NA SVJETSKOM FORUMU O ISLAMSKOM EKSTREMIZMU MESIĆ ZAKLJUČIO: Problem je u Crkvi u Hrvata

NA SVJETSKOM FORUMU O ISLAMSKOM EKSTREMIZMU MESIĆ ZAKLJUČIO: Problem je u Crkvi u Hrvata

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić sudjeluje u Rimu na međunarodnoj konferenciji što je u suradnji s Vatikanom organizira Nizami Ganjavi, međunarodni centar iz Azarbejdžana. Tema ove konferencije je “Međuvjerski dijalog i mir – suočavanje s izazovima radikalizacije i ekstremizma”. Mesić je govorio na okruglom stolu koji se bavio pitanjem mjesta i uloge religija u stvaranju ekstremizma i nasilnog radikalizma. U radu skupa sudjeluje niz bivših šefova država, vlada i ministara. Predviđeno je  da se s njima susretne predsjednik Republike Italije, a postoji i mogućnost susreta s Papom Franjom.
U nastavku pročitajte Mesićevo izlaganje:
‘S iznimnim zadovoljstvom, ali i osjećajem velike odgovornosti prihvatio sam poziv na sudjelovanje u raspravama što ih vodimo. Naš je krajnji cilj postizanje mira u svijetu i razumijevanja među ljudima i narodima. Sredstva za postizanje toga cilja su neumorni dijalog, otvorenost pema drugima i drugačijima i tolerantnost.
A tolerantnost se odnosi kako na onu među rasama, tako i na onu među narodima, vjerama, kulturama, spolovima, sve do tolerantnosti među ljudima kao pojedincima. Znam, svima nam je to jasno i lako je to reći. A da je lako ostvariti, mi i ne bismo danas morali biti ovdje. Još bismo manje trebali raspravljati o tome kako se vjera uklapa u stvaranje izvora radikalizma i nasilnog ekstremizma.
Živimo, na žalost, u svijetu u kojem je upravo ta tema na dnevnom redu, jer se terorizam, odnosno radikalizam i ekstremizam “prodaju” pod izlikom obrane, odnosno zastupanja određene vjere. I taj, uvjetno rečeno, vjerski terorizam kuca gvozdenom pesnicom na naša vrata sve učestalijim i sve krvavijim atentatima čije se počinitelje slavi kao mučenike koji su – kojega li paradoksa – ubijanjem nevinih osigurali svoje mjesto u raju.
Zato u samome startu treba krajnje jasno i bez i najmanje rezerve reći ovo: religije, ni jedna od njih, nisu – same po sebi – odgovorne za radikalizaciju koja prijeti da do jučer demokratske zemlje pretvori u policijske države, pri čemu i radikalnoj i nasilnoj profašističkoj desnici prostire crveni tepih kojim će se ona, kao spasitelj od “invazije inovjeraca i terorista” uspeti do vlasti.
Ponavljam, dakle: nijedna vjera nije za to kriva.
Ali jesu krivi, itekako jesu, oni koji vjeru propovijedaju na način da potiču radikalizam i nasilje, koji vjeru zloupotrebljavaju. Dakle, ako nije  kriva vjera, krivi su crkva i svećenici.
Ne svi, nego oni koji se tako ponašaju.
Odnosno da budem do kraja jasan. Krivo je pristajanje, svjesno ili nesvjesno – to je svejedno, na odstupanje od načela sekularizma što ga je inaugurirala Francuska revolucija, a koje se može svesti na formula: vjeri nema mjesta u politici, niti politici ima mjesta u vjeri.
To jest dio evropske baštine, ali mislim – ne poričući ni jednoj zemlji, kao ni jednome narodu pravo na njihove specifičnosti – da je primjenjivo u cijelome svijetu. Trebalo bi biti normalno da je vjera privatna stvar svakoga čovjeka, da svatko ima pravo biti vjernik, ili nevjernik, pripadnik ove ili one crkve. I to je stvar njegovoga intimnog opredjeljenja.
Niti vjernika itko zbog toga smije prozivati, ili diskriminirati, niti on smije bilo koga na bilo koji način prisiljavati da se prikloni “njegovoj” vjeri, odnosno diskriminirati zato što je pripadnik druge vjere, agnostik, ili ateista. Dozvolite mi da budem još određeniji.
Privatnost vjere znači da se ona demonstrira i prakticira u vjerskim objektima i u vlastita četiri zida i da se pripadnost bilo kojoj religiji ne demonstrira na način koji se može shvatiti kao provokativan za pripadnike neke druge vjere, ili inovjerce, baš kao i to da prakticiranju vjere u bogomoljama i u vlastitom krugu nitko ne smije postavljati nikakva ograničenja.
Politika “ognja i mača”, širenja jedne, jedine “prave” vjere najgrubljom silom, uz – doslovno – fizičko uništavanje inovjeraca, vratilo bi nas – ako ne nađemo načina da se tome odupremo – u mračna vremena Srednjega vijeka. Upravo zato, imajući u vidu sve što se događa oko nas, sve ono čemu svjedočimo na dnevnoj osnovi, smart da su reafirmacija i dosljedna primjena načela odvajanja crkve od države “conditio sine qua non” za sve dalje rasprave, ali i poteze u kontekstu suočavanja s izbjegličkom krizom, ali i s globalnim terorizmom.
