Forumska stihoklepnica

fridrih_niche wrote:

A to si 100 % pogodila: nisu mu značili ništa!
:D

Ajde neku veselu!
<3

To se zove intu(mil)icija B-)

Eh sad.  Za veselu bih se trebala sjetiti nečeg jako lijepog. Ili da mi se dogodi nešto veselo. Aj sjetit ću se popodne. 

Može sad neka neutralna? Ono, lipota, hrana, piće i to? :D

Aj nazvat ćemo je 

Splitski đir :)

U tvome gradu stalno vonja sol
I miješa se s mirisima ženske kože
Baš u svakoj pismi spominje se bol,
I kako to netko bez nekog ne može.
 
Žene su tu lipe,  tilo in je meko
Vitke, dugonoge i raskošne kose,
Te pošalju muže da plove daleko,
Da im lipe vešte od tamo  donose 
 
One krase rivu šetajuć uz more
Gordo glavu drže i uspravno hode,
Rijetko s nekim koju riječ progovore,
Jer ih paze braća i druge uhode. 
 
Onda mladost prođe, lipota poružni,
On prestane plovit, šoldi više nima
Dva stranca u kući, sve su više tužni
I dok vani prži, njim u srcu zima.
 
Nakon svega ono do čeg im je stalo
To su zlatne kapje od uja i vina
Riba, sir i pršut i još kruva  malo
I puno, puno pisme, negdje kraj komina.
 
Ra
Dana gospodnjeg: 3.12.2019.

Majketimile, ovako se nisam sramotila od sedmog osnovne kad sam na Dan škole trebala recitirati Stojanku majku Knešpoljku...
Ekipa je legla na pod kad sam dreknula prvi stih. Živu su me pojeli slijedeću godinu dana.  

Prvo, sad san ogladnija...
Drugo, sitila si me jednog Ribafish citata:
“U Splitu si faca kad imaš ružnu curu, jer je takvu nemoguće nać!”
:^O

Ra wrote:Majketimile, ovako se nisam sramotila od sedmog osnovne kad sam na Dan škole trebala recitirati Stojanku majku Knešpoljku...
Ekipa je legla na pod kad sam dreknula prvi stih. Živu su me pojeli slijedeću godinu dana.  

Uuuu,
nekada davno
sam pobirala nagrade za recitiranje
tuđih stihova.
Ne znam ih pisati, ali znam ih doživjeti :)

mativka wrote:

Ra wrote:Majketimile, ovako se nisam sramotila od sedmog osnovne kad sam na Dan škole trebala recitirati Stojanku majku Knešpoljku...
Ekipa je legla na pod kad sam dreknula prvi stih. Živu su me pojeli slijedeću godinu dana.  

Uuuu,
nekada davno
sam pobirala nagrade za recitiranje
tuđih stihova.
Ne znam ih pisati, ali znam ih doživjeti :)

Jesi li ikad recitirala S. M. K.? 
Ono: Sve tri ste mi na sisi ćapćala? A ekipa poludi.  

Nisam, al' vjerujem da je doživljaj :)

fridrih_niche wrote:

Ajde neku veselu!
<3

F. ne ide ovo s veselom pjesmicom. 

I tako misleći o veselom stihu, sjetih se našeg razgovora o brzini tuge...
Rezultat je nevesela pjesmica :)



Utrka

Nedavno, reče mi jedan poeta,
Da uvijek od sreće brža je tuga,
Rekoh mu: Ne, to nije točno!
Od kad je ljudi, vijeka i svijeta,
Sreća je prva, tuga tek druga.
 
Bio je u pravu. Ta grabi bezočno!
Kako je spretna, sad mi je jasno,
Bez obzira koliko staza je duga,
I ma koliko da krene kasno,
Uvijek je prva, nikada druga.
 
A ako zajedno do cilja stignu,
Sreća se skromno smjesti uz kraj,
Dok tuga bahato istupi naprijed,
Naruga se sreći, oduzme joj sjaj.
 
Zar se i moja sreća bezočnice boji?
Ili se ne želi više utrkivat?
Dosadno joj samoj, pa uz tugu stoji?
Hoće li se, možda, za tugom i skrivat?
 
Poželjeh spjevati veseli stih,
I srećom otjerati tuge sve,
Ali je stigla opet prije svih,
Jednostavno,
Sreća ne dolazi više bez nje.
 
Ra
10.12.2019.

Predobro!
<3

Lipo si ti to, bravo Ra...
A i svidja mi se blago depresivna poruka...
Al kad se postane svjestan ko je jači u tom dualizmu, onda se može lakše krenit prema naprid...
;)

fridrih_niche wrote:Predobro!
<3

Lipo si ti to, bravo Ra...
A i svidja mi se blago depresivna poruka...
Al kad se postane svjestan ko je jači u tom dualizmu, onda se može lakše krenit prema naprid...
;)

Ma fala ti puno na utješnim riječima, ali teško da svjesnost o snazi uljeza može odagnati muku zbog njegove prisutnosti. 

Cilo vrime se ide naprid, ali nikako je se riješiti. Babetina žilava. Starija je od mene, a izgleda da je i pametnija.   

E, jebat ga...
Babe su neuništive...
:D

fridrih_niche wrote:E, jebat ga...
Babe su neuništive...
:D

E baš tako. Jebatga.   

Zapravo jebatje... 

Zviježđe Ovan
 
Otišla si, dakle, ovčice mala,
tiho, skromno, bez puno drame.
Ponosno i hrabro živjeti si znala,
ne naslanjajući se na ničije rame.
 
