Gaženje male Prčmenije

Nakon munjevite vojne pobjede, ponovne (nakon punih 30 godina) reintegracije Nagornog Karabaha (Dağlıq Qarabağ) u Azerbajdžan, ali bez ijednog Armenca s tog područja (svi su se iselili), Bakuu su porasla krila. Sada želi od uzdrmanog protivnika koji se još drži za konopce, izvući dodatne ustupke. Azerbajdžan, uz punu podršku Turske, nastoji ostvariti projekt 40 kilometarskog cestovnog i željezničkog spoja, preko poljuljane Armenije tzv. Zangezgurskim koridorom sa svojom enklavom Nahičevan, koja se proteže uz tursku granicu.

Azerbajdžan želi iskoristiti situaciju što prije nego se stanje u Erevanu stabilizira te SAD i Francuska, ne uključe u mirovni proces, kao zastupnici interesa Armenije. Kako za Glas Amerika kaže bivši američki ambasador u Bakuu Robert Cekuta, da SAD ulaže velike napore i želi pomoći i Armeniji i Azerbajdžanu da uspostave dugotrajni mirovni sporazum te normaliziraju odnosi Erevana i Ankare. SAD je već uputio financijsku i humanitarnu pomoć Armeniji kako bi ublažila probleme s izbjeglicama iz Karabaha, koji su ne samo socijalni nego i politički problem na krhkim leđima premijera Nikole Pašinjana.

Vlada Pašinjana je poput male barke na uzburkanom moru, a ruski prorežimski mediji otvoreno zazivaju njegov pad, a zemlja je na rubu mogućih velikih nereda koji bi se mogli preliti čak, prema nekim zlogukim prorocima, u građanski rat ili pokušaj državnog udara, jer Rusija tamo ima još sasvim dovoljno utjecaja na određene političke snage. Naime, razočarani Armenci okreću se od Rusije, smatrajući da, kako kaže premijer Nikol Pašinjan, "više ne mogu biti politički i sigurnosno ovisni o Moskvi", i traže utočište na Zapadu, koji reagira promptno i iz Putinovog utjecaja izvlači još jednu postsovjetsku državu.

No, pitanje Zangezgurskog koridora postaje sve užarenije. U Erevanu se pribojavaju i upozoravaju da bi Azerbajdžan osokoljen ovako brzom pobjedom mogao posegnuti za vojnim rješenjem tog pitanja, na kojem inzistiraju i Baku i Ankara, smatrajući da je to "obveza Erevana". Predsjednik Erdogan je kazao kako očekuje od Armenije da ispuni svoje obećanja i da neće ometati Zangezgurski koridor. Baku optužuje Armeniju za neke vojne provokacije (nedavno je iz snajpera ubijen jedan azerbajdžanski vojnik u Nagornom Karabahu), što Erevan odbacuje, ali se pribojava da se tu traži "povod" da se Azerbajdžan nasilno pokuša spojiti s Nahičevanom zauzimanjem njene regije Sjunik uz iransku granicu. Konačno, samo koji dan nakon pada Arcaha, kako Armeni zovu Nagorni Karabah, u Nahičevanu su se susreli azerbejdžanski predsjednik Ilhan Alijev i turski lider Recep Tayyip Erdoğan, koji je Azerima čestitao na "povratku svog teritorija" te istaknuo da je sada nužno ostvariti komunikacijsku vezu s Nahičevanom te da će "koridor ujediniti cijeli turkofoni svijest" i postati "dijelom našeg spoja s Europom", kao i "neprekinuti put od Bakua do Istanbula", istaknuo je turski lider, ne ostavljajući Pašinjanu, odnosno Armeniji puno manevarskog prostora.

Erevan se boji da oni neće imati nikakve ingerencije pa ni suverenitet nad koridorom te je to svakako problem koji će biti na dnevnom redu daljnjih razgovora. Azerbajdžanski politolog Shahin Rzaev, za BBC, kaže da "koridor neće biti kako ga zamišljaju u Bakuu, jer će na njegovom početku i na kraju biti armenski granični i carinski punktovi", ali će to biti najkraći put do Nahičevana. Do sada su Azerbejdžanci do Nahičevana, osim zrakom, morali preko Irana, a Teheran se također protivi gradnji tog koridora. Armenija je, na njihovu žalost, slijepo crijevo regije, pa osim prema Zapadu, želi otvoriti vrata i prema Iranu, koji također ima svoje interese na južnom Kavkazu, a ovo im je sada dobra prilika da se i oni "učipe" kao važan akter u toj turbulentnoj regiji. Naime, kako piše moskovski poslovni list RBK, Iranu je neprihvatljiv koridor koji bi išao neposredno uz njenu granicu te joj time onemogućavao njihovu komunikaciju s Armenijom, a iranski predsjednik Ibrahim Raisi, kako navodi RKB, kazao je da "Teheranu ne odgovaraju nikakve geografske promjene u regiji".