Ne mogu, a da ne spomenem neka iskustva iz Hrvatske, zemlje iz koje dolazim i kojoj sam puno jedno desetljeće bio na čelu. Vama prepuštam da tim iskustvima date obilježje, jesu li pozitivna, ili negativna. Katolička crkva u Hrvatskoj igra sve dominantniju ulogu na društvenoj sceni, otvoreno se miješajući u politiku.
To ide dotle da će biskup na društvenoj mježi najgrubljim riječima napasti čelnika jedne stranke zbog njegovoga namjeravanog koaliranja sa strankom koja biskupu nije po volji.
To ide dotle, da će drugi biskup u propovijedi s oltara izraziti zadovoljstvo što su sporazum o stvaranju vlade postigle stranke koje se njemu sviđaju.
Utjecaj Crkve ide dotle da visokotiražni dnevni list na naslovnici izražava zadovoljstvo što će Hrvatska prvi puta na položajima i šefa države, i prvoga čovjeka parlamenta i premijera – imati vjernike. I nije tu riječ o crkvenom listu, da me ne biste krivo shvatili.
Da se dojučerašnju socijaldemokratsku vlast s oltara, ponavljam: s oltara, višekratno prozivalo kao protunarodnu i zločinačku, to spominjem tek usput. A ako dodam kako je na sve to Kardinal rekao da se Crkva nikada ne miješa tamo, gdje se ne treba miješati, mislim da vam je jasno o čemu govorim.
Ipak, neću ni tu okolišati: od prozivanja vlasti kao zločinačke, do poziva da se eksplozivom raznesu zločinci, čitaj: nevjernici, tek je mali korak.
Jedan, jedini mali korak. Ne pretjerujem, vjerujte mi.
Kada biste pročitali komentare kojima vrve društvene mreže, znali biste da ne pretjerujem. Te društvene mreže imaju veliku ulogu u mobiliziranju ektremista, kao što bi mogle, ponavljam: mogle imati veliku ulogu i u njihovome suzbijanju. Jednako tako i propovjednici vjere – kada bi slijedili ono što njihove vjere zaista jesu, a ni jedna nije poziv na linč drugih i drugačijih – mogli bi biti vrlo vrijedni suradnici u nametnutoj borbi protiv nasilnog ekstremizma.
Crkve i svećenici u oba su slučaja instrumenti –  dozvolit ću si da kažem – politike. Onda, kada uspaljuju mase i podižu tenzije, propagirajući netoleranciju i zatvaranje u nekakve stvarne ili imaginarne ograde, instrument su ovozemaljske politike, eksponenti interesnih skupina koje na sukobima i na prodaji oružja koju je ne jednom apostrofirao i Papa Franjo, gomilaju enormne profite.
A kada djeluju, ili kada bi djelovali u funkciji promicanja tolerancije, prihvaćanja različitosti, jačanja međusobnog razumijevanja, onda bi također bili instrument politike, ali politike provođenja zapovijedi Božjih koje su u svim vjerama u osnovi jednake. Žalosno je ako smo došli dotle da mi – političari – moramo na to upozoravati.
Izuzimam Papu Franju. Njegova neumorna nastojanja da Crkvu i njezine vjernike vrati na pravi put, iznimno cijenim. Bojim se, na žalost, da ta njegova nastojanja ne nailaze na odgovarajući odjek, pogotovo kod dijela klera, pri čemu i opet imam na umu iskustva Hrvatske.
Imajući sve to u vidu, mislim – i s time ću završiti – da je mlade, od prvih dana u školi, iznimno važno upoznavati s osnovama svjetskih religija.
Vjeronauk samo  za pripadnike određene vjere, pri čemu se “one druge” demonstrativno isključuje, apsolutno je kontraproduktivan.
Upoznavanje s ključnim zasadama svjetskih religija može, međutim, na dugi rok uroditi željenim rezultatom: sviješću o moralnosti svake prave vjere i o amoralnosti zlupotrebe vjere, odnosno njezinoga miješanja s dnevnom politikom.
Mogu se samo nadati da će naše rasprave i razmjena mišljenja biti korak dalje prema uspostavljanju svijeta mira, tolerancije i razumijevanja – usprkos razlikama. To je svijet za kojega se vrijedi boriti i to je svijet kojega moramo ostaviti onima koji dolaze iza nas.
Svijet jedinstva u različitostima. Svijet tolerancije u kojima će crkve propovijedati riječ Božju, a neće služiti interesima zemaljskih moćnika, niti će težiti tome da se same pretvore u takve moćnike. U takvome će svijetu riječ “život” dobiti svoje puno i pravo značenje.
Govorim o životu, a ne o pukom preživljavanju.’

