Milko Djurovski: Voleo sam ih za sve pare

Milko bi otisao bilo gde za pare, samo sto se nisu skupili da prikupe novac. Da su dali po neku marku, dosao bi u Rijeku. Zvezda je dovodila Piksija i on je bio slobodan. Moj model za ex-YU klubove bi bio kupovina igraca od strane javnosti. Investicija, gde bi se prodajom zaradjivalo ili gubilo. Igrac kosta 5 miliona eura, ponude ga na trzistu ili trziste trazi igraca a klub odluci. Tako niko ne moze da se zali, svi ste bili u prici. Klub bi delio i procenat od zarade na osnovu rezultata u Evropi. Igrac kosta 10 miliona, neko 100 eura, neko 1000, neko 10.000 i kasnije ide racunica. Tesko da ex YU klubovi mogu parirati drugima pod ovakvim okolnostima, treba promena.

Dalmatinci Hajduk, ovo, ono a kada treba neki euro dati, nema ih nigde. Isto i ostali, kriva Uprava a Mamic je lopov 

Nekad i sad.

vuksadinare wrote:inace ti makedonski igraci su samohvalisavi..nerealni..i tupavi ponajvise

Pančev je najbolji primjer.
Prestrašno je koliko je taj čovjek glup.

Speare Shaker wrote:

vuksadinare wrote:inace ti makedonski igraci su samohvalisavi..nerealni..i tupavi ponajvise

Pančev je najbolji primjer.
Prestrašno je koliko je taj čovjek glup.

bas...on je primjer nogometasa sa iq 60...gledao sam na klasik tv neki dokumentarac o nogometu...i od svih njih pancev najgluplji ispao...zapravo on je u stvari makedonski rom..ne pravi makedonac

Platio ga Inter oko 15 miliona maraka.Postoji i za Savicevica i sve ostale cifre, ovde se to ne sme kriti. Zvezda vec godinu kasnije, dve, nije imala ni 500 maraka mesecno da plati trenera, vec dzaba, dok su neki nikli ko pecurke i obrtali milione. Milosevic pokupio sve pare, nekih barem 100 miliona maraka od transfera, plus stara devizna stednja, plus zajam za Srbiju, nekih 10 milijardi maraka Nemackih. Tudjman je bio posten, ne bi maznuo ni postansku marku a kamoli Nemacku. Ti fudbaleri danas da igraju kao nekad tu Ligu, ista bi prihodovala milijarde od TV prenosa. To da kazes onim navijacima, ne bi verovali. Stadioni bi bili moderni a transferi milionski. Tadasnji fudbaleri te klase, danas bi desetine miliona uzeli, dok su tada realno bili i klubovi polu amaterski, ukljucujuci i Milan, Barselonu, Real Madrid. Danas se obrce veliki novac a ex YU klubova nema, niti te lige. Drzava bi od poreza fino inkasirala. Ustase, Cetnici, Partizani, ko je u pravu. Mamic je jedini uspeo da pored takvih okolnosti, nesto uradi i pokaze pravac ostalima.

Serbinho-3 wrote:Platio ga Inter oko 15 miliona maraka.Postoji i za Savicevica i sve ostale cifre, ovde se to ne sme kriti.

I koji je bio njegov učinak?
Nikakav.
Osim u Zvezdi, ali tamo su vrhunski igrači radili za njega, a Zvezda je imala i odličan vezni red, a također i obranu. U takvoh momčadi vrhunskih znalaca i tehnički potkovanih igrača je njegov osjećaj za gol došao do izražaja.
U ekipama koje su igrale na automatizme uvježbane na treninzima to nije mogao biti slučaj, jer je Pančevu očito sam pojam automatizma bio tabula rasa.
Uspoređivati Pančeva i Savičevića koji je povremeno svojom vještinom baratanja loptom među više protivničkih igrača podsjećao na Maradonu je čisto svetogrđe nogometnog tipa.

Speare Shaker wrote:

Serbinho-3 wrote:Platio ga Inter oko 15 miliona maraka.Postoji i za Savicevica i sve ostale cifre, ovde se to ne sme kriti.