Azerbajdžan je geostrateški i energetski sve važniji na karti svijeta, ne samo u kaspijsko-kavkaskoj regiji. Azerbajdžan već putem plinovoda, koji zaobilaze Armeniju, kroz Gruziju i Tursku idu ka Europi, već nadomješta ruske energente. Stoga oko Bakua, bez obzira na suspektni autokratski režim oko njega, obigravaju i Zapad i Rusija. Erevan je zato i optužio Rusiju da su zapravo stalno igrali protuarmensku igru s Azerbajdžanom i Turskom, kao važnijim partnerima u složenoj situaciju u kojoj se Moskva našla, pa ustupcima Azerbajdžanu želi smanjiti štetu koju trpi zbog gubitka europskog energetskog tržišta. Naime, nakon ruske agresije na Ukrajinu i "odustajanja" Europe od ruskih energenta, Azerbajdžan je naglo istrčao u prvi plan, ne samo kao važan dobavljač, nego i mogući tranzitni centar za turkmenistanski, pa i kazahstanski plin i naftu za Europu. Stoga je u planu gradnja 300 km dugog, po dnu Kaspijskog jezera, Transkaspijski plinovod (Trans-Caspian Gas Pipeline), između Turkmenistana i Azerbajdžana, (na trasi Turkmenbaši - Baku), a na njega bi u Turkmenistanu spojili i Kazahstanci sa svojim plinom. Taj bi se plinovod nadovezao na postojeće Trnasanadolski plinovod (Trans-Anatolian Natural Gas Pipeline, TANAP) koji ide kroz Tursku i dalje na Transjadranski (Trans Adriatic Pipeline, TAP) kroz Grčku i Albaniju prema Italiji. Time bi zapravo Rusija bila posve u "outu".

U svakom slučaju situacija na južnom Kavkazu i dalje ostaje napeta i daleko je od nekog suvislog mira. Azerbajdžanski sociolog Barhuz Samedov rekao je za rusku redakciju BBC-ja kako je "službeni narativ Bakua izrazito antiarmenski i nema nikakvih mehanizama koji bi to mogli promijeniti. Podsjetimo da su najveći međunacionalni neredi i pogromi bili upravo između Armena i Azerbajdžanaca i to još u vrijeme SSSR-a, a najpoznatiji je pogrom Armena u azerbajdžanskom gradu Sumgaitu 1988. godine, kao i činjenici da su svi Azeri kao i njihova sela i groblja bili potpuno uništeni nakon osnivanja armenske tvorevine Arcah 1992. godine, koja je na kraju nestala, krajem rujna 2023. godine, u samo 24 sata.

Baku i Erdogan spremaju novi udarac Armencima, oglasio se i Teheran, konačni gubitnici su - Rusi?

Munjevita akcija Bakua u Nagorno-Karabahu prošlog tjedna i potom egzodus izbjeglica ozbiljan je diplomatski neuspjeh za Europsku uniju, koja je uložila značajan politički kapital u pokušaju da se pozicionira kao mirotvorac. Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel postao je istaknuta ličnost u toj regiji, a promatrači EU-a raspoređeni su da promatraju armensko-azerbajdžansku granicu. No, u konačnici, sada se čini malo vjerojatnim da će EU posegnuti za sankcijama protiv Azerbajdžana jer Bruxelles nije voljan poljuljati odnose sa zemljom koju naziva "ključnim" partnerom u - opskrbi prirodnim plinom.

Iako ova humanitarna kriza buja u neposrednom susjedstvu Europe, ista ta Europa je obećala manju pomoć i od SAD-a - priopćeno je da će poslati 5 milijuna eura, dok je Washington je dao 11,5 milijuna dolara.