I za sve ovo je plaćen iz novca poreznih obveznika-vjernika. Njih 92% u ukupnom broju stanovništva. 
Tako šumske seronje razumiju demokraciju.

Svoju koljacku religiju nije spominjao?

Wa nije spomenuo porfirija i cetnike...dobro razumijem da brani djedovsku bjeru i opravdava islam..no sto su mu krivi katolici...budala...i onda govore ne treba registar izdajnika...ma najmanje dva plus registar mrzitelja hrvatske kao bonus

Ići preko granice  opanjkavati  državu u kojoj živiš je veleizdaja. 
Na svu sreću tako to razumiju i oni koji su ga vani slušali.
Govoriti o ISIL-u i uspoređivati, skoro pa izjednačavati, sa stanjem
u vlastitoj državi....na svu sreću nitko ga nije uzeo zaozbiljno.
Inače, ode vam turizam u tpm...Tko bi još išao kao turist u državu
u kojoj te za svakim grmom vreba kršćanin s nožem i bombom...

Mislim ono..mesicu tebi bi najbolje bilo da preselis u sarajevo i vratis djedovsku vjeru...budi ono kako se osjecas niko ti nece zamjerit...ali mrzit i opanjkavat zemlju koja te placa doista nije u redu i noje moralno...

Vjernik sam ali crkveni dužnosnici ili popovi su zlo,lopovi i lažovi na kvadrat,miješaju se u politiku i financiraju da bi imali materijalne koristi,jebo ih tuđman koji im sve dao u famoznim ugovorima....

vuksadinare wrote:Mislim ono..mesicu tebi bi najbolje bilo da preselis u sarajevo i vratis djedovsku vjeru...budi ono kako se osjecas niko ti nece zamjerit...ali mrzit i opanjkavat zemlju koja te placa doista nije u redu i noje moralno...

Tko plača?????
Narod plača budale i uhljebe......

v_vlado wrote:Vjernik sam ali crkveni dužnosnici ili popovi su zlo,lopovi i lažovi na kvadrat,miješaju se u politiku i financiraju da bi imali materijalne koristi,jebo ih tuđman koji im sve dao u famoznim ugovorima....

S tim dijelom se slazem..ali ici vani i opanjkavati kucu i clanove u kojoj zivis i to ne prvi put je doslovce cin izdaje...problemi se rjesavaju unutar cetri zida..lako bi bilo da ja opanjkavam zenu ili djecu kod susjeda a da ne rjesavam problemeprije toga sa njom...eto to mesic radi..svako malo vani traca ukucane

Mišljenje je kao šupak,svatko ga ima,ne možeš si pomoći.....