I koji je bio njegov učinak?
Nikakav.
Osim u Zvezdi, ali tamo su vrhunski igrači radili za njega, a Zvezda je imala i odličan vezni red, a također i obranu. U takvoh momčadi vrhunskih znalaca i tehnički potkovanih igrača je njegov osjećaj za gol došao do izražaja.
U ekipama koje su igrale na automatizme uvježbane na treninzima to nije mogao biti slučaj, jer je Pančevu očito sam pojam automatizma bio tabula rasa.
Uspoređivati Pančeva i Savičevića koji je povremeno svojom vještinom baratanja loptom među više protivničkih igrača podsjećao na Maradonu je čisto svetogrđe nogometnog tipa.

Da ne spominjem nesretnog Pižona i usporedbe s Modrićem.
Modrić je 2018. bio proglašen najboljim igračem na svijetu, on ne samo genijalno barata loptom u svakom segmentu igre pa tako i obrambenom, on po utakmici bez problema i danas pretrči ne manje od 10 km, povremeno i 13, za razliku od Pižona koji se mogao pohvaliti radijusom od oko 4-5 km, pri čemu se njegovi sprintevi po utakmici mogu prebrojati na prste jedne ruke, a pri čemu je bio potpuno beskoristan u obrani.
U Pižonovo vrijeme je samo jedan igrač na svijetu trčao 13 km po utakmici i to je bio Nijemac Bongartz, igrač Borussie Monchengladbach koji je nosio nadimak Tarzan zbog te fizičke izdržljivosti.
Međutim, on je za razliku ne samo od Modrića nego čak i od Pižona bio antitalent i nogometaš prosječnih mogućnosti osim onih golih fizičkih.
Pižon je svoju igru temeljio samo na finim dodavanjima (nije on igrao nikakvo desno krilo bez obzira na broj 7 na dresu nego na mjestu klasičnog ofanzivnog veznog) što su protivnici lako riješavali flasterom na njemu i oduzimali mu prostor i vrijeme za ta dodavanja.
To je bila reprezentacija Jugoslavije koja se osramotila na SP u Španjolskoj 1982. godine a posebno čak ne sam Pižon nego Safet Sušić kojega su glupi Bosanci uspoređivali s Maradonom, a on je zapravo igrao kao Asim Ferhatović, samo ne u jugo ligi nego na svjetskom prvenstvu, što i nije moglo drugačije završiti nego katastrofom, kako je i završilo.
U toj reprezentaciji su najbolji igrači bili Hrvati Ivan Gudelj i Velimir Zajec.
Jugoslavija se posebno osramotila svojim igrama i rezultatima na slijedećem evropskom prvenstvu, a posebno je bolono odjeknuo poraz protiv Danaca od 5:1 i zadnje mjesto u skupini.
Jednostavno, Jugoslavija sa većinom srpskih igrača nije imala dovoljno niti talenata poput Pižona (kasnije Piksija i posebno Savičeviča), a pogotovo ne kvalitetnih igrača kakvu su tada u ekipi bili Gudelj i Zajec da bi mogla napraviti neki rezultat za pamćenje.
Zanimljivo, ista situacija se ponavlja i do dan danas.

Speare Shaker wrote:

Serbinho-3 wrote:Platio ga Inter oko 15 miliona maraka.Postoji i za Savicevica i sve ostale cifre, ovde se to ne sme kriti.

I koji je bio njegov učinak?
Nikakav.
Osim u Zvezdi, ali tamo su vrhunski igrači radili za njega, a Zvezda je imala i odličan vezni red, a također i obranu. U takvoh momčadi vrhunskih znalaca i tehnički potkovanih igrača je njegov osjećaj za gol došao do izražaja.
U ekipama koje su igrale na automatizme uvježbane na treninzima to nije mogao biti slučaj, jer je Pančevu očito sam pojam automatizma bio tabula rasa.
Uspoređivati Pančeva i Savičevića koji je povremeno svojom vještinom baratanja loptom među više protivničkih igrača podsjećao na Maradonu je čisto svetogrđe nogometnog tipa.