Arevik, 24-godišnja volonterka koja prikuplja humanitarnu pomoć, rekla je da je sigurna da se izbjeglice nikada neće vratiti u Karabah. “Nitko neće živjeti tamo. I ruske snage će otići. Ali bojim se da (azerbejdžanski predsjednik Ilham) Alijev neće stati na tome. Jednom je rekao da je cijela Armenija samo zapadni Azerbajdžan", kaže Arevik. “Ne bismo trebali očekivati da nas netko štiti. Odmah je bilo jasno da će se ruske snage usr*** u Karabahu. A međunarodne organizacije jednostavno ne mare za nas", dodala je. "Nažalost, mi nismo Ukrajina. Neisplativo je štititi nas", zaključuje Arevik.

‘Europa nas je izdala zbog plina, Rusija nam zabila nož u leđa, a gdje su Amerikanci!?‘

- Nikol Pašinjan, čim je preuzeo vlast, počeo je da se okreće protiv Rusije i da se približava zapadnim silama - kazao je Šešelj.

Lider radikala je podsetio da je pre nekoliko dana Jermenija držala vojne manevre.

- Što ti Amerikanci nisu branili Jermene u Nagorno Karabahu? - pitao je Šešelj na TV K1.

Predsednik SRS je podsetio i da je Jermenija najavila istupanje iz ODKB.

- Zašto bi Rusi branili nekoga ko vodi neprijateljsku politiku prema njima? - pitao je lider radikala.

ŠEŠELJ: Jermenski režim izdao Rusiju

Prosvjednici su optužili Europsku uniju da je zažmirila na patnju Armenaca jer dobiva plin iz Azerbajdžana.

Više od 100 tisuća ljudi napustilo Karabah! „Prodali ste nas za azerbajdžanski plin“!

Nismo vas nikad ni kupili tako da vas nismo imali šta ni prodat.

KREMLJ je danas ocijenio pogrešnom odluku Armenije, povijesnog saveznika Moskve, o ratifikaciji članstva u Međunarodnom kaznenom sudu (MKS), tijelu koje je izdalo nalog za uhićenje predsjednika Vladimira Putina. "Ne vjerujemo da je pristupanje Armenije Rimskom statutu ispravno sa stajališta bilateralnih odnosa. I dalje smatramo da je to pogrešna odluka", rekao je novinarima glasnogovornik ruskog predsjedništva Dmitri Peskov.

Posljednjih su se mjeseci odnosi između Moskve i Erevana znatno pogoršali s obzirom na poraz armenskih pobunjenika u borbi protiv Azerbajdžana u Nagorno-Karabahu pa je Peskov ocijenio da Armeniji nije preostalo ništa bolje od savezništva s Moskvom. Kremlj je kazao da je smatrao Armeniju saveznikom, ali da se sada tako ne ponaša.

Armenija je članica Organizacije ugovora o zajedničkoj sigurnosti (CSTO), vojnog saveza na čelu s Rusijom koji čini nekoliko bivših sovjetskih republika. Rusija je i glavni opskrbljivač Armenije oružjem te ondje ima vojnu bazu.

Armenski parlament je danas ratificirao pristupanje MKS-u nakon obavljenih brzih rasprava o ovom projektu. U proljeće je MKS izdao nalog za uhićenje predsjednika Vladimira Putina zbog deportacije ukrajinske djece u Rusiju, što znači da će ga sve zemlje pod jurisdikcijom MKS-a morati uhititi ako kroči na njihov teritorij.

Moskva je osudila tu odluku Međunarodnog kaznenog suda. "Smatramo da je odluka MKS-a u pogledu predsjednika Putina nezakonita i nevažeća", ponovno je danas kazao Peskov.

Armenija pristupila Međunarodnom kaznenom sudu, Rusija se naljutila

RayMabus wrote:
Prosvjednici su optužili Europsku uniju da je zažmirila na patnju Armenaca jer dobiva plin iz Azerbajdžana.

Više od 100 tisuća ljudi napustilo Karabah! „Prodali ste nas za azerbajdžanski plin“!

Nismo vas nikad ni kupili tako da vas nismo imali šta ni prodat.

Ratifikacija Rimskog statuta od strane armenskog parlamenta još je jedan poraz Putinove Rusije. Armenija je sada zakonski obvezna uhititi i izručiti Putina Haagu ako kroči nogom na armensko tlo.

Također govori koliko malu vrijednost zapravo ima vojni savez ODKB-a, ali njegov šuplji karakter ogoljen je davno prije ovog dana. Zapravo, Armenija je sjajan primjer kako se brzo ruski interesi mogu promijeniti, ostavljajući čak i stoljetnog saveznika u blatu kada je to prikladno. Sve to zato što Kremlj nema sveobuhvatni skup vrijednosti, već koristi svoje "saveznike" kao adut za pregovaranje. A kada postanu beskorisni, onda ih Moskva odbaci, sudbina koju će i druge marionetske nacije poput Srbije naučiti na teži način, i već jesu (sjetite se Južnog toka).