Mesić je nevažan lik,prošlo vrijeme,pitanje je, ti skupovi koje su važnosti i interesa,pa moraju bivši političari lajati,kao ja sa žujom i ekipom ispred dučana......politički nevažno ...

v_vlado wrote:Mesić je nevažan lik,prošlo vrijeme,pitanje je, ti skupovi koje su važnosti i interesa,pa moraju bivši političari lajati,kao ja sa žujom i ekipom ispred dučana......politički nevažno ...

Pričaš i dalje gluposti...
Netko tko je bio predsjednik države 10 godina nije nevažan.
Nevažan sam ja i moje mišljenje, jer ja ne mogu predati strogo čuvanu državnu tajnu dokumentaciju
britanskim novinarima kao on. On vam je zlo bio i onda i danas...Zbog njega i njemu sličnih ste u stanju kakvom jeste.

Pa Mesić glede CUH (ne RKC) zaista nije ništa pogrešno rekao.

O tome ja ovdje pišem godinama. neki dostojanstvenici CUH koji bi trebali po nekim pitanjima biti neutralni(ili barem glumiti neutralnost) svojim istupima,propovjedima.agitacijom i izjavama neskriveno podržavaju jednu stran(k)u,a ne mali broj puta i jednu (poraženu) ideologiju.

Papa Franjo je već počeo uklanjati takove biskupe i svećenike,jer takvo što RKC ne služi na čast,niti joj ide u prilog.

CUH mora shvatiti da oni nisu ono što i SPC već da su dio univerzalne apostolske crkve,a oni se ponašaju poput kakovih sektaša.

jastreb wrote:Pa Mesić glede CUH (ne RKC) zaista nije ništa pogrešno rekao.

O tome ja ovdje pišem godinama. neki dostojanstvenici CUH koji bi trebali po nekim pitanjima biti neutralni(ili barem glumiti neutralnost) svojim istupima,propovjedima.agitacijom i izjavama neskriveno podržavaju jednu stran(k)u,a ne mali broj puta i jednu (poraženu) ideologiju.

Papa Franjo je već počeo uklanjati takove biskupe i svećenike,jer takvo što RKC ne služi na čast,niti joj ide u prilog.

CUH mora shvatiti da oni nisu ono što i SPC već da su dio univerzalne apostolske crkve,a oni se ponašaju poput kakovih sektaša.

Tvrdiš li to i ti da je za ISIL kriva CUH?
Jeste li vi uopće svoji u glavi, to se ja pitam.

Ero wrote:

NA SVJETSKOM FORUMU O ISLAMSKOM EKSTREMIZMU MESIĆ ZAKLJUČIO: Problem je u Crkvi u Hrvata