Haland sa Norveskom, ne moze doci do polovine terena, dok u Sitiju postize i po 5 golova. To ti je odgovor. Pancev je to isto rekao, nisu imali igru i iz cega da postigne gol u Interu. Potpisao za Milan, ali video 5 stranaca, 3 mogu da igraju i pobegao u Inter. Milan imao akcije, bolje igrao, kaze da je pogresio. Real ga nije zanimao i Barselona, jer je Italijanska liga tada bila broj 1. Otprilike. Zvezda je imala jak vezni red, Stosic, Jugovic, Sabanadzovic, Prosinecki. Zestoko jak vezni red da prenese brzo loptu napred i distribuira Pancevu, Savicevicu, Binicu. Zato fudbaler mora da gleda sve aspekte i mnogi prilikom promene kluba se izgube. To se desilo i sa Darkom Pancevom.

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Serbinho-3 wrote:Platio ga Inter oko 15 miliona maraka.Postoji i za Savicevica i sve ostale cifre, ovde se to ne sme kriti.

I koji je bio njegov učinak?
Nikakav.
Osim u Zvezdi, ali tamo su vrhunski igrači radili za njega, a Zvezda je imala i odličan vezni red, a također i obranu. U takvoh momčadi vrhunskih znalaca i tehnički potkovanih igrača je njegov osjećaj za gol došao do izražaja.
U ekipama koje su igrale na automatizme uvježbane na treninzima to nije mogao biti slučaj, jer je Pančevu očito sam pojam automatizma bio tabula rasa.
Uspoređivati Pančeva i Savičevića koji je povremeno svojom vještinom baratanja loptom među više protivničkih igrača podsjećao na Maradonu je čisto svetogrđe nogometnog tipa.

Da ne spominjem nesretnog Pižona i usporedbe s Modrićem.
Modrić je 2018. bio proglašen najboljim igračem na svijetu, on ne samo genijalno barata loptom u svakom segmentu igre pa tako i obrambenom, on po utakmici bez problema i danas pretrči ne manje od 10 km, povremeno i 13, za razliku od Pižona koji se mogao pohvaliti radijusom od oko 4-5 km, pri čemu se njegovi sprintevi po utakmici mogu prebrojati na prste jedne ruke, a pri čemu je bio potpuno beskoristan u obrani.
U Pižonovo vrijeme je samo jedan igrač na svijetu trčao 13 km po utakmici i to je bio Nijemac Bongartz, igrač Borussie Monchengladbach koji je nosio nadimak Tarzan zbog te fizičke izdržljivosti.
Međutim, on je za razliku ne samo od Modrića nego čak i od Pižona bio antitalent i nogometaš prosječnih mogućnosti osim onih golih fizičkih.
Pižon je svoju igru temeljio samo na finim dodavanjima (nije on igrao nikakvo desno krilo bez obzira na broj 7 na dresu nego na mjestu klasičnog ofanzivnog veznog) što su protivnici lako riješavali flasterom na njemu i oduzimali mu prostor i vrijeme za ta dodavanja.
To je bila reprezentacija Jugoslavije koja se osramotila na SP u Španjolskoj 1982. godine a posebno čak ne sam Pižon nego Safet Sušić kojega su glupi Bosanci uspoređivali s Maradonom, a on je zapravo igrao kao Asim Ferhatović, samo ne u jugo ligi nego na svjetskom prvenstvu, što i nije moglo drugačije završiti nego katastrofom, kako je i završilo.
U toj reprezentaciji su najbolji igrači bili Hrvati Ivan Gudelj i Velimir Zajec.
Jugoslavija se posebno osramotila svojim igrama i rezultatima na slijedećem evropskom prvenstvu, a posebno je bolono odjeknuo poraz protiv Danaca od 5:1 i zadnje mjesto u skupini.
Jednostavno, Jugoslavija sa većinom srpskih igrača nije imala dovoljno niti talenata poput Pižona (kasnije Piksija i posebno Savičeviča), a pogotovo ne kvalitetnih igrača kakvu su tada u ekipi bili Gudelj i Zajec da bi mogla napraviti neki rezultat za pamćenje.
Zanimljivo, ista situacija se ponavlja i do dan danas.