Nisam stigla reći ti zbogom,
još jednom čuti smijeh mi mio.
Oprosti, draga, stvarno te molim,
al' težak period za obje je bio.
 
Ne, nisam znala da tvoj je teži,
i da se boriš s nemani tom.
A vrijeme ide, naprosto bježi,
dok mi bauljamo u krugu svom.
 
Shvatih da zapravo odlaziš zauvijek,
vidjevši slučajno sliku tvojih ruku.
Molim te, ako prolaziš pored zviježđa Ovan,
na jednoj od zvijezda mi ostavi poruku.
 
Rabarbara
11.12.2019.

https://www.youtube.com/watch?v=pUZeSYsU0Uk

<3

fridrih_niche wrote:<3

:) Hvala F.

S lakoćom kažeš
bilo što,
čak i bez riječi
osobi kojoj um,
misliti srcu ne priječi.

Ide tebi to lipo...
Čak i kad je riječ o tuzi...
<3

fridrih_niche wrote:riječ o tuzi...
<3

Da barem nije...

Sve znam...
Al iz ove kože se ne može...
;)

Ra wrote:Zviježđe Ovan
 
Otišla si, dakle, ovčice mala,
tiho, skromno, bez puno drame.
Ponosno i hrabro živjeti si znala,
ne naslanjajući se na ničije rame.
 
Nisam stigla reći ti zbogom,
još jednom čuti smijeh mi mio.
Oprosti, draga, stvarno te molim,
al' težak period za obje je bio.
 
Ne, nisam znala da tvoj je teži,
i da se boriš s nemani tom.
A vrijeme ide, naprosto bježi,
dok mi bauljamo u krugu svom.
 
Shvatih da zapravo odlaziš zauvijek,
vidjevši slučajno sliku tvojih ruku.
Molim te, ako prolaziš pored zviježđa Ovan,
na jednoj od zvijezda mi ostavi poruku.
 
Rabarbara
11.12.2019.

https://www.youtube.com/watch?v=pUZeSYsU0Uk

Disem(o). *


Divni su ti ovi tvoji stihotrenuci. Citam ih posljednjih 15-ak minuta i bas se nekako ponosim tobom.

P. S.

Neprekidno pronalazim istinitima rijeci pjesnika Apollinairea - 'poezija strahovito vlada svime'. I odmah uz njih iskrsne mi Agnes Varda, filmasica poslijeratne Francuske. U jednom od svojih filmova, donosi nam istinitu pricu o zeni koja, nakon dugog i tegobnog zivota, gubi gotovo sva sjecanja. Jedino sto se odupire potpunom brisanju jesu pjesme. Njen se um gasi, no naizust recitira velike francuske pjesnike...


https://youtu.be/nrL8DGNyDhY


"If you only keep poems in your mind, than maybe the non-realistic things in our lives are more important in the end, than the all realistic memories you have from success and failure. This woman experienced a lot of misfortune in her life but now she recites Racine, Valery, Prevert and Baudelaire like nothing. They stayed.... It's remarkable that they are her only remaining memories"

violator wrote:


Disem(o). *


Divni su ti ovi tvoji stihotrenuci. Citam ih posljednjih 15-ak minuta i bas se nekako ponosim tobom.

P. S.

Neprekidno pronalazim istinitima rijeci pjesnika Apollinairea - 'poezija strahovito vlada svime'. I odmah uz njih iskrsne mi Agnes Varda, filmasica poslijeratne Francuske. U jednom od svojih filmova, donosi nam istinitu pricu o zeni koja, nakon dugog i tegobnog zivota, gubi gotovo sva sjecanja. Jedino sto se odupire potpunom brisanju jesu pjesme. Njen se um gasi, no naizust recitira velike francuske pjesnike...


https://youtu.be/nrL8DGNyDhY


"If you only keep poems in your mind, than maybe the non-realistic things in our lives are more important in the end, than the all realistic memories you have from success and failure. This woman experienced a lot of misfortune in her life but now she recites Racine, Valery, Prevert and Baudelaire like nothing. They stayed.... It's remarkable that they are her only remaining memories"

A navratila si u stihokovačnicu? :D

Hvala Li. Ako je ponos zbog hrabrosti što sam ih stavila tu, bez obzira tko će što misliti o njima, onda je opravdan. Zbog toga mogu biti ponosna i ja.

Poeziju sam odavno naučila zaobilaziti.  Sve ove godine preskakala sam čak i razgovore o njoj, knjige, ljude koji je pišu, recitiraju. I opet me stigla.  

Jednom davno, bila je kasna noć i ja sam ubijala nesanicu čitanjem svega što piše na onom prastarom forumu. Naišla sam tamo na tvojoj temi E.T.  na jednu pjesmu koja me neobično dotakla.   
Ne znam više koja pjesma je bila, znam da je bila duga, prekrasna i napisala ju je žena. 
Ubit će me to nestajanje imena iz glave. Valjda će ostati samo na tome. :)


Glupo bi bilo pitati tebe koja pjesma je to bila kad se ni sama ne mogu sjetiti, ali možda intuicija odradi svoje, pa se ipak ti sjetiš umjesto mene. 


Potražit ću film.

fridrih_niche wrote:Prvo, sad san ogladnija...
Drugo, sitila si me jednog Ribafish citata:
“U Splitu si faca kad imaš ružnu curu, jer je takvu nemoguće nać!”
:^O

a ružnog lika? znam da imaš neku priju koja bi tila bit faca, tu sam