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić sudjeluje u Rimu na međunarodnoj konferenciji što je u suradnji s Vatikanom organizira Nizami Ganjavi, međunarodni centar iz Azarbejdžana. Tema ove konferencije je “Međuvjerski dijalog i mir – suočavanje s izazovima radikalizacije i ekstremizma”. Mesić je govorio na okruglom stolu koji se bavio pitanjem mjesta i uloge religija u stvaranju ekstremizma i nasilnog radikalizma. U radu skupa sudjeluje niz bivših šefova država, vlada i ministara. Predviđeno je  da se s njima susretne predsjednik Republike Italije, a postoji i mogućnost susreta s Papom Franjom.
U nastavku pročitajte Mesićevo izlaganje:
‘S iznimnim zadovoljstvom, ali i osjećajem velike odgovornosti prihvatio sam poziv na sudjelovanje u raspravama što ih vodimo. Naš je krajnji cilj postizanje mira u svijetu i razumijevanja među ljudima i narodima. Sredstva za postizanje toga cilja su neumorni dijalog, otvorenost pema drugima i drugačijima i tolerantnost.
A tolerantnost se odnosi kako na onu među rasama, tako i na onu među narodima, vjerama, kulturama, spolovima, sve do tolerantnosti među ljudima kao pojedincima. Znam, svima nam je to jasno i lako je to reći. A da je lako ostvariti, mi i ne bismo danas morali biti ovdje. Još bismo manje trebali raspravljati o tome kako se vjera uklapa u stvaranje izvora radikalizma i nasilnog ekstremizma.
Živimo, na žalost, u svijetu u kojem je upravo ta tema na dnevnom redu, jer se terorizam, odnosno radikalizam i ekstremizam “prodaju” pod izlikom obrane, odnosno zastupanja određene vjere. I taj, uvjetno rečeno, vjerski terorizam kuca gvozdenom pesnicom na naša vrata sve učestalijim i sve krvavijim atentatima čije se počinitelje slavi kao mučenike koji su – kojega li paradoksa – ubijanjem nevinih osigurali svoje mjesto u raju.
Zato u samome startu treba krajnje jasno i bez i najmanje rezerve reći ovo: religije, ni jedna od njih, nisu – same po sebi – odgovorne za radikalizaciju koja prijeti da do jučer demokratske zemlje pretvori u policijske države, pri čemu i radikalnoj i nasilnoj profašističkoj desnici prostire crveni tepih kojim će se ona, kao spasitelj od “invazije inovjeraca i terorista” uspeti do vlasti.
Ponavljam, dakle: nijedna vjera nije za to kriva.
Ali jesu krivi, itekako jesu, oni koji vjeru propovijedaju na način da potiču radikalizam i nasilje, koji vjeru zloupotrebljavaju. Dakle, ako nije  kriva vjera, krivi su crkva i svećenici.
Ne svi, nego oni koji se tako ponašaju.
Odnosno da budem do kraja jasan. Krivo je pristajanje, svjesno ili nesvjesno – to je svejedno, na odstupanje od načela sekularizma što ga je inaugurirala Francuska revolucija, a koje se može svesti na formula: vjeri nema mjesta u politici, niti politici ima mjesta u vjeri.
To jest dio evropske baštine, ali mislim – ne poričući ni jednoj zemlji, kao ni jednome narodu pravo na njihove specifičnosti – da je primjenjivo u cijelome svijetu. Trebalo bi biti normalno da je vjera privatna stvar svakoga čovjeka, da svatko ima pravo biti vjernik, ili nevjernik, pripadnik ove ili one crkve. I to je stvar njegovoga intimnog opredjeljenja.
Niti vjernika itko zbog toga smije prozivati, ili diskriminirati, niti on smije bilo koga na bilo koji način prisiljavati da se prikloni “njegovoj” vjeri, odnosno diskriminirati zato što je pripadnik druge vjere, agnostik, ili ateista. Dozvolite mi da budem još određeniji.
Privatnost vjere znači da se ona demonstrira i prakticira u vjerskim objektima i u vlastita četiri zida i da se pripadnost bilo kojoj religiji ne demonstrira na način koji se može shvatiti kao provokativan za pripadnike neke druge vjere, ili inovjerce, baš kao i to da prakticiranju vjere u bogomoljama i u vlastitom krugu nitko ne smije postavljati nikakva ograničenja.
Politika “ognja i mača”, širenja jedne, jedine “prave” vjere najgrubljom silom, uz – doslovno – fizičko uništavanje inovjeraca, vratilo bi nas – ako ne nađemo načina da se tome odupremo – u mračna vremena Srednjega vijeka. Upravo zato, imajući u vidu sve što se događa oko nas, sve ono čemu svjedočimo na dnevnoj osnovi, smart da su reafirmacija i dosljedna primjena načela odvajanja crkve od države “conditio sine qua non” za sve dalje rasprave, ali i poteze u kontekstu suočavanja s izbjegličkom krizom, ali i s globalnim terorizmom.
