnovijom opremom za audio i video snimanje, vrlo je teško potvrditi činjenice seksualnog nasilja na okupiranim područjima. Svi priznaju da takve činjenice postoje, ali ih je teško dokazati. Zbog toga je tema seksualnog nasilja u svjetskoj pravnoj praksi percipirana prilično nejasno. Odnosno, nitko nije negirao da problem postoji, ali mu se nije posvećivala velika pozornost. Stručnjaci su je doživjeli kao nepraktičnu i za koju uvijek nedostaje dobrovoljnih svjedoka upravo iz etičkih razloga.
Drugo, uzmimo ekonomski faktor. On nije ništa manje ciničan, ali mu je mjesto u ovoj dramatičnoj priči. Da bismo to opravdali, navedimo primjer iz povijesti prošlih ratova. Dakle – kraj Drugog svjetskog rata. Nirnberški proces. Glavni tužitelj SSSR-a Roman Rudenko čita optužnicu u kojoj objavljuje vrlo veliki popis zločina koje su počinile Hitlerove trupe na teritoriju Sovjetskog Saveza. Ali, začudo, u njemu nema mjesta zahtjevima za kažnjavanjem kriminalaca po članku "seksualizirano nasilje". Zar Glavno tužiteljstvo nije imalo saznanja o takvim zločinima okupatora? Pa što je bilo? A cijela stvar je bila u tome što u ovom članku nisu bile brojke o stvarnim gubicima od tog zločina, za koje bi se mogao odrediti određeni iznos doprinosa. Jer upravo je taj aspekt isticano od strane tužiteljstva, odnosno SSSR-a, govoreći na međunarodnom sudu.
No, postojala je i, kako kažu, druga strana medalje. Pitanje nije pokrenuto i zato što sovjetska vlada nije htjela doticati ovu temu na globalnoj razini. To bi omogućilo liniji obrane da navede brojne slučajeve kada su "vojnici osloboditelji" također bili uključeni u masovna silovanja i zlostavljanja ne samo na teritoriju Njemačke, već i na teritoriju drugih europskih država koje su morali "oslobađati". 
Ta je tradicija prenijeta na sljedeće generacije vojnika koji su sudjelovali u kasnijim agresorskim ratovima u mnogim regijama svijeta. Prema svjedočanstvima samih sovjetskih vojnika, sudionika rata u Afganistanu, bilo je i rijetkih slučajeva seksualnog nasilja nad civilnim stanovništvom.  
Tako su iza lanca sukoba u svijetu nastajale nove i nove tragedije. Neki su ratovi počeli, drugi završili. Pobjednici su proglašeni povratnicima. Za ratne zločine neki su dobili zatvorske kazne, a neki platili životom. Ali nitko nije pitao o seksualnom nasilju, o kazni za taj zločin. Jer to ne možete procijeniti zlatnim i deviznim rezervama, ne možete to mjeriti tonama i galonima. Tako je funkcionirao obrazac pobjednika kojem su potrebne stvarne koristi u obliku novca i njegovih ekvivalenata, a ne nečiji osjećaji.


Vrijeme je prolazilo. Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća, Republika Kosovo se našla u vrtlogu tragičnih događaja, koja je proglasila svoju neovisnost i branila je s oružjem u ruci. U tužnom popisu patnji koje je proživjela ova mala zemlja posebnim redom upisuje se činjenica da je pretrpjela neviđeni val seksualiziranog terora u svojim razmjerima. On je, naime, preplavio ovu zemlju. Više od 20.000 silovanih i poniženih žena tako je tužna i strašna statistika srpske agresije.
Jedan od stanovnika Prištine, s kojim je autor imao priliku razgovarati, ispričao je da su se 23 godine kasnije, kada su Srbi pokušali uništiti autentičnost nacije, zabraniti i uništiti jezik i kulturu, Kosovari ponekad osjećali užas. to je vrijeme stalo i polako se povuklo u srednji vijek. Naveo je primjer: ako se s vojnicima koji ulaze u kuću ili stan razgovara albanskim jezikom, to je već bio razlog za pljačku, silovanje ili drugu vrstu nasilja.
Ne vidite li paralele između događaja koji su se odvijali tijekom dva desetljeća na Balkanu i onih koji se sada događaju u Ukrajini? U ovom trenutku još uvijek ne možemo točno reći koliko je ljudi u Ukrajini stradalo od okupatora zbog ljubavi prema svom jeziku i kulturi. Zbog njih Ukrajinci prihvaćaju torturu, trpe pljačku i podvrgnuti su nasilju, uključujući seksualno nasilje. Do danas je Glavno tužiteljstvo Ukrajine već registriralo više od 220 tužbi ukrajinskih djevojaka i žena u vezi sa seksualnim nasiljem. 