Pizona ne poznajem, njega su digli u nebesa, ali ga ne poznajem. Piksi je igrao 1990 u Italiji Mundijal i tu da nije promasio penal, mogli su u Polufinale da odu. Tamo bi ih cekala valjda Engleska i igrali bi Finale sa Nemcima, koji im nisu lezali, nakon 4:1 u grupi. Safet Susic je mozda solirao , tipa Milko, uzme loptu u sesnaestercu i driblingom da zavrsi akciju, mada sam ga slabo gledao, tako da necu vise reci. Savicevic, on ne znam ni da li je igrao uopste, nije tu bilo prostora za njega. Tada su gurali te prethodne igrace a ti noviji, iako su bili dosta bolji, mogli su samo da gledaju. Vladimir Jugovic, igrao i ostavio dobar utisak, Lazio, Juventus, Sampdoria, Atletiko, Inter slabije odigrao, kaze da je bio vec izlomljen, odigrao 4 utakmice za reprezentaciju. Bobo Vieri ga zvao svaki dan da dodje u Atletiko Madrid. Reprezentacija je bila mutna prica. Hrvatska je pokazala vise, ne sto su imali bolje igrace, vec sto su imali bolji plan igre.

Speare Shaker wrote:

Speare Shaker wrote:

Serbinho-3 wrote:Platio ga Inter oko 15 miliona maraka.Postoji i za Savicevica i sve ostale cifre, ovde se to ne sme kriti.

Jednostavno, Jugoslavija sa većinom srpskih igrača nije imala dovoljno niti talenata poput Pižona (kasnije Piksija i posebno Savičeviča), a pogotovo ne kvalitetnih igrača kakvu su tada u ekipi bili Gudelj i Zajec da bi mogla napraviti neki rezultat za pamćenje.
Zanimljivo, ista situacija se ponavlja i do dan danas.

Srbija danas nema odbranu a ni bekove. Vezni red moze daleko vise Sergej M. Savic. Onoj pobegulji iz Partizana se tresu noge protiv Brazila, uplasio se, onaj nas sto igra u Italiji, Lazovic, ista prica. Kada je njega ubacio, pritisnuli nas jos vise. Ima tu dosta da se radi, nije ta reprezentacija toliko jaka, kolika su ocekivanja bila.

Serbinho-3 wrote:

Pizona ne poznajem, njega su digli u nebesa, ali ga ne poznajem. 

Ja ga poznajem, odnosno poznajem njegovu igru, zato sam ga i opisivao.
Veliki talent koji je jednostavno propao u jugoslavenskom nogometu, jer osim rijetkih pojedinaca poput Velimira Zajeca (najboljeg igrača te generacije) nitko od Jugoslavena nije u inozemstvu napravio neku iole značajniju karijeru. Ako su kao mladi bili izrazito talentirani poput Pižona, navike stečene u statičnom jugoslavenskom nogometu su ih do vremena kada su konačno mogli otići u inozemstvo su ih jednostavno pokopale kao igrače i u inozemne klubove su otišli kao neka vrsta polumrtvaca.
Pižon je neprestano tvrdio kako je najbolja europska liga u kojoj bi on želio igrati bila španjolska, jednostavno mu je njihov nogomet najviše odgovarao.
Na kraju je preko engleske premier lige završio u onoj belgijskoj, što je za njega bilo dno dna.
Možda je kasnije igrao u još nekoj ligi koja predstavlja dno dna, ali nisam ga tada više pratio, a ne da mi se provjeravati preko neta.

Speare Shaker wrote:

Serbinho-3 wrote:

Pizona ne poznajem, njega su digli u nebesa, ali ga ne poznajem. 