Ne mogu, a da ne spomenem neka iskustva iz Hrvatske, zemlje iz koje dolazim i kojoj sam puno jedno desetljeće bio na čelu. Vama prepuštam da tim iskustvima date obilježje, jesu li pozitivna, ili negativna. Katolička crkva u Hrvatskoj igra sve dominantniju ulogu na društvenoj sceni, otvoreno se miješajući u politiku.
To ide dotle da će biskup na društvenoj mježi najgrubljim riječima napasti čelnika jedne stranke zbog njegovoga namjeravanog koaliranja sa strankom koja biskupu nije po volji.
To ide dotle, da će drugi biskup u propovijedi s oltara izraziti zadovoljstvo što su sporazum o stvaranju vlade postigle stranke koje se njemu sviđaju.
Utjecaj Crkve ide dotle da visokotiražni dnevni list na naslovnici izražava zadovoljstvo što će Hrvatska prvi puta na položajima i šefa države, i prvoga čovjeka parlamenta i premijera – imati vjernike. I nije tu riječ o crkvenom listu, da me ne biste krivo shvatili.
Da se dojučerašnju socijaldemokratsku vlast s oltara, ponavljam: s oltara, višekratno prozivalo kao protunarodnu i zločinačku, to spominjem tek usput. A ako dodam kako je na sve to Kardinal rekao da se Crkva nikada ne miješa tamo, gdje se ne treba miješati, mislim da vam je jasno o čemu govorim.
Ipak, neću ni tu okolišati: od prozivanja vlasti kao zločinačke, do poziva da se eksplozivom raznesu zločinci, čitaj: nevjernici, tek je mali korak.
Jedan, jedini mali korak. Ne pretjerujem, vjerujte mi.
Kada biste pročitali komentare kojima vrve društvene mreže, znali biste da ne pretjerujem. Te društvene mreže imaju veliku ulogu u mobiliziranju ektremista, kao što bi mogle, ponavljam: mogle imati veliku ulogu i u njihovome suzbijanju. Jednako tako i propovjednici vjere – kada bi slijedili ono što njihove vjere zaista jesu, a ni jedna nije poziv na linč drugih i drugačijih – mogli bi biti vrlo vrijedni suradnici u nametnutoj borbi protiv nasilnog ekstremizma.
Crkve i svećenici u oba su slučaja instrumenti –  dozvolit ću si da kažem – politike. Onda, kada uspaljuju mase i podižu tenzije, propagirajući netoleranciju i zatvaranje u nekakve stvarne ili imaginarne ograde, instrument su ovozemaljske politike, eksponenti interesnih skupina koje na sukobima i na prodaji oružja koju je ne jednom apostrofirao i Papa Franjo, gomilaju enormne profite.
A kada djeluju, ili kada bi djelovali u funkciji promicanja tolerancije, prihvaćanja različitosti, jačanja međusobnog razumijevanja, onda bi također bili instrument politike, ali politike provođenja zapovijedi Božjih koje su u svim vjerama u osnovi jednake. Žalosno je ako smo došli dotle da mi – političari – moramo na to upozoravati.
Izuzimam Papu Franju. Njegova neumorna nastojanja da Crkvu i njezine vjernike vrati na pravi put, iznimno cijenim. Bojim se, na žalost, da ta njegova nastojanja ne nailaze na odgovarajući odjek, pogotovo kod dijela klera, pri čemu i opet imam na umu iskustva Hrvatske.
Imajući sve to u vidu, mislim – i s time ću završiti – da je mlade, od prvih dana u školi, iznimno važno upoznavati s osnovama svjetskih religija.
Vjeronauk samo  za pripadnike određene vjere, pri čemu se “one druge” demonstrativno isključuje, apsolutno je kontraproduktivan.
Upoznavanje s ključnim zasadama svjetskih religija može, međutim, na dugi rok uroditi željenim rezultatom: sviješću o moralnosti svake prave vjere i o amoralnosti zlupotrebe vjere, odnosno njezinoga miješanja s dnevnom politikom.
Mogu se samo nadati da će naše rasprave i razmjena mišljenja biti korak dalje prema uspostavljanju svijeta mira, tolerancije i razumijevanja – usprkos razlikama. To je svijet za kojega se vrijedi boriti i to je svijet kojega moramo ostaviti onima koji dolaze iza nas.
Svijet jedinstva u različitostima. Svijet tolerancije u kojima će crkve propovijedati riječ Božju, a neće služiti interesima zemaljskih moćnika, niti će težiti tome da se same pretvore u takve moćnike. U takvome će svijetu riječ “život” dobiti svoje puno i pravo značenje.
Govorim o životu, a ne o pukom preživljavanju.’

