Rusiju će rastrgati Kinezi, Turci i Japanci

a to ja cilo vrime i govorim, iskreno vjerojatno to ne bi bilo niti dobro.

AssadNaPodmornici wrote:a to ja cilo vrime i govorim, iskreno vjerojatno to ne bi bilo niti dobro.

Šta bi to po tebi bilo dobro ?

Pustit Čečene na koje se Putin i Šojgu oslanjaju da vladaju Rusijom ?

Yoda da ti objasnim neke stvari.

Ovo je Vučic koji se nedavno slikao s ovim kaputom i čečenskim atašeom u Beogradu:



https://www.index.hr/vijesti/clanak/foto-Suljo-se-obukao-kao-cecen-kadirov-mu-poslao-poklone/2412095.aspx

Jel ti stvarno misliš da ću ja kao general GF5 dopustit da četnici i balije budu složni ?

Ako to misliš onda ništa ne znaš o meni.

Vučic i službeni Beograd ti kopiraju Putina u svemu npr ruski svet = srpski svet, otvoreni Balkan = zajednica euroazijskih država s Rusijom na čelu, Putin dobar s Erdoganom = Vučic i Dodik dobri s Erdoganom itd.

Misliš da san ja glup pa to ne vidim ?

Ajde moja, ide im unutarnji raspad a Putin i Šojgu neka počmu gledat raku di će ih pokopat.

Sad fino podrška Čečeniji i Dagestanu da se odvoje od majčice Rusije i postanu nezavisne republike pa neka se on i Kirili jebu.

Amo dalje.

Japan je prvi put donio zakon koji dopušta izvoz oružja izvan zemlje. Zakon predviđa i povećanje domaćih narudžbi.

https://www.ex-iskon-pleme.com/t55254-japanci-krecu-u-rat

 

Kina jača svoju hegemoniju u Euroaziji, ona također promovira održivu konkurentsku viziju trenutnom poretku koji predvode Sjedinjene Američke Države. Kina sebe predstavlja kao alternativnog lidera ne samo u odnosu na SAD, već i na Rusiju, koju želi postepeno istisnuti iz Centralne Azije.

Iako Moskva ostaje dominantni dobavljač oružja u Centralnoj Aziji, na koju otpada gotovo 50 posto svih transfera, udio Kine u uvozu oružja u regiji porastao je sa 1,5 posto u 2010. na 13 posto danas. Kina od 2016. tiho gradi mrežu vojnih objekata duž tadžikistansko-afganistanske granice.

Usred fokusa na rat u Ukrajini, Rusija je navodno oslabila svoju 201. vojnu bazu koja je od 2021. godine imala oko 7000 vojnika stacioniranih u tri objekta u Tadžikistanu. U aprilu je ukrajinska vojska tvrdila da je iz ove baze uništila kolonu taktičke grupe 4. bataljona. Više izvora nam je potvrdilo da je više od 2000 vojnika, pored najmanje 30 tenkova, prebačeno u Ukrajinu. Najmanje 500 vojnika premješteno je iz ruske baze u Kantu u Kirgistanu.

Vojni savez Organizacije Sporazuma o zajedničkoj sigurnosti (ODKB) predvođen Rusijom se također pokazao u velikoj mjeri neefikasnim u rješavanju nasilnih teritorijalnih sporova između država članica Kirgistana i Tadžikistana, ili u jačanju članstva Armenije u njenim tenzijama sa drugom postsovjetskom državom Azerbejdžanom. Ovo je ozbiljno narušilo predanost Rusije svojim saveznicima.

U tom kontekstu, skup u Xianu imao je ogromnu simboličku vrijednost. Signalizirao je da se Kina pozicionira kao partner po izboru za Centralnu Aziju koji regiji može ponuditi ono što Rusija ne može.

Rusija se suočava s novom prijetnjom u susjedstvu, Kinom

Dok se brat Putko troši u Ukrajni brat Xi ga bratu Putku zavlači do jaja s guza.


Baš fino. Gledamo raspad Rusije. Zapad im ga gura sprijeda u usta a brat Xi straga u guzicu a Kazastanci, oni na Kakvkazu i brat Erdogan u pičku.

Kina je kroz historiju bila dominantna sila u Istočnoj Aziji. Uvijek je sebe smatrala gotovo centrom svijeta i ne prihvata ulazak u bilo kakvu vrstu ravnopravnih saveza. S druge strane, stvorila je odnose zasnovane na vazalstvu sa susjednim zemljama.

Vzglyad je citirao Dmitrija Suslova, zamjenika direktora Centra za sveobuhvatne evropske i međunarodne studije ruske Visoke škole za ekonomiju, koji je rekao da je odnos “saradnje” između Kine i Sovjetskog Saveza počeo 1950. godine, kada su dvije strane zaključile Ugovor o prijateljstvu i bilateralnoj saradnji.

Nakon toga, dolazi do velike bilateralne saradnje na vojnom planu između dvije strane, koja nije dosegla nivo savezništva, jer je došlo do velikog neslaganja između njih i napetosti zbog graničnog sukoba.

Suslov je dodao da Kina smatra da joj ugovori o savezništvu ograničavaju slobodu vođenja vanjske politike, jer zahtijevaju preuzimanje nepotrebnih obaveza zbog kojih bi mogla biti prinuđena da intervenira u sukobima u koje ne želi biti uključena.

Za sada, nastavlja Vzglyad, osim širenja svoje moći u Istočnoj Aziji, Kinezi aktivno ulaze na Bliski istok, Afriku i Latinsku Ameriku kroz ekonomske i diplomatske instrumente, što znači da ih ne zanima zaoštravanje odnosa sa tamošnjim velikim silama, bez obzira o kojim silama je riječ.

Izvještaj ističe da bi uspostavljanje bilo kakvog saveza između Pekinga i Moskve pogoršalo odnosa Kine sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropom, a također bi natjeralo Peking da učestvuje u ratu u odbrani ruskih teritorija.

Prema mišljenju Suslova, Kina, umjesto toga, sklapa sporazume drugačije vrste koji je ne obavezuju da štiti ove države, već joj omogućuju uspostavljanje vojnih baza na njihovoj teritoriji.

Kina je sklopila s Moskvom i mnoge sporazume o vojno-tehničkoj saradnji, na osnovu kojih može dobiti ruske tehnologije u oblasti protivzračne odbrane, avionske motore i još mnogo toga što je Kini potrebno za razvoj vlastitog vojno-industrijskog kompleksa.

U izvještaju se navodi da formiranje saveza obavezuje Peking da primjenjuje neke diktate, a Suslov kaže da je Peking uvijek isticao nedostatak želje za hegemonijom. Kina se pozicionirala kao zemlja u razvoju koja ne teži hegemoniji u regiji, pa samim tim i ne nastoji ulaziti u savezništva.

Osim toga, Kina dobro poznaje historiju i sjeća se da je ”blokovski” pristup doveo svijet do velikih ratova koji bi ugrozili njene planove da postane supersila.

Kina odbacuje ideju saveza s Rusijom