Ja ga poznajem, odnosno poznajem njegovu igru, zato sam ga i opisivao.
Veliki talent koji je jednostavno propao u jugoslavenskom nogometu, jer osim rijetkih pojedinaca poput Velimira Zajeca (najboljeg igrača te generacije) nitko od Jugoslavena nije u inozemstvu napravio neku iole značajniju karijeru. Ako su kao mladi bili izrazito talentirani poput Pižona, navike stečene u statičnom jugoslavenskom nogometu su ih do vremena kada su konačno mogli otići u inozemstvo su ih jednostavno pokopale kao igrače i u inozemne klubove su otišli kao neka vrsta polumrtvaca.
Pižon je neprestano tvrdio kako je najbolja europska liga u kojoj bi on želio igrati bila španjolska, jednostavno mu je njihov nogomet najviše odgovarao.
Na kraju je preko engleske premier lige završio u onoj belgijskoj, što je za njega bilo dno dna.
Možda je kasnije igrao u još nekoj ligi koja predstavlja dno dna, ali nisam ga tada više pratio, a ne da mi se provjeravati preko neta.

Moje tvrdnje o Zajecu kao najboljem igraču cijele te generacije nisu promašene.
A europskom prvenstvu 1984. ga je bila milina gledati.
Kreteni od jugoslavenskih izbornika (Todor Veselinović i Miloš Milutinović) su ga obavezno stavljali na mjesto libera premda tu nije mogao dobro igrati zbog sporosti, ali je zato odigrao čak i protiv Francuza (3:2 za Francuze) maestralno.
Predriblao bi od svojih do protivničkih 16 4-5 protivničkih igrača kao da ne postoje (i tako 10 puta tijekom utakmice) i kreirao mrtve šanse prije svega Zvezdinom Haliloviću koji bi idealnu Zajecovu loptu obavezno prebacio preko gola gađajući rašlje odnosno u 90 protivničkog gola.
Što bi rekao Mladen Delić, čak i ja bih to pogodio i to ne u kopačkama nego u tijesnim cipelama.
Halilović je bio provincijski ngometaš koji se pored Zajeca mogao proslavuti i postati svjetska zvijezda, ali je od sebe uredno napravio svjetsku budalu.
Prebacivao bi protivnički gol i onda kada je samo trebao loptom zaobići golmana koji ne bi imao šanse doći do te lopte.
Seljoberski idiot bez trunke pameti i racionalnosti.

Serbinho-3 wrote:

Safet Susic je mozda solirao , tipa Milko, uzme loptu u sesnaestercu i driblingom da zavrsi akciju, mada sam ga slabo gledao, tako da necu vise reci. 

Vidi se da baš i ne poznaješ najbolje povijest jugoslavenskog nogometa.
Rekao sam da je solirao kao Asim Ferhatović.
On je driblao i na svojoj polovici pa mu je tadašnji trener Sarajeva gdje je Hase igrao zabranio da se vraća na svoju polovicu jer su njegovi driblinzi bili puno opasniji po protivnički gol kada bi to činio na protivničkoj polovici.
Tako bar nije gubio snagu, čak i u statičnom jugoslavenskom nogometu.
I tako je Sarajevo osvojilo prvi puta titulu prvaka Jugoslavije.
Kasnije je uspjelo osvojiti još jednu, ali igrajući na automatizam Predraga Pašića i Husrefa Musemića gdje je Pašić centrirao s lijeve strane, a tajnu bježanja od protivnički stopera i golove sa druga vratnice glupi jugoslavenski stoperi nisu uspjeli provaliti do kraja prvenstva kada je Sarajevo ponovno postalo prvakom zemlje glupih nogometaša.
Sušić nije driblao u protivničkom šesnaestercu na prvenstvu 1982. jednostavno zato jer mu protivnički stoperi, čak niti oni Hondurasa, nisu ni dopustili da dođe do tamo.
On je driblao na sredini terena i kada bi ga okružili protivnički stoperi i bekovi i oduzeli mu loptu, nemoćno je širio ruke poput kakvog klauna poručivši suigračima i publici eto ja sam učinio što sam mogao.
Maradona bi na tom prvenstvu iz 2 takve prilike postigao 3 gola.
A glupi jugoslavenski novinari su ga proglašavali našim Maradonom.
Čak je i Milko bio puno inteligentniji i racionalniji nogometaš od glupavog Bosanca Safeta.