Bilo kako bilo, Putinov ionako uzak prostor u kojem se može kretati postao je danas još manji. Nakon što se nije mogao pridružiti G20 (dvaput), ne može se niti u potpunosti kretati unutar ODKB-a. A u Moskvi svi znaju da je imperativ da čelnik jedne zemlje ima osobne sastanke kako bi se izgradili i proširili bilateralni odnosi. Slanje ministra vanjskih poslova nije dovoljna zamjena i zapravo je nepristojno kad se bolje razmisli. Putin je preveliki šepavac da bi to učinio, a vrlo je vjerojatno da i on to zna.

https://twitter.com/Tendar/status/1709178629966406123

Francuska ministrica vanjskih poslova Catherine Colonna izjavila je tokom posjete Armeniji u utorak, 3. oktobra, da je Pariz pristao da isporuči vojnu opremu toj maloj južnokavkaskoj državi.

Colonna je otputovala u Armeniju nakon što su azerbejdžanske snage prošlog mjeseca vratile pod svoju kontrolu region Nagorno-Karabaha i osigurale predaju armenskih separatističkih snaga koje su decenijama kontrolisale planinski region.

"Francuska je dala saglasnost za sklapanje budućih ugovora sa Armenijom koji će omogućiti isporuku vojne opreme Armeniji kako bi ona mogla da osigura svoju odbranu", rekla je ona novinarima nakon razgovora za koje je rekla da su se dotakli sigurnosti i odbrane.

Nekoliko dana nakon poraza u Nagorno-Karabahu Francuzi obećali isporuku oružja Armencima

Šefica francuske diplomacije Catherine Colonna , u posjetu Erevanu, objavila je u utorak 3. listopada da je Pariz " dao svoj pristanak " za isporuku vojne opreme Armeniji , koja se želi zaštititi od svog azerbajdžanskog susjeda. “ Francuska je dala suglasnost za sklapanje budućih ugovora s Armenijom koji će omogućiti isporuku vojne opreme Armeniji kako bi mogla osigurati svoju obranu, ” izjavila je Catherine Colonna na tiskovnoj konferenciji u Erevanu.

Catherine Colonna nije precizirala o kojoj se opremi radi, ali je uvjerila da će Pariz djelovati " u ovom području s duhom odgovornosti s obje strane i bez ikakvog duha eskalacije ". Naglasila je da se Azerbajdžan , sa svojim prihodima od nafte i potporom Turske, " kontinuirano naoružavao da poduzme akciju ".

Baku je u rujnu izvojevao munjevitu pobjedu nad armenskim separatistima Gorskog Karabaha, kojima je Erevan odbio pomoći zbog straha od novog rata sa susjedom. Armenija, pobjednica u prvom ratu 1990-ih kada se raspao SSSR, poražena je u jesen 2020. u drugom sukobu s Azerbajdžanom.

Armenija, ruski tradicionalni saveznik , obično ima oružje u Moskvi i ruske trupe tamo imaju vojnu bazu, kao i mirovni kontingent u Nagorno-Karabahu. Međutim, odnosi između Moskve i Erevana prolaze kroz razdoblje napetosti i Armenija traži nove partnere na Zapadu.

Dana 3. rujna 2023., tijekom intervjua, premijer Nikol Pashinyan izjavio je da je bila strateška pogreška za Armeniju oslanjati se samo na Rusiju da jamči svoju sigurnost. Pashinyan je izjavio: "Moskva nije bila u stanju ispuniti te je u procesu smanjivanja svoje uloge u široj regiji Južnog Kavkaza" i "Ruska Federacija ne može zadovoljiti sigurnosne potrebe Armenije. Ovaj bi nam primjer trebao pokazati da je ovisnost o samo jednom partneru u sigurnosnim pitanjima je strateška pogreška." Pašinjan je optužio ruske mirovne snage raspoređene da održe sporazum o prekidu vatre da nisu obavili svoj posao. Pashinyan je potvrdio da Armenija pokušava diverzificirati svoje sigurnosne aranžmane, ponajviše s Europskom unijom i Sjedinjenim Državama.

https://en.wikipedia.org/wiki/Collective_Security_Treaty_Organization