Ne volim Mesića, ali, načelno, sve što je rekao, stoji. Hrvatska  nažalost, nikada nije bila demokratsko uređeno društvo s izgrađenom političkom kulturom i funkcionirajućim institucijama vlasti, prije svega s civiliziranim političkim strankama, uređenim političkim sustavom i izgrađenim civilnim društvom te intelektualnom elitom građanske provenijencije, ponavljam, građanske, ne komunističke. Kod nas biskupi igraju ulogu nekakve domoljubne opozicije u nedostatku stvarne političke alternative. Sam sustav u kojem se desetljećima kroz politiku stalno provlače zaostali atavizmi fašizma i antifašizma onemoguavajući istinski dijalog natjerao je Crkvu da se radikalizira, i to nema apsolutno nikakve veze s islamskim radikalizmom, ali koji je uz pomoć zapadnih vanjskih  politika (prije svega američke) jednostavno eksplodirao u posljednjih 15-ak godina, između ostalog, kaleći se i u Bosni u posljednjem ratu gdje su mnogi pripadnici Al Qaide bili članovi odreda El Mudžahid i činili gadne zločine prije svega, u ime vjere.

Mesić je ponavljam, načelno u pravu i s njegovim govorom može se složiti svatko uljučen i civiliziran, neovisno o pripadnosti bilo kojoj političkoj stranci izrasloj u demokratski uređenim društvima Zapada. Problem je u tome što Hvatska nije tako uređeno demokratsko društvo Zapada, ali odgovornost za to ne snosi Katolička Crkva u Hrvata već prije svega, političke stranke koje bez obzira na predznak pa i ideološku suprotstavljenost, pa i zvanični patriotizam, državu, ne vlast već državu shvaćaju kao vlastiti plijen.

U Hrvatskoj još uvijek djeluju političke grupacije koje imaju realnu političku i financijsku moć a koje smatraju da Hrvatska nij nastala u Domovinskom ratu već na zasadima 2. svjetskog rata. I dok se takve stvari ne raščiste, ne može se do kraja osuđivati Katoličku Crkvu za radikalizaciju društva, jer radikalizacija jednog dijela klera jest tek pomoćna štaka slomljenog temelja državnosti kojeg su uništili svjetovne vlasti i političari, pri čemu od odgovornosti ne izuzimam ni HDZ.

Mesić je veleizdajnik i treba odgovarati za veleizdaju zbog dilanja dokumenata u Haag, i to je jedan problem, drugi problem je što je ovaj govor koji je iznio u načelu - istinit i točan. I ako se ne možemo složiti s njim, onda ne da je slomljen temelj državnosti pa da mu treba štaka, već se bojim da je u toliko gadnom stanju da nema štake koja mu može pomoći. Problem je u potpuno radikaliziranom svijetu u kojem živimo, za što nije odgovorna Katolička Crkva, već predatorska banditska globalizacij. Nadalje, smatram da su upravo Angela Merkel, političarka tzv. demokršćana i papa Franjo trenutno najveće štetočine u Europi i da su svojom politikom radikalnog političkog centra ugrozili europsku civilizaciju i domicilne europske narode te da će se situacija u Europi nužno dodatno radikalizirati te da Hrvatska u takvom okruženju nije iznimka.

Nadalje, ne vidim zašto ti tzv. domoljubi slave promjenom vlasti. Karamarko je bivši suradnik UDBE i musliman. Jednako kao i Mesić koji nije musliman, ali je Cigan, ateist. U tom smislu, nama između ostalog prijeti islamski radikalizam, a ja ne vjerujem Islamskoj Zajednici u Hrvatskoj ni pod razno, bez obzira što su civilizirani muslimani, u odnosu na arapske došljake. Ali problem Zapada jest i islam i Arapi, naš problem su prije svega Arapi i radikalizirani vehabije, ja nikada nisam čuo da je muftija zagrebački osudio dolazak stranog, neprijateljskog arapskog elementa u Europu.

Nepravedno je u isti koš trpati Katoličku Crkvu i islam. Problem ateističke opozicije jest da za zlo osuđuje Katoličku Crkvu a dobro tek pojedinim eksponiranim pojedincima koji im u određenom političkom trenutku ogovaraju, kao što je papa Franjo. S druge strane, od tih ideoloških protivnika nikada se nije čula jedna pogrdna riječ na islam jer nemaju muda i ne bi bili politički korektni. Dakle, Katolička Crkva je loša, papa je dobar, islam je dobar, ali pojedini muslimani su loši!? A o američkoj politici se uopće ne usude takvi moralisti zucnuti ni riječ. Kao što se nikada nisu usudili dotaći Izrael ili još gore, Saudijsku Arabiju ili Tursku. Stoga smo tu gdje jesmo, benzinske pare potpomognute dinamitom čekaju da eksplodiraju čitavoj Europi odjednom u lice, uključujući i Hrvatsku koja još nije raščistila ni stvari iz vlastite prošlosti a već se mora nositi s izazovima uvezenima izvana.

melkior wrote: Ali problem Zapada jest i islam i Arapi, naš problem su prije svega Arapi i radikalizirani vehabije, ja nikada nisam čuo da je muftija zagrebački osudio dolazak stranog, neprijateljskog arapskog elementa u Europu.

S druge strane, takve osude trpanja stranim invazivnim elementom nismo čuli niti od biskupa niti od niti od dijela tzv. radikaliziranog klera koji eto, ima muda jurišati na komunističke bojovnike ma gdje bili. Ti isti komunistički bojovnici potpomognuti stranim kapitalom izgradili su carstvo političke korektnosti koe se danas raspada kao kula od karata a oni zatvaraju i dale oči, opanjkavajući kršćanstvo i Katoličku Crkvu, slaveći papu Franju i sekularizam, a nemaju muda suprotstaviti se islamu koji krši sva načela sekularizma grublje nego što bi Katolička Crkva uopće za to bila sposobna?

Mesić pokušava u prostoru EU  podmetati nogu sadašnjoj vladi.
Po sistemu što gore-to bolje.
To je dio paketa-pakla, koji sadšnjoj vladi obećaje Milanović.

U prawu je. KC u HR prewiše zabada nos u politiku a tamo im nije mjesto.

RayMabus wrote:U prawu je. KC u HR prewiše zabada nos u politiku a tamo im nije mjesto.

Kakve to ima veze s ISIL-om i međunarodnim terorizmom?

melkior wrote:

melkior wrote: Ali problem Zapada jest i islam i Arapi, naš problem su prije svega Arapi i radikalizirani vehabije, ja nikada nisam čuo da je muftija zagrebački osudio dolazak stranog, neprijateljskog arapskog elementa u Europu.

S druge strane, takve osude trpanja stranim invazivnim elementom nismo čuli niti od biskupa niti od niti od dijela tzv. radikaliziranog klera koji eto, ima muda jurišati na komunističke bojovnike ma gdje bili. Ti isti komunistički bojovnici potpomognuti stranim kapitalom izgradili su carstvo političke korektnosti koe se danas raspada kao kula od karata a oni zatvaraju i dale oči, opanjkavajući kršćanstvo i Katoličku Crkvu, slaveći papu Franju i sekularizam, a nemaju muda suprotstaviti se islamu koji krši sva načela sekularizma grublje nego što bi Katolička Crkva uopće za to bila sposobna?

Najluđe od svega što se istočnoeuropski mentalni komunisti pozivaju na nasljeđe Francuske revolucije iako s njom nemaju nikakve veze niti su s njom ikada ideološki mogli imati veze jer su Francusku Revoluciju pokrenuli građanski kapitalistički elementi neprijateljski raspoloženi prema sinekurama starih feudalnih vlasti, dakle oni isti koji bi tim komunistima trebali biti glavni klasni neprijatelj! Crkva Katolička jednako je feudalna institucija i na Zapadu i u Hrvatskoj, ali mi imamo shizofrenu situaciju da su mentalni komunisti i vjernici sveprisutne Partije glavni borci za tzv. uređeno civilizirano i demokratsko društvo što je oskimoron!
Mi nismo izgradili građansko društvo i nacionalno svjesnu intelektualnu elitu, i to je osnovni problem Hrvatske, bojim se d je prekasno da se takvo što više ikada izgradi, Hrvatska nema vremena, a društvo se gradi desetljećima mirnog razvoja u stabilnom susjedstvu.