No, na Kosovu je to (kvantitet) svojedobno poprimilo još ružnije razmjere, oblike i manifestacije. Kosovari kažu da je u gradovima i selima republike bilo mnogo slučajeva ubojstava, silovanja i drugih oblika nasilja pred djecom i njihovim obiteljima. Pa ipak, unatoč tome, članak o seksualiziranom nasilju ponovno je zanemaren za čelnika Jugoslavije Slobodana Miloševića na Haškom sudu, među ostalim optužbama za ratne zločine. Ali... Taj je proces vrlo pažljivo pratila  Elizabeth Gumler , novinarka i dopisnica lista "Washington Post" . Bila je ogorčena činjenicama nasilja, i što je najvažnije, njihovim propustom. Zbog toga je podnijela osobnu prijavu Haškom sudu sa zahtjevom da se ova vrsta kaznenog djela uvrsti u postupak.
Sud je podržao novinara. Počelo je prikupljanje činjenica. Naravno, bilo je jako teško govoriti o ovoj temi u jednoj muslimanskoj zemlji sa svojim posebnostima i načinom života. Ali Elizabeth je otišla na Kosovo i počela skupljati materijale, prikupljati činjenice. Svi oni su nepobitno dokazali da činjenice o nasilju u Republici Kosovo nisu izmišljotina niti još jedan fejk o ratu. Ona je dokazala da te akcije odgovaraju strategijskom pravcu agresorske borbe protiv albanskog naroda. Zato što su nasilne radnje unijele kaos u društvo, pridonijele uništavanju tradicije i običaja naroda, postale prijetnja njegovom identitetu i samobitnosti i, što je najvažnije, njegovom jeziku. Odnosno, radi se upravo o osnovnim principima i detekciji seksualizacije, kada se nadiruće ideološke i fizičke linije okupacije sastoje upravo u izražavanju superiornosti, nadmoći svoje kulture i jezika na nasilan način, negirajući jezik i kulturu zemlje. koja pati od agresije. Ljudi koji su ostali na svim okupiranim područjima našli su se pod takvim nevjerojatnim psihičkim pritiskom. 
Upravo to vidimo u akcijama ruskih osvajača na teritoriju Ukrajine. Na primjer, u Novoaidarskoj oblasti, u prvim danima okupacije, udžbenici napisani na ukrajinskom su oduzeti iz svih škola. Okupatori su “očistili” i sve fondove gradskih i seoskih knjižnica. Beletristika napisana na ukrajinskom jeziku odvezena je kamionima, roditelji učenika su obaviješteni da odmah dostave udžbenike na ukrajinskom jeziku. To samo potvrđuje da svaki osvajački režim uvijek vodi nepomirljivu borbu na osvojenim zemljama, prije svega uništavajući jezik i kulturu.
Naravno, pored ovih pojavnih oblika genocida, tu su i zločini seksualnog nasilja, koji prije događaja na Balkanu nisu ni imali pravnu osnovu za razmatranje. Ali nakon kosovske tragedije 1999. konačno je usvojen Međunarodni rimski statut o seksualnom nasilju, nakon čega je uslijedio prvi UN-ov summit o seksualnom nasilju. U svjetskoj praksi već su poznati slučajevi kada je osoba optužena za seksualno nasilje privedena u drugoj zemlji i izvedena pred sud. Kako kažu, prve laste su već tu.
Doista, svijet je premali. Tko bi u Ukrajini mogao znati da će događaji na Kosovu, prije više od 20 godina, dati poticaj rješavanju pitanja koja svjetska zajednica nije mogla riješiti tisućama godina? I ti događaji nam daju priliku da nakon završetka rata kaznimo one koji to po zakonu zaslužuju.
Naravno, tema je općenito opsežnija i bolnija nego što smo je ovdje zacrtali. Stoga se autor s velikom zahvalnošću sjeća svoje nove poznanice u Prištini,  Silvie Izeti  - koordinatorice Psihološkog centra za pomoć žrtvama seksualnog nasilja, koja je našla vremena za razgovor ukrajinskih novinara.
 Također želimo naglasiti da su priliku za susret sa Silvijom ukrajinskim novinarima pružili organizatori i djelatnici međunarodnog projekta podrške novinarima „Residence of Journalists“ u Republici Kosovo.



Ipak, opet se vraćamo na spomenik "Heroina" koji stoji u središtu Prištine. Posvećena je ženama Kosova koje su doživjele seksualno nasilje. Još jednom podsjećamo – 20.000 žrtava, 20.000 zastrašujućih priča koje postupno nestaju. Kako bi ovjekovječio bol i tugu nacije, kipar je upotrijebio 20.000 čavala, a upravo od njih napravio jedinu kompoziciju na svijetu da se uvijek sjećamo i nikada ne dopustimo da seksualizirani užas uđe u